Item 1 | |||
Id | 71608924 | ||
Date | 2025-02-14 | ||
Title | Nemački ADAC očekuje ogroman rast cena goriva | ||
Short title | Nemački ADAC očekuje ogroman rast cena goriva | ||
Teaser |
Nemački auto-klub ADAC upozorava na moguće značajno povećanje cena benzina i dizela kada stupi na snagu evropski sistem trgovanja emisijama ugljen-dioksida. Vozači automobila treba da se pripreme na drastično poskupljenje goriva od 2027. godine, procenjuje nemački auto-klub ADAC. Predsednik ADAC-a Kristijan Rajnike izjavio je da se otada može očekivati značajniji porast cene CO2, u poređenju s ovom i narednom godinom. „Slično kao i ove godine, očekujemo da će u 2026. cena goriva porasti za maksimalno tri centa po litru benzina i 3,1 cent po litru dizela.“ Počevši od 2027. i u narednim godinama, ADAC predviđa dodatna poskupljenja do 19 centi po litru benzina i dizela – u zavisnosti od toga koliko brzo budu napredovale mere zaštite klime. Reforma trgovanja emisijamaU pozadini ovih očekivanja nalazi se reforma trgovanja emisijama. Bundesrat (gornji dom njemačkog parlamenta) danas razmatra zakonske izmene koje je Bundestag već usvojio kako bi se uskladile s pravom Evropske unije. Nemačka bi do 2045. trebalo da postane klimatski neutralna kako bi se ispunila međunarodne klimatske ciljeve i ublažila najgore posledice globalnog zagrevanja. Da bi se to postiglo, emisije CO2 štetnog za klimu moraju biti značajno smanjene. Cena CO2 treba da ima regulativnu ulogu – njeno postepeno povećanje trebalo bi da podstakne štedljiviju potrošnju i prelazak na ekološki prihvatljive tehnologije, poput električnih automobila ili energetski efikasnijih sistema grejanja. Formiranje cena na tržištuOd 1. januara ove godine, cena CO2 je povećana s dosadašnjih 45 evra na 55 evra po toni. Prema Zakonu o trgovini emisijama goriva, za 2026. se predviđa cenovni okvir s minimalnom cenom od 55 evra po certifikatu emisije i maksimalnom cenom od 65 evra. Od 2027. trgovina emisijama CO2 biće uvedena širom EU za grejanje zgrada i sektor transporta. Trenutno taj sistem važi samo za industrijski i energetski sektor. Nemački sistem trgovanja emisijama goriva prema važećem zakonu biće zamenjen sistemom EU, a cena CO2 će se tada formirati na tržištu. ADAC traži kompenzaciju za potrošačeEvropski sistem trgovanja emisijama mogao bi, u principu, da pruži efikasne podsticaje za smanjenje emisija u saobraćaju, rekao je predsednik ADAC-a Rajnike. „Međutim, pošto mnogi ljudi i dalje nemaju mogućnost da pređu na alternative automobilu, električnu mobilnost ili klimatski neutralna goriva, politika mora da pronađe način da efikasno amortizuje rast cena CO2 od 2027.“ Nova nemačka vlada bi, prema njegovim rečima, morala vrlo brzo da usvoji mere rasterećenja potrošača ako želi da održi podršku građana za klimatske mere, rekao je Rajnike. Deo prihoda od poreza na CO2 trebalo bi da se vrati građanima kroz tzv. „klimatski dodatak“, posebno onima s nižim prihodima. Za ljude koji svakodnevno putuju na posao automobilom trebalo bi trajno povećati postojeće poreske olakšice za prevoz (Pendlerpauschale). Još uvek aktuelna nemačka vlada pod Olafom Šolcom prvobitno je obećala uvođenje klimatskog dodatka u svom koalicionom sporazumu, ali to do sada nije sprovedeno. Neizvesnost donosi ekonomske rizike„Od ključnog je značaja da vlada obezbedi da se prihod od trgovanja emisijama u potpunosti koristi za ciljano rasterećenje pogođenih potrošača“, ukazala je Kirstin Andreje, predsednica Saveza energetske i vodoprivredne industrije Nemačke (BDEW). To bi moglo da se postigne kroz klimatski dodatak, ali i kroz subvencije za renoviranje kuća kako bi bile energetski efikasnije. Andreje je dodala da je još uvek nejasno po kojoj će ceni evropski CO2 certifikati biti trgovani od 2027. godine. „To predstavlja poseban problem za energetske kompanije, jer one moraju na računima zasebno da prikažu troškove trgovanja emisijama, ali istovremeno već sada sklapaju ugovore za 2027/28. godinu.“ Neizvesnost u pogledu cene CO2 stvara ekonomske rizike za energetske kompanije. Još uvek nije jasno po kojoj ceni će se trgovati evropskim CO2 certifikatima od 2027. godine. „To je posebno problematično za dobavljače energije, jer se troškovi trgovanja emisijama moraju posebno prikazati na fakturi, ali oni već sad sklapaju ugovore za 2027/28. A neizvesnost u pogledu nivoa cena stvara ekonomske rizike za dobavljače.“ |
||
Short teaser | Nemački ADAC upozorava na moguće povećanje cena goriva kada stupi na snagu sistem trgovanja emisijama CO2. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/nemački-adac-očekuje-ogroman-rast-cena-goriva/a-71608924?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/70200900_303.jpg![]() |
||
Image caption | Od 2027. i u narednim godinama, benzin i dizel mogli bi da poskupe i do 19 centi po litru | ||
Image source | Wolfgang Maria Weber/picture alliance | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/70200900_303.jpg&title=Nema%C4%8Dki%20ADAC%20o%C4%8Dekuje%20ogroman%20rast%20cena%20goriva |
Item 2 | |||
Id | 71608285 | ||
Date | 2025-02-14 | ||
Title | Evropljanima su potrebni saveznici, a ne da svima ugađaju | ||
Short title | Evropljanima su potrebni saveznici, a ne da svima ugađaju | ||
Teaser |
„Remetilački“ predlozi predsednika Trampa trebalo bi da nateraju Evropljane da konačno počnu da razmišljaju van svojih okvira, upozorava u autorskom tekstu za DW stručnjak za bezbednost Oliver Rolofs. Prema istraživanju koje je sproveo Evropski savet za spoljne odnose u jedanaest zemalja Evropske unije, većina ispitanih građana EU više ne vidi Sjedinjene Države pod predsednikom Donaldom Trampom kao saveznika u pogledu važnih oblasti međunarodnih sukoba. Trampovo insistiranje na aneksiji Grenlanda, kupovini Pojasa Gaze i njegovoj obnovi pod američkim vođstvom, ali bez palestinskog civilnog stanovništva, kao i njegov neskriveni rečnik u vezi s Ukrajinom, kojoj bi Vašington ubuduće mogao da uskrati finansijsku i vojnu pomoć, uzdrmali su svet – svet koji je i bez Trampa već bio u haosu. Čovek s pravom može biti ogorčen zbog njegovih sugestija. U najboljem slučaju, one su nerealne i preambiciozne. U najgorem slučaju, krše međunarodno pravo i ohrabruju ratne huškače poput Vladimira Putina ili Hamasa. Neko bi mogao da ih smatra glupim, ali jedno sigurno nisu: nemaštovite. Nažalost, mora se pretpostaviti da će Tramp svojom spoljnom i bezbednosnom politikom, ali i pretnjama kaznenim carinama, da izigra evropske države jedne protiv drugih i tako potkopa postojeće jedinstvo Zapada u borbi protiv autokrata poput Vladimira Putina. Ali ne bi bilo od velike koristi ako bi evropske vlade pristale na tu igru i samo retorički eskalirale protiv Trampa ili jednostavno kaznile njegove carine kontra-carinama. Jer i to je činjenica: do sada, ni države EU, ni SAD pod Džozefom Bajdenom nisu uspele da pacifikuju velike svetske sukobe ili čak da ih približe rešenju. To posebno važi za Bliski istok. „Dogovori“ su i dalje mogućiUmesto što se raspravlja oko predloga američkog predsednika za Gazu, bolje bi bilo da se Evropa ne drži isključivo maksima poput one da je rešenje sa dve države jedino moguće za izraelsko-palestinski konflikt, već da se posveti tome da zaista nešto pomeri s mrtve tačke. Jer, makar mu to treba priznati: već u prve tri nedelje svog drugog mandata, Tramp je uneo više dinamike u međunarodnu politiku nego njegov prethodnik Džo Bajden za četiri godine. Tramp deluje remetilački. Time primorava sve – i prijatelje i neprijatelje – da iznova promisle. Šta američki predsednik radi kako treba: on se oslanja na Izrael kao saveznika i partnera i ne pokušava, kao Evropljani, da bude dobar prijatelj svim stranama u sukobu, ma koliko grešile. Ono što takođe radi ispravno: otvoreno izražava svoje interese i daje nekonvencionalne predloge koji prevazilaze svakodnevicu. Ne morate da se slažete sa njima, čak možete ogorčeno da ih odbacite kao pogrešne i nerealne, ali oni koji ne iznesu kontrapredlog, koji se kriju iza drugih aktera i upućuju samo poznate apele, kao što to obično rade Evropljani, malo će postići na Bliskom istoku. Tramp i njegov zet Džared Kušner su pre pet godina Abrahamskim sporazumom pokazali da može „nešto da se desi“ na Bliskom istoku. Da su „dogovori“ i dalje mogući, i da čak i zakleti neprijatelji mogu da postanu partneri. Uzor bi, pored Abrahamskih sporazuma između Izraela i arapskih država, moglo da bude i partnerstvo s jednom drugom muslimanskom zemljom. Retko se pominje da Izrael već više od 30 godina održava saradnju s Azerbejdžanom. Dvje vlade – što može biti iznenađujuće – posebno blisko sarađuju u oblasti odbrane. Istovremeno, jevrejska država od Azerbejdžana uvozi naftu. U Azerbejdžanu, kao i u Iranu, većinu stanovništva čine šiiti, a dve zemlje dele zajedničku granicu dugu 700 kilometara. Međutim, njihove vlade slede potpuno različite interese, naročito kada je reč o Izraelu. Mihnenska bezbednosna konferencija dobra prilikaZa razliku od evropskih zemalja, izbijanje nasilja nakon masakra Hamasa 7. oktobra 2023. nije ugrozilo stabilnost odnosa između Azerbejdžana i Izraela. To je bio slučaj i u ranijim sukobima. Baku ostaje važan posrednik između Izraela i Turske, koja je nakon 7. oktobra zauzela konfrontativan stav prema Izraelu. Prema nedavno objavljenoj studiji izraelskog Centra za strateške studije „Begin-Sadat“, postoje sve jasniji znaci da bi i na tom planu moglo da dođe do otopljavanja odnosa, iako turski predsednik Redžep Tajip Erdogan deluje gotovo jednako nepredvidljivo kao Donald Tramp. Takođe je važno istaći da se odnosi s Azerbejdžanom u Izraelu smatraju strateški značajnim – niko relevantan, bilo iz vlade ili opozicije, ne bi ih doveo u pitanje. Ti odnosi nadilaze dnevnu politiku. To, naravno, još više važi za odnose između Izraela i Sjedinjenih Država. Čak ni Donald Tramp ne bi ih doveo u pitanje. Evropljani bi trebalo da slede taj primer. Umesto da balansiraju između različitih pozicija ili pokušavaju svima da ugode, trebalo bi da uspostavljaju strateške saveze s državama poput Izraela kako bi trajno stabilizovali Bliski istok. Naravno, sada nije vreme za „rivijeru“ ili luksuzne hotele u Gazi, već za konkretan plan obnove koji bi pomogao tamošnjem stanovništvu. Ali nije potrebno ni beskrajno raspravljati o neostvarljivim fantazijama drugih. Donald Tramp ima svoje mentalne obrasce, a Evropljani svoje. To su bivši visoki predstavnik EU za spoljnu politiku Žozep Borelj, kao i vlade Francuske i Nemačke već dovoljno pokazali. „Izlazak iz okvira ustaljenog razmišljanja“ do sada nije bila jača strana evropske diplomatije. Naravno, mentalni obrasci su korisni za definisanje željenog cilja, ali ne mogu da zamene praktičnu politiku. A upravo je ona sada neophodna – ne samo tamo, ali ipak posebno na Bliskom istoku. Za to je potreban jasan kompas, a ne neodlučno „i jedno i drugo“, koje do sada praktikuje veliki broj evropskih država. Minhenska bezbednosna konferencija koja se održava ovog vikenda dobra je prilika za razmenu mišljenja o tim temama. Ostaje nada da su učesnici svoje mentalne obrasce ostavili kod kuće. Oliver Rolofs je stručnjak za bezbednost i direktor Austrijskog instituta za strateške studije i međunarodnu saradnju (AISSIC) u Beču. Prethodno je bio šef komunikacija Minhenske bezbednosne konferencije (MSC), gde je, između ostalog, bio odgovoran za program kibernetičku i energetsku bezbednost konferencije. *ovaj članak je najpre objavljen na nemačkom jeziku |
||
Short teaser | Predlozi Trampa trebalo bi da nateraju Evropljane da počnu da razmišljaju van okvira, upozorava za DW Oliver Rolofs. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/evropljanima-su-potrebni-saveznici-a-ne-da-svima-ugađaju/a-71608285?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/71596301_303.jpg![]() |
||
Image caption | Predsednik SAD Donald Tramp i potpredsednik Džej Di Vens | ||
Image source | Ben Curtis/AP/dpa/picture alliance | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/71596301_303.jpg&title=Evropljanima%20su%20potrebni%20saveznici%2C%20a%20ne%20da%20svima%20uga%C4%91aju |
Item 3 | |||
Id | 71607513 | ||
Date | 2025-02-14 | ||
Title | Napad autom u Minhenu: „Islamistički motiv“ | ||
Short title | Napad autom u Minhenu: „Islamistički motiv“ | ||
Teaser |
Tužilaštvo veruje da je uhapšeni Avganistanac napad u Minhenu izveo s islamističkim motivima. To će dodatno zaoštriti i predizbornu kampanju u Nemačkoj, gde su migracije ionako ključna tema. Ruže i sveće na mestu zločina. „Brutalnost ovog nedela uznemiruje, ostavlja bez reči“, rekao je tamo predsednik Nemačke Frank-Valter Štajnmajer. On je obišao Minhen zajedno s bavarskim premijerom Markusom Zederom i gradonačelnikom Diterom Rajterom. Dan posle napada, poznato je više detalja nego u četvrtak. Istražitelji su provalili telefon napadača i poruke ukazuju na određeni islamistički predznak, rečeno je na konferenciji za novinare u Minhenu. „Još ne možemo da damo konačne odgovore“, rekla je tužiteljka Gabrijele Tilman. Iako se više puta ogradila da je istraga tek počela. I dodala je: „Prema svemu što znamo, već se usuđujem da govorim o islamističkom motivu.“ Kako je objasnila, to sledi iz prvog saslušanja počinioca. On je, tokom hapšenja, uzviknuo „Alahu akbar“ i molio se. Rekao je da je „svesno“ uleteo automobilom u masu. Osumnjičeni inače sebe opisuje kao religioznog, išao je redovno u džamiju, o tome pisao i na Instagramu. Na toj mreži se predstavljao kao sportski tip i fitnes-model. Nema, dodala je Tilman, nikakvih indicija da je bio član neke terorističke organizacije. Šta se desilo?Taj 24-godišnji Avganistanac je u četvrtak (13. februar) automobilom uleteo među učesnike sindikalnog protesta u centru Minhena. Povređeno je najmanje 36 osoba, saopštila je policija – osam od njih teško, a dve su u životnoj opasnosti. Pod automobilom su ostala i jedna dečija kolica. Jedno dete je životno ugroženo. U prvi mah su i zvaničnici u brzini izneli lažne vesti – da je u pitanju tražilac azila koji je bio dužan da napusti Nemačku, da je činio sitne krađe. Ubrzo se ispostavilo da je mladić imao dozvolu boravka i radnu dozvolu izdate u Minhenu, te da je radio kao obezbeđenje u prodavnicama. Počinilac je došao u Nemačku još 2016. godine, kao maloletnik bez pratnje. Odbijen je u procesu azila, ali je pohađao školu i 2021. dobio dozvolu boravka. Nema indicija da je nedelo povezano s Minhenskom konferencijom o bezbednosti koja ovog petka počinje u glavnom gradu Bavarske i, tradicionalno, okuplja svetske lidere, ali i brojne proteste. Još jedan u nizuNovi napad dolazi u finišu predizborne kampanje za parlamentarne izbore 23. februara. I pre ovoga, bezbednost i migracije su nametnute kao ključna tema. Čak 68 odsto građana želi manje došljaka, prema anketama. Napad u Minhenu – izveden malim automobilom mini kuper – dodaje se u dugi niz napada koje su u Nemačkoj izveli pojedinci bez mnogo planiranja ili direktnih veza sa terorističkim grupama. Često, rudimentarnim oruđima poput automobila i noževa. Krajem januara je jedan Avganistanac u bavarskom Ašafenburgu nožem napao grupu dece vrtićkog uzrasta, ubivši dečaka i čoveka koji je pritrčao u pomoć. U decembru je jedan Saudijac – psihički bolesni kritičar islama – automobilom pobio šestoro ljudi na božićnom vašaru u Magdeburgu i povredio oko trista drugih. Pod tim utiscima se vodi i izborna kampanja. Socijaldemokratski kancelar Olaf Šolc je obećao svu oštrinu pravne države protiv počinioca iz Minhena. „Sigurno će pred sudom biti osuđen i još pre nego što napusti zatvor biće vraćen u domovinu“, rekao je kancelar. Podsetio je da Nemačka već deportuje počinioce teških krivičnih dela u Avganistan, iako nije lako organizovati to sa talibanskom vlašću u Kabulu. Prepirke Šolca i MercaLider opozicije Fridrih Merc, koji ima najbolje šanse da postane idući kancelar, ponovio je da će mu bezbednost građana biti na prvom mestu. „Nešto mora da se promeni u Nemačkoj.“ Upravo se oko Merca vrte naslovi prethodnih sedmica nakon što je u Bundestag izneo nekoliko radikalnih predloga za suzbijanje migracija – uključujući zatvaranje granica, odbijanje svih koji nemaju papire i deportacioni pritvor za one koji treba da napuste zemlju. Merc je predloge podneo znajući da mogu proći samo uz glasove desničarske Alternative za Nemačku (AfD), delom ekstremne partije koja godinama jača na temi migracija. Od tada kancelar Šolc upozorava da je glas za Mercove demohrišćane možda glas za vladu Demohrišćana i AfD. Merc to odbacuje, tvrdeći da nikada ne bi u koaliciju sa desničarima te da aktuelne vlasti ne čine dovoljno da promene stvari. Zbog „skretanja zemlje udesno“ se protestuje širom zemlje, a upravo je u Minhenu proteklog vikenda bio najmasovniji skup sa 250.000 ljudi. Novi napad će sigurno temi migracija i bezbednosti dati dodatni značaj pred same izbore, uverena su udarna pera nemačke štampe. „Napad opet na težak ispit stavlja toleranciju društva“, piše levo-liberalni Zidojče cajtung. Konzervativni Frankfurter algemajne cajtung beleži da nije dovoljno da svi pričaju kako su skrhani i izražavaju saučešće, navodeći da su političari pred velikim odlukama. „Humanitarne obaveze dolaze do granica izdržljivosti ako njihove žrtve postanu oni koji su želeli da postupaju humano.“ Ankete stabilnePoslednji napadi i zaoštravanje rasprave pak nisu promenili raspoloženje birača, barem prema anketama koje se u Nemačkoj objavljuju svakodnevno. Demohrišćani mogu računati sa oko 31 odsto glasova, dok AfD treba da očekuje oko 20 odsto. Slede posrnule vladajuće partije, Socijaldemokrate (oko 15%) i Zeleni (14%), te oko granice cenzusa Levica, Savez Sare Vagenkneht i Liberali. Upravo bi ti mali mogli da odlučujuće promene anatomiju idućeg Bundestaga. Ali, ako se ankete preliju u glasove, sva je prilika da će Fridrih Merc kao mandatar morati da razgovara sa jednom ili obe partije koje sada žustro kritikuje – Socijaldemokratama i Zelenima. On je najavio odlučno delanje i radikalne poteze da se suzbiju migracije, ali ga pre toga čekaju naporni koalicioni pregovori i kompromisi. |
||
Short teaser | Tužilaštvo veruje da je uhapšeni Avganistanac napad u Minhenu izveo s islamističkim motivima. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/napad-autom-u-minhenu-islamistički-motiv/a-71607513?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/71605510_303.jpg![]() |
||
Image caption | Gradonačelnik Minhena Diter Rajter, predsednik Nemačke Frank-Valter Štajnmajer i premijer Bavarske Markus Zeder polažu cveće na mestu napada | ||
Image source | Kai Pfaffenbach/REUTERS | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/71605510_303.jpg&title=Napad%20autom%20u%20Minhenu%3A%20%E2%80%9EIslamisti%C4%8Dki%20motiv%E2%80%9C |
Item 4 | |||
Id | 71606454 | ||
Date | 2025-02-14 | ||
Title | Jutjub: od propale dejting-stranice do viralnog fenomena | ||
Short title | Jutjub: od propale dejting-stranice do viralnog fenomena | ||
Teaser |
Jutjub slavi 20. rođendan: kako je nastala ideja koja je dovela do viralnih senzacija i zvezda poput „Gangnam Style“ ili „Baby Shark“? Od njegovog imena napravljen je glagol. „Propustili ste najnoviji viralni fenomen? Samo ga ’jutjubujte’.“ Život u 21. veku bez Jutjuba (YouTube) deluje nezamislivo, zar ne? A sve je počelo kao neobična ideja trojice bivših radnika Pejpala – Džaveda Karima, Čeda Herlija i Stiva Čena – koji su aktivirali svoj domen na Dan zaljubljenih 2005. godine, ne znajući tačno u kojem će smeru sve to da krene. Na dodeli diploma na Univerzitetu Ilinois 2007, Džaved Karim, inače rođen u Nemačkoj, objasnio je: „Nismo znali ni kako da opišemo naš novi proizvod. Da bismo privukli pažnju, jednostavno smo rekli da je to nova vrsta stranice za upoznavanje. Čak smo imali i slogan: ’Uključi se, spoji se’.“ Ali, za njihovu stranicu niko u SAD nije pokazao interesovanje. Nisu pomogli čak ni oglasi specijalizovanim časopisima u Las Vegasu i Los Anđelesu, gde su ženama nudili 20 dolara da postave svoje video-snimke na sajt, nisu uspeli. „Lajkuj, komentariši ili se pretplati“Promenili su smer kada su uočili da korisnici umesto toga postavljaju video-snimke pasa, sa odmora i slične sadržaje. „To nam se učinilo veoma zanimljivo. Rekli smo sebi: ’Zašto ne bismo pustili korisnike da sami definišu Jutjub?’ Do juna smo potpuno redizajnirali stranicu, učinivši je otvorenijom za mnoge sadržaje. I to je upalilo.“ Već u prvoj godini postojanja, Jutjub je privukao korisnike širom sveta zahvaljujući jednostavnom interfejsu i novitetu koji je omogućio svima da postanu kreatori sadržaja – sve što im je bilo potrebno bio je korisnički nalog i kamera. Štaviše, korisnici su mogli da „lajkuju, komentarišu ili se pretplate“, a sadržaji su se nizali. Tako je stvoreno inkluzivno, interaktivno iskustvo. U novembru 2006, Gugl je prepoznao potencijal stranice i kupio Jutjub za 1,65 milijardi dolara u deonicama. Trenutak koji je sve promenioPrema legendi o nastanku Jutjuba, Karim je došao na ideju o kodiranju veb-stranice za deljenje kućnih video-snimaka, nakon što je 2004. bezuspešno tražio snimke dva potpuno različita događaja. U februaru te godine, ozloglašeni „Nipplegate-incident“ tokom Superboula u SAD, kada je pevačici Dženet Džekson tokom nastupa s Džastinom Timberlejkom skliznuo deo odeće, izazvao je ogromno interesovanje za video-klipove. U decembru iste godine, razorni cunami u Indijskom okeanu naterao je ljude širom sveta da očajnički traže i dele video-snimke katastrofe. Danas se na Jujtubu svakog minuta postavi više od 500 sati sadržaja. Platforma je postala dom viralnih video-snimaka, koji su ostavili neizbrisiv trag u globalnoj kulturi – bilo da je reč o nevinom šarmu „Charlie Bit My Finger“ ili zaraznoj energiji hit „Gangnam Style“ južnokorejskog pevača Psaja iz 2012. godine. Ovaj poslednji bio je ujedno i prvi video koji je dostigao milijardu pregleda, a pokazao je ujedno i sposobnost Jutjuba da prevaziđe kulturne i jezičke barijere. Trenutno najgledaniji video na Jutjubu je „Baby Shark Dance“ s više od 15 milijardi pregleda. Od anonimaca do svetskih zvezdaNijedna priča o nastanku Jutjuba ne može da prođe bez spominjanja pop-senzacije Džastina Bibera. Njegova majka Pati Malet je 2007. postavila je video-snimke svog sina kako peva obrade popularnih pesama, što je privuklo pažnju menadžera Scutera Brauna. Ostatak je muzička istorija, ali njegov uspeh je pokazao da Jutjub može da bude odskočna daska za neotkrivene talente. Biberova slava takođe je ilustrovala kako Jutjub može da izjednači šanse u zabavnoj industriji, omogućavajući bilo kome s kamerom i dobrim glasom da postane sledeća velika zvezda. Holivud zove!Isto važi i za filmsku industriju. Primer je kratki film „Nothing, Except Everything“ reditelja Velslija Vanga. Taj film o tinejdžerskoj anksioznosti, koji je snimio tokom završne godine srednje škole, postao je viralan i skupio više od 4,4 miliona pregleda na Jutjubu. Osvojio je Veliku nagradu žirija na Festivalu kratkog nezavisnog filma u Indijanapolisu. Vang sada sarađuje s producentskom kućom renomiranog reditelja Darena Aronofskog na dugometražnoj verziji filma. Slično tome, australijski blizanci Danijel i Majkl Filipu, tvorci Jutjub-kanala „RackaRacka“, ostvarili su veliki uspeh svojim horor filmom „Talk To Me“ iz 2022. godine. „Kako da…?“Možda je Jutjub najpoznatije mesto i izvor korisnih trikova i saveta – od „Kako slikati mesec Ajfonom“ do „Čišćenja Koka-kolom“. Kanali poput „TED-Ed“, „Khan Academy“ i „CrashCourse“ pretvorili su platformu u virtuelnu učionicu dostupnu svima, bilo gde da se nalaze. Prema istraživanju Pju riserč centra iz 2021, tokom pandemije kovida i lokdauna, Jutjub je zabeležio najveći rast među svim društvenim mrežama, jer su ljudi tražili kreativne načine da provedu vreme. Zanimljivost: Fineas O’Konel – poznat i kao brat Bili Ajliš, ali i kao njen muzički producent – rekao je 2021. da je osnove muzike naučio od roditelja, „a ostatak s Jutjuba“. On je producirao Ajlišin debitantski album „When We All Fall Asleep, Where Do We Go?“, koji je 2020. osvojio nekoliko Gremija, uključujući i nagradu za Album godine. Kritike i kontroverzeIpak, platforma se suočila i sa kritikama zbog načina na koji upravlja autorskim pravima, zbog širenja teorija zavere i neprimerenog sadržaja. Uvedene su razne mere kako bi se ti problemi rešili, uključujući i strože smernice za sadržaj i poboljšane algoritme za filtriranje štetnih materijala. Na primer, platforma je naišla na osudu zbog mogućnosti da se šire dezinformacije o vakcinama i ekstremistički sadržaji, što je dovelo do stroži pravila u upravljanju i partnerstava s organizacijama za proveru činjenica. Kritičari, međutim, tvrde da dezinformacije i dalje opstaju, a Gugl odbija regulative EU, koje bi se time bavile. „Šta se dogodilo s osnivačima Jutjuba?“Video „Me at the zoo“ zvanično je prvi snimak postavljen na Jutjub 23. aprila 2005. godine. Traje 19 sekundi prikazuje Džaveda Karima kako stoji ispred ograđenog prostora sa slonovima u zoološkom vrtu San Dijega. Ali, za razliku od tehnoloških mogula koji vole biti u centru pažnje, Karim, Herli i Čen uglavnom su vodili miran život nakon prodaje Jutjuba. Sva trojica su tokom godina ulagali u različite start-ap projekte, ali su izbegavali javnu scenu. Jedan komentar na Jutjubu možda najbolje sumira njihov uticaj: „Ludo je kada pomislite da su ta tri momka promenila ne samo internet, već i čitav svet.“ *ovaj članak je najpre objavljen na engleskom jeziku |
||
Short teaser | Jutjub slavi 20. rođendan: kako je nastala ideja koja je dovela do senzacija poput „Gangnam Style“ ili „Baby Shark“? | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/jutjub-od-propale-dejting-stranice-do-viralnog-fenomena/a-71606454?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&title=Jutjub%3A%20od%20propale%20dejting-stranice%20do%20viralnog%20fenomena |
Item 5 | |||
Id | 71567765 | ||
Date | 2025-02-14 | ||
Title | Minhenska bezbednosna konferencija u senci Donalda Trampa | ||
Short title | Minhenska bezbednosna konferencija u senci Donalda Trampa | ||
Teaser |
Američki predsednik Donald Tramp na Minhensku bezbednosnu konferenciju šalje svog zamenika Džej Di Vensa. Za Evropljane bi ovogodišnji samit u bavarskoj prestonici mogao da bude neugodan skup. Tradicionalno bliski odnosi između Sjedinjenih Američkih Država i Evrope, to je ono što je decenijama karakterisalo Minhensku bezbednosnu konferenciju. Bez obzira na neke razlike u mišljenjima, baza na kojoj je počivao taj odnos bila je nedodirljiva. Dve strane su surađivale, međusobno se cenile. Ali, nakon povratka Donalda Trampa u Belu kuću, više nije sigurno ni ono što je decenijama izgledalo prilično stabilno. Konferencija koja počinje ovog petka, u svetu poznata pod imenom Munich Security Conference (MSC), zato se smatra lakmus-papirom za stanje u kojem se trenutno nalaze transatlantski odnosi. Nove trzavice između SAD i saveznika? Jasno je samo da već u prvim nedeljama Trampovog drugog predsedničkog mandata iz Vašingtona duva neki novi vetar: „Amerika na prvom mestu“, to je Trampova deviza koje se drži i onda kada njegova politika ide na štetu saveznika. Te trzavice mogle bi da obeleže pokoju debatu u otmenom minhenskom hotelu „Bajerišer Hof“, u kojem se od 14. do 16. februara sastaju političari, vojni zvaničnici i stručnjaci iz čitavog sveta. Na Minhenskoj konferenciji očekuje se oko 60 šefova država i vlada. Taj skup je na glasu kao globalno najvažniji forum za teme vezane za bezbednosnu politiku. Iz redova nove američke administracije dolazak u Bavarsku je, osim potpredsednika Džej Di Vensa, potvrdio i ministar spoljnih poslova Marko Rubio, ali ne i novi američki ministar odbrane Pit Hegset. Osim toga, kako je najavio šef MCS Kristof Hojzgen, očekuje se dolazak jedne od najvećih delegacija iz američkog Kongresa koja je ikada prisustvoala skupu u Minhenu. Među gostima je i novi generalni sekretar NATO Mark Rute. Oštriji tonovi na relaciji SAD-Evropa Bezbednosna konferencija u Minhenu neformalni je sastanak na kojem se ne usvajaju nikakvi zaključci. Upravo zbog toga se tamo neguje otvorena razmena argumenata, a konflikti se ne guraju pod tepih. Nove, oštrije tonove u transatlantskim odnosima Donald Tramp već je počeo da praktikuje. U zvaničnom Izveštaju Minhenske konferencije (Munich Security Report), koji je objavljen uoči konferencije, citira se izjava američkog predsednika koju je on dao tokom predizborne kampanje – o tome da evropske nacije iskorišćavaju SAD po pitanju trgovine, ali i u okviru NATO. Prenosi se i Trampova pretnja upućena Evropljanima: „Ako ne platite, mi vas nećemo zaštititi.“ Trampu su trn u oku, kako on to vidi, suviše male investicije nekih evropskih NATO-partnera u opremanje njihovih vojnih snaga. Po tom pitanju u više navrata je kritikovao i Nemačku. Vašington je do sada snosio najveći deo troškova NATO i Evropi je kontinuirano nudio pouzdanu vojnu zaštitu. Toga sad više nema: Tramp od saveznika zahteva da za odbranu izdvajaju pet odsto svog BDP. Nemačka s mnogo muke jedva uspeva da izdvoji dva odsto, što je u međuvremenu postao (minimalni) standard u Alijansi. A da je republikanac Tramp itekako sposoban da rigorozno povuče američki novac iz organizacija koje deluju na međunarodnom planu, on je to već dokazao. Sudeći po navodima iz Izveštaja Minhenske konferencije, Trampov tabor to je opravdao time da čak i svetska velesila kao što je SAD ima samo ograničene resurse, odnosno da te resurse treba da koristi za dobrobit svoje zemlje. Pojam „ograničenost resursa“ je zaista jedna od centralnih premisa spoljnopolitičkog promišljanja američkih Republikanaca, stoji u izveštaju MSC. Konture mirovnog plana za Ukrajinu? To bi moglo negativno da se odrazi na pomoć za Ukrajinu, jer SAD su po tom pitanju do sada bile vodeća zemlja. Tema za razgovor sigurno neće nedostajati ni ukrajinskom predsedniku Volodimiru Zelenskom i Trampovom izaslaniku za Ukrajinu Kejtu Kelogu. Njih dvojica se takođe očekuju u Minhenu. Uoči konferencije počele su da se šire glasine o tome da bi Kelog upravo u Minhenu mogao da predstavi plan Trampove administracije za okončanje rata u Ukrajini. Na pitanje o tome, šef Konferencije Hojzgen ponudio je rezervisan odgovor: „Nadamo se da će Minhen biti korišćen. I mi vidimo određene naznake za to da bi moglo biti napretka i po pitanju mira u Ukrajini.“ Hojzgen je izrazio nadu da bi mirovni plan mogao da dobije konture upravo u Minhenu. Pritom se mora garantovati teritorijalni integritet i suverenitet Ukrajine, naglasio je nemački diplomata. Hojzgen je u ranijim danima svoje karijere bio spoljnopolitički savetnik nemačke kancelarke Angele Merkel, odnosno nemački ambasador pri Ujedinjenim nacijama u Njujorku. Međutim, predstavnici ruske vlade nisu pozvani na MSC. Temelj za slanje pozivnica je „spremnost na dijalog“, naglašava Hojzgen, „a sve dok predsednik Putin ne priznaje vladu u Kijevu, ne priznaje Zelenskog, ja ne vidim pretpostavke za jedan takav dijalog“. U Minhenu su pak dobrodošli predstavnici ruske opozicije i nevladinih organizacija iz te zemlje. Trampove pretenzije po pitanju Grenlanda Nemir pa i zgražavanje u Evropi izazvale su Trampove pretnje da će, ako to bude potrebno, određena područja da anektira i uz pomoć sile – između ostalog i Grenland, koji formalno pripada Danskoj. Američki potpredsednik Džej Di Vens podržava Trampove ekspanzionističke planove. Ako to bude osnažio i u Minhenu, može da očekuje oštro protivljenje, pre svega od strane predstavnika EU i drugih evropskih država. Oni su na Trampove pretnje već reagovali opomenom, naglašavajući da i SAD moraju da se pridržavaju međunarodnog prava. „Nepovredivost granica je jedno od osnovnih načela međunarodnog prava. To načelo mora da važi za sve“, komentarisao je nemački kancelar Olaf Šolc. Šef MCS Hojzgen nije bez razloga uoči konferencije u više navrata naglašavao značaj međunarodnog prava: „Iz mog ugla, nema bolje alternative od poretka koji se odražava u povelji Ujedinjenih nacija.“ Nedelju dana do izbora u Nemačkoj Nemačka unutrašnja politika će ovoga put igrati posebnu ulogu na konferenciji: skup se, naime, održava samo nedelju dana uoči prevremenih izbora za Bundestag (23. februara) – dakle u samom finišu predizborne kampanje. Svoje učešće na MSC potvrdilo je nekoliko kancelarskih kandidata, odnosno nosilaca listi. Među njima je i šef CDU i kancelarski kandidat Demohrišćana Fridrih Merc, kojem ankete predviđaju izbornu pobedu. Za očekivati je da će se u njihovim nastupima primarno govoriti o tome koliko će novca Nemačka ubuduće da investira u Bundesver, odnosno odakle bi taj novac uopšte trebalo da sođe, s obzirom na lošu situaciju u budžetu. Pitanje ipak nije da li, već kako Nemačka i Evropa ubuduće mogu da učine više za sopstvenu bezbenost. Nakon što se Donald Tramp vratio u Belu kuću, o toj temi bi na Minhenskoj bezbednosnoj konferenciji moglo da se diskutuje s većom dozom hitnosti nego što je bio slučaj ikada do sada. *ovaj članak je najpre objavljen na nemačkom jeziku |
||
Short teaser | Za Evropljane bi ovogodišnja Minhenska bezbednosna konferencija mogla da bude neugodan skup. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/minhenska-bezbednosna-konferencija-u-senci-donalda-trampa/a-71567765?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&title=Minhenska%20bezbednosna%20konferencija%20u%20senci%20Donalda%20Trampa |
Item 6 | |||
Id | 71606005 | ||
Date | 2025-02-14 | ||
Title | Zajednička proslava Sretenja koja uzburkava duhove | ||
Short title | Zajednička proslava Sretenja koja uzburkava duhove | ||
Teaser |
U Banjaluci se obeležava Sretenje, Dan državnosti Republike Srbije i Republike Srpske. Zajedničko obeležavanje rezultat je Deklaracije Svesrpskog sabora, a odgovor iz Sarajeva stigao je munjevito. Nikada nećemo dozvoliti da budemo pokoreni, poručio je predsednik Republike Srpske Milorad Dodik u svom govoru na Svečanoj akademiji u Banjaluci, kojoj je prisustvovao državi vrh Srbije i predstavnici entitetske vlasti. Sloboda je, kaže Dodik, sveta reč i on nikada neće dozvoliti da srpski narod bude pokoren. Pozvao je Srbe da jačaju Srbiju i ne dozvole, kako je rekao, da njen napredak pod Aleksandrom Vučićem stane. Njegov govor je kulminirao još jednom pretnjom secesijom. Zatečena i zarobljena„Gospodine predsedniče Srbije, gospodine Vučiću, dobrodošli u državu srpskog naroda, Republiku Srpsku, koja prvi put kao svoj dan državnosti obeležava upravo Sretenje“, počeo je Dodik govor, pa nastavio u istom tonu, što je izazvalo lavinu reakcija. „Republika Srpska je zatečena i zarobljena u Bosni i Hercegovini i znam da mnogi ne vole ovo da slušaju, ali Republika Srpska mora da povede svoj oslobodilački proces protiv Bosne i Hercegovine, jer u njoj nećemo završiti na dobar način. To je nešto što ovaj narod hoće“, rekao je Dodik i izazvao aplauz i salve oduševljenja. A narod, tačnije građane Banjaluke, pitali smo da li uopšte znaju šta se obeležava u njihovom gradu, koji je domaćin obeležavanja Sretenja, kako u nazivu manifestacije stoji, Dana državnosti Srbije i Republike Srpske. „Vidim sve je zatvoreno, pročitala sam negde da dolazi Vučić. Ne znam zašto bismo mi obeležavali Sretenje“. „Da, da znam, ali ne znam kakve mi imamo veze sa tim. Neka obeleže, ali nismo mi roboti da se prešaltamo s datuma na datum“. „E ne mogu ih više. Sve mi se zgadilo. Ubili su nas u svakom smislu.“ Tako su nam rekli neki od Banjalučana. Istočni izlazA što se tiče reakcije na secesiju i „oslobodilački proces protiv Bosne i Hercegovine“, najoštriji je bio hrvatski član Predsedništva BiH Željko Komšić, saopštivši da se iz BiH može izaći napuštanjem zemlje na jednom od graničnih prelaza. „Između Bosne i Hercegovine i Srbije, politička elita RS radije bira Srbiju. To je njihov izbor. A mi im možemo poručiti da je izlaz iz Bosne i Hercegovine u pravcu Srbije, na graničnim prelazima, na istoku zemlje. Na Rači, Karakaju i slično“, kategoričan je bio Komšić. Predsednik Srbije Aleksadar Vučić rekao je da Srbija nikada neće okrenuti leđa svom narodu s druge strane Drine i da će podržati svaku odluku koju donesu. Na trenutke je bio i emotivan, stavljajući u kontekst reči „Javite Srbiji da je volim“ Dragoljuba Kesića, jednog od petorice preminulih u veleizdajničkom procesu koji se vodio u Banjaluci 1916. godine, u kojem je bilo čak 156 zatvorenika. „Ja ću večeras da počnem time što ću reći: javite Srpskoj da je volim“, rekao je Vučić, na Svečanoj akademiji u Banjaluci, osvrnuvši se na Sretenjski Ustav. Ko je dobar, a ko nije„I dizao je Karađorđe ustanak 1804. Imali smo jedan od najmodernijih ustava, ali nam nikada nisu davali punu slobodu. Gušili su nas i sprečavali, svi drugi su mogli sve, samo mi nikada nismo mogli ni pola od onoga što su drugi mogli. Menja se vreme u svetu, nikada ne treba da radimo ništa protiv bilo koga drugog. Ništa protiv Bošnjaka nećemo, ali nećemo da dozvolimo ni njihovim političarima da nas ponižavaju i udaraju kao džak“, rekao je Vučić, ističući da će odgovoriti na svaku političku provokaciju i laž kojih je, tvrdi, bezbroj iz dana u dan. Vučić kaže da želi mir i stabilnost, ali je nedopustivo mešanje Sarajeva u unutrašnja pitanja Srbije. „A kada smo se mi mešali u vaše političke odnose u Sarajevu? Nikada. A šta vi radite svaki dan? Svaki dan menjate vlast u Beogradu i donosite odluke ko je dobar, a ko nije. Koga briga ko je vama dobar, a ko nije. Niste vi ti koji ćete da odlučujete o vlasti u Beogradu. O tome će odlučivati srpski narod“, rekao je Vučić, aludirajući na reakcije bošnjačkih političara iz Sarajeva u poslednja dva dana. A one se nižu jedna za drugom. Među njima je i odluka Ustavnog suda BiH kojom je odlučeno da se privremeno obustavi primena Zakona o grbu zastavi i himni RS, kojim je bilo predviđeno isticanje simbola drugih država. Zakon je i usvojen u novembru prošle godine kako bi mogao da se primeni na manifestacije poput ove i zakonski reguliše isticanje zastave i grba Srbije zajedno sa simbolima Republike Srpske. Sud je međutim uvažio apelaciju bošnjačkog člana Predsedništva Denisa Bećirovića, koji je odluku pozdravio navodeći da je Deklaracija Svesrpskog sabora bila razlog za obraćanje Ustavnom sudu BiH, zbog mogućih posledica kroz stvaranje „srpskog sveta“. „Nema dana državnosti Republike Srpske“Bećirović je u tom kontekstu rekao da Aleksadar Vučić, ugrožava mir i bezbednost ne samo u regionu, već i u čitavoj Evropi, upravo realizacijom koncepta „jedan narod, jedan sabor, jedan vođa“. „Vučićev pokušaj da Dan državnosti Republike Srbije nametne kao dan državnosti RS predstavlja nezapamćen oblik kršenja međunarodnog i nacionalnog prava. Vučić mora da zna da ne postoji pojam državnost Republike Srpske, jer taj entitet nije bio i nikada neće biti država“, naveo je Bećirović u reakciji na obeležavanje Dana državnosti Srbije zajedno sa vlastima RS. Slično misli i ministar spoljnih poslova BiH Elmedin Konaković, iako je nešto blaži u osudi. Upozorava da nikakvo obeležavanje dana državnosti entiteta ne može da postoji, a da je u BiH dobrodošao svako ko želi dobro ovoj zemlji. „Dan državnosti Vučić želi da obeleži u Bosni i Hercegovini, ali vezati to s danom državnosti Republike Srpske, delom BiH, bh-entiteta, to za sada ne izgleda dobro. Reagovaćemo na svaku pojavu koja se na takvom susretu desi“, rekao je Konaković. |
||
Short teaser | U Banjaluci se obeležava Sretenje. Odgovor iz Sarajeva stigao je munjevito. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/zajednička-proslava-sretenja-koja-uzburkava-duhove/a-71606005?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/71602523_303.jpg![]() |
||
Image source | Dragan Maksimović/DW | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/71602523_303.jpg&title=Zajedni%C4%8Dka%20proslava%20Sretenja%20koja%20uzburkava%20duhove |
Item 7 | |||
Id | 71601199 | ||
Date | 2025-02-14 | ||
Title | Studentski pokret iznutra: kako to zaista funkcioniše? | ||
Short title | Studentski pokret iznutra: kako to zaista funkcioniše? | ||
Teaser |
Studentski protesti podigli su čitavo društvo na noge i doveli do pada Vlade u Srbiji. Neki analitičari ocenjuju da je ovaj studentski pokret veći i od onog iz 1968. Kako to iznutra funkcioniše? I koji su mogući dometi? Zvuk policijske sirene i poruka s megafona: „Poštovani profesori i profesorke, obaveštavamo vas da počinje blokada Filozofskog fakulteta.“ Tako je krenuo talas studentskih blokada na Univerzitetu u Novom Sadu. Studentkinja prve godine komunikologije Olga Pantić tada je bila na smeni u fakultetskoj kantini. Izašla je s posla i pridružila se kolegama. Fakultet je od tada njen dom – tu spava, jede i živi. „Toliko sam se navikla da mi je ovde sada i lepše nego kod kuće. Sve mi se vrati oko blokade. To je kao posao. Pogotovo uoči nekih velikih protesta“, kaže Olga za DW. Studenti su odmah na početku ispostavili svoje zahteve, među kojima su utvrđivanje političke i krivične odgovornosti za pad nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu, ispod koje je poginulo 15, a teško povređeno dvoje ljudi. Svoja vrata otvorili su i studentima drugih fakulteta koji su dolazili da se raspituju o tome kako da i oni stupe u blokadu. „Mi smo im često ustupali i svoj amfiteatar i učionice za sastanke i dogovore oko toga kako da i oni stupe u blokadu, kako da organizuju svoje plenume i pojedini fakulteti su svoje prve plenume, zapravo, držali na našem fakultetu“, seća se studentkinja Tatjana Rašić. Tako je u svega nekoliko nedelja blokiran gotovo ceo univerzitet u Novom Sadu. Sve radi kao švajcarski satOni koji su često kasnili na jutarnja predavanja i borili se s poštovanjem rokova, sada funkcionišu kao švajcarski sat. Sve odluke donose direktnom demokratijom, na plenumima, a zadaci se realizuju kroz timove. Olga Pantić je predstavnica svog fakulteta u univerzitetskom redarskom timu. Oni obezbeđuju proteste, zaustavljaju saobraćaj, usmeravaju protestne kolone i vode računa o tome da sve prođe u redu i miru. „Imamo koordinatore i delegate. Svaki koordinator ima toki-voki kako bismo mogli međusobno da komuniciramo, i oni delegatima govore šta da rade, kada da krenu, kada da stanu, a delegati imaju megafone i svako od njih ima neku svoju sekciju kojom se bavi. Na primer, delegati za bokove, za zadnji ili prednji deo. I svi smo usaglašeni. I svi slušamo jedni druge“, objašnjava Olga. Nakon brojnih napada na demonstrante, redari su dobili i svoju specijalnu jedinicu – dabrove. Naziv jedinice je igra reči s nazivom državne specijalne vojne jedinice koja se zove „Kobre“. „Dabrovi nose zaštitu za motore i kacige, da ako naleti automobil, oni mogu da padnu, a da se ne povrede. I to su fizički najspremniji studenti. Oni prvi istrčavaju ispred kola ako treba.“ Svaki fakultet ima i svoje posebne timove. Za higijenu je zadužen tim koji na Filozofskom fakultetu zovu Sanitarna brigada, dok tim za logistiku upravlja donacijama, i ovih dana ima pune ruke posla da prenese stotine dušeka za spavanje u Kragujevac gde će se održati sledeći veliki protest. Poseban redarski tim vodi računa o tome ko ulazi i izlazi s fakulteta. Studenti tehničkih nauka napravili su aplikaciju koja im pomaže vode preciznu evidenciju kako bi izbegli “nepozvane“ goste. „To su oni koji su pravili probleme, bilo da su nekog vređali, ili da li su uhvaćeni da se bave špijunažom, da prenose informacije s plenuma ili lažu. To usaglašavamo na nivou celog univerziteta, i ko je na jednoj crnoj listi na jednom fakultetu, ne može da uđe ni na druge fakultete”, priča Olga. Plenumi kao zaštitni znakS ponosom ističu da sve odluke donose na plenumima u kojima učestvuju svi studenti koji to žele. „I svaka odluka koja se tiče zajednice u blokadi donosi se na licu mesta većinom glasova i to je jedini legitimni način na koji naša zajednica donosi odluke“, objašnjava za DW student Nemanja Ćurčić. U plenumu ponekad učestvuje i po stotine studenata, a rasprave mogu da traju satima, jer svako ima pravo da se javi za reč. „To jeste nekad iscrpljujuće, ali mi studenti ne verujemo u reprezentativni vid demokratije. U našoj zajednici se pokazao kao loš, jer kada pružimo priliku nekom pojedincu da nas predstavlja, to takođe i ostavlja mogućnost za neki vid korupcije, ličnog mišljenja i svega toga što ja svakodnevno vidimo u našom političkom životu. Studenti to ne žele. Mi smo izabrali ovaj teži, ali ispravniji i pravičniji put“, objašnjava Nemanja. Koji su stvarni dometi pokreta?Svetska pop diva Madona je na svom Instagram-profilu napisala da se u Srbiji dešava najveći studentski protest od 1968. S tim se slažu i pojedini analitičari. Taj pokret je probudio čitavu prosvetu, advokate, medicinare, IT-sektor i brojne građane doveo do pada Vlade i pokrenuo proteste u gotovo svim opštinama u Srbiji. Ali koji su njihovi stvarni dometi? „Oni su politička snaga koja ima najveći legitimitet u ovom trenutku u našoj zemlji. Kad bi oni predložili i učestvovali u pravljenju neke političke platforme – kako god ona izgledala – to je jedina platforma koja ima šanse za uspeh“, ocenjuje profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu Ognjen Radonjić. Za sada, međutim, studenti pokazuju veliko nepoverenje prema svim opozicionim akterima – od aktivističkih grupa, preko nevladinih organizacija do političkih partija, ali i predlozima koji od njih dolaze, poput formiranja prelazne vlade koja bi osigurala rad institucija i obezbedila fer uslove za naredne izbore. „Mislim da im nije svrsishodno ništa nametati u ovom momentu. Ja sam uveren da će to u njima vremenom sazreti. Moramo ih pustiti. Oni jesu u strahu od spoljnih uticaja i ubačenih elemenata i pokazuju neke elemente zatvorenosti, ali to je očekivano imajući u vidu sve kroz šta su prošli“, dodaje Radonjić. On podseća na to da je upravo njihova struktura njihov najveći štit u ovom trenutku. „Vlast je od početka pokušavala da ubaci svoje elemente, ali dok god oni odlučuju u masi, ti elementi ne mogu da dođu do izražaja, ne mogu da ih preglasaju. Druga stvar, oni nemaju vođe, pa vlast nema koga da vrbuje i potkupi ili ga dezavuiše u javnosti“, dodaje Radonjić. Ali baš na plenumima, kažu, oni već uveliko raspravljaju o ovim temama, i istražuju sve modele koji su u javnosti predloženi. „Mi smo zaista svesni naše moći u društvu u ovom trenutku. Iz tog razloga zaitsa promatramo svaki sledeći korak, svako mišljenje s kojim ćemo izaći u javnost, svaku temu koju postavljamo u javni taj etar“, objašnjava Tatjana Rašić. Ali pre svega toga očekuju da njihovi zahtevi budu ispunjeni. Jer bez toga, kažu, nema bilo kakve nade da iko u Srbiji može da očekuje pravdu. |
||
Short teaser | Neki ocenjuju da je ovaj studentski pokret veći i od onog iz 1968. Kako to iznutra funkcioniše? I koji su mogući dometi? | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/studentski-pokret-iznutra-kako-to-zaista-funkcioniše/a-71601199?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/71597629_303.jpg![]() |
||
Image caption | Filozofski fakultet u Novom Sadu je blokiran | ||
Image source | Sanja Kljajic/DW | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/71597629_303.jpg&title=Studentski%20pokret%20iznutra%3A%20kako%20to%20zaista%20funkcioni%C5%A1e%3F |
Item 8 | |||
Id | 71603238 | ||
Date | 2025-02-14 | ||
Title | Demohrišćani ubedljivo vode uoči izbora za Bundestag | ||
Short title | Demohrišćani ubedljivo vode uoči izbora za Bundestag | ||
Teaser |
Olaf Šolc još uvek veruje da može da ostane nemački kancelar. Najnovije ispitivanje javnog mnjenja pokazuje nešto drugo. Aktuelni kancelar Olaf Šolc još uvek veruje da je moguće da njegova Socijaldemokratska partija Nemačke (SPD) sustigne konkurenciju. Za magazin Špigel tako je rekao da je „60 odsto siguran“ da će ponovo biti izabran za kancelara. Međutim, s obzirom na najnovije rezultate ispitivanja javnog mnjenja, to se čini malo verovatnim. SPD sada uživa samo 14 odsto podrške, pokazuje reprezentativna anketa „Nemački trend“ (Deutschlandtrend), koju je od 10. do 12. februara za javni servis ARD sproveo institut Infratest dimap. To je pad za Socijaldemokrate od jedan odsto u odnosu na istraživanje od prošle nedelje, a u poređenju s rezultatima izbora 2021, to bi bio pad od više od jedanaest procenata. Hrišćansko-demokratska unija (CDU) i bavarska Hrišćansko-socijalna unija (CSU), koji na saveznom nivou nastupaju zajedno, zadržali su prvo mesto i u odnosu na prethodnu nedelju blago porasli na 32 procenta (+1). Alternativa za Nemačku (AfD) ostaje stabilna na 21 odsto. Zeleni bi mogli da računaju s nepromenjenih 14 procenata. Levica bi sa šest odsto (+1) ušla u Bundestag, a Savez Sara Vagenkneht (BSW) sa 4,5 odsto (+0,5) i Liberali FDP sa četiri procenta ne bi prešli cenzus od pet odsto. Trećina birača još uvek neodlučnaKako se izbori približavaju, tako sve više birača prelazi iz tabora neodlučnih među one koji su izabrali stranačke boje. Ipak, još uvek je značajan broj birača neodlučan – doduše manje nego kad su u pitanju izbori 2017. i 2021. desetak dana pre glasanja, ali još uvek dovoljno da može da dođe do primetnih promena. U aktuelnoj anketi otprilike svaki osmi birač (13 odsto) navodi da bi do dana izbora 23. februara mogao da promeni odluku o tome za koga će da glasa. Nešto više od dve trećine birača (69 odsto) zna za koga će da glasa, a gotovo svaki peti (18 odsto) razmišlja o tome da uopšte ne iziđe na izbore ili još ne pokazuje sklonost prema bilo kojoj stranci. Koja bi stranka trebalo da vodi vladu?Nakon što se prethodna vlada SPD-a, Zelenih i Liberala početkom novembra raspala, postalo je jasno da će se održati prevremeni izbori. Infratest dimap tada je pitao građane koju bi stranku želeli da vide na čelu buduće vlade i gotovo svaki drugi birač tada je naveo Damohrišćane (CDU/CSU). Međutim, u poslednja četiri meseca taj procenat je pao na 35 odsto. Otprilike upola manje ispitanika, njih 17 procenata, podržalo bi novu vladu predvođenu SPD-om, dok 11 odsto preferira vladu pod vođstvom AfD-a. Devet odsto je za to da vladu vode Zeleni. Nijedan kandidat za kancelara ne oduševljava većinu biračaDemohrišćani su kao svog kandidata za kancelara istakli Fridriha Merca. Njega 34 odsto birača (+1 u poređenju s prošlom sedmicom) smatra sposobnim za dobrog kancelara. Svaki četvrti ispitanik vidi aktuelnog kancelara Olafa Šolca (26 odsto, +1) ili kandidata Zelenih Roberta Habeka (25 odsto, -1) kao dobar izbor za kancelarsku poziciju. Svaki peti birač (19 odsto, +1) daje podršku Alis Vajdel, kandidatkinji AfD-a za kancelarku. Međutim većina ispitanika za sva četiri kandidata izjavljuje da ne bi bili dobri kancelari. To se do sada nije dogodilo ni na jednim izborima za Bundestag. Godine 2021, pre nego što je Šolc preuzeo dužnost, 51 odsto birača verovalo je da će on biti dobar kancelar. Koje bi stranke mogle da formiraju koaliciju?Ako Demohrišćani pobede na izborima, na što ukazuju sve ankete, oni neće moći da vladaju sama i biće im potreban koalicioni partner ili čak partneri. Matematički i politički, moguće su koalicije Demohrišćana sa SPD-om ili Demohrišćana sa Zelenima. Iako bi koalicija s AfD-om (stranke čiji su i zvanično kategorizovani kao ekstremno-desni) bila matematički moguća, Demohrišćani je unapred i kategorički isključuju kao mogućnost. Za birače je SPD-a i dalje najpoželjniji partner za Demohrišćane, s 32 odsto (+1) podrške. Koaliciju Demohrišćana s AfD-om podržava 17 odsto (-2), a 16 procenata (+2) je za saradnju Demohrišćana i Zelenih. Jedanaest odsto (-2) vidi Liberala kao poželjnog partnera Demohrišćanima. Istraživači javnog mnjenja pitali su i birače Demohrišćana koje bi saveze preferirali. Najveće simpatije postoje za koaliciju sa SPD-om (39 odsto). Koaliciju s Liberalima podržava 27 odsto glasača Demohrišćana, a Zelene bi kao koalicionog partnera prihvatilo njih 11 odsto. Samo devet procenata bi bilo za saradnju sa AfD-om. *ovaj članak je najpre objavljen na nemačkom jeziku |
||
Short teaser | Olaf Šolc još uvek veruje da može da ostane nemački kancelar. Najnovije ispitivanje javnog mnjenja pokazuje nešto drugo. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/demohrišćani-ubedljivo-vode-uoči-izbora-za-bundestag/a-71603238?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/71556040_303.jpg![]() |
||
Image caption | Kancelar SPD Olaf Šolc (levo) i Fridrih Merc, njegov najperspektivniji izazivač iz CDU/CSU | ||
Image source | Michael Kappeler/dpa/picture alliance | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/71556040_303.jpg&title=Demohri%C5%A1%C4%87ani%20ubedljivo%20vode%20uo%C4%8Di%20izbora%20za%20Bundestag |
Item 9 | |||
Id | 71598043 | ||
Date | 2025-02-13 | ||
Title | Napad automobilom u Minhenu: Šolc zahteva deportaciju osumnjičenog napadača | ||
Short title | Minhen: Šolc zahteva deportaciju osumnjičenog napadača | ||
Teaser |
Navodni napad u Minhenu izazvao je šok i potresenost u Nemačkoj. Kancelar Olaf Šolc (SPD) zahteva deportaciju osumnjičenog napadača, dok Fridirih Merc (CDU) kaže da u Nemačkoj mora nešto da se promeni. Reagujući nadanašnji navodni napad automobilom na masu ljudi u centru Minhena, nemačkikancelar Olaf Šolc (SPD) zatražio je da se osumnjičeni napadač osudi i kasnije deportuje. On ne može da se nada „bilo kakvoj popustljivosti. Mora biti kažnjen i mora napustiti zemlju." Zločin poput ovog u Minhenu ne može se ni tolerisati ni prihvatiti. „Zato mora biti potpuno jasno da će pravosuđe iskoristiti sve svoje mogućnosti i odlučno postupiti protiv ovog počinioca", rekao je Šolc. „Ko u Nemačkoj počini krivično delo, ne samo da će biti strogo kažnjen i poslat u zatvor, već mora računati i na to da neće moći da ostane u zemlji." To se, dodao je, odnosi i na države u koje je povratak komplikovan. Šolc je napad nazvao „užasnim" i poželeo povređenima potpuni oporavak. Takođe je istakao da savezna vlada za teške kriminalce planira dodatne deportacione letove u Avganistan. „Tako će biti i za ovog počinioca, ako sudovi donesu takvu odluku", rekao je Šolc Una slici gore). Merc i Zeder: „Nešto mora da se promeni u Nemačkoj"Fridrih Mec, kandidat Unije CDU(CSU za kancelara oglasio se na mreži X: „Moje misli su uz žrtve i njihove porodice. Nadam se da će prebroditi ovo teško vreme i pronaći potrebnu snagu", napisao je i zahvalio pripadnicima bezbednosnih službi na terenu. Dalje je naveo: „Bezbednost građana Nemačke za nas će biti na prvom mestu. Pravo i red ćemo dosledno sprovoditi. Svako treba ponovo da se oseća sigurno u našoj zemlji. Nešto mora da se promeni u Nemačkoj." Bavarski premijer Markus Zeder (CSU) napisao je na platformi X: „Reagujemo pribrano, ali naša odlučnost raste.“ Prema njegovim rečima, nešto mora da se promeni u Nemačkoj, „i to brzo“. Ne može se i dalje „nemo posmatrati od napada do napada“. „Jednostavno boli kada kao premijer u januaru imate događaj poput onog u Ašafenburgu, a sada i ovo u Minhenu – dosta je.“ Vicekancelar Habek zahteva brzu istraguKandidat Zelenih za kancelara Robert Habek izrazio je pogođenost zbog navodnog napada u Minhenu. Vicekancelar je na platformi X napisao da su vesti iz Minhena užasne. „Zgrožen sam ovom besmislenom tragedijom." Istakao je da je sada najvažnije brzo rasvetliti okolnosti napada. Berbok upozorava na podelu društva zbog ekstremistaMinistarka spoljnih poslova Analena Berbok (Zeleni) upozorila je, nakon navodnog napada na opasnost od podele demokratskog društva u završnoj fazi predizborne kampanje. S obzirom na izazove kako spolja tako i unutar zemlje, tim je važnije „da i u našoj zemlji kao demokrate držimo zajedno. Da ne dozvolimo da nas podele, ni desničarski ekstremisti ni islamisti koji iznutra izazivaju naš pravni poredak", rekla je političarka Zelenih tokom posete Parizu. Berbok je dodala da je sada „najvažnije da teško povređeni i svi povređeni, nadamo se, što pre ozdrave". Fezer: Potrebna je „maksimalna oštrina" pravne državeMinistarka unutrašnjih poslova Nensi Fezer (SPD) zatražila je odlučnu reakciju nakon navodnog napada u Minhenu.„Nadamo se i molimo da povređeni i teško povređeni mogu ponovo ozdraviti." Prema njenim rečima, jedini odgovor na ovaj čin može biti: „Pravna država mora pokazati maksimalnu oštrinu." Fezer je naglasila da je savezna vlada značajno pooštrila zakone o deportaciji nasilnih prestupnika i povećanju broja deportacija. „Nemačka je jedina zemlja u Evropi koja ponovo sprovodi deportacije u Avganistan uprkos vlasti Talibana i to će nastaviti da radi", rekla je Fezer. Šef polaničkog kluba FDP; „Besan sam“Šef poslaničkog klubaFDP-a Kristijan Dir izrazio je nadu u brz oporavak povređenih u Minhenu. „Još jedan surov napad, ponovo isti obrazac“, napisao je na platformi X. „Teško je pronaći prave reči. I teško je iznova pisati iste izjave saučešća.“ „Besan sam što ne napredujemo i što je naš predlog za migracioni pakt centra odbijen. Besan sam što desničari koriste ove napade za sopstvene ciljeve.“ Takođe je naglasio da oni koji nisu spremni za novu migracionu politiku ne bi trebalo da snose odgovornost za zemlju. Liderka AfD-a traži „zaokret u migracionoj politici“AfDje ponovo istakala zahtev za „zaokretom u migracionoj politici“ u Nemačkoj. „Treba li ovako da se nastavi? Zaokret u migracionoj politici – sada!“, napisala je kopredsednica AfD Alis Vajdel na platformi X. Istovremeno je izrazila saučešće žrtvama. Vagenkneht: Zaustavimo nekotrolisanu migracijuLiderka BSW-a, Sara Vagenkneht, zatražila je odlučnije deportacije u Avganistan u jednom intervju. Prema njenim rečima, borba protiv zločina poput onog u Minhenu „moguća je samo ako zaustavimo nekontrolisanu migraciju i dosledno deportujemo one koji predstavljaju opasnost za našu zemlju i ljude u Nemačkoj“. Sindikati duboko potreseni„Duboko smo potreseni zbog navodnog napada na naše koleginice i kolege u Minhenu", rekao je Bernhard Štidl, pokrajinski predsednik DGB-a, krovne organizacije nemačkih sindikata. „Činjenica da je vozilo namerno usmereno ka mirnoj Verdi demonstraciji, pri čemu su štrajkači – među njima i deca – zadobili povrede opasne po život, ostavlja nas bez reči." On je dodao da su im misli uz povređene i njihove porodice i zahvalio se spasilačkim službama „koje su brzo i odlučno reagovale." Sindikat Verdi izrazio je „duboku potresenost i šok". Predsednik Verdija, Frank Verneke, izjavio je u Berlinu da je ovo „težak trenutak za sve koleginice i kolege". Verneke je naglasio da se sindikati zalažu „za solidarnost i zajedništvo, posebno u ovako mračnim trenucima". Sindikat Verdi najavio je da će sačekati rezultate policijske istrage. U Nemačkoj su u četvrtak širom zemlje održani štrajkovi upozorenja u okviru pregovora o kolektivnim ugovorima u javnom sektoru na saveznom i lokalnom nivou. |
||
Short teaser | Šolc (SPD) zahteva deportaciju osumnjičenog napadača, dok Merc (CDU) kaže da u Nemačkoj mora nešto da se promeni. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/napad-automobilom-u-minhenu-šolc-zahteva-deportaciju-osumnjičenog-napadača/a-71598043?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/71491717_303.jpg![]() |
||
Image caption | Olaf Šolc | ||
Image source | Yves Herman/REUTERS | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/71491717_303.jpg&title=Napad%20automobilom%20u%20Minhenu%3A%20%C5%A0olc%20zahteva%20deportaciju%20osumnji%C4%8Denog%20napada%C4%8Da |
Item 10 | |||
Id | 71600044 | ||
Date | 2025-02-13 | ||
Title | Crni dan za Minhen: više od 30 povređenih u napadu autom | ||
Short title | Crni dan za Minhen: više od 30 povređenih u napadu autom | ||
Teaser |
U navodnom napadu automobilom u centru Minhena povređeno je više od 30 ljudi. Uhapšeni Avganistanac, osumnjičen za napad, ima dozvolu za boravak i rad u Nemačkoj. Radi kao detektiv u prodavnici. Šta se zna o napadu u Minhenu U centru Minhena, u četvrtak (13. februara) oko 10:30 časova dogodio se navodni napad na povorku ljudi, štrajkača i njihovih porodica: vozač automobila je vozio iza povodrke i policijskih vozila, zatim ih pretekao, ubrzao i udario u kraj povorke. Oni su krenuli ka skupu sindikata Verdi, gde se već okupilo do 1.500 ljudi. Najmanje 30 osoba je povređeno. Opasnost po život kod nekih povređenih nije isključena. Minhenski gradonačelnik Diter Rajter (SPD) saopštio je da su među povređenima i deca. Rajter je izrazio saučešće žrtvama i nazvao ovaj dan „crnim danom za Minhen". Vozač je uhapšen, a policija je prethodno pucala u njegovom pravcu. Prema navodima policije, nema naznaka o saučesnicima. „Verovatno se radi o napadu“, rekao je premijer Bavarske Markus Zeder (CSU) u prvoj izjavi koju je dao na licu mesta. Šta se zna o napadaču Prema navodima policije, osumnjičeni napadač je 24-godišnjak iz Avganistana. Bavarski ministar unutrašnjih poslova, Joahim Herman (CSU), tvrdi da osumnjičeni ima boravišnu i radnu dozvolu izdatu od strane grada Minhena. Radi kao detektiv u prodavnici. „Trenutno polazimo od toga da su žrtve bile slučajne mete", rekao je Herman. „Ali i to, naravno, mora biti detaljno istraženo.“ Avganistanac je juče na Instagramu objavio „O, Alahu, uvek nas štiti“. Prema informacijama bavarskih medija, nije bilo naznaka da osumnjičeni predstavlja bezbednosnu pretnju. Da li postoji povezanost sa Bezbednosnom konferencijom? U petak u hotelu Bajrišer Hof – samo oko dva kilometra od mesta gde je automobil uleteo u grupu ljudi – počinje Minhenska bezbednosna konferencija. Očekuje se dolazak više od 60 šefova država i vlada, kao i više od 100 ministara na ovo najvažnije svetsko savetovanje o bezbednosnoj politici. Američki potpredsednik Dž. D. Vens sa prodicom je stigao već u četvrtak tokom dana. Za sada nema naznaka da je ovaj napad povezan sa konferencijom i da li će imati uticaja na nju. „Trenutno ne polazimo od pretpostavke da postoji povezanost sa Bezbednosnom konferencijom", izjavio je ministar unutrašnjih poslova Bavarske, Joahim Herman. Motiv počinioca tek treba detaljno da se ispita. Talibani nude saradnju i imaju zahteve S obzirom na zahteve kancelara Olafa Šolca, ali drugih političara da se ovaj Avganistanac deportuje, danas su reagovali i talibani. Oni su izrazili spremnost za saradnju po pitanju deportacija avganistanskih državljana iz Nemačke. Međutim, postavili su uslov da Nemačka ponovo uspostavi konzularnu kancelariju uAvganistanu. Portparol talibanskog Ministarstva spoljnih poslova, Abdul Kahar Balči, rekao je za dpa da talibani žele da pokriju sve aspekte migracije, ali odbijaju dosadašnju praksu deportacija preko trećih zemalja, poput Pakistana, jer to, prema njihovim rečima, predstavlja kršenje međunarodnih konvencija i rizik za nacionalnu bezbednost Avganistana. |
||
Short teaser | Avganistanac osumnjičen za napad u Minhenu imao je dozvolu za boravak i rad u Nemačkoj. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/crni-dan-za-minhen-više-od-30-povređenih-u-napadu-autom/a-71600044?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/71597003_303.jpg![]() |
||
Image caption | Beli Mini kojim je izvršen napad u Minehnu prepodne 13.02.2025. | ||
Image source | Christoph Trost/dpa/picture alliance | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/71597003_303.jpg&title=Crni%20dan%20za%20Minhen%3A%20vi%C5%A1e%20od%2030%20povre%C4%91enih%20u%20napadu%20autom |
Item 11 | |||
Id | 71595121 | ||
Date | 2025-02-13 | ||
Title | Tramp telefonirao s Putinom: „Najbolje što je Putinu moglo da se dogodi“ | ||
Short title | „Najbolje što je Putinu moglo da se dogodi“ | ||
Teaser | Nemačka javnost sa zabrinutošću je reagovala na telefonski razgovor Donalda Trampa i Vladimira Putina o Ukrajini. Političari i stručnjaci upozoravaju da ne sme biti rešenja bez učešća Ukrajine i Evrope. | ||
Short teaser | Nemačka javnost sa zabrinutošću reaguje na telefonski razgovor Trampa i Putina oko Ukrajine. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/tramp-telefonirao-s-putinom-najbolje-što-je-putinu-moglo-da-se-dogodi/a-71595121?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&title=Tramp%20telefonirao%20s%20Putinom%3A%20%E2%80%9ENajbolje%20%C5%A1to%20je%20Putinu%20moglo%20da%20se%20dogodi%E2%80%9C |
Item 12 | |||
Id | 71594055 | ||
Date | 2025-02-13 | ||
Title | Lažni med iz Turske završio na tržištu Evrope? | ||
Short title | Lažni med iz Turske završio na tržištu Evrope? | ||
Teaser | Raste zabrinutost zbog „lažnog meda“ iz Turske, zemlje koja je jedan od najvećih izvoznika meda u svetu. Strahuje se da je takav med završio možda i u Evropi. | ||
Short teaser | Raste zabrinutost zbog „lažnog meda“ iz Turske, zemlje koja je jedan od najvećih izvoznika meda u svetu. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/lažni-med-iz-turske-završio-na-tržištu-evrope/a-71594055?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&title=La%C5%BEni%20med%20iz%20Turske%20zavr%C5%A1io%20na%20tr%C5%BEi%C5%A1tu%20Evrope%3F |
Item 13 | |||
Id | 71589459 | ||
Date | 2025-02-13 | ||
Title | „Geto zvani Izrael“: Alija Izetbegović o Bliskom istoku | ||
Short title | „Geto zvani Izrael“: Alija Izetbegović o Bliskom istoku | ||
Teaser | O blisko-istočnom konfliktu svojevremeno je pisao i Alija Izetbegović, kasnije predsednik Predsedništva Republike BiH. Time se detaljno pozabavio nemački novinar Mihael Martens u članku za Frankfurter algemajne cajtung. | ||
Short teaser | O blisko-istočnom konfliktu pisao je i Alija Izetbegović. Time se detaljno pozabavio nemački novinar Mihael Martens. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/geto-zvani-izrael-alija-izetbegović-o-bliskom-istoku/a-71589459?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/36747181_303.jpg![]() |
||
Image source | picture-alliance/dpa | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/36747181_303.jpg&title=%E2%80%9EGeto%20zvani%20Izrael%E2%80%9C%3A%20Alija%20Izetbegovi%C4%87%20o%20Bliskom%20istoku |
Item 14 | |||
Id | 71590889 | ||
Date | 2025-02-13 | ||
Title | Hegset na sastanku NATO: jasne reči i jasna odbijanja | ||
Short title | Hegset na sastanku NATO: jasne reči i jasna odbijanja | ||
Teaser | Njegov nastup se očekivao s velikim nestrpljenjem: na sastanku NATO američki ministar odbrane Hegset detaljno se osvrnuo na novu strategiju SAD prema Ukrajini. I potvrdio neka mračna predviđanja. | ||
Short teaser | Na sastanku NATO američki ministar odbrane Hegset detaljno se osvrnuo na novu strategiju SAD prema Ukrajini. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/hegset-na-sastanku-nato-jasne-reči-i-jasna-odbijanja/a-71590889?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/71589818_303.jpg![]() |
||
Image caption | Pit Hegset (levo) i Mark Rute 12. februara 2025. u sedištu NATO u Briselu | ||
Image source | Omar Havana/AP/dpa/picture alliance | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/71589818_303.jpg&title=Hegset%20na%20sastanku%20NATO%3A%20jasne%20re%C4%8Di%20i%20jasna%20odbijanja |
Item 15 | |||
Id | 71585368 | ||
Date | 2025-02-13 | ||
Title | Razaranje Drezdena pre 80 godina: rat, propaganda, svedoci vremena | ||
Short title | Razaranje Drezdena: rat, propaganda, svedoci vremena | ||
Teaser | Pre 80 godina nemački barokni grad Drezden je u bombardovanju pretvoren prah i pepeo. Stari i novi nacisti stvorili su od toga mit o žrtvi. Ali, civilno društvo pruža otpor. | ||
Short teaser | Pre 80 godina Drezden je u bombardovanju pretvoren prah i pepeo. Stari i novi nacisti stvorili su od toga mit o žrtvi. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/razaranje-drezdena-pre-80-godina-rat-propaganda-svedoci-vremena/a-71585368?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/63970882_303.jpg![]() |
||
Image caption | Drezden je bio u ruševinama već nakon prvih bombardovanja 13. februara 1945. godine | ||
Image source | akg-images/picture-alliance | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/63970882_303.jpg&title=Razaranje%20Drezdena%20pre%2080%20godina%3A%20rat%2C%20propaganda%2C%20svedoci%20vremena |
Item 16 | |||
Id | 71577635 | ||
Date | 2025-02-12 | ||
Title | Počinje 75. Berlinale – šta se sve očekuje | ||
Short title | Počinje 75. Berlinale – šta se sve očekuje | ||
Teaser | Međunarodni filmski festival u Berlinu počinje 13. februara novom dramom Toma Tikvera i odavanjem počasti za životno delo Tildi Svinton. Na crvenom tepihu pojaviće se Timoti Šalame, ali i mnoge druge zvezde. | ||
Short teaser | Berlinale počinje 13. februara novom dramom Toma Tikvera i odavanjem počasti za životno delo Tildi Svinton. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/počinje-75-berlinale-šta-se-sve-očekuje/a-71577635?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/68270266_303.jpg![]() |
||
Image caption | Berlin je pripremio crveni tepih za svoj filmski festival koji se održava od 13. do 23. februara | ||
Image source | Markus Schreiber/AP/picture alliance | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/68270266_303.jpg&title=Po%C4%8Dinje%2075.%20Berlinale%20%E2%80%93%20%C5%A1ta%20se%20sve%20o%C4%8Dekuje |
Item 17 | |||
Id | 71578861 | ||
Date | 2025-02-12 | ||
Title | Veštačka inteligencija: EU obećava manje birokratije i veće investicije | ||
Short title | Veštačka inteligencija: EU obećava manje birokratije | ||
Teaser | Evropska unija važi kao regulator i „tehnološki policajaca“, a manje kao inovator u oblasti tehnologije i veštačke inteligencije. Sada želi to da promeni. | ||
Short teaser | EU važi kao regulator, a manje kao inovator u oblasti tehnologije i veštačke inteligencije. Sada želi to da promeni. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/veštačka-inteligencija-eu-obećava-manje-birokratije-i-veće-investicije/a-71578861?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/71571127_303.jpg![]() |
||
Image caption | Šefica Evropske komisije Ursula fon der Lajen obećala je da će inovatorima veštačke inteligencije olakšati potragu za investicijima i rastom u Evropi | ||
Image source | Eliot Blondet/ABACAPRESS.COM/picture alliance | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/71571127_303.jpg&title=Ve%C5%A1ta%C4%8Dka%20inteligencija%3A%20EU%20obe%C4%87ava%20manje%20birokratije%20i%20ve%C4%87e%20investicije |
Item 18 | |||
Id | 71575598 | ||
Date | 2025-02-11 | ||
Title | EU: Francuska veza bube brašnare i vitamina D | ||
Short title | EU: Francuska veza bube brašnare i vitamina D | ||
Teaser | U EU je od sada dozvoljen prah celih larvi bube brašnare tretiranih UV zračenjem u hlebu, kolačima, testenini, siru, čipsu, kompotima. A u raznim proizvodima se već dodaju svinjske čekinje ili kosti - i slično. | ||
Short teaser | U EU je od sada dozvoljen prah celih larvi bube brašnare tretiranih UV zračenjem u hlebu, kolačima, testenini, siru... | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/eu-francuska-veza-bube-brašnare-i-vitamina-d/a-71575598?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&title=EU%3A%20Francuska%20veza%20bube%20bra%C5%A1nare%20i%20vitamina%20D |
Item 19 | |||
Id | 71565219 | ||
Date | 2025-02-11 | ||
Title | Blago Velfa vredno stotine milione ipak opljačkali nacisti? | ||
Short title | Blago Velfa vredno stotine milione ipak opljačkali nacisti? | ||
Teaser | Kome pripada blago dinastije Velf vredno milione? Čini se da je to pitanje ponovo otvoreno, jer novi dokumenti podstiču sumnju da su ga opljačkali nacisti. Da li će biti vraćeno jevrejskim naslednicima? | ||
Short teaser | Kome pripada blago dinastije Velf vredno milione? Da li će biti vraćeno jevrejskim naslednicima? | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/blago-velfa-vredno-stotine-milione-ipak-opljačkali-nacisti/a-71565219?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/71518945_303.jpg![]() |
||
Image caption | Ovaj srednjovekovni krst deo je blaga Velfa – da li će biti vraćen naslednicima jevrejskih vlasnika? | ||
Image source | Markus Schreiber/AP/picture alliance | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/71518945_303.jpg&title=Blago%20Velfa%20vredno%20stotine%20milione%20ipak%20oplja%C4%8Dkali%20nacisti%3F |
Item 20 | |||
Id | 70291624 | ||
Date | 2024-09-22 | ||
Title | Studija potvrdila: Nemci zaista malo znaju o Drugom svetskom ratu i Holokaustu | ||
Short title | Nemci zaista malo znaju o Drugom svetskom ratu i Holokaustu | ||
Teaser |
Ko je stradao u Holokaustu? Ko je kriv za Holokaust? Odgovori Nemaca na ta pitanja su zapanjujući, pokazuju rezultati studije o stavovima Nemaca o Drugom svetskom ratu i Holokaustu. Ove godine u Poljskoj su održane dve velike komemorativne manifestacije povodom 85 godina od nemačkog napada na Poljsku i početka Drugog svetskog rata. Iz Nemačke je doputovao Ditmar Nitan, poverenik nemačke vlade za Poljsku. Međutim, prva linija nemačke politike nije bila prisutna: ni predsednik ili kancelar, ni predsednica Bundestaga ili Bundesrata. To je bio znak narušenih nemačko-polјskih odnosa, piše Filip Fric dopisnik nemačkog lista Velt iz Varšave u članku čije delove prenosimo. Istog dana, državni poljski Pilecki institut objavio je prve rezultate velike studije o stavovima nemačkog društva prema istoriji 20. veka i Drugom svetskom ratu. Rezultati studije izazvali su veliku pažnju u Poljskoj jer potvrđuju mnoge predrasude Poljaka prema Nemcima: da malo znaju o Poljskoj, posebno o zločinima koje su Nemci počinili tokom okupacije, i da uopšte više ne žele ni da čuju o krivici i reparacijama. Ko je stradao u Holokaustu i ko je kriv za genocid nad Jeverejima? Najviše zapanjuju odgovori na pitanje iz kojih zemalja potiče većina žrtava Holokausta: 59 procenata ispitanih Nemaca je reklo da su ubijeni uglavnom Jevreji iz Nemačke, dok je samo 28 procenata navelo da su to bili poljski Jevreji. Činjenica je da je u Holokaustu ubijeno oko 165.000 nemačkih Jevreja od oko pola miliona koliko ih je bilo pre rata. Poljski državljani činili su polovinu od 6 miliona Jevreja ubijenih u Holokaustu. Na pitanje ko je kriv za genocid nad Jeverijima, samo devet procenata ispitanika smatra da su to „isključivo Nemci", 34 procenta okrivljuje „pretežno Nemce", dok većina - 57 procenata smatra „Nemce i kolaboracioniste u okupiranim zemljama kao podjednako krivim." Gde su bile najstrože kazne? Prema istraživanju, Nemaci smatraju da su kazne za pomoć jevrejskim susedima bile najstrože u Nemačkoj, te da su su u okupiranim zemljama bile blaže. Prema 46 procenata ispitanika, za pomoć Jevrejima u Nemačkoj je pretila smrtna kazna, dok je znatno manje njih (31 procenat) izabralo isti odgovor u vezi sa okupiranom Poljskom. To dovodi do pogrešnih pretpostavki o mogućnostima otpora: ako je kazna bila veća u Nemačkoj, onda je i mogućnost pružanja otpora ili pomoći bila manja nego u okupiranim zemljama. Većina od 54 procenta takođe „u potpunosti" se slaže sa tvrdnjom da se Nemačka u potpunosti suočila sa svojom istorijom. Čak 36 procenata ispitanih veruje da Poljska može da nauči od Nemačke kako da sprovede „temeljno suočavanje sa istorijom". Odnosi Nemačke i Poljske „Ne želimo da se izjašnjavamo o aktuelnoj politici. Ali naravno, nadamo se da će naša studija doprineti boljem međusobnom razumevanju u nemačko-poljskim odnosima", kaže Mateuš Falkovski u razgovoru za „Velt am Zontag". On je zamenik direktora berlinske ispostave Pilecki instituta, smeštene na Pariskom trgu sa pogledom na Brandenburšku kapiju. Zajedno sa direktorkom Hanom Radžejovskom, on je odgovoran za ovu studiju. Iako ne žele da izvode zaključke o politici, posmatraču se nameće pitanje - da li neznanje velikog dela ispitanih Nemaca odražava neznanje nemačke politike. Jer nemačke vlade, kako one pod Angelom Merkel, tako i ova Olafa Šolca zanemarile su brojne nemačko-poljске inicijative - bilo da je reč o promovisanju poljskog kao stranog jezika u školama, ratnim reparacijama, izgradnji Nemačko-poljske kuće, tj. muzeja, ili postavljanju spomenika poljskim žrtvama nemačke okupacije. Bundestag je konačno, 2020. doneo odluku o potonjem. Ipak, do sada ništa nije urađeno, što u Poljskoj sve više izaziva nezadovoljstvo. Kada su se odnosi ohladili sa pobedom stranke Pravo i Pravda (PiS) 2015. bilo je logično prvo za to okriviti poljske nacionalne konzervativce. Na kraju krajeva, oni su koristili svaku priliku da podstaknu antinemačka osećanja. To je Berlinu odgovaralo: Merkel, a kasnije i Šolc, mogli su da ignorišu poljske zahteve, odbacujući ih kao nerealne. To se posebno odnosilo na zahtev za reparaciju u iznosu od 1,3 biliona evra. U decembru 2023. kada je Tusk preuzeo vlast, u Berlinu je vladala velika nada da će Varšava ponovo postati konstruktivan partner, kao i da će bivši predsednik Evropskog saveta konačno rešiti pitanje reparacija. Ipak, to se nije dogodilo. Tusk ne traži astronomske sume kao njegovi prethodnici, ali je svestan da bi i njegovi birači pozdravili odštetu od Nemačke. Berlin ne zna, ne razume, nema senzibilnosti Politički Berlin to dugo nije razumeo - to da tema reparacija nadilazi okvire poljskih nacionalista ili stranke PiS. U julu ove godine, nemačko-poljski vladini razgovori o tom pitanju završeni su bez rezultata. Ipak, procurila je vest da dve vlade pregovaraju o odštetama za prisilne radnike ili preživele iz koncentracionih logora ili geta. Oko 40.000 njih danas još živi u Poljskoj. Radi se o oko 200 miliona evra – što je, s obzirom na nemački budžet, relativno mala suma. Ipak, dogovora nema mada je za starije osobe svaka nedelja važna. Stiče se utisak da nemačka vlada ne dopušta jednostavno, administrativno rešenje. Ne bi trebalo da iznenadi da možda i u Ministarstvu spoljnih poslova nedostaje senzibilnosti za to, kada u nemačkom stanovništvu očigledno postoji veliki nedostatak znanja o nemačkim zločinima između 1939. i 1945. Prema studiji, 39 procenata ispitanika veruje da su Poljaci „adekvatno" ili „prilično adekvatno" obeštećeni. „Može se reći da nedostaju osnovno znanje o istočnoj Evropi kao i razumevanje za nju", kaže zamenik direktora Pilecki instituta, Falkovski. Direktorka Radžejovska primećuje da je percepcija Nemaca takva da se može tumačiti tako da oni delimično od sebe prave žrtve". Pomenuta studija, u celosti bi trebalo da bude objavljena u oktobru. Nju je za Pilecki institut sprovveo nemački institut za istraživanje javnog mnjenja Ipsos - na reprezetativnom uzorku od 2000 nemačkih građana starosti od 16 do 65 godina, piše Velt. |
||
Short teaser | Ko je stradao u Holokaustu? Ko je kriv za Holokaust? Odgovori Nemaca na ta pitanja su zapanjujući. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/studija-potvrdila-nemci-zaista-malo-znaju-o-drugom-svetskom-ratu-i-holokaustu/a-70291624?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/68101402_303.jpg![]() |
||
Image caption | Aušvic | ||
Image source | Markus Schreiber/AP/picture alliance | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/68101402_303.jpg&title=Studija%20potvrdila%3A%20Nemci%20zaista%20malo%20znaju%20o%20Drugom%20svetskom%20ratu%20i%20Holokaustu |
Item 21 | |||
Id | 70289761 | ||
Date | 2024-09-22 | ||
Title | Studenti u Nemačkoj: Za sobu u Minhenu u proseku 800 evra | ||
Short title | Studenti u Nemačkoj: Za sobu u Minhenu u proseku 800 evra | ||
Teaser |
U Nemačkoj ima premalo studentskih domova, stanova je takođe malo i skupi su. To dovodi studente pred ogromne teškoće i buduće akademske građane čini siromašnim delom nemačkog društva - ako ne uskoče roditelji. UNemačkoj je za predstojići semestar na univerzitete, visoke i više škole upisamo nešto manje od 3 miliona studenata. Veliki problem za mnoge je - smeštaj. I u Nemačkoj je najjftinije rešenje studentski dom - u proseku košta 280 evra mesečno. Međutim, u 1500 domova ima ukupno samo oko 200 000 mesta. Zajednički stanovi - tradicija nemačkih studenata A pošto su garsonjere ili mali stanovi uvek najskuplji, pored toga što ih je teško naći - u Nemačkoj je odavno uobičajeno da dvoje ili više studenata žive u većim iznajmljenim stanovima i osnivaju takozvani WG (Wohngemenschaft). Svako ima svoju sobu, a kuhinja, kupatilo i ostalo se korsti zajednički. Svi troškovi (kirija, struja, grejanje, internet) se dele, najčešće u zavisnosti od veličine sobe i od toga ko je šta uneo u stan od nameštaja i kućnih aparata. Zajednica stanovanja odnosno WG može da postoji godinama, ali ne mora da bude sastavljena od ljudi koji su je osnovali - neki ostaju da žive u njoj i kada završe studije, ali uprkos tome fluktuacija ljudi ume da bude poprilična. Poskupelo ono što je ionako bilo skupo Za ovaj, najčešći način stanovanja studenti sada moraju da plaćaju - u proseku 490 evra mesečno. Prema informacijama dpa, to proizilazi iz studije Instituta Mozes Mendelson u saradnji sa platformom za wg-gesucht.de, na kojoj se nalazi oglasi za mesta u zajedničkim stanovima. Za ovu studiju je analizirano više od 9.000 ponuda koje su postavljene onlajn u poslednje dve nedelje avgusta. Uzete su u obzir ponude za svih 88 nemačkih univerzitetskih gradova sa više od 5.000 studenata. U evaluaciju su uključene samo ponude za sobu u zajedničkom stanu sa ukupno dva ili tri stanara. Novosnovne zajednice za stanovanje nisu uzete u obzir. Prema sudiji, sobe u zajedničkim stanovima u Minhenu su najskuplje. Prosečna cena sobe je 790 evra. Slede Frankfurt sa 680 evra, Berlin sa 650 evra, Hamburg sa 620 evra i Keln sa 600 evra. Jeftiniji smeštaj studenti mogu pronaći u Zigenu (330 evra), Jeni (328), Vismaru (325) ili Kemnicu (290). „Ponovo se pokazalo da su relativno jeftine ponude vrlo brzo skinute sa interneta. Najgore prolaze oni koji su kasno dobili potvrdu da su primljeni na studije ili koji nisu mogli da organizuju smeštaj na licu mesta, na primer zato što im viza još nije bila izdata", kaže rukovodilac ovog istraživanja Stefan Braukmann. Niski studentski krediti i selekcija u društvu Matijas Anbul, predsednik odbora Nemačke studentske unije, komentariše: „Pitanje stanovanja je odavno centralno socijalno pitanje u univerzitetskim gradovima. Doživljavamo novi oblik selekcije u društvu: Za mnoge studente, pitanje studiranja na određenom univerzitetu zavisi od toga da li uopšte mogu da priušte kiriju u tom gradu. I pored povećanja studentskog kredita (BAföG) on zaostaje za razvojem na tržištu nekretnina. Prosečno, zajednička soba u Nemačkoj košta 489 evra, dok se za studentki kredit i dalje računa paušala za stanovanje od 380 evra. Sa ovim novcem ne možete sebi priuštiti sobu u zajedničkom stanu u većini gradova". Maksimalni iznos studentskog kredita (BAföG) ove godine je 992 evra - pod uslovom da student ne živi sa roditeljima i ne može preko njih da se zdravstveno osigura. Ako žive sa roditeljima onda studenti dobijaju kredit od maksimalno 664 evra. Većina studenata ne može da živi kod roditelja, jer dolaze iz nekih drugih mesta u Nemačkoj ili iz inostranstva (oko 400 000). A mnogi ne žele više da žive sa porodicom iako ostaju da žive u istom gradu. Trećina studenta u Nemačkoj ugrožena siromaštvom Studenti više od polovine svojih prihoda plaćaju samo na kiriju, kako su nedavno pokazali podaci Saveznog zavoda za statistiku (Destatis). U proseku, studenti moraju da koriste 54 odsto prihoda da plate kiriju. Nemci inače troše u proseku 25 odsto na troškove stanovanja. Prema Destatisu, dve trećine studenta se smatra finansijski preopterećenim. To je jedan od razloga zašto su oni u većoj opasnosti od siromaštva nego druge grupe stanovništva. Sve u svemu, prema informacijama Destatisa, čak 35 odsto studenta je u opasnosti od siromaštva, dok je to 14 odsto svih Nemaca. Savezni zavod za statistiku svojim brojkama iz ankete iz 2023. pokazuje: Polovina studenata ima na raspolaganju manje od 867 evra mesečno. Poređenja radi, iznos socijalne pomoći u Nemačkoj (Bürgergeld) je umnogome veći. Odnosno, očigledno da državni aparat drugačije računa - koliko je novca potrebno za osnovne potrebe ljudi u Nemačkoj. Studentski kredit manji od socijalne pomoći Samci trenutno kao socijalnu pomoć dobijaju 563 evra mesečno, ne moraju da plaćaju zdravstveno osiguranje i plaćen im je stan koji može da bude veličine maksimalno 50 kvadrata - na primer u Minhenu do 849 evra, u Frankfurtu 786 evra ili u Kelnu do 651 evra. Jedna studentkinja medicine u Berlinu je pre par godina podnela tužbu Upravnom sudu jer su studentski krediti „protivustavno" niski. Ona tvrdi da studenti koji zavise od studenkog kredita treba da primaju isto onliko kao i korisnici socijalane pomoći. Upravni sud u Berlinu joj je dao za pravo, ali je obustavio postupak i zbog nadležnosti ga uputio Saveznom ustavnom sudu. Jedna druga studentkinja je još 2014. podnela slično tužbu. Savezni upravni sud je takođe uputio postupak u Karlsrue - ustavnom sudu. Odluka o tome još nije doneta. Studentski kredit (BAföG) je ustvari pola stipendija, a pola beskamatni kredit koji se posle završtka studija vraća, ali kako to piše na sajtu vlade: trenutno maksimalno 10.010 evra. |
||
Short teaser | U Nemačkoj ima premalo studentskih domova, stanova je takođe malo i skupi su. To dovodi studente pred ogromne teškoće. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/studenti-u-nemačkoj-za-sobu-u-minhenu-u-proseku-800-evra/a-70289761?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/56656320_303.jpg![]() |
||
Image caption | Brucoši | ||
Image source | Bernd Wüstneck/Zentralbild/dpa/picture alliance | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/56656320_303.jpg&title=Studenti%20u%20Nema%C4%8Dkoj%3A%20Za%20sobu%20u%20Minhenu%20u%20proseku%20800%20evra |
Item 22 | |||
Id | 70289806 | ||
Date | 2024-09-21 | ||
Title | Kako do zajedničke „matice“ Bosne i Hercegovine? | ||
Short title | Kako do zajedničke „matice“ Bosne i Hercegovine? | ||
Teaser |
Zbog stalnog nacionalističkog narativa, provokacije na nacionalnoj osnovi nisu redak "fenomen" u BiH, posebno u predizborno vreme. To učvršćuje gravitiranje manjina prema 'svojima'. Vrlo složenog sistema i uređenja i po tome verovatno jedinstvena u svetu, BiH se, između ostalog, definiše i kao država u kojoj žive tri konstitutivna naroda - Srbi, Bošnjaci, Hrvati i ostali, kao najmalobrojniji. Ali, često su i konstitutivni u ulozi "ostalih" - zavisno u kojem delu BiH žive gde su manjina u odnosu na većinsku nacionalnu skupinu. U Republici Srpskoj (RS) neprijatnostima i vređanju su izloženi Bošnjaci i Hrvati, u Federaciji Srbi, i uopšte, nacionalna grupa koja je u određenom području u manjini. I niko nije previše srećan u svojoj vlastitoj domovini te se često okreću „gravitiranju svojima“. To učvršćuje dalje "zbijanje redova" kod nacionalističkih političara, a što potvrđuju i sagovornici DW. I daju recept za lek, ali... Manjine i "matice" "Etničke grupe koje su u manjini na određenim područjima na marginama su društva", kaže za DW dr. Srđan Puhalo, psiholog, bloger i novinar s posebnim zanimanjem za istraživanje javnog mnijenja, socijalne i političke psihologije. "Klone se bilo kakve vrste nacionalizma i nastoje biti deo društva koji ne stvara probleme. To ne znači da su srećni i zadovoljni svojim statusom. Prepušteni su sami sebi i pokušavaju živeti mirno ne praveći probleme, a to znači da nisu previše politički aktivni i bave se rešavanjem životnih pitanja", smatra on. On skreće pažnju na još jednu, specifičnnu, vrstu problema - mladi odlaze na školovanje u veća mesta i ne vraćaju se, a povratnici, tj. manjine, postaju sve stariji. "Političke elite usmerene su na svoju etničku grupu i tamo gde su većina, a svoje sunarodnjake gde su manjina, zaboravljaju. Ipak, vrlo često se događa da se manjine i njihovi problemi koriste za političke igre i dokazivanje ugroženosti svoga naroda, bez stvarne želje za suočavanjem ili rešavanjem problema", smatra Puhalo. Pri tom posebno pominje susedne države, kako ih karakterizuje - "matice". "Srbi i Hrvati, znatno manje Bošnjaci, Srbiju i Hrvatsku opažaju kao "matice" i za svoje političke avanture traže njihovu podršku i najčešće je dobijaju", zaključuje on, "jer na taj način Srbija i Hrvatska kontrolišu političke procese u BiH". Što se tiče Bošnjaka, smatra kako postoji deo koji neguje poseban odnos prema Turskoj, ali kako njihov broj nije previše uticajan. "Možemo kazati da upravo ta usmerenost na druge zemlje, "matice", komplikuje život svih nas u BiH, a pogotovo manjina, jer one su izložene celokupnom nezadovoljstvu onih koji su u većini", zaključuje Puhalo. "Dok ne 'rastabirimo' 90-te nama napretka nema" Milkica Milojević, dugogodišnja novinarka i aktivistkinja iz Banja Luke, približno deli ovaj stav, ali ga artikuliše na nešto drukčiji, način. "Kada govorim o "manjinskoj" poziciji često kažem, pomalo površno, anegdotski, da nikad napredak nije donijela većina, nego hrabri i samosvesni manjinci, koji su bili neshvaćeni, isključeni, pa i progonjeni. Đordano Bruno nije bio pripadnik većine, nego prezreni manjinac kojeg je spalila dominantna većinska politika. Antifšisti nisu bili većina, ali su pobedili najveće zlo u istoriji čovečanstva", pojašnjava za DW ova novinarska. Komplikovanost ovog pitanja sažima u nekoliko rečenica: "Sigurna sam da samosvestan Bošnjak otvorenog uma, može puno bolje sagledati šta se zaista događa u RS, nego prosečan Srbin, uljuljkan u udobnosti većinskog statusa. To može i bilo koji Srbin otvorenog uma u RS. Ali, oni su u većoj opasnosti da ih "proguta" većinski narativ, ili uplaši opasnost od proglašenja "izdajnicima" ili "autošovinistima". Milojević kaže kao bi manjine svoj položaj mogle gledati kao "priliku da stvarnost sagledaju iz drukčijeg ugla". "Posebno je pitanje zašto su ti ljudi, koji su u "manjini", marginalizovani u svojoj državi i zašto mnogi od njih, BiH ne doživljavaju kao svoju domovinu". Na pitanje koji je "lek", Milojević zaključuje: "Dok ne 'rastabirimo' 90-te, ali onako temeljnoo, pošteno, ne obazirući se na tabue, nama napretka nema. Nećemo moći objasniti sebe ni sebi samima, a kamoli strancima, kojih se sve ovo, na kraju krajeva, najmanje tiče. Neka jedu naše bureke i ćevape, raftinguju našim rekama, dive se našim sevdalinkama, i nek se malo potrude da nas shvate. Nama je dosta i nas samih". „Je li nama stalo do leka?" Marko-Antonio Brkić iz Ureda za organizaciju i osiguranje kvalitete Sveučilišta Hercegovina uveren je kako su u BiH preopterećeni politikama identiteta, ali drži kako je moguće okrenuti smer koji imaju dominantne, kolektivne politike nabijene antagonizmima u BiH. "Pitanje je, je li nama do lijeka stalo?", kaže Brkić. On u rešenju ovog pitanja povlači paralelu s multinacionlanim firmama i fokusiranju na efikasno upravljanje sistemima i dva glavna načina pristupa - kroz principe identiteta i resursa. "Mislim da bi za nas u BiH puno važniji i zdraviji bio pristup na principu resursa, nego na principu identiteta. Ali, kako rekoh, previše smo opterećeni politikama identiteta. Zbog toga smo u problemu koji je nerešiv ukoliko koristimo pristupe koji od rata, već skoro pune tri decenije, razaraju zdravo tkivo jednog stabilnog društva koje smo imali", komentira. Svoju tezu Brkić pojašnjava primerima nerešenih pitanja državne imovine koja propada, kako se koristi i ko je zloupotrebljava, umesto beskonačnog određivanja titulara, ali i sferi vladavine prava gde ne bi trebalo da bude selektivne pravde i selektivnog sprovođenja presuda, omalovažavanja sudova i sudija, korumpiranih i politički motivisanih tužilaca i sudija, a što se u BiH konstantno događa. "Većina lidera u političkom establišmentu svakog od tri konstitutivna naroda, postavlja glavni problem - ko ima pravo, ko je titular, ko glavni stanar, a ko podstanar, ko je autentičan, ko ima većinu...Rezultat takvog pristupa je proces balkanizacije - namerno razbijanje funkcionalnih celina na manje, nefunkcionalne delove, neprijateljski okrenuti jedni prema drugima. Dakle, rešenje bi moglo biti pristup utemeljen na resursima", smatra Brkić. „Dok god smo usmereni na politike identiteta, vrtećemo se u krug i jureći svoj rep, a pametniji i zreliji od nas nastaviće da beru jabuke iz naše bašte i prodaju ih nama za skupe novce“, zaključuje Brkić. |
||
Short teaser | Zbog stalnog nacionalističkog narativa, provokacije na nacionalnoj osnovi nisu redak "fenomen" u BiH. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/kako-do-zajedničke-matice-bosne-i-hercegovine/a-70289806?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/70289036_303.jpg![]() |
||
Image caption | Mostar | ||
Image source | Jasmina Rose/DW | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/70289036_303.jpg&title=Kako%20do%20zajedni%C4%8Dke%20%E2%80%9Ematice%E2%80%9C%20Bosne%20i%20Hercegovine%3F |
Item 23 | |||
Id | 70275975 | ||
Date | 2024-09-21 | ||
Title | Ruletenburg ispod Crne šume | ||
Short title | Ruletenburg ispod Crne šume | ||
Teaser |
Dostojevski je Baden-Baden nazvao Ruletenburg jer je u njemu podlegao kockarskoj strasti. Turgenjev je tu živeo sedam godina. Mark Tven nije zaobišao ovu varoš sa vrućim izvorima kada je putovao Evropom. Baden-Baden mi nikada nije bio na putu. Sve dok jedna niskobudžetna kompanija nije uvela let iz Beograda na aerodrom koji se zapravo zove Karlsrue/Baden-Baden. Ali je bivši vojni aerodrom mnogo bliži mondenskoj banji nego Karlsrueu koji je sa više od 300 000 stanovnika pet puta veći od ove varoši. Susedni veći grad nema to što su još starorimski vladari cenili – termalne izvore. Baden-Baden je oduvek bio povezan sa lekovitom vrućom vodom koja izvire na obodu Crne šume – Švarcvalda. U autobusu koji će me dvadesetak minuta voziti do glavne železničke stanice razmišljam o neobičnom duplom imenu grada. Nemačka reč za latinsku aque koja označava izvor, vodu ili mesto za kupanje jeste „Bad". Zato se mesto još u srednjovekovnim izvorima pominje kao Baden – kupalište ili banja. Najpre se ime mesta preselio i na obližnji velikaški zamak, a potom i na sve feudalne posede. Naposletku su celu zemlju nazvali Baden. To je ona polovina u nazivu današnje nemačke pokrajine na jugozapadu – Baden-Virtenberg. Pa je grad, da bi se razlikovao od gradova u Austriji i Švajcarskoj koji nose isto ime dobio naziv Baden-Baden. To je ustvari skraćenica za „grad Baden u marktgrofoviji Baden". Upravo kad sam raspetljao istoriju imena, stižem na železničku stanicu. Ona me pozdravlja peronskim tablama koje podsećaju na čedno doba železnice. Već se gradskim autobusom vozim prema centru grada kroz ulice sa mnogo zelenila. Izlazim na stanici Leopoldsplac. I već sam u srcu mesta koje ima epitet „najskupljeg grada u Nemačkoj“. Dvomilenijumska banja Kroz uličicu koja se u prevodu zove „Veveričin sokak" stižem u žilu kucavicu varoši – Lange štrase. „Duga ulica" je pešačka zona sa svim radostima koje priređuju skupi butici i prodavnice. Reka koja protiče kroz mesto zove se Os. Njeni m su se obalama pružile čuvene promenade. Ali ja idem prvo uzbrdo. Teren se u istočnim delovima grada polako podiže, tek da nas podseti da se starogradsko jezgro smestilo na obroncima Švarcvalda. Vrh brda koje pripada gradskom području nalazi se već na hiljadu metara nadmorske visine. Grad poseduje 75 kvadratnih kilometara šume, a pod šumom je više od 60 odsto opštine, tako da je varoš okružena jednim od najvećih pošumljenih područja Nemačke. Ta jedinstvena kombinacija šumskog vazduha i termalnih izvora predodredila je Baden-Baden za to da postane jedna od najčuvenijih banja Evrope. Iz Duge ulice skrećem uzbrdo u Jelenovu ulicu – Hiršštrase. Varoš je odnegovana, fasade skladne. Poneki ćošak nudi lepotu koja neodoljivo tera putnika da zastane i fotografiše. Uskoro izbijam na glavni starogradski trg sa Zadužbinskom crkvom. Upravo na tom mestu je rimski car Karakala izgradio luksuzna kupatila pre skoro 1800 godina. Na trgu su pored crkve i lepa zgrada Starog parnog kupatila, koje danas služi kao izložbeni prostor, ali i Fridrihsbad – Fridrihovo kupatilo – zapravo njegov zadnji deo, jer se radi o ogromnom kompleksu koji svojim zidovima prati padinu sve do doline. Tu je i Zgrada gradske uprave, kao i mnoštvo stepeništa koje povezuju donji i gornji grad. Nailazim kraj Crkvenih basamaka koje pokazuje da su meštani u svakodnevnim poslovima, kao u Lisabonu, morali da imaju dobru kondiciju. Unaokolo je nekoliko hotela koji ne ostavljaju ni trunčicu sumnje da za svoje usluge traže više nego na drugim mestima. Gornji grad je nalik na starogradska jezgra niza nemačkih gradova, sa svojim očuvanim fasadama, urednim i lepo održavanim ulicama i smislom za detalj. Ovde ništa nije „fensi", nema navikanih adresa i preteranosti. Ovde je sve zaista otmeno i upravo zbog očuvanja prave mere i ukusa – skupo. Kamena ulica vodi nizbrdo ka Rimskom trgu. Mada nije na spisku znamenitosti, ona najviše prija oku. Ne znam da li je to zbog već uspostavljene asocijativne veze sa Lisabonom, ali u njoj doživljavam ono zbog čega putujem – kao da sam ovde jednom već bio. Kao da sam živeo nekim drugim životom, u neko drugo vreme. Pa je ovo prvo viđenje sa ulicom zapravo povratak u imaginarni zavičaj. Na putovanjima nas nagrađuju ovakvi trenuci – oni su zapravo prepoznavanje nečega bliskog, a ne divljenje nečemu tuđem. Pročitao sam da je ovde u blizini „Udruženje Turgenjev“. Ono je osnovano sa ciljem da sačuva sećanje „na koloniju Rusa u Baden-Badenu u 19. i 20. veku". Koren rusko-badenskih odnosa veoma je razgranat i seže u prohujale vekove. Baden-Baden kao ruski mit Obrazovana ruska elita posmatra Baden-Baden kao evropski dragulj, ta varoš nije samo lepa mondenska banja već ruski mit. Katarina II je htela da učvrsti svoju vezu sa zapadnim zemljama tako što je tražila snaju u badenskim aristokratskim kućama. Njen unuk Aleksandar izabrao je princezu Luizu fon Baden. Ona je primila pravoslavnu veru i dobila ime Elizabeta. Njih dvoje su bili na ruskom prestolu od 1801. Posle pobede nad Napoelonom 1813. car Aleksandar je boravio u Baden-Badenu. Tih godina ruska elita otkriva čari ove varoši. Ko je u Moskvi i Petrovgradu držao do sebe, leto je provodio u podnožju Švarcvalda. Zato nije čudno da je usledila i književna badenska moda – kroz varoš defiluju Turgenjev, Tolstoj, Dostojevski, Gogolj. Neke od njih je magično privlačio čuveni Kazino. Ivan Turgenjev je nekoliko godina živeo u varoši i 1867. Napisao roman „Dim". Prozapadni stavovi u romanu jedan su od uzroka razlaza Turgenjeva i Dostojevskog. Ali u sovjetskim vremenima „Dim" je bio obavezna lektira niza generacija. Tako je Turgenjev zapravo očuvao ruski mit Baden-Baden sve do danas. Valjda mu je zato podignut spomenik u banjskom parku. Sišao sam na Rimski trg i suočio se sa ogromnim pročeljem Fridrihovog kupatila. Nazvano je prema Fridrihu Prvom, velikom badenskom vojvodi, pošto je sagrađeno za vreme njegove vladavine. Podizanjem prvog turskog kupatila u Irskoj 1856. zavladala prava pomama za otmenim kupatilima, jedno takvo je poželeo i vojvoda. A toplu vodu je imao u izobilju baš na mestu gde danas stoji kupatilo sa njegovim imenom. Građevina ima pročelje po uzoru na italijansku visoku renesansu, a dimenzije reprezentativnog dvoraca. Odatle sam u takozvanoj „Četvrti kupatila“ obišao nekoliko značajnih mesta koje – svako za sebe – ima posebnu priču o bogatim i slavnim gostima. Ali nisu oni glavni junaci, već varoš koja ih je fascinirala. Mračna strana lepote Pošao sam spontano naviše kroz Štefaništrase. Skoro sam mislio da se vratim, jer na ovoj padini pulsira normalan život. Jedna škola, kubanski kafič, frizer. Ali ispod jednog parkinga nabasao sam na znak koji me je podsetio na manje slavan period mesne istorije. Menora, devetokraki jevrejski svećnjak, pojavio se na tako neočekivanom mestu, da sam morao da priđem. Iza svećnjaka je bio kamen sa urezanom porukom: SVEST KAO USLOV SEĆANJE KAO ZADATAK POMIRENJE KAO CILJ Ispod svećnjaka na tabli je zabeležena potresna priča o ovdašnjoj sinagogi. Izgrađena je 1899 po nacrtima poznatog arhitekta Ludviga Levija. Skoro četiri decenije kasnije, 10. Novembra 1938. nacisti su je uništili. Tog jutra je 80 Jevreja uhapšeno. Sprovedeni su kroz centar varoši. Potom su bili prisiljeni da u sinagogi glasno čitaju iz Hitlerove knjige „Majn kampf". Svi muškarci ispod 60 godina starosti istog dana deportovani su u koncentracioni logor Dahau. Sinagogu su esesovci i gestapovci zapalili. Vatrogasci nisu došli. Troškove uklanjanja ruševina grad je ispostavio jevrejskoj zajednici. Kao da je nebo čitalo sa mnom, počela je da pada kiša. Sakrio sam se u ulaz muzičke škole „Klara Šuman“. Imao sam dovoljno vremena da iz 1938. ponovo dođem u 2024. Banjski vepar i kockarska strast Silazim opet u centar. U gradu je neka žurka. Nekoliko bina. Radio-stanica SWR3, organizuje neku vrstu pop-vašara. Uprkos kiši ljudi su izašli na ulice. Miriše roštilj, toči se pivo. I švarcvaldski veprovi kao maskote verno drže stražu na kiši. Polazim najpoznatijom gradskom stazom pored reke. Nazvali su je Lihtentalska aleja. S obe strane pitomog toka je zapravo park odnegovan stotinama godinama. Još u 16. veku zasadili su hrastove duž puta koji je vodio u manastir Lihtental. A u 19. veku je duž reke počelo uređivanje parka u engleskom stilu. Park spada u najlepše uređene površine Nemačke. Zato je u javnosti odjeknula zla sudbina jednog dela parka, kada je orkan Lotar za božićne preznike 1999. iščupao preko 100 starih stabala u parku. Građani varoši osnovali su udruženje koje je skupilo novac za sadnju novih 200 stabala. Ti ljudi očito vole svoj grad. Njihova imena su urezana na jednu tablu kod mosta preko reke Os. U šetnji alejom zamišljam kako Litvinov iz romana „Dim" Ivana Sergejeviča Turgenjeva ruku pod ruku sa verenicom Tanjom zamiče ka kafeu Atlantik. U mislima je sa Irinom. Turgenjev je ovuda šetao sedam godina. U susret ovom paru dolazi Aleksej Ivanovič. Pozdravljaju se, ali Aleksej nema mnogo vremena jer žuri u Kazino, najprominentniju evropsku kockarnicu. I Fjodor Dostojevski je boravio ovde 1867. sa svojom drugom ženom Anom. Posle je stvorio svoj alter ego, junaka romana “Kockar” Alekseja Ivanoviča. Jer je i sam bio u paklu zavisnosti od kocke. A grad u romanu – Ruletenburg – nije ništa drugo do ovaj Baden-Baden po kojem šetam. Dakle, pre vek i po ova varoš je bila neka vrsta Las Vegasa za dokonu aristokratiju. Taj aristokratski šmek grad je zadržao i u svetu muzike. Od 1998. varoš od šezdesetak hiljada stanovnika ima najveću nemačku koncertnu dvoranu – Festspielhaus. Istorijsko pročelje međunarodno poznate građevine je integrisano u koncertnu dvoranu iza njega, koja ima 2500 mesta. Tu je bila gradska železnička stanica. Tako je moderna koncertna dvorana zadržala atmosferu odlaska na putovanje. Ima tu nečega. Muzka jeste najbolji trip koji je dat ljudskoj duši. Kroz uši ona dospeva u neslućene predele. Zato je pravično da se u hram muzike ulazi kao u železničku stanicu – nekadašnju katedralu putovanja. Sa ovim mislima opraštam se od varoši koja svoju slavu, čini mi se, nosi sa lakoćom. |
||
Short teaser | Dostojevski je Baden-Baden nazvao Ruletenburg jer je u njemu podlegao kockarskoj strasti. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/ruletenburg-ispod-crne-šume/a-70275975?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/70276175_303.jpg![]() |
||
Image caption | Baden-Baden | ||
Image source | Dragoslav Dedovic/DW | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/70276175_303.jpg&title=Ruletenburg%20ispod%20Crne%20%C5%A1ume |
Item 24 | |||
Id | 70282372 | ||
Date | 2024-09-20 | ||
Title | Holandija i Mađarska neće tražioce azila | ||
Short title | Holandija i Mađarska neće tražioce azila | ||
Teaser |
Desničarske vlasti u Holandiji i Mađarskoj zvanično traže da njihove države budu izuzete iz evropske politike azila. No, teško da će ostale članice dozvoliti to izuzeće. Samo nekoliko sati posle najave holandske vlade da će podneti zahtev za izuzimanje od pravila Evropske unije u postupku dodeljivanja azila, isto je učinila Vlada Mađarske. Takozvani opt-out iz zakona o azilu – takozvanih Dablinskih pravila – je neophodan, rekao je mađarski ministar za evropska pitanja Janoš Boka u sredu uveče u Strazburu. „Mađarska, kao i Holandija, smatra da su oštrije nacionalne kontrole migracija ključne za zaštitu javnih službi i suvereniteta“, objasnio je Boka. Ideološki su veoma bliske nova holandska koaliciona vlada koju predvodi ekstremno desna Partija za slobodu Gerta Vildersa i mađarska vladajuća partija Fides. Sada zajedno žele da izvrše pritisak na Evropsku komisiju i ostale članice EU da zauzmu tvrđi kurs u azilantskoj politici. Deklarisani cilj holandske ministarke za azil Marjolajn Faber, koja dolazi iz Vildersove stranke, jeste uspostavljanje „najstrože migracione politike svih vremena“ u Holandiji. Da bi to uradila, ona želi da proglasi „vanredno stanje“ kako bi mogla da deluje ako je potrebno i bez saglasnosti parlamenta u Hagu. Mađarska vlada se oslanja na vanredne dekrete još od pandemijske krize. Mađarska ohrabrena holandskim korakom Mađarska trenutno takođe predsedava EU. U ovoj ulozi, evropski ministar Boka bi zapravo morao da se bori za zajedničku politiku azila unutar EU, koju su Evropski parlament i većina vlada zemalja članica konačno reformisali u aprilu. Ali, Boka agresivno zastupa mađarske interese. Prema saopštenju vlade u Budimpešti, Mađarska se oseća ohrabrenom holandskim korakom i smatra da je njena pozicija u evropskoj debati potvrđena u celini. Mađarska odbacuje pakt EU o azilu, koji je sada stupio na snagu u formi zakona, i ne želi da ga sprovodi ni pod kojim okolnostima, na šta bi zapravo bila obavezna. Mađarski premijer Viktor Orban je pre nekoliko dana izrazio zadovoljstvo što Nemačka od ponedeljka kontroliše sve svoje granice kako bi otkrila one koji ulaze u zemlju bez dozvole. Krajnje desna šefica italijanske vlade Đorđa Meloni odavno je proglasila vanredno stanje u Italiji zbog navodne migrantske krize. Ona je ideološki povezana sa Gertom Vildersom u Holandiji i Viktorom Orbanom u Mađarskoj i možda bi mogla da bude sledeća koja će zahtevati da za njenu zemlju ne važi zakon EU o azilu. Izuzimanje je teško postići „Poziv holandske vlade za odustajanje od evropske migracione politike je tigar od papira“, rekla je za DW poslanica u Evropskom parlamentu Birgit Zipel iz redova nemačkih Socijaldemokrata. „Klauzula o neučestvovanju mora biti uključena u evropske ugovore, što se može promeniti samo jednoglasno. Izrazito sumnjam da bi druge zemlje članice dozvolile Holandiji da to uradi sama“, rekla je Zipel, koja je bila uključena u pregovore o paktu o migraciji EU. Isto važi i za Mađarsku. Još uvek nije bilo naknadnog izuzimanja, opt-outa, za određenu oblast politike u EU. Postojeći izuzeci su dogovoreni kada su sporazumi EU usvojeni ili kada su se države članice pridružile. Danska je delimično izuzeta iz unutrašnje politike, politike migracija i propisa o kontroli granica u šengenskom prostoru. Irska ne primenjuje u potpunosti šengenska pravila zbog bliske povezanosti sa Severnom Irskom. Poljska je izuzeta iz Povelje EU o osnovnim pravima jer se Varšava plaši da će uz osnovna prava morati da uvede i gej brakove. „Ustavno načelo EU na ispitu“ Ugovori EU se mogu menjati. Holandija ili Mađarska bi to mogle da zatraže od Evropskog saveta. Međutim, ovo je dugotrajan proces koji bi na kraju u procesu ratifikacije morale da odobre ostale države članice i Evropski parlament. Anita Kniper, portparolka Evropske komisije, istakla je u Briselu da su Holandija i Mađarska vezane za postojeće evropske zakone sve dok se ne promeni ugovor i da su u obavezi da se u potpunosti pridržavaju pravila o azilu. Šefica Instituta za evropsko pravo na Katoličkom univerzitetu u Lajdenu, u Holandiji, Elize Mjur, smatra da je ustavno načelo EU na ispitu. „Država članica ne može da se povuče iz zakonodavstva EU nakon što je ono usvojeno. Poenta članstva u EU je da se obavezujete da ćete poštovati zakone EU“, rekla je Mjur za Juronjuz. Mađarska već duže ignoriše zakone EU Ekstremno nacionalistička mađarska vlada pod Viktorom Orbanom stvorila je sopstveni opt-out poslednjih godina jednostavno tako što ignoriše pravila EU za procedure azila. Evropski sud pravde u Luksemburgu je više puta u poslednjoj instanci proglasio nezakonitom praksu Mađarske na spoljnoj granici EU sa Srbijom. U poslednjoj presudi sud je proglasio nezakonitim to što tražioci azila ne mogu da se prijave na granici, već samo u ambasadama u Kijevu i Beogradu. Pošto Mađarska odbija da promeni ovu praksu, sud je izrekao kaznu od dvesta miliona evra i dnevnu kaznu od milion evra. Pošto se Viktor Orban javno hvali da ne želi da plati ovu kaznu, Komisija EU sada naplaćuje dospelu sumu. Shodno tome smanjuje subvencije Mađarskoj iz budžeta EU. Izuzetno malo tražilaca azila u Mađarskoj Nejasno je na šta se Mađarska žali u pogledu velike navale podnosilaca zahteva za azil i migranata. Prema Agenciji za statistiku EU, svega trideset ljudi je zatražilo azil u Mađarskoj tokom cele prošle godine. Mađarska ima daleko najmanje tražilaca azila od svih zemalja EU u odnosu na broj stanovnika. Sa 38.000 novih zahteva za azil u 2023. godini, Holandija je nešto ispod proseka EU – kao i Italija. Najviše zahteva za azil u odnosu na broj stanovništva registrovali su Kipar, Austrija, Grčka, Luksemburg, Nemačka i Bugarska. Ako bi Holandija zatvorila svoje granice za migrante nakon eventualnog uspešnog odustajanja od azila, ovi ljudi bi verovatno ostali u Belgiji ili Nemačkoj. Konflikti sa evropskim susedima bi stoga bili neizbežni. Holandska ministarka za azil Marjolajn Faber priznala je u svom pismu o odbijanju Evropskoj komisiji da je neophodna promena ugovora EU još uvek da dugom štapu. „To znači da je pismo desničarske holandske vlade čisto simbolična politika“, rekla je za DW poslanica Evropskog parlamenta Birgit Zipel. *ovaj tekst je najpre objavljen na nemačkom jeziku |
||
Short teaser | Desničarske vlasti u Holandiji i Mađarskoj zvanično traže da njihove države budu izuzete iz evropske politike azila. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/holandija-i-mađarska-neće-tražioce-azila/a-70282372?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&title=Holandija%20i%20Ma%C4%91arska%20ne%C4%87e%20tra%C5%BEioce%20azila |
Item 25 | |||
Id | 70281137 | ||
Date | 2024-09-20 | ||
Title | Ljudi strahuju na obalama Odre i Dunava | ||
Short title | Ljudi strahuju na obalama Odre i Dunava | ||
Teaser |
Smatra se da je najgore prošlo, ali voda kojom je srednjoevropsko područje natopio ciklon Boris sada otiče na sever i na jug. U Mađarskoj se tek očekuje najgore – u Srbiji se ne očekuju problemi. Broj žrtava katastrofalnih poplava u područjima srednje i jugoistočne Evrope popeo se juče na 23. To javljaju nemački mediji pozivajući se na izvore u Češkoj, gde je prijavljena još jedna žrtva. Međutim, osam osoba su zavedene kao nestale, pa bi broj žrtava mogao biti i veći. Stručnjaci procenjuju da će trebati godine za sanaciju štete u teško pogođenim područjima. Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen najavila je da će za saniranje posledica poplava u Austriji, Češkoj, Mađarskoj, Poljskoj, Rumuniji i Slovačkoj biti izdvojeno deset milijardi evra. Opasnost nije prošla Pri tom opasnost nije potpuno minula. U Nemačkoj se mesta duž nemačko-poljske granice na reci Odri danima pripremaju za moguće poplave. U Frankfurtu na Odri, Ajzenhitenštatu i Racdorfu za sada je na snazi najniži stepen upozorenja, ali se očekuje porast vodostaja, sa kritičnim periodom sredinom naredne sedmice. U Frankfurtu na Odri je sinoć učvršćen mobilni zaštitni zid. Grad je otvorio i „vruću liniju“ gde građani mogu da prijave hitnu situaciju. Preko reke je poljski grad Stubice, a Frankfurt komšijama nudi podršku jer grad na poljskoj strani leži mnogo nepovoljnije nego Frankfurt na nemačkoj obali Odre. Četrdeset kilometra južno od Frankfurta na Odri, na ušću Nise u Odru nalazi se Racdorf, mesto koje je teško stradalo u katastrofalnim poplavama 1997. Od tada je dosta urađeno na zaštiti od poplava. Sada se ne grade nasipi Trenutnu situaciju na jugoistoku Evrope je za N1 sažeo generalni direktor Hrvatskih voda Zoran Đuroković, rekavši „samo u Hrvatskoj imamo 4.100 kilometara nasipa. U trenutku kad imate najavu ekstremnih prilika, nasipe nije moguće dograditi, ako se to nije napravilo godinama pre.“ On je dodao da po njegovoj proceni „Mađarska ima dugu tradiciju obrana od poplava“ i da veruje da će se bolje obraniti od drugih zemalja. Ali smatra da Nemačka, Austrija, Slovenija i Italija imaju velike probleme. Ogromne količine vode iz srednjoevropskih poplava traže svoj put i Dunavom na jug. Budimpešta je sledeći velegrad koji se bori protiv nadolaska vode. Prema prognozi hidrometeorološke službe najveći vodostaj Dunava se očekuje u subotu severno od Budimpešte, pri čemu će on biti „šest do deset centimetara niži“ od očekivanog. Međutim, nadležne službe upozoravaju da će još dugo biti potrebno da se zadrže mere protiv poplava. Ipak, slike iz Budimpešte su obišle svet jer je Dunav već došao do podnožja čuvene zgrade mađarskog Parlamenta. U Srbiji ima mesta u rečnim koritima Šta ovo znači za sve gradove na Dunavu južno od Budimpešte? U Srbiji se ne očekuje da će vodostaj Dunava dostigne nivo koji uključuje vanrednu odbranu od poplava. U nizu vojvođanskih gradova biće uvedene redovne mere odbrane od poplava, dok se u Beogradu očekuje tek blaži porast vodostaja. Srpski hidrometeorolozi naglašavaju da je višemesečna suša u Srbiji bila sreća u nesreći jer su ispražnjena korita reka bila u stanju da prime veću količinu vode. |
||
Short teaser | Smatra se da je najgore prošlo, ali voda kojom je Evropu natopio ciklon Boris sada otiče na sever i na jug. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/ljudi-strahuju-na-obalama-odre-i-dunava/a-70281137?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/70235796_303.jpg![]() |
||
Image caption | Prizor sa juga Poljske - tamo je najgore prošlo | ||
Image source | Sergei Gapon/AFP | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/70235796_303.jpg&title=Ljudi%20strahuju%20na%20obalama%20Odre%20i%20Dunava |
Item 26 | |||
Id | 70279826 | ||
Date | 2024-09-20 | ||
Title | Oktoberfest na čistu struju i za vegane | ||
Short title | Oktoberfest na čistu struju i za vegane | ||
Teaser |
Pivo je veganski proizvod, ali na čuvenom minhenskom veselju sve je više i veganske hrane. Oktoberfest se menja u skladu sa vremenom pa je tako više zelene energije, motri se na reciklažu i traži međusobno poštovanje. Očekuje se da će barem šest miliona posetilaca iz celog sveta preplaviti pivske šatore Minhena tokom Oktoberfestakoji počinje u subotu (21. septembar) i traje više od dve nedelje. Osim što će 189. izdanje kultnog narodnog festivala dočekati bučne goste, koji će popiti preko 5,6 miliona litara piva — nabavljenog od šest lokalnih pivara — i pojesti tone krompir salate, kiselog kupusa i volovskog pečenja, događaj nastavlja da unapređuje imidž u skladu sa vremenom. Stara zabava u zelenijem pakovanju Oktoberfest već dugo nastoji da smanji negativni uticaj na životnu sredinu, prihvatanjem čiste energije i sortiranjem i reciklažom ogromne količine otpada — čak se i otpad iz kuhinje i hrane sakuplja odvojeno i kompostira. Prekomerna potrošnja alkohola, hrane i energije na minhenskoj Terezijinoj livadi nadoknađuje se gotovo isključivom upotrebom obnovljive električne energije, stvorene iz sunčeve energije i vetra, dok biogas takođe pomaže u napajanju. Festival tvrdi da je na putu ka karbonskoj neutralnosti, smanjujući emisije koje doprinose klimatskim promenama. Jednokratni tanjiri i pribor zabranjeni su još devedesetih, dok je prodaja pića u limenkama takođe zabranjena — posetioci festivala plaćaju depozit za pivske krigle, koje se peru nakon vraćanja. Čini se da ove mere funkcionišu. Minhenska služba za čišćenje ulica izvestila je o smanjenju otpada za dve trećine u petnaestak godina — sa 247 tona u 2008. na 88 tona u 2022. godini. Prelazak na organsko i klimatski neutralno Organizatori Oktoberfesta sada promovišu i organsku, lokalno nabavljenu i vegetarijansku hranu, kao i proizvode koji imaju relativno nizak karbonski otisak. Naravno, pivo je takođe lokalno — i sve skuplje. Novi šator pod nazivom Boandlkramerei prikazuje poznate umetnike sa scene narodne muzike i nudi uglavnom veganski i vegetarijanski meni, koji se razlikuje od bavarske tradicionalne kuhinje koja obiluje mesom. Ove zelene inovacije mogu pomoći u povećavanju „eko poena“, sistema ocenjivanja za preduzeća koja žele da učestvuju na festivalu. Lokalni, organski proizvodi bez hemikalija korišćeni su na događaju prošle godine u svim jelima – od klasične pečene piletine do prženih badema, kobasica i rolata sa biftekom, pa do čokoladnih banana i vafli. Prodavci se podstiču da prodaju regionalne i ekološki održive proizvode, koji se mogu ponovo upotrebiti ili reciklirati, ali i da koriste solarne panele ili električna vozila. Prošle godine je najavljeno da će petnaest najvećih pivskih hala na livadi postati klimatski neutralne u roku od pet godina — a možda čak i tri — smanjenjem emisije ugljen-dioksida, uključujući dodavanje više ekoloških, vegetarijanskih i veganskih jela na menije. Sve je počelo 2016. godine kada je jedno poznato mesto za roštiljanje piletine i patke (Ammer Hühner und Entenbraterei) postalo prvi klimatski neutralan šator na Oktoberfestu. To je postignuto kompenzovanjem emisija CO2, koje nisu mogle biti izbegnute, investiranjem u projekte širom sveta, poput, na primer, efikasnih sistema za kuvanje za porodice u Nigeriji i niskougljeničnu proizvodnju energije iz ostataka žetve slačice u Indiji. U međuvremenu, poznate vožnje na minhenskom sajmištu takođe postaju ekološke. Velika vrteška koja je debitovala na Oktoberfestu 2023. je višespratna vrteška sa gondolama i konjima, koju pokreće motor bez emisije gasova. Bezbedniji i inkluzivniji festival Prilagođavanje savremenim okolnostima znači i sve raznovrsniju publiku. Tako će novi inkluzivni projekat „vr4kids“ će po prvi put omogućiti virtuelnu posetu Oktoberfestu, namenjenu prevashodno deci i mladima sa invaliditetom. Organizatori pokušavaju da održe događaj sigurnim od seksualnog uznemiravanja i da osiguraju da slika Oktoberfesta kao „festivala flerta“ bude zasnovana na međusobnom poštovanju. To nije uvek ranije bio slučaj, uprkos kampanji „Sigurniji Oktoberfest“, koju podržava gradski zdravstveni odsek Minhena i koja pomaže posetiteljkama u slučajevima uznemiravanja. Još jedna značajna kampanja koja se bori protiv seksualnog nasilja na Oktoberfestu je inicijativa „WiesnGentlemen“, koju predvodi neprofitna organizacija Condrobs. Ovaj poduhvat ima za cilj stvaranje sigurnijeg festivalskog okruženja, posebno za žene, promovišući poštovanje i odgovorno konzumiranje alkohola putem društvenih medija, postera, školskih kampanja i angažovanja sa posetiocima na putu do festivala. Sastavni deo kampanje je i „Nagrada za hrabrost“, koja prepoznaje i podstiče poštovanje među učesnicima. „Poštujte jedni druge“, rekla je Birdžit Treml iz organizacije Condrobs. „Ovo važi uvek i svuda u našem društvu, ali posebno ovde, gde se okuplja toliko ljudi, gde teče mnogo alkohola i gde je možda lakše da granice popuste.“ *ovaj članak je najpre objavljen na engleskom jeziku |
||
Short teaser | Oktoberfest se menja u skladu sa vremenom pa je tako više zelene energije, motri se na reciklažu i inkluziju. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/oktoberfest-na-čistu-struju-i-za-vegane/a-70279826?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/45534556_303.jpg![]() |
||
Image caption | Najviše se ipak troši piva | ||
Image source | picture-alliance/dpa/T. Hase | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/45534556_303.jpg&title=Oktoberfest%20na%20%C4%8Distu%20struju%20i%20za%20vegane |
Item 27 | |||
Id | 70279440 | ||
Date | 2024-09-20 | ||
Title | Srbija: Regruti desetkovane vojske | ||
Short title | Srbija: Regruti desetkovane vojske | ||
Teaser |
Mladići u Srbiji opet će morati da služe vojni rok. Sagovornici DW kažu da je potez propagandni i iznuđen – jer je profesionalna vojska tanka zbog odlazaka ljudi. I imaju još mali milion nedoumica. Pre skoro punih 14 godina tadašnja predsednica Skupštine Slavica Đukić-Dejanović ponosno je izjavila: „Od 135 poslanika, za predlog glasalo je 133, pa konstatujem da je Narodna Skupština usvojila predlog odluke o obustavi obaveze služenja vojnog roka.“ Tog decembra 2010. godine u Srbiji je ukinuto služenje vojske za sve one koji ne žele da budu vojnici, a uvedena je profesionalna vojska koja će biti „motivisanija“, kako je tada najavljeno. Ali, ta „motivisanija“ vojska se u velikoj meri do danas razbežala sa posla. U poslednjih pet godina vojsku je napustilo 13.000 profesionalaca – i to mahom zbog loših uslova, niskih plata i političkih igara, kažu kritičari. Ovih dana potpisana je odluka o vraćanju obaveznog vojnog roka. Odluku je potpisao predsednik države Aleksandar Vučić. Vlada Srbije je odluku usvojila i naložila Ministarstvu odbrane da pokrene proceduru pred Skupštinom. Nema sumnje da će i Ana Brnabić sa mesta predsednice Skupštine ponosno objaviti da je većinom glasova usvojen obavezni vojni rok od 75 dana. Građani većinom za uvođenje vojnog roka „Da je kao u Izraelu ili Švajcarskoj gde nema izgovora ni za koga, dve godine za svakoga – to je jedna stvar. A ovo nema smisla. Šta za 75 dana može da se nauči, i ko za 75 dana može da postane vojnik“, pita jedan Nišlija srednjih godina. Drugi smatra da je i tih 75 dana korisno: „To je jedan dobar bust mladim ljudima da ih malo probudimo i vratimo u realnost sadašnjice.“ Ovaj čovek je, smatra se, u većini u Srbiji. Prema dostupnim anketama, preko dve trećine ljudi podržava služenje vojnog roka. To podržava čak i većina mladih. Tako je pre nekoliko godina kružilo istraživanje agencije Haus of vin prema kojem se 72,5 odsto mladih (17 do 30 godina) izjasnilo za obaveznu vojsku. Ali, nisu svi oduševljeni: „Imam 34 godine i mene to ne ’kači’, ali da imam 25 ili neku više, ne bi mi bilo svejedno“, kaže nam jedan čovek. „Ja sam ona generacija koja nije išla u vojsku, ali svakako se ne slažem sa narativom da se muškarac postaje samo u vojsci.“ Još jedan Nišlija dodaje da mu smeta retorika državnog vrha: „Sva ta halabuka da mi moramo od nekoga da se branimo je unošenje nekog nemira u narod koji je već nemiran, i pravljenje neke defanzive, a niko nas ne napada, hvala Bogu, niti će.“ Populizam i dodvoravanje Sa ovim poslednjim se slaže i vojni komentator Petar Bošković koji je najveći deo svoje karijere proveo na poslovima informisanja i odnosa sa javnošću Ministarstva odbrane. Vojni rok je, kako kaže, zamagljivanje situacije sa Rio Tintom i sa Kosovom. Odluka je, smatra, isključivo politička, a ne vojna. „Jer da je vojna, vojska bi se oglasila. Vidite da se niko ne oglašava, nemate generale, načelnike uprave za kadrove Ministarstva odbrane, ili načelnike uprave za ljudske resurse Generalštaba“, kaže Bošković za DW. Vojni analitičar Aleksandar Radić kaže da se i vrh vojske „trudi da se što više dodvori Aleksandru Vučiću i nije zainteresovan za to šta se dešava u odbrambenom sistemu“. „Oni postojeću aktivnu vojsku premeštaju kao veliki putujući cirkus od mesta do mesta za potrebe pokaznih vežbi i raznih smotri za promotivne potrebe političkog vrha i partije. Takvi ljudi se onda čude što se teško pridobija kvalitetan kadar za službu u vojsci“, navodi Radić. To je još jedan razlog zašto se uvodi redovni rok, ističe Petar Bošković. „Ne žele da priznaju da su upropastili vojsku. Jer da je nisu upropastili, ne bi 13.000 ljudi napustili vojsku. Znači, oni su desetkovali vojsku, i jednostavno samim tim je pala i obuka i sposobnost vojske da reaguje.“ Hiljadu i jedno pitanje Brojni problemi su se nataložili u poslednjih 14 godina, kaže naš sagovornik zamerajući ad hoc rešenja umesto dugoročnih. Podseća da, kada je Srbija prešla na profesionalnu vojsku, bilo je birano i po pet hiljada momaka i devojaka godišnje da dobrovoljno služe kao regruti. Ideja je bila da deo njih bude privučen vojskom i tamo ostane profesionalno. „Ali, to nije iskorišćeno jer su ti momci i devojke posle mesec dana boravka u kasarnama i centrima za obuku videli kako žive oficiri i podoficiri, kako u stvari – ne žive“, kaže Bošković. On navodi niz nedoumica koje proizvode „potpuni haos“. Recimo, šta je sa rodnom ravnopravnošću kad se devojke ne zovu na obavezni vojni rok, a konkurišu za vojnu gimnaziju i akademiju? Dalje, da li će dobrovoljni vojni rok za devojke ostati u trajanju od šest meseci, dok je obavezni sada samo 75 dana? Šta je sa prigovorom savesti? „Ne možete da oduzmete nikom jednom stečeno pravo. A podsećam, kada smo prelazili na profesionalnu vojsku, više od 60 odsto regruta je uložilo prigovor savesti i nije htelo da služi vojsku pod oružjem“, kaže Boškovićem. Na pitanje šta će biti sa nacionalnim manjinama poput Albanaca na jugu Srbije, ili sa stanovnicima Kosova koje se, prema srpskom Ustavu, broji u teritoriju države, Bošković kaže: „Ne mislite valjda da će stanovnici Preševa, Bujanovca i Medveđe služiti vojsku od 75 dana? Biće kao i kada smo uvodili profesionalnu vojsku, jednostavno prećutno ih regrutni centri nisu ni zvali. A na Kosovo ne možete da računate posle Ohridskog sporazuma“, smatra on. Samo osnovna obuka za 75 dana U Srbiji ima oko 300.000 mladića između 18 i 29 godina, ali nedovoljno kasarni i samo jedanaest centara za obuku. Prema rečima vojnog analitičara Aleksandra Radića, trenutno rade samo tri centra za vojnu obuku, a i izvođači obuke su „prestareli“. To znači da će prvo morati da se proizvede generacija izvođača obuke da bi obuka mogla da krene. „Ako se pribegava obaveznoj vojnoj službi, bilo bi smisleno uvesti rok od bar šest meseci, ako ne i devet meseci. Za to vreme može da se sprovede celovita i smislena individualna i kolektivna obuka i da se deo roka provede u nekom od aktivnih bataljona“, priča Radić. „Rok od 75 dana je zadovoljavanje forme – sprovešće se neka obuka i dobiti rezervisti“, smatra on. Radić još kaže da je Srbija jedina zemlja koja za tajnu drži brojno stanje vojske, dok sve zemlje regiona taj podatak objavljuju. „Od tog problema sve počinje – prikrivanje vodi u laganje i pritiske na ljude koji onda odlaze iz službe.“ On podseća da se ove godine na tapetu našao prvi čovek Vojnog sindikata Srbije Novica Antić koji je skoro šest meseci držan u pritvoru. Prema Radiću, razlog je što je Antić „smelo“ pričao o tome da vojnici odlaze i da su kasarne poluprazne. A sada, kaže, i sindikat je ućutkan što je još više demoralisalo profesionalnu vojsku. Koliko će sve koštati Na pitanje koliko Srbiju košta profesionalna vojska godišnje, a koliko će je koštati obavezni vojni rok, Radić kaže: „Prerano je pričati o ceni, ali može se, ima se novca. Nedavno je potpisan ugovor od 2,7 milijarde evra samo za dvanaest aviona Rafal i još novca otići će za naoružanje tih aviona, a to je iznos kao trošak čitave vojske za skoro tri godine, od plata do vežbi i novog naoružanja“, kaže Radić. Pare, dakle, neće biti problem, smatra on. „Treba imati u vidu da novac za vojnike ostaje u Srbiji u domaćoj ekonomiji.“ Petar Bošković objašnjava da je godišnji budžet vojske 1,4 milijarde evra, a da je u vreme ministra Zorana Đorđevića objavljena gruba procena da bi uvođenje vojnog roka dodatno koštalo 800 miliona evra. I kod potrošnje para na naoružanje Boišković kao oficiri nema načelne primedbe, ali ima na ovakvu nabavku. „Nije normalno da kupujete PVO sistem od Kineza, a da imate francuske Rafale, a onda imate nemačke helikoptere, rusku artiljeriju ili borbena vozila.“ Kaže, kupuje se politički, zarad „ostanka na vlasti“. I tu se vraća na prvi problem, koji ni redovni rok neće rešiti: „Ko će tim sistemima upravljati ako nemate ljude? Džabe vam 250 tenkova, kad imate 50 posada“, zaključuje Bošković. |
||
Short teaser | Mladići u Srbiji opet će morati da služe vojni rok. Sagovornici DW kažu da je potez propagandni i iznuđen. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/srbija-regruti-desetkovane-vojske/a-70279440?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/70275772_303.jpg![]() |
||
Image caption | Pripadnici vojske tokom jedne vežbe u Nišu | ||
Image source | Jelena Djukic Pejic/DW | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/70275772_303.jpg&title=Srbija%3A%20Regruti%20desetkovane%20vojske |
Item 28 | |||
Id | 70267611 | ||
Date | 2024-09-19 | ||
Title | Mladi se osećaju zanemareno i glasaju za desnicu | ||
Short title | Mladi se osećaju zanemareno i glasaju za desnicu | ||
Teaser |
Deca i mladi u Nemačkoj nisu optimistični po pitanju budućnosti. Osećaju da ih politika zanemaruje i sve češće glasaju za krajnju desnicu. U Nemačkoj živi 22 miliona dece i mladih. Često ih nazivaju „generacija Z“. Radi se o ljudima rođenima između 1995. i 2010. Na pitanje: „Živim li da bih radio ili radim da bih živeo?“ oni često odgovaraju nedvosmislenim izjašnjavanjem za ovu drugu opciju. Otuda ne čudi da o ovoj novoj generaciji već kruže klišei: oni su navodno lenji, želeli bi da malo rade, a puno zarađuju, nepostojani su i ne žele da se obavezuju. Kada je reč o radu, pre svega brinu o da im on ne ugrozi slobodno vreme. Prema procenama nemačkog Instituta za istraživanje rada i zaposlenosti, do 2035. Nemačkoj će nedostajati sedam miliona radnika. To pripadnike generacije Z dovodi u situaciju da mogu da biraju gde i kada će da se zaposle – i pod kojim uslovima. Ridiger Mas, direktor Instituta za istraživanje generacija i autor jedne studije o generaciji Z, kaže da sada firme moraju da se takmiče za nove radnike, te da „time mladi više nisu zaposleni već mušterije“. Oni mogu da odaberu gde će da rade, mogu da biraju između firmi koje nude najpovoljnije uslove. Nije retkost da firme već u oglasima za radna mesta unapred nude četvorodnevnu radnu nedelju, mogućnost korišćenja jednogodišnje pauze (sabbatical) ili rada od kuće, samo da nekako privuku nove ljude. Različite životne stvarnosti Ali tu se nikako ne radi o nekoj homogenoj grupi, razlike su velike. Grad, selo, bogati, siromašni, oni na istoku i oni na zapadu, s migrantskim poreklom ili bez njega – mladi ljudi su različiti kao i njihovi životni uslovi. Ipak, jedno ih povezuje. „Njihov pogled na svet i život je kritičan“, rekla je nemačka ministarka za porodicu Liza Paus iz Zelenih prilikom predstavljanja aktuelnog Vladinog izveštaja o deci i mladima. Indikativno je da se primećuje opšte opadanje poverenje mnogih mladih ljudi u budućnost. „Šta će biti za deset ili dvadeset godina? Posledice ratova, klimatske krize, globalnih tokova migracija, posledice pandemije, nedostatak stručne radne snage u tolikim sektorima – sve to opterećuje mlade ljude“, rekla je Paus. Politika ih zaboravlja Bezbednost, poverenje i orijentaciju mladi ljudi pronalaze ponajpre u svojim porodicama, navodi se u Izveštaju koji je izradila četrnaestočlana stručna komisija. Generacijski sukob očito ne postoji. Ali politika dobija loše ocene. Deca i mladi često osećaju da su zapostavljeni, kaže predsednica komisije Karin Belert sa Univerziteta u Minsteru: „Mladi ljudi političke odluke doživljavaju kao netransparentne, udaljene od mladih. Voleli bi da imaju više mogućnosti učestvovanja, zajedno s pravima da oblikuju sopstvenu životnu situaciju.“ Otvorenost prema populizmu U društvu u kojem broj starijih ljudi raste, a broj mladih se smanjuje, deca i mladi mogli bi da ostanu u drugom planu, naglasila je Paus. Učestvovanje je važno – između ostalog i za jačanje društvene kohezije. „Ako mladi ljudi ne mogu da učestvuju u donošenju odluka i ako im se čini da njihove potrebe nemaju težinu, to ne samo da krši njihova prava, već i potresa njihovo poverenje u politiku i demokratske procese“, rekla je ministarka. To ih takođe čini prijemčivim za populistička obećanja. To se videlo i na nedavnim izborima u istočnim nemačkim pokrajinama Saksoniji i Tiringiji. Tamo je među mladim biračima desničarska AfD (Alternativa za Nemačku) ubedljivo najjača politička snaga. I na pre toga održanim Izborima za parlament Evropske unije među mladim biračima su dve konzervativne stranke, AfD i CDU, zauzele vodeća mesta. Istraživačka studija „Mladi u Nemačkoj“ pokazuje šta bi mogao biti razlog za to: pre dve godine 22 odsto ispitanika izjavilo je da se boje porasta ilegalne migracije. Sada je taj procenat porastao na 41 odsto. Tako je nekontrolisano doseljavanja postalo tema koja je dobila najveću važnost. Mnogi mladi smatraju, kako pokazuju ankete, da država više brine za izbeglice nego za njihove probleme. Stiču utisak da im se serviraju fraze koje nemaju veze s njihovom životnom stvarnošću. Dečja prava u Ustavu Kako bi taj osećaj zapostavljenosti mladih ublažila, ministarka Paus je najavila izradu Nacionalnog akcionog plana koji bi promovisao učestvovanje mladih ljudi u političkom i društvenom životu zemlje. Osim toga, Paus je ponovno zatražila da se dečja prava uvrste u Ustav. Ali za promenu Ustava je potrebna dvotrećinska većina u parlamentu, što znači da je vladajuća koalicija Socijaldemokrata, Zelenih i Liberala upućena na glasove Demohrišćana koji taj predlog odbijaju. Za izveštaj od 600 stranica stručna komisija nije prikupila svoje podatke, već je analizirala postojeće studije. Osim toga, u prikupljanju podataka učestvovalo je oko 5.400 mladih ljudi, ponajpre učesnika različitih radionica. |
||
Short teaser | Deca i mladi u Nemačkoj nisu optimistični po pitanju budućnosti. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/mladi-se-osećaju-zanemareno-i-glasaju-za-desnicu/a-70267611?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/59378949_303.jpg![]() |
||
Image caption | Omladina na biračkom mestu u Berlinu | ||
Image source | Georg Hilgemann/ZB/dpa/picture alliance | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/59378949_303.jpg&title=Mladi%20se%20ose%C4%87aju%20zanemareno%20i%20glasaju%20za%20desnicu |
Item 29 | |||
Id | 70266706 | ||
Date | 2024-09-19 | ||
Title | Viktor Orban protiv svih | ||
Short title | Viktor Orban protiv svih | ||
Teaser |
Beskrajan je spisak tema kod kojih je Mađarska u sukobu sa ostatkom EU. U igri su presude i novčane kazne, ali Viktor Orban nije spreman da popusti. I još predsedava Savetom EU. U Evropskom parlamentu u Strazburu mnogi poslanici s nestrpljenjem su očekivali burne rasprave sa mađarskim premijerom Viktorom Orbanom. Šef mađarske vlade je u drugoj polovini 2024. godine takođe i predsedavajući Saveta Evropske unije s obzirom na to da njegova zemlja trenutno predsedava EU. Ipak, Orban, koji često kritikuje birokrate i parlamentarce EU, otkazao je obraćanje u plenarnoj sali Evropskog parlamenta koje je trebalo da se odigra u sredu (18. septembar). Zbog poplava u Mađarskoj, bio je neizostavan u Budimpešti, poručio je Orban. „Šteta, već smo pripremili nekoliko protesta i iznenađenja za Orbana u plenarnoj Sali“, rekao je za DW jedan evropski poslanik koji je želeo da ostane anoniman. Mršavi rezultati Rasprava sa predsedništvom Saveta u Evropskom parlamentu uobičajena je na početku mandata. Zbog evropskih izbora, formiranja novog saziva Evropskog parlamenta i restrukturiranja Evropske komisije, Orbanovo pojavljivanje je stalno odlagano. U međuvremenu su prošla već tri meseca mađarskog predsedavanja Savetom, što znači da je polovina mandata već prošla. Ali šta je mađarska vlada do sada postigla na čelu EU? „Nije postignut značajan napredak u zakonodavstvu niti u važnim pregovorima između institucija EU, takozvanim trijalozima“, žali se Danijel Frojnd, poslanik Zelenih i stručnjak za Mađarsku. Parlamentarci i mnoge vlade EU kritikovali su činjenicu da je Viktor Orban krenuo u tobožnju „mirovnu misiju“ u julu povodom ruskog rata protiv Ukrajine, i to bez mandata predsednika Saveta EU. Više štete nego koristi? „Mađarsko predsedavanje pre svega je prouzrokovalo štetu. Ugovori EU ne predviđaju da ovo rotirajuće predsedništvo Saveta kreira spoljnu politiku“, kaže dalje Frojnd. „Orban je ipak zloupotrebio svoju ulogu za posete Moskvi, Pekingu i susret s Trampom. Naravno, postoji opasnost da Orban do kraja mandata pripremi još više kontroverzi“, dodao je on u razgovoru za DW u Strazburu. Istakao je da bi Orban mogao pohrliti u zagrljaj Donaldu Trampu, ako ovaj pobedi na američkim izborima u novembru. Tamaš Dojč, poslanik Evropskog parlamenta iz mađarske vladajuće stranke Fides, promovisao je stav svoje vlade na plenarnoj sednici u utorak. „Moramo priznati da je strategija zapadnih lidera i evropskih birokrata propala. Moramo zaustaviti rat“, rekao je Dojč. Potrebna je, kako je rekao, komunikacija sa svim stranama u sukobu. Ali velika većina u parlamentu i većina vlada EU na to gledaju drugačije. Novčana kazna za predsedavajuće Viktor Orban je u sukobu sa EU ne samo po pitanju spoljne politike. Mađarska istrajava u nezakonitom postupanju prema azilantima, uprkos presudi Suda Evropske unije, najvišeg pravosudnog tela. Sud je u junu odredio kaznu od dvesta miliona evra i dodatnu dnevnu kaznu od milion evra. Orban je odbio da plati. Zbog toga se evropski komesar za budžet Johanes Han sada priprema da taj novac naplati tako što će smanjiti isplate iz budžeta EU za Mađarsku. Odluka je doneta ove srede. „Tako dolazimo do novca, ali naravno da je to veliki problem. Nikada nije bilo ovakvog predsedništva,“ istakao je poslanik Zelenih Danijel Frojnd. Mađarska takođe ne poštuje vladavinu prava i osnovna prava EU, zbog čega je protiv Budimpešte pokrenut postupak prema članu 7. Ugovora o EU. Evropska komisija uskratila je 20 milijardi evra pomoći iz budžeta EU, jer Orbanova vlada nije učinila dovoljno u borbi protiv korupcije i nezavisnost pravosuđa više nije zagarantovana. Orban stalno provocira Povrh svega, na pomolu je novi sukob. Šef kabineta Viktora Orbana Gergelj Guljaš najavio je da bi Mađarska mogla tužiti EU kako bi povratila dve milijarde evra koje je potrošila na obezbeđivanje spoljne granice EU. Mađarska je podigla ogradu na granici sa Srbijom kako bi sprečila migrante da uđu u zemlju i podnesu zahtev za azil. Guljaš je takođe zapretio da će njegova vlada poslati migrante autobusima do Brisela. „Ako želite migrante, možete ih dobiti“, rekao je prošle sedmice mađarski zvaničnik. Evropska komisija i belgijska vlada oštro su odbacile ovu pretnju, nazivajući je grubim kršenjem zakona EU. „Dobijamo naš novac, pre ili kasnije“, rekao je Viktor Orban u jednom intervjuu. Predsednik Saveta bi zapravo trebalo da posreduje i traži kompromise, ali toga nema u Orbanovim postupcima. Da li je moguće oduzeti predsedavanje? „Zašto je zemlja koja toliko fundamentalno krši naše osnovne vrednosti uopšte u ovoj izvršnoj poziciji?“, pita se Frojnd. Parlament je prošle godine predložio da se Mađarskoj oduzme predsedavanje Savetom. Međutim, preostalih 26 članica EU nije želelo da podrži ovaj korak. „Ako vlade nisu spremne da preduzmu mere, onda Orban zapravo dobija mandat da nastavi ili da se u budućnosti ponaša još gore“, dodaje evroposlanik Zelenih. Orbanovo obraćanje Evropskom parlamentu u Strazburu moglo bi da se održi tek u oktobru ili novembru. Evropska komisija i većina država članica tiho ignorišu predsednika Saveta. Komesari i ministri EU ne putuju na sastanke koji se održavaju u Mađarskoj. Ni ovo se nikada ranije nije dogodilo. Spisak sukoba između Mađarske i ostatka EU je beskrajan. Evropski parlament je takođe raspravljao o nameri Budimpešte da olakša izdavanje radnih viza građanima Rusije i Belorusije. Mnogi poslanici strahuju da bi to moglo omogućiti većem broju ruskih špijuna ili sabotera da se infiltriraju u EU. *ovaj članak je najpre objavljen na nemačkom jeziku |
||
Short teaser | Beskrajan je spisak tema kod kojih je Mađarska u sukobu sa ostatkom EU. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/viktor-orban-protiv-svih/a-70266706?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/67721726_303.jpg![]() |
||
Image caption | Viktor Orban na jednom od samita u Briselu | ||
Image source | Yves Herman/REUTERS | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/67721726_303.jpg&title=Viktor%20Orban%20protiv%20svih |
Item 30 | |||
Id | 70264912 | ||
Date | 2024-09-19 | ||
Title | Svet je žedan krvi | ||
Short title | Svet je žedan krvi | ||
Teaser |
U mnogim zemljama ima premalo davalaca krvi i premalo lekara. Da li su rešenje za to veštačka krv i telemedicina? Zalihe krvi su male širom sveta. Prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji, u mnogim zemljama postoji problem obezbeđivanja dovoljno krvi uz garanciju kvaliteta i bezbednosti. Od 118,5 miliona donacija krvi godišnje širom sveta, 40 odsto se prikuplja u zemljama sa visokim prihodima, gde živi samo 16 odsto svetske populacije. Ipak, i u ovim zemljama postoji stalna potreba za zalihama krvi. Često čak ni gotovinska plaćanja, atraktivni pokloni ili vaučeri ne mogu da ubede dovoljno ljudi da daju krv. Samo u Nemačkoj dnevno je potrebno oko 15.000 konzervi krvi. Kakvi testovi se vrše kod donatora krvi? Ko želi da donira krv mora da bude zdrav – radi zaštite donatora i primaoca. Da bi se isključila infekcija, mere se telesna temperatura, puls i krvni pritisak, kao i koncentracija crvenog krvnog pigmenta (hemoglobina) – malim ubodom u vrh prsta ili ušnu resicu. Krv se testira na antitela protiv različitih virusa: hepatitisa, HIV-a, sifilisa i infekcije parvovirusom B19. Lekari zatim proveravaju obrazac za registraciju. Ako je sve u redu, davanje krvi može da počne. Telemedicinsko davanje krvi Pošto ovu proveru ne moraju da sprovode lekari, u Nemačkoj njihovo prisustvo više nije neophodno prilikom davanja krvi. To važi od 2023. kada je omogućeno i korišćenje telemedicinskih procedura. Nemedicinski specijalisti sprovode uzimanje krvi, vrše pregled i mogu pružiti prvu pomoć u hitnim slučajevima. Lekar je povezan putem videa. Telemedicinsko davanje krvi je namenjeno prvenstveno osobama koje redovno daju krv. Nemačko udruženje lekara veoma kritički reaguje na to. „Putem videa lekari ne mogu tako dobro da procene stvarno zdravstveno stanje potencijalnog donora: da li dobro diše, da li je bled ili su usne blago plavkaste? Ako sedim naspram osobe, ova procena je lakša“, kaže Sven Pajne, lekar i šef Instituta za transfuzijsku medicinu u Univerzitetskoj bolnici Hamburg-Ependorf. Međutim, predstavnici pacijenata izričito pozdravljaju nove propise. Krovna organizacija za hronične bolesnike i osobe sa invaliditetom i njihovu rodbinu sa oko milion članova zalaže se za „pojednostavljenje propisa za davanje krvi i plazme, jer oni koji su pogođeni uvek moraju da strahuju da bi moglo doći do nestašica, posebno plazme“. Da li veštačka krv rešava probleme? Veštačka krv bi mogla da bude još jedno rešenje za nedostatak krvi – posebno za pacijente sa retkim krvnim grupama ili specifičnim netolerancijama. Ukupno postoji više od trideset različitih sistema krvnih grupa. Za transfuziju krvi ključni su ABO sistem krvnih grupa i rezus faktor. Samo krvna grupa 0- može da se koristi univerzalno, ali davaoci sa ovom krvnom grupom su veoma retki. U aprilu 2024, istraživači iz Danske i Švedske uspeli su da pretvore krv iz grupe A i B u krv iz grupe 0. Ovo je omogućeno upotrebom enzima iz crevne bakterije. Studija iz 2019. je već pokazala da enzimi omogućavaju takvu konverziju. Uspešna transfuzija crvenih krvnih zrnaca Proizvodnja krvnih pločica (trombocita) i, pre svega, crvenih krvnih zrnaca (eritrocita) veoma je složena jer ove ćelije sa jezgrom moraju nastati iz posebnih ćelija u koštanoj srži. Noviji pristupi se fokusiraju na genetsku modifikaciju ćelija tako da su u stanju da proizvode veće količine eritrocita. Prve transfuzije veštački proizvedenih crvenih krvnih zrnaca već su urađene u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Međutim, u veoma malim količinama, koje su činile samo oko jedan odsto sadržaja regularne donacije krvi. Nije bilo komplikacija ili neželjenih efekata. Rezultati su pozdravljeni kao medicinski napredak. Rizici i izazovi veštačke krvi Razvoj veštačke krvi nije bez rizika. Imunološke reakcije mogu nastati ako telo reaguje na strane enzime ili komponente veštačke krvi anafilaktičkim šokom i samim tim po život opasnim reakcijama. Takođe se mora osigurati da veštačka krv zaista može ispuniti sve funkcije prirodne krvi – da li se može prilagoditi različitim krvnim grupama i specifičnim zahtevima primaoca. Sve u svemu, proći će godine pre nego što veštačka krv bude dostupna u dovoljnim količinama i sa neophodnom bezbednošću za široku upotrebu. Do tada, davanje krvi ostaje neophodno za transfuzijsku medicinu. |
||
Short teaser | U mnogim zemljama ima premalo davalaca krvi i premalo lekara. Da li su rešenje za to veštačka krv i telemedicina? | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/svet-je-žedan-krvi/a-70264912?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/60180584_303.jpg![]() |
||
Image caption | Davaoca ima više u razvijenim zemljama, ali i tamo - premalo | ||
Image source | Bernd Wüstneck/dpa/picture alliance | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/60180584_303.jpg&title=Svet%20je%20%C5%BEedan%20krvi |
Item 31 | |||
Id | 70248455 | ||
Date | 2024-09-18 | ||
Title | Evropska komisija: Novo mešanje karata | ||
Short title | Evropska komisija: Novo mešanje karata | ||
Teaser |
Evropska komisija je takoreći vlada EU. Šefica Ursula fon der Lajen je predstavila novi tim u kojem je zastupljeno svih 27 zemalja članica EU. Šta će biti prioriteti u idućem mandatu? Ursula fon der Lajen, stara i nova predsednica Evropske komisije, predstavila svoju političku slagalicu Evropskom parlamentu u Strazburu. Nije bilo lako ravnomerno rasporediti resore prema političkoj boji, regionima, interesima i polu, objasnila je šefca komisije. „Sve zemlje članice EU želele su neki važan ekonomski resor, ali ih nema toliko", rekla je fon der Lajen. Potpuno novi resori su: odbrana - koja ide Andriusu Kubilusu (Litvanija), Sredozemlje - koji vodi Dubravka Šuica (Hrvatska) i izgradnja stanova - koji je pripao Dan Jorgensenu (Danska). Koji resori još postoje u novoj komisiji? Pored klasičnih resora kao što su budžet, spoljna politika i proširenje EU, fokus je na komesarima koji se bave konkurentnošću privrede, unutrašnjim tržištem i industrijskom politikom. Sve to bi trebalo da se poveže sa takozvanim Grin dilom, odnosno zaokretom ka klimatskoj neutralnosti i održivoj proizvodnji energije. Za ovo postoji poseban resor, koji će voditi Holanđanin Vopke Hoekstra. Kontroverzno je imenovanje desničarskog ekstremiste Italijana Rafaela Fita za izvršnog potpredsednika za regionalni razvoj, investicije i razvojni fond Korona. Fito pripada partiji "Fratelli d'Italia" premijerke Đorđe Meloni. On je prvi desničarski ekstremistički političar na tako uticajnoj funkciji u komisiji EU. Ursula fon der Lajen je navodno obećala italijanskoj vladi koju čine desni ekstremisti i demohrišćani da će Italiji dati važan resor. U spektru parlamenta, Fito se smatra relativno umerenim desničarskim ekstremistom iz grupe „konzervativaca i reformatora". Još desnije su poslaničke grupe „Patriote za Evropu" i „Evropa suverenih nacija". Ko je odgovoran za ljude van EU? Slovenka Marta Kos će ubuduće voditi pregovore o proširenju sa državama Zapadnog Balkana, Turskom, Ukrajinom i Moldavijom. Ona bi trebalo da se bavi obnovom Ukrajine posle ruskog agresorskog rata Komesar za međunarodna partnerstva Jozef Sikela (Češka Republika) pobrinuće se za razvojnu pomoć i investicioni fond „Global Gatewayi”, kojim Komisija EU želi da pokaže na globalnom jugu. Za migracije će biti odgovoran Austrijanac Markus Bruner, zapravo finansijski političar. On bi trebalo da sprovede nove procedure EU za azil i ograniči ilegalnu imigraciju. Visoka predstavnica Kaja Kalas (Estonija) biće odgovorna za globalnu spoljnu politiku. Kako funkcioniše proces selekcije? Vlade država EU predlažu po jednog kandidata. Međutim – kako je to izričito predviđeno evropskim ugovorima – budući komesari EU nisu predstavnici svojih nacionalnih država. Oni se zakletvom obavezuju da slede isključivo evropske interese. Zatim rade zajedno kao tim. Predsednik Komisije ima potpunu slobodu da kandidatima dodeli resore i odgovornosti. Međutim, pre toga se vode neformalni dogovori sa vladama. Šest komesara su već bili članovi stare vlade EU. U Briselu se očekuje 20 novih lica. Mnogi od njih su bivši ministri ili šefovi vlada. Kakva je struktura nove komisije EU? Šefica je Ursula fon der Lajen. Ona je na funkciji od 2019. i ostaće na funkciji još pet godina. Tako su odlučili šefovi država i vlada EU. Parlament se s tim složio u julu. Fon der Lajen imenuje šest izvršnih potpredsednika. Na taj način ona osigurava da se evropski regioni i velike partijske porodice uzimaju u obzir proporcionalno. Predsednica Komisije, i sama prva žena na ovoj funkciji, još uvek nije postigla rodni paritet. Uprkos ponovljenim zahtevima, zemlje članice poslale su u Brisel 16 muškaraca i 11 žena. Ali zato je fon der Lajen pri postavljanju svojih potpredsednika izabrala četiri žene i samo dva muškarca. Komesari EU se imenuju svakih pet godina. Međutim, službenici, odnosno aparat Komisije ostaje u velikoj meri isti, netaknut ovim promenama na najvišem političkom nivou. U 56 generalnih direktorata i agencija radi oko 32.000 službenica i službenika Komisije i podređenih službi. Oni će biti dodeljeni novim poverenicima. Ko dobije najviše direkcija i najveće od njih, u Briselu se smatra moćnim. Ove strukture su uporedive sa ministarstvima u vladama država članica. Šta je sledeće? Sve komesarke i komesare EU proverava Komisija za pravna pitanja Evropskog parlamenta. Takođe ih i tri sata ih saslušava i ispituje nadležni stručni odbor parlamenta. Poslanici mogu odbiti kandidate ili tražiti drugačiji resor za njih. Prilikom poslednjeg formiranja komisije zamenjena su tri kandidata. Na kraju, plenum parlamenta glasa o celoj komisiji EU. Ako se i Evropski savet, predstavničko telo država članica, saglasi sa kvalifikovanom većinom, druga komisija Ursule Fon der Lajeno trebalo bi da započne svoj petogodišnji mandat najkasnije 1. decembra. |
||
Short teaser | Evropska komisija je takoreći vlada EU. Šefica Ursula fon der Lajen je predstavila svoj novi tim. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/evropska-komisija-novo-mešanje-karata/a-70248455?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/70237743_303.jpg![]() |
||
Image caption | Ursula fon der Lajen predstavlja novu Komsiju EU u Strazburu | ||
Image source | Philipp von Ditfurth/dpa/picture alliance | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/70237743_303.jpg&title=Evropska%20komisija%3A%20Novo%20me%C5%A1anje%20karata |
Item 32 | |||
Id | 70237697 | ||
Date | 2024-09-17 | ||
Title | Život na TikToku: „Deca ne mogu da se popnu na drvo“ | ||
Short title | Život na TikToku: „Deca ne mogu da se popnu na drvo“ | ||
Teaser |
Švedski ministar obrazovanja hoće da se deci u školama oduzmu telefoni i upozorava na strašne posledice „života na internetu“ – zavisnost, bolesti, suicidalne misli. Njegov predlog podržavaju nastavnici širom zemlje. Ne tako davne 2017. godine Švedska je donela petogodišnju strategiju digitalizacije za škole, koja je za glavne ciljeve imala da „postigne visok nivo digitalne kompetencije“ i „podstakne razvoj znanja, jednakih mogućnosti i pristupa tehnologiji“. Danas, sedam godina kasnije, Švedska je druga zemlja Evropske unije po stopi korišćenja interneta, odmah nakon Danske. Ali, vlada je zabrinuta. Stoga ministar za socijalna pitanja i javno zdravlje Jakob Forsmed predvodi napore da se učenicima pomogne da uravnoteže stvarni život i TikTok sadržaje. Bez telefona tokom školskog dana „Škole imaju odgovornost da pripreme decu za svet, ali ovo što sad vidimo je nešto potpuno drugačije“, tvrdi Forsmed. Ističe da učenici u Švedskoj pate od široko rasprostranjenih poremećaja i opadanja fizičkih i intelektualnih sposobnosti zbog sati provedenih na internetu. „Ne mogu da seku makazama. Ne mogu da se popnu na drvo. Ne mogu da hodaju unazad jer stalno sede sa mobilnim telefonima“, rekao je Formsed u intervjuu za DW u ministarstvu u Stokholmu. „Takođe, primećujemo bolesti koje su ranije bile karakteristične za starije ljude i ljude srednjih godina, a sada se pojavljuju kod mladih zbog nedostatka fizičke aktivnosti.“ Zato se Forsmed zalaže za ograničenje korišćenja telefona i tableta u školama, tako da to bude zakonski obavezno, a ne samo preporučeno, kao što je sada slučaj. Vladin predlog za novi zakon predviđa da učenici do 9. razreda nemaju pristup uređajima tokom celog boravka u školi, uključujući i pauze. Njihovim naporima u prilog idu nove smernice koje je ranije ovog meseca izdala Švedska agencija za javno zdravlje, savetujući da deca ispod dve godine ne treba uopšte da provode vreme ispred ekrana, deci od dve do pet godina preporučuje se sat vremena dnevno, deci od šest do dvanaest godina dva sata, a tinejdžerima maksimalno tri sata. Forsmed veruje da je problem nedostatka sna kod tinejdžera potcenjen, te da najnovija istraživanja pokazuju da švedski tinejdžeri, uglavnom zbog svojih uređaja, spavaju manje od šest sati noću, iako bi trebalo da imaju osam do devet sati sna. „To im smanjuje otpornost na stres, povećava rizik od depresije, suicidnih misli, anksioznosti“, kaže ministar. Kako kaže, devojčice su posebno pogođene, a naučni dokazi potvrđuju da ih društvene mreže „u ranom uzrastu izlažu poremećajima ishrane i osećanju nezadovoljstva telom“. Zalepljeni za telefone Patrik Sander, zamenik direktora škole u južnom švedskom gradu Malmeu, rekao je za DW da škola u kojoj radi već godinama oduzima mobilne telefone učenicima, iako im ih vraćaju tokom ručka. Rekao je da je ova politika uvedena zbog znakova koji su „na ivici zloupotrebe i zavisnosti“ te da se, kada se uređaji oduzmu tokom časova, može videti kako učenici traže telefone rukama. „Bio sam pomalo uplašen kada sam to video“, rekao je, „ne zbog sebe, već zbog njih.“ Još jedno zabrinjavajuće ponašanje koje Sander želi da suzbije zabranom upotrebe telefona je vršnjačko nasilje. On kaže da su učenice u njegovoj školi bile tajno fotografisane u svlačionici za fizičko, a te fotografije su potom deljene okolo. „Postajemo zavisni“ Podizanje svesti o rizicima zavisnosti izgleda da deluje kod učenika osnovnih škola u Arsti, predgrađu Stokholma, gde učenici pre početka časova odlažu svoje uređaje u ručno napravljene torbice koje su sami kreirali i dobijaju ih nazad tek na kraju dana. Sva četiri desetogodišnjaka i jedanaestogodišnjaka, koje je DW intervjuisao, priznala su da bi im bilo veoma teško da se koncentrišu bez ovog sistema. „Dosta koristimo Snepčet i TikTok i ponekad postajemo toliko zavisni da ne želimo da ostavimo telefon“, objasnila je Ema. Esija kaže: „Najverovatnije bih se samo izgubio u telefonu“, rekao je, dodajući da je to zato što je škola „tako dosadna“ u poređenju sa telefonom. Kaže da provodi tri do četiri sata dnevno onlajn van škole, dok su ostala tri učenika rekla da imaju automatsko zaključavanje telefona nakon dva ili dva i po sata. Zato nastavnica Asa Lind želi da vidi dodatna ograničenja u školama. Smatra da je preporuka Švedske agencije za javno zdravlje – zabrana korišćenja telefona od jednog do dva sata – već prilično velika, ali da ne uključuje vreme provedeno onlajn kao deo školskog programa. „Mislim da bismo mogli da preispitamo kako koristimo dane u školi i zapravo ograničimo korišćenje ekrana za mlađu decu tokom časova“, rekla je, „jer mislim da dosta vremena provode sami sa slušalicama na računarima radeći zadatke.“ Nastavnici vezani za Tims Za neke starije učenike, međutim, nema izlaza iz stalne upotrebe telefona, čak i kada bi to želeli. Lovisa Hedelin i Nils Koning, učenici muzičke gimnazije „Sodra Latins“, kažu da im školske rasporede stalno postavljaju i ažuriraju preko onlajn platforme Majkrosoft Tims. Koning kaže da ga je nastavnica čak ukorila jer nije proverio detalje na telefonu neposredno pre časa. Hedelin ukazuje da je njihov slučaj svakako specifičan, jer bi bilo nemoguće svirati instrumente i istovremeno držati telefon u ruci. Nije jasno kakav bi uticaj predloženi zakon imao na specijalizovane programe poput njihovog. U isto vreme, Koning kaže da je morao biti strog prema sebi u slobodno vreme, jer je tokom jednog perioda ostajao budan gledajući u telefon do tri ujutro. „Shvatio sam da to ne funkcioniše“, rekao je. Nastavnica violine Linda Toivola kaže da nikada ne mora da oduzima telefone svojim učenicima, ali da ima troje dece u drugim školama i da se raduje Forsmedovim strožim pravilima o korišćenju uređaja. „Volela bih to!“ rekla je. „To je ono što očekujem kao roditelj.“ |
||
Short teaser | Švedski ministar obrazovanja hoće da se deci u školama oduzmu telefoni i upozorava na posledice „života na internetu“. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/život-na-tiktoku-deca-ne-mogu-da-se-popnu-na-drvo/a-70237697?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/67601573_303.jpg![]() |
||
Image caption | Mnogi učenici jedva izdržavaju bez telefona | ||
Image source | Robin Utrecht/picture alliance | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/67601573_303.jpg&title=%C5%BDivot%20na%20TikToku%3A%20%E2%80%9EDeca%20ne%20mogu%20da%20se%20popnu%20na%20drvo%E2%80%9C |
Item 33 | |||
Id | 70235300 | ||
Date | 2024-09-17 | ||
Title | Šta sve Zapad oprašta Ediju Rami i zašto | ||
Short title | Šta sve Zapad oprašta Ediju Rami i zašto | ||
Teaser |
Zapad se udvara albanskom premijeru Ediju Rami dok ga njegovi protivnici optužuju da je Albaniju pretvorio narko-državu, korumpiranu do srži, piše nedeljnik Špigel. „Već jedanaest godina Albanijuvodi i predstavlja Edi Rama (60), grmalj od čoveka skromnih manira koji državne goste dočekuje u patikama, a novinare i bos. Kasni potomak socijalističke buržoazije, visokog obrazovanja, bivši košarkaški reprezentativac, priznati likovni umetnik“, piše reporter Valter Majer za nedeljnik Špigel. Za mnoge na Zapadu, Rama je kosmopolitsko lice Albanije, piše Špigel. Neretko je „zvezda“ na raznim manifestacijama na koje ga pozivaju političari na vlasti u zemljama EU, uključujući i nemačke. „Čak je i američki državni sekretar Antoni Blinken u februaru došao u Tiranu i pohvalno govorio o 'Ediju', pre svega o njegovoj reformi pravosuđa: 'Korumpirani političari sada odgovaraju za svoje postupke. Članovi organizovanog kriminala idu u zatvor i gube svoju imovinu. To je velika promena.'“ Rama: „U svakoj šumi ima svinja“ Međutim, u poslednjem godišnjem izveštaju (za 2023. ) Stejt departmenta na čijem je čelu Blinken, piše drugačije: „Korupcija postoji u svim sektorima i na svim nivoima vlade.“ Kako je moguće, pitao je Ramu italijanski novinar u junu, da su mnogi iz njegovog najbližeg okruženja ukljujući i ministre uhapšeni zbog korupcije, a samo on ostaje na funkciji? Hladan odgovor albanskog premijera je bio: „U svakoj šumi ima svinja.“ Kako navodi Špigel, nekoliko istražitelja im je potvrdilo da „na najvišem nivou vlasti postoje kontakti sa organizovanim kriminalom“. „Počelo se sa kanabisom, ali se posao razvio u trgovinu tonama kokaina, Albanci su se povezali sa kalabrijskom Ndrangetom i latinoameričkim kartelima“, stoji u tekstu. Zemlja u kojoj je bilo opasno slušati Bitlse Suočen sa optužbama Špigela, premijer Albanije „kasno uveče zove novinara i pokušava da utiče na izveštavanje: smatra optužbe neosnovanim, uvredljivim i neopravdano štetnim po ugled njegove zemlje“. Albanija je, kaže Rama, bila izolovana diktatura, „Severna Koreja Evrope, gde je krajem osamdesetih bilo opasno slušati Bitlse. Zato tvrdim da smo, u apsolutnom smislu, u ovih 30 godina postigli više nego bilo koja druga evropska zemlja.“ Statistike govore drugačije, piše Špigel, navodeći da je Albanija, zbog masovnog iseljavanja, spala na 2,8 miliona stanovnika te da je skoro trećina mladih nezaposlena. Što je Rama popularniji u inostranstvu, to više raste bes u zemlji koji se ogleda na uličnim demonstracijama, a i u njegovoj neposrednoj blizini, piše dalje Špigel. Oni iz njegovog najužeg kruga, koji mnogo znaju i mnogo bi rizikovali, govore samo pod uslovom da im se ne otkriva ime – kao ovaj bivši član vlade koji kaže: „Spajanje političkih i medijskih interesa sa interesima kriminalaca i oligarha, tako funkcioniše sistem Edija Rame. Sve to se dešava uz blagoslov EU i SAD. Nema nijedne javne nabavke koja ne završi u njegovom širem krugu. U suštini, Rama je celu zemlju uvukao u kriminal. Albanija je primer korupcije, a ipak je Ramina lukavost dovela do toga da ga na Zapadu priznaju.“ Dugogodišnji „blagajnik“ se sklonio u Švajcarsku Novinar Špigela je našao i one koji su bili spremni da govore ne skrivajući svoj identitet, ali nisu više u Albaniji. Kao Arben Ahmetaj, koga u Tirani smatraju „blagajnikom“ i ključnom figurom u Raminom sistemu vladavine. Špigel je s Ahmetajem razgovarao u Luganu, u Švajcarskoj, gde se sada nada političkom azilu. „Nisam spreman da budem premijerov žrtveni jarac. Iskoristio je reformu pravosuđa, koju su finansirale SAD i EU, sada koristi pravosuđe protiv svojih političkih protivnika i svih koji se suprotstave njegovoj želji za moći“, kaže Ahmetaj koji je pre nego što ga je Rama smenio bio potpredsednik vlade. On potvrđuje nalaze istražitelja prema kojima je Albanija za vreme Ramine vladavine postala narko-država: „Poplava zemlje kanabisom od 2014. do 2017. bila je skrivena ekonomska agenda premijera“, tvrdi ovaj čovek. Uspon organizovanog kriminala, koji je time bio podstaknut, u velikoj meri je promenio albansku ekonomiju i društvo: „Rama veruje da i dalje kontroliše kriminalno okruženje, ali zapravo već dugo ono kontroliše njega“, kaže Ahmetaj. Bivši potpredsednik vlade dodaje: „Nemam pojma zašto Evropljani ne žele da vide šta se događa u Albaniji. Imaju odlične obaveštajne službe, koje tačno znaju šta se dešava, naročito u vezi sa pranjem novca i organizovanim kriminalom.“ Trampovi ljudi I Italijanski tužilac Frančesko Mandoi, kojeg je Rama privremeno angažovao kao poverenika za borbu protiv korupcije, za Špigel donosi poražavajući zaključak: „Narko-bosovi imaju svoje ljude svuda, u administraciji, u institucijama. Sada su u stanju da potčine vladu.“ Novac albanske narko-mafije ogleda se, između ostalog, u obliku nebodera koji su promenili nekada sumoran izgled Tirane. Građevinski bum se nastavlja i na Jadranskoj obali. Uz blagoslov Edija Rame, zet Donalda Trampa, Džared Kušner, i bivši američki specijalni izaslanik za Balkan Ričard Grenel, planiraju velike investicije u tom regionu. Rama, Grenel i Tramp poznaju se još iz vremena kada su, pod nadzorom tadašnje visoke predstavnice EU Federike Mogerini „planirali menjanje granica između Kosova i Srbije“, piše Špigel. Za EU je Rama daleko prijatniji od Vučića „Fenomen Rame mora se posmatrati u širem kontekstu – iz perspektive EU to je pokušaj stabilizacije Zapadnog Balkana. Rama se, za razliku od Aleksandra Vučića, ne smatra antievropskim, već daleko prijatnijim. Zato su odlučili da zažmure na jedno, ako ne i na oba oka“, kaže Frauke Zebas iz briselske kancelarije Fondacije za nauku i politiku. Da li se Rama bogati na račun drugih? „Iz briselske perspektive to i nije toliko važno“, kaže Zebas. „Pridruživanje Albanije EU ionako nije na dnevnom redu u skorije vreme.“ Rama je od 2013. je premijer. Sledeće godine se nada četvrtom mandatu, i to sa dobrim izgledima na uspeh. „U njegovim rukama je 90 odsto opština, skoro kao u Rusiji. Dok neko ne ustane i kaže 'Lično sam dao novac Ediju Rami’ – ništa mu se neće dogoditi. Jer vlada mafijaški zakon ćutanja - omerta“, kaže istraživačka novinarka Klodijana Lala za Špigel. |
||
Short teaser | Kritiöari i insajderi kažu da je albanski premijer Edi Rama stovrio narko-državu, korumpiranu do srži. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/šta-sve-zapad-oprašta-ediju-rami-i-zašto/a-70235300?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/62878464_303.jpg![]() |
||
Image caption | Edi Rama već dugo na vlasti | ||
Image source | Jonas Roosens/picture alliance/ANP | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/62878464_303.jpg&title=%C5%A0ta%20sve%20Zapad%20opra%C5%A1ta%20Ediju%20Rami%20i%20za%C5%A1to |
Item 34 | |||
Id | 70225537 | ||
Date | 2024-09-16 | ||
Title | Ozonski omotač: Tri milimetra života | ||
Short title | Ozonski omotač: Tri milimetra života | ||
Teaser |
Spašavanje ozonskog omotača dobro napreduje i pokazuje kako čovečanstvo može svašta, kad se dogovori. Povodom Svetskog dana zaštite omotača, podsećamo zašto nam ovaj tanki sloj toliko znači. Tokom osamdesetih godina ozonski omotač — ili njegov nedostatak — bio je u centru pažnje javnosti. Naučnici su upozoravali da bi njegovo dalje uništavanje moglo biti katastrofalno za čovečanstvo i planetu. To je dovelo do onoga što se smatra jednim od najuspešnijih ekoloških sporazuma ikada, čiji je cilj bio da se preokrene naneta šteta. Zašto se i dalje pojavljuju rupe? I kakve veze ozon ima s klimatskim promenama? Šta je ozonski omotač? U suštini, to je Zemljina „krema za sunčanje“. Nalazi se na oko 15-30 kilometara iznad površine planete, u stratosferi, i formiran je od ozona, visoko reaktivnog gasa. Iako je u proseku debeo samo oko tri milimetra, štiti sva živa bića jer apsorbuje i „razbija“ dve vrste ultraljubičastih zrakova Sunca. Bez njega bismo imali ozbiljnih problema – ljudi bi imali više slučajeva raka kože, problema s očima i oslabljen imuni sistem, prinosi useva bi opadali, a morski lanci ishrane bi bili narušeni. Još osamdesetih naučnici su otkrili da ozon oštećuju hlorofluorougljenici (CFC) – gasovi koje proizvodi čovek, a koji se oslobađaju iz aerosola poput lakova za kosu, frižidera, klima uređaja i izolacionih pena. Ovi CFC-ovi dopiru do stratosfere, gde ih UV zračenje razlaže na supstance poput hlora, koje potom razaraju molekule ozona. To uzrokuje stanjivanje zaštitnog sloja, što se često, pomalo pogrešno, opisuje kao „rupa“ u ozonskom omotaču. To se dešava iznad Antarktika jer niže temperature ubrzavaju ovaj hemijski proces. Da li smo uspeli da spasimo omotač? U moru loših vesti o životnoj sredini, ozonski omotač pruža tračak optimizma. Montrealski protokol, zaključen 1987. godine, bio je globalni sporazum čiji je cilj bio uklanjanje supstanci koje uništavaju ozon iz atmosfere. Do sada je 99 odsto tih supstanci eliminisano, a procenjuje se da je izbegnuto oko dva miliona slučajeva raka kože godišnje zahvaljujući protokolu. „Zahvaljujući globalnom sporazumu, čovečanstvo je izbeglo veliku zdravstvenu katastrofu, koja bi bila izazvana ultraljubičastim zračenjem koje bi prolazilo kroz ogromnu rupu u ozonskom omotaču“, izjavio je svojevremeno generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Gutereš. Međutim, to ne znači da je rupa u ozonu stvar prošlosti. Ona se i dalje pojavljuje svake godine iznad Antarktika. Njena veličina i oblik variraju zbog promena u temperaturi i cirkulaciji u stratosferi. Poslednjih godina rupa je bila izuzetno velika. Rupa koja se pojavila u septembru 2023. bila je jedna od najvećih zabeleženih, dosegnuvši površinu od 26 miliona kvadratnih kilometara — područje otprilike tri puta veće od Brazila. Naučnici još ne mogu potpuno da objasne ovaj fenomen, ali veruju da su ulogu možda igrale aerosoli iz ogromne vulkanske erupcije u Južnom Pacifiku 2022. godine kao i hlađenje u gornjoj stratosferi zbog klimatskih promena. Jasno je, međutim, da su ovo anomalije u generalnom trendu oporavka. Očekuje se da će se ozonski omotač oporaviti i vratiti na globalni prosek iz 1980. godine u narednih par decenija – do 2066. iznad Antarktika, a do 2045. iznad Arktika. Kakve veze ozonski omotač ima s klimatskim promenama? Prema studiji objavljenoj 2021. godine u časopisu Nature, bez Montrealskog protokola mogli bismo očekivati dodatno zagrevanje od 2,5 stepeni do kraja veka. Napori da se spasi ozonski omotač pomogli su u usporavanju klimatskih promena, jer su mnoge supstance koje oštećuju ozon ujedno i snažni gasovi staklene bašte. Montrealski protokol je sprečio emisiju oko 135 milijardi tona ekvivalenta ugljen-dioksida u periodu od 1990. do 2010. godine. Takođe, bez ozona koji štiti biljke od štetnog zračenja, u šumama, drugim biljkama i zemljištu bilo bi uskladišteno 580 milijardi tona manje ugljenika. Protokol je dodatno unapređen Kigalijskim amandmanom iz 2016. godine, kojim su ukinuti hidrofluorougljenici (HFC), snažni gasovi koji su se koristili kao zamena za CFC-ove u mnogim frižiderima i klima uređajima. Obim i brzina međunarodnih akcija da se spase ozonski omotač mnogi vide kao inspirativan dokaz šta je moguće postići u borbi protiv klimatske krize. Međutim, izveštaj UN iz 2023. godine upozorava da nove tehnologije za borbu protiv klimatskih promena, poput geoinženjeringa, mogu imati negativne posledice po ozonski omotač. Jedan oblik geoinženjeringa, poznat kao ubrizgavanje aerosola u stratosferu — proces kojim se u atmosferu pumpa gas koji reflektuje sunčevu svetlost kako bi se smanjilo globalno zagrevanje — može promeniti „temperature, cirkulaciju i proizvodnju ozona u stratosferi“ i tako doprineti „stopama uništavanja“. *članak je najpre objavljen na engleskom jeziku |
||
Short teaser | Spašavanje ozonskog omotača dobro napreduje i pokazuje kako čovečanstvo može svašta, kad se dogovori. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/ozonski-omotač-tri-milimetra-života/a-70225537?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/68683211_303.jpg![]() |
||
Image caption | Kroz dvadesetak godina bi sasvim trebalo da se oporavi omotač iznad Arktika | ||
Image source | Laurent Gillieron/KEYSTONE/picture alliance | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/68683211_303.jpg&title=Ozonski%20omota%C4%8D%3A%20Tri%20milimetra%20%C5%BEivota |
Item 35 | |||
Id | 70216902 | ||
Date | 2024-09-14 | ||
Title | Priča o inokosnom teškom pustinjaku | ||
Short title | Priča o inokosnom teškom pustinjaku | ||
Teaser |
Biće da se očev san o pravednom društvu sudario s jugoslovenskom stvarnošću. Ili je iz njega progovorilo osobenjaštvo čoveka koji je mlad video mnogo zla. Nema ga 19 godina, a tek sada otvaram kofer sa njegovim spisima. Bio je novembar. Sneg je pod Komovima napadao još krajem oktobra. U Grudicama se zadržao na livadama i padinama, koje su se kao beli tobogani naglo završavale iznad Lima. U selima ima malo koga. Stric je još živ, priča o svom bratu sa poštovanjem i divljenjem. Njegovi sinovi, moja braća, okupljeni u kuhinji, dolivaju mi rakiju. Pitam kako je umro. Marko mi kaže da je rano legao u svojoj kućici, koju su pre desetak godina, pored urušene đedove kuće, materijalom Crvenog krsta u mobi podigli rođaci. Kućerak je bio na osami, na najvišem platou u selu. Ujutru su braća prtila sneg, koji je obnoć napadao, noseći mu pogače i sira za doručak. Ležao je nepomično na boku, okrenut zidu. Nisu ga mogli dozvati. Sve mi ovo braća pričaju dok žućkasta sijalica iznad nas tu i tamo zatreperi, kao da tu priču pretvara u Morzeove signale. Bistra rakija od brdskog voća sapira niz grlo pitanja koja skoro da sam zaustio, ali ih gutam jer mi se čini da su neprimerena. Da li je bolovao, šta je zadnje rekao? Kako je izgledao? Da li je slutio kraj? Setio sam se da je davno neko od rođaka pričao da je Žućo puno beležio. „To će da nasledi Dragoslav, kada mene ne bude.“ Ovaj posredni, nepouzdani amanet me je nagnao da ipak upitam šta je sa njegovim knjigama i spisima. Marko me je tužno pogledao i rekao izokola: „Znaš, bila je ljuta zima kad smo ga sahranili. I onda niko nije zalazio tamo do kuće. Napadao je toliki snijeg da krov na jednom mjestu nije izdržao. Tako je kisnulo na papire.“ Upitao sam da li je ostalo išta. Slegli su ramenima. Ustao sam. „Hajmo tamo.“ Podkomski bluz Pogledali su me s nevericom. Napolju je mrak, pomešan sa snegom, bivao mrkoplav. Kada su videli da ozbiljno mislim Marko i Milić su pošli sa mnom u noć. Lokve su se obdan stvorile jer je sneg u podne počeo da se topi. Još se nisu zamrzle. Uskoro su moje nemačke cipele, napravljene za velegradsku jesen, iznutra bile zalivene ledenom vodom. Uzbrdo do prevoja, pa nizbrdo. Dva puta su mi đonovi proklizavali, ali dočekivala bi me braća držeći me pod ruku. Osetio sam njihovu gorštačku žilavost. Postideo sam se jer ne umem da hodam po svome. Dole, na livadi, crna senka kućerka. Vrata behu otškrinuta. Teško su se otvarala. Marko upali baterijsku lampu. Snop svetla pade na tronožac. Furuna je još bila tu. U drugoj, većoj prostoriji zaudaralo je na vlagu i duvan. Svetlo kliznu niz okvir žičanog kreveta otimajući tami rđu. U ćošku se pomoli hrpa otpada. Priđem bliže i shvatim da su to hartije i knjige. Sveske. Deo se već pretvorio u gnjilu tvar. Počnem da rijem golim rukama. Tamo gde osetim hartiju izvlačim je iz mračne mase. Premeštam sve to iz ćoška razjedenog vlagom na suvo mesto nasred sobe. Marko ispod kaputa izvuče dve plastične kese sa engleskim natpisima. U njih smo smestili sve što je još uvek imalo oblik. Te dve kese pregledao sam sutradan. Haotična gomila knjiga, beležnica, listova, pisama otkucanih na pisaćoj mašini. Lep ćirilični rukopis, katkad zbrzan, katkad kitnjast. U beranskom hotelu sušio sam hartije na podu. Slepljene gomilice i pisma nisam otvarao, da ih ne oštetim. Kada ih toplota mumifikuje, pažljivo ću ih odvojiti. Sve što sam izbavio od gorske vlage stavio sam ponovo u omanji kofer podesan za kabinski prtljag. Poneo sam ga sa sobom za Keln. Tamo je uspravljen pored pisaćeg stola čekao skoro godinu dana. Potom se seljakao sa mnom. Tri godine u Beogradu pored istog stola. Godinu dana Berlin, kod radijatora. Tamo sam ga jedini put za ovih 19 godina otvorio. Udahnuo sam poznati vonj. Odmotao sam jedan zamotuljak. Očev duvan. Mada sam ostavio pušenje, došao sam u iskušenje da zamotam jednu. Držao sam duvansko trunje među prstima, prinosio ga nozdrvama. Potom sam opet smotao duvan u papir i odložio u kofer. Zatvorio sam ga. Osam godina Keln, tri različita stana, a kofer uvek na oku. Kao nema optužnica. Naposletku, beogradski stan na Banovom Brdu. U radnoj sobi – prvi put sam je imao samo za sebe – podigao sam kofer na orman. Na jednom putovanju u Sarajevo, početkom prošle decenije, Damir mi je poklonio knjižicu koju je upravo objavila njegova izdavačka kuća. Delili smo sklonost knjigama Orhana Pamuka, poklon me je obradovao: „Kofer moga oca.“ Zapravo je između korica bio piščev govor prilikom dodele Nobelove nagrade. Naslov je probudio želju da zavirim u kofer moga oca. Od tada je prošlo još 14 godina. Jednog avgustovskog predvečerja ove godine zapitao sam se zašto mi ta očeva zaostavština blokira kofer koji mi je potreban na kraćim putovanjima. Otvorio sam ga i počeo da vadim sadržaj. Ono čega sam se očito ustezao skoro dve decenije sada me iznenadilo lakoćom. Nisam osećao ništa osim radoznalosti. Otac je kroz oblak duvanskog vonja konačno mrtav progovorio. Isti onaj ćirilični rukopis. Sveske, neke pocrnele od vlage, a neke dobro očuvane. Zapisnici između 1997. i 2001. sa sastanka mesnog odbora socijalista. Na početku Momir i Milo. Pa za Momira i protiv Mila. Pa za Predraga protiv Momira. Nasmejao sam se. Stari komunista kao zapisničar crnogorskih neokomunista potvrdio je Đilasovu proročku rečenicu – poslednji izlaz komunizma biće nacionalizam. Mnogo važnije od funkcije zapisničara, bile su nezvanične zasluge tog čoveka za etnografiju rodnog kraja. Čitam pismo u kojem se neki gospodin iz Beograda na nekoliko stranica zahvaljuje jer mu je Žućo objasni poreklo njegovog prezimena iz Vasojevića. Potom mi pažnju privuče posveta na slici nekog guslara. Najviše je knjiga sa posvetom pesnika Ratka Deletića, s kim je očito prijateljevao. Kad Žućo zanemi Priča se o tome da su jednom gospodi akademicima iz Beograda Žuća podmetnuli na razgovor u kafanu kod mosta. Posle su se akademici požalili da su meštani prerušili nekog vrhunskog istoričara u seljačko ruho, pa ih je svu trojicu nadgovorio. Ne znam da li je to jedna od lokalnih legendi koje se pletu oko sećanja. Izvesno je da je Žućo umeo sa rečima kao malo ko. Da je imao slonovsko pamćenje, matematički mozak. Ipak je u jednom slučaju zanemeo. Razdvajam slepljene papire na kauču. Duvansko trunje i raspadnuta hartija osipaju se na prekrivač. I to je prah moga oca, pomislim. Na jednom listu rukopis je drukčiji. I njega prepoznajem. Majčin rukopis. Podseća bivšeg muža da je uprkos razvodu otac dvoje dece. Da ima obaveze da pomogne u školovanju. Navodi mu troškove. Zahteva da bude čovek. Iz tog papira, kao iz kengurove torbe ispala je fotografija. Kao da sam ugledao duha. Sestra i ja iz crno-bele ere. Godina je 1974. Meni je 11, a njoj 15 godina. Na poleđini sestra piše: „Odlučili smo brat i ja da te podsetimo da postojimo, iako to svojim ponašanjem negiraš. Pogledaj sliku i videćeš da nismo mala djeca, već odrasli i da nama treba sve što i druga djeca imaju. Ovo ti je zadnje podsjećanje da smo tvoja djeca.“ Primećujem da je u sestrinu ekavicu – majka je tako govorila – Bosna već infiltrirala mnoštvo ijekavskih reči. Uskoro će nas oboje ta melodija potpuno posvojiti. A refleksi maternjeg ekavskog iskrsavaće nenajavljeni usred neke hiljadu puta ponavljane reči. Žućo nikada nije odgovorio. Majstor retorike, zabavljač gomile, neprikosnoveni govornik na sahranama, umeo je i da zanemi. Crveni napevi Sada, skoro dve decenije posle njegove smrti, pokušavam da odgonetnem poruke koje su ostale za njim. Bezbroj papira. Dobar deo je čitak. Ovi stihovi su nastali marta 1979: Bukovina suva tutnji u furunu, i pucketa kao pucnji revolvera A ja budan sanjam crven jul i bunu, i pričam sa četom mrtvih proletera Na pragu su osamdesete. Žućo gore, pod Komovima, uranja u svoju skojevsku i ratnu prošlost, razgovara sa mrtvima. Drugu je pesmu posvetio drugu Vlajku Mijoviću, partizanu kojega su avgusta 1941. streljali italijanski fašisti. Ti mrtvi proleteri su za Žuću imali živa lica. Kada je prolazio kraj puste kuće Branka Deletića, narodnog heroja iz Gračanice, napisao je pesmu „Julska seta“. Oronula rodna kuća saborca koji je poginuo 1942. unela je nemir u pesnikov dan. Nešto kasnije Žućo je zapisao: Grobovi su naši – brlog vjetrovima. Septembra iste godine ostavio je stihove koji bi se mogli odnositi i na njega: Volio je pjesmu – mislim iznad sviju, volio je šale – golicave zgode Volio je ludo – svoju Kompartiju. Imao je srce – kao lik slobode Junaci njegovih pesama nisu bili samo lokalni heroji već i Aljende, Če Gevara, Neruda, Veljko Vlahović, Veselin Masleša. Jednom ili dva puta spominje i Tita. U pesmi „Legende o besmrtnima“ zapisao je oktobra 1974: Žao mi je djece iz Vijetnama Pola veka kasnije deca i dalje stradaju. Pomislim listajući ove spise, da je Žućo u sebi imao čisto crveno jezgro. Izbačen je iz kraljevske Beranske gimnazije zbog komunističke propagande. Posle je kao mlad ratnik, logoraš i posleratni levi entuzijasta, sigurno bio na liniji. Najkasnije šezdesetih došao je u sukob sa onom snagom koju je nežno nazivao Kompartija. Ništa ne znam o razlozima. Biće da se njegova vizija pravednog društva sudarila sa jugoslovenskom stvarnošću. Ili je iz njega progovorilo osobenjaštvo, nesavitljivost čoveka koji je prerano video mnogo zla. Vidim iz ovih spisa da ljubav prema velikoj ideji jednakosti i pravde za sve ljude – uprkos tome što više nije hteo ni u partiju, ni da zatraži partizansku spomenicu – nikada nije dovedena u pitanje. Logoraška seta Iz drugih pak pesama Žućo se pomalja kao setan čovek. Jato ždralova izaziva tugu: Otuda negdje iza Komskih gora Zamišljam ga na kamenu, nakraj imanja, iznad strmine nad Limom. Pokušava da razume sopstvenu setu. Da je uhvati u reči. April je 1975. Ćirilični krasnopis kaže: Vidim staru brezu – koje nema više. Često od tuge beži u ratne anegdote – zapisuje sećanja na seoske svađe bliskih rođaka, navijača partizana i četnika ili nezgode seljaka sa stokom i vlastima. Katkad bi komentari na marginama otkrili poneki podatak o čoveku koji beleži. Ispod pesme napisane drugog januara 1975. ostalo je zapisano: „Sjećanje na drugi januar 1945. U povlačenju zarobljenici prilikom evakuacije Rajnske oblasti, gonjeni i mučeni – gladni i žedni, izdržali smo.“ Na fotografiji koja je iskrsla sa ovim papirima, nisam ga prepoznao. Nemam ni jednu njegovu fotografiju iz mlađih dana. Ali starija sestra, koja ga bolje pamti, jer je otišao kada mi je bilo pet godina, nedvosmisleno je identifikovala mladog skojevca. Nisam znao da je Žućo, zajedno sa ostalima, iz Mauthauzena kod Linca, bio teran na prinudni rad u Rajnsku oblast. Period koji opisuje jesu četiri meseca pred kraj rata. Saveznici Hitlerovu Nemačku prekrivaju tepisima bombi. A nemilosrdni čuvari teraju Žuću i njegove sapatnike kroz mrzli januar. Premeštaju radno roblje. Pesma pored koje je ostavljen zapis ima potresne stihove: Kolona roblja, ljuta i troma Kako su ti ljudi izdržali torturu? Vizijom – Sjutra – hrani se duša. Zaveštanje Jedini očev testament je „Testament“, pesma koju je, sudeći po datumu, napisao avgusta 1973. Tada mu je bila pedeset i jedna godina. Danas sam deset godina stariji od oca koji sastavlja pesničku poslednju volju. Poželeo je da ga sahrane njegovi saborci, sapatnici stari, kako ih je nazivao, naravno, „bude li ih tada u životu“: Bez vijenaca i bez oratora Koliko su ga drugovi po logoraškoj muci cenili čuo sam iz usta pokojnog Ljuba Vukanića. Rekao je da nikada ne bi mogli sami da nađu put do posleratne Jugoslavije. Žućo je bio vispren, naučio je nemački u logoru, brzo je uspostavljao kontakt. Doveo je kući grupu logoraša iz Polimlja kroz posleratni haos. Nedavno su mi braća ispričala anegdotu, koju je za života pripovedao neko od starih logoraša. Zatočenici su morali ponekad da dirinče na seoskom gazdinstvu. Bilo je leto. Nemački gazada je zadremao, a krave samo što su bile pomuzene. Logoraši su radili na polju. Jedan od njih se prikrao i dohvatio lonče da zagrabi mleka. Lonče je izdajnički zvecnulo o ivicu kante. Gazda je izašao na otvoren prozor, bunovan od sna. Žućo je iz polja doviknuo gazdi, odmahujući rukom: „Katze. Katze.“ Nemačka reč za mačku je umirila gazdu, vratio se u kuću. Jezičko umeće jednog logoraša izbavilo je iz smrtne opasnosti drugog. Za lonče mleka bi bio streljan. Jedino do čega je ocu zaista bilo stalo, behu njegovi zapisi. Ne ostavljam bogatstvo ni blago A potom: Neka ovo ispriča o meni Ovo „inokosni“ i „pustinjak“ mi vuče na pleonazam. Ali mi se sviđa jer je tačno. Pogledam još jednom gomilu papira. Slutim da je ovo je tek početak rudarenja po hartijama koje vonjaju na drugu epohu, na duvan i samoću čoveka od kojeg sam potekao. |
||
Short teaser | Oca nema 19 godina, a tek sada otvaram kofer sa njegovim spisima. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/priča-o-inokosnom-teškom-pustinjaku/a-70216902?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/70204368_303.jpg![]() |
||
Image caption | Jedan od oštećenih očevih spisa | ||
Image source | Dragoslav Dedovic/DW | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/70204368_303.jpg&title=Pri%C4%8Da%20o%20inokosnom%20te%C5%A1kom%20pustinjaku |
Item 36 | |||
Id | 70211952 | ||
Date | 2024-09-14 | ||
Title | Glamur, večnost i krv | ||
Short title | Glamur, večnost i krv | ||
Teaser |
Oni su oličenje romantike, glamura i statusa, a ipak nisu ništa drugo do ugljenik. DW istražuje značenja dijamanata, od kulturnih amajlija i objekta želje, do metafore otpornosti i pokretača ekonomija. Kada je kanadska rudarska kompanija „Lucara Diamond Corp“ ovih dana objavila pronalazak epohalnog kamena od 2.492 karata u Bocvani, mnogi geolozi širom sveta su trljali oči u neverici. Da je danas živa, reakcija oskarovke Elizabet Tejlor na ovaj kamen sigurno bi bila vredna citata. Njena izreka „velikim devojkama trebaju veliki dijamanti“ i ljubav prema nakitu bile su legendarne, a njena privatna kolekcija jedna je od najskupljih na svetu, uključujući neverovatan dijamant Tejlor Burton od 69 karata. To je 60 puta veće od prosečnog dijamanta na vereničkom prstenu u SAD danas. Zašto su ljudi toliko privučeni dijamantima? Šta ih čini posebnim? Odgovor je višeslojan poput briljantno brušenog dijamanta – počinje od njegovih svojstava, kao najtvrđeg materijala na Zemlji, sa najvišom toplotnom provodljivošću. Suze bogova Dijamanti su prvi put otkriveni u Indiji, gde su ljudi verovali da su nastali kada je munja udarila u kamen. Stari Grci su mislili da su to suze bogova ili otpali komadići zvezda. Vekovima su bili cenjeni zbog sjaja i tvrdoće, verovalo se da imaju lekovita, pa čak i magična svojstva. Indijski kraljevi su nosili nebrušene dijamante u nakitu ili kao amajlije u borbi. Do početka 14. veka dijamanti iz Indije su pronalazili put do velikih evropskih gradova, što je dovelo do prve industrije obrade dijamanata u Veneciji i Brižu. Dijamantski prsten, koji je nadvojvoda Maksimilijan Austrijski ponudio Mariji od Burgundije 1477. godine, često se smatra prvim vereničkim prstenom sa dijamantom. Ali zapravo je Žan-Batist Tavernije, francuski trgovac draguljima i putnik iz 17. veka, bio taj koji je „zarazio“ evropsku elitu dijamantima. Poznat po putovanjima u Indiju i Persiju, Tavernije je donosio mnoge poznate kamene na dvorove širom kontinenta. Jedan od njegovih najboljih kupaca bio je francuski kralj Luj XIV, koji nije mogao da se zasiti svojih dijamanata. Opsesija koja je, prema istoričarki i autorki Adži Raden, kombinacija psihologije i optike. „Poludimo kada vidimo sjaj, jer smo bukvalno predodređeni da tražimo svetlucavo. Sva živa bića koja mogu da vide programirana su da traže nešto svetlucavo, jer to asocira na vodu, a voda je život.“ Slogan veka „S druge strane“, dodala je, „dijamanti su predmet i objekat neverovatne, vek duge, originalne marketinške kampanje koja je na granici vojne propagande.“ Ona misli na kultnu reklamnu kampanju kompanije De Beers, koja je urezala dijamante u svest javnosti. Osnovan od strane britanskog imperijalnog tajkuna Sesila Roudsa 1888. godine, De Beers je kontrolisao proizvodnju većine svetskih dijamanata više od jednog veka. Sa obiljem dijamanata iz novoosnovanih rudnika Južne Afrike, Rouds je shvatio da je jedini način da poveća njihovu vrednost kontrola ponude, odnosno veštačko stvaranje oskudice. Ali kada je globalna prodaja dijamanata opala nakon Velike depresije 1930-ih, De Beers je angažovao reklamnu agenciju N.W. Ayer & Son iz Filadelfije da podstakne potražnju. Rezultat kampanje iz 1948. bio je ništa manje od prevrata. „Dijamanti su večni“ nije samo povezalo dijamante sa romantikom i večnom ljubavlju, već je pionirski uvelo proizvod u Holivud, filmove i pesme, na kraju koristeći popularnu kulturu da stvori potrebu za dijamantima. Prodaja vereničkih prstenova sa dijamantima je eksplodirala, a slogan „Dijamanti su večni“ i danas opstaje. Godine 1999. proglašen je za reklamni slogan veka. Romantizovanje kamena (dijamanti u popularnoj kulturi) Dijamanti svetlucaju svuda u popularnoj kulturi, a od kada su prvi put otkriveni, imali su ogroman uticaj na način na koji razmišljamo. Najstarija štampana knjiga na svetu je „Dijamantna sutra“ na kineskom jeziku. Datira iz 868. godine, a dijamant se koristi kao metafora za probijanje iluzije kako bi se pronašla čista istina. U literaturi, dijamanti su inspirisali sasvim nove žanrove: roman Vilkija Kolinsa iz 1868. godine „Mesečev kamen“ o ukradenom indijskom dijamantu bio je šablon za moderan detektivski roman. A sinestetički kvalitet dijamanata u popularnoj muzici – „Lusi u nebu sa dijamantima“ Bitlsa ili Rijanin hit „Diamonds“ – nije izgubio ni trunku svoje privlačnosti. Umetnici su iskoristili dihotomiju dijamanata kao simbola konzumerističkog društva i vrhunskog luksuza. Endi Vorhol je dodao notu svojoj seriji svilenih otisaka „Cipele sa dijamantskom prašinom“ iz 1980. koristeći pravu dijamantsku prašinu, dok je Demijan Hirst odveo ovu kontradikciju u ekstrem postavljanjem 8.601 dijamanta na gips ljudske lobanje. U međuvremenu, dijamantska prašina se može naći svuda, od preciznih bušilica do turpija za nokte, pa čak i u luksuznim kremama za lice, a potencijal dijamanata kao sledeće generacije poluprovodničkog materijala aktivno se istražuje. Tamna strana dijamanata Ali priča o dijamantima nije uvek blistava, i mnogi poznati kamenčići prizivaju složenu i spornu istoriju kolonijalizma. Kao legendarni Kohinur, koji je i dalje jedan od vrhunaca britanskih kraljevskih dragulja. Poreklom iz Indije, dijamant Kohinur od 105 karata preživeo je vekove intriga i osvajanja, pre nego što je desetogodišnji maharadža iz Pendžaba bio prisiljen da ga preda kraljici Viktoriji 1849. godine. Nakon smrti kraljice Elizabete II u septembru 2022. godine, pozivi za njegov povratak postali su glasniji u nekoliko zemalja. Odluka da se Kohinur ne uključi u krunu kraljice supruge Kamile za krunisanje kralja Čarlsa tumačena je kao čin diplomatske osetljivosti i pokušaj da se izbegne kontroverza. Kanadsko-indijska umetnica i dizajnerka Rina Ahlualija, koja je uzela Kohinur kao temu u svojim slikama, kaže da je on i danas za mnoge Indijce konfliktan simbol. „To je mnogo više od običnog dragog kamena“, rekla je. „Pošto potiče iz Indije, predstavlja i ponos i veoma bolno podsećanje na kolonijalnu prošlost zemlje.“ Popularna kultura takođe je imala ulogu u ukorenjivanju tamne strane dijamanata u kolektivnu svest, kao što se vidi po trajnoj mrlji „krvavih dijamanata“. Ovaj termin se pojavio 1990-ih kako bi opisao dijamante iskopane i prodavane za finansiranje oružanih sukoba, pri čemu su zemlje poput Sijera Leonea i Angole postale simboli tog problema. Globalna osuda dovela je do uspostavljanja šeme sertifikacije 2003. godine kako bi se regulisala trgovina neobrađenim dijamantima. Ali kada je Holivud doneo ovaj problem na veliko platno filmom „Krvavi dijamant“, njegovo grafičko prikazivanje trgovine dijamantima kao pokretača surovog nasilja ostalo je duboko ukorenjeno u svesti ljudi. Faktor koji je doprineo neophodnoj promeni u ponašanju industrije, jer su ugledni igrači na tržištu dijamanata počeli da daju prednost mogućnosti praćenja porekla i koristi za zajednice u zemljama koje proizvode dijamante. Dizajnerka Sata Maturi, rođena u Sijera Leoneu, primećuje da je poreklo od ogromne važnosti u današnjem svetu. „Više nije samo ‘lepo imati’ – to treba da bude sastavni deo onoga što radite.“ „Mislim da danas ne postoji opravdanje za dizajnera ili bilo koga u ovoj industriji da kaže kako ne može da nabavlja dijamante na odgovoran način, jer postoji tehnologija koja to omogućava“, dodaje Maturi. |
||
Short teaser | Oni su oličenje romantike, glamura i statusa, a ipak nisu ništa drugo do ugljenik. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/glamur-večnost-i-krv/a-70211952?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&title=Glamur%2C%20ve%C4%8Dnost%20i%20krv |
Item 37 | |||
Id | 70197561 | ||
Date | 2024-09-12 | ||
Title | „Kosovo nije Hrvatska“ | ||
Short title | „Kosovo nije Hrvatska“ | ||
Teaser |
Kurti je uspešan u namerama da sprovede kosovsku državnost na Severu, kaže analitičar Marko Prelec, ali upozorava da će teško Srbe svesti na ono što su danas u Hrvatskoj. Za nemačke medije govorila je i Vjosa Osmani. U švajcarskom dnevnom listu Noje cirher cajtung osvanuo je tekst pod nazivom „Strategija Aljbina Kurtija na Kosovu je uspešna“. Reč je o razgovoru koji je švajcarski novinar vodio sa stručnjakom za Balkan Markom Prelecom, koji je doktorirao istoriju na Jejlu, radio za Haški tribunal i Međunarodnu kriznu grupu, a sada ima sopstveni analitički centar. Najpre se konstatuje da je proces dijaloga između Beograda i prištine „klinički mrtav“. Na pitanje kako je došlo do toga Prelec odgovara: „Kurti nema poverenja u to da će dijalog doneti željeni rezultat – srpsko definitivno priznanje nezavisnosti Kosova. Zato on vodi politiku svršenog čina, sprovodeći državnu suverenost na Severu gde god može. Strategija je uspešnije više nego što je većina nas očekivala. To je tako i zbog toga jer niko nije mogao da zamisli da će neki premijer u Prištini u tolikoj meri donositi odluke mimo zapadnih partnera“. Na pitanje o mogućnostima uticaja zapadnih partnera na Kurtija, Prelec je rekao da samo Kfor može da nametne neke crvene linije, što je i u radio u slučaju mosta u Mitrovici, ali i da su mogućnosti uticaja ograničene zbog velike popularnosti Kurtija, naročito posle sukoba u Banjskoj. Usledilo je pitanje o tome da li je eskalacija rezultat gubitka vere u regionu da će EU primiti nove članove sa Balkana. Prelec odgovara da su za spor napredak pristupnih pregovora krivi kandidati: „Možda sa izuzetkom Crne Gore, oni jednostavno ne ispunjavaju pristupne kriterijume.“ Prelec predviđa Kurtijeve dalje poteze – stavljanje pod kontrolu školstva i zdravstva. Na pitanje šta Priština time hoće da postigne on odgovara: „Mada Beograd tvrdi suprotno, mislim da Kurti načelno ne odbija prisustvo srpskog stanovništva na Kosovu. Ali zahteva nedvosmisleno priznavanje da žive u državi Kosovo. Bilo kakav osećaj pripadnosti Srbiji on ne toleriše.“ „Pretpostavljam da dugoročno misli na rešenje kao u Hrvatskoj. Tamo je takođe postojala znatna srpska manjina, koja se posle rata smanjila na nekoliko procenata. Ti ljudi danas imaju određena kulturna i politička prava. Ali nema delimične autonomije i stvarne mogućnosti uticaja Beograda. Pripadnost Hrvatskoj se ne dovodi u pitanje. Ali Kosovo nije Hrvatska.“ Na pitanje da li je problem i u Beogradu i nije li Zapad popustljiv prema predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću, Prelec odgovara da je diplomatski pritisak usmeren uglavnom na Prištinu, i da to počiva na pogrešnoj proceni Brisela i Vašingtona. „Vučić se veoma vešto predstavlja. Isporuke municije Ukrajini su mu donele mnogo blagonaklonosti Zapada. Osim toga, postoji zabrinutost u evropskim prestonicama da će Srbija da se okrene Rusiji ako pritisak na Beograd bude prevelik. Smatram da je to potpuno pogrešna procena.“ Nešto dalje on objašnjava: „Vučić zna da je upućen na dobre odnose sa NATO-om i Evropskom unijom. Naposletku, te organizacije okružuju njegovu zemlju. Cena konfrontacionog kursa bi bila previsoka.“ Novinar postavlja zaključno pitanje – da li preti opasnost od eskalacije. „Ne postoji neposredna opasnost. Ali zavisno od okvirnih geopolitičkih uslova, situacija se može promeniti“, odgovara stručnjak za Balkan. Potom navodi rizike – svaka pobeda Rusije u ratu sa Ukrajinom donela bi i nove granice. Osim toga postoji i nesigurnost u vezi sa mogućom pobedom Trampa na američkim predsedničkim izborima. Marko Prelec konstatuje: „Zapad greši, ako potcenjuje značaj ovakvih nerešenih sukoba.“ Osmani: Vučić opasan po Evropu Berlinski Tagesšpigel donosi razgovor sa predsednicom Kosova Vjosom Osmani-Sadriu. Njoj je dodeljena nagrada M100 u Potsdamu koja važi kao „Nagrada evropske štampe“ za ličnosti koje se zalažu za demokratiju, slobodu mišljenja i za evropsko razumevanje. Na početku razgovora Vjosa Osmani je rekla da Evropska unija ne tretira Kosovo kao ostale države na Balkanu koje su kandidati za članstvo u Evropskoj uniji, iako po njenom tumačenju Kosovo ima jasniju opredeljenost i veći napredak u reformama: „Po brojnim listama koje procenjuju stanje demokratije, Kosovo je najbolje ocenjeno u odnosu na ostale zapadnobalkanske države. Kosovo ima najnapredniji ustav i najsnažnije mehanizme za zaštitu ljudskih prava i sloboda.“ Ona je dodala da je Kosovo na ispravnom putu, ali da pet članica Evropske unije nisu priznale Kosovo kao državu: „Time je naše pristupanje nažalost politički veoma zamršena stvar. Potrebna nam je opet neka snažna članica Evropske unije kao što je Nemačka, koja bi preuzela liderstvo, kako bi Kosovo dobilo status kandidata.“ Vjosa Osmani je rekla da ljudi na Kosovu imaju utisak da ih tretiraju kao evropske građane druge klase. Ali je negirala da bi razočaranje zbog toga moglo da promeni proevropsko i proameričko raspoloženje. Jedno novinarsko pitanje odnosilo se na sukob sa Srbijom. Vjosa Osmani je rekla: „Mi nemamo sukob sa Srbijom. Kosovo je devedesetih bilo žrtva genocidne politike Miloševićevog režima, što do danas ima posledice. Kosovo nikada nije napalo Srbiju, već se branilo.“ Potom je predsednica Kosova spomenula prošlogodišnji oružani incident kod Banjske, nazvavši ga „aktom agresije Srbije, jer su trupe iz okruženja srpskog predsednika prešle našu granicu“. Ona je dodala da se tako nešto ne sme ponoviti: „Kosovo je suverena država u svojim aktuelnim granicama. To je nepovratna stvarnost.“ Osmani je spomenula Ohridski sporazum i rekla da Beograd odbija da ga sprovede. Potom se požalila na neravnopravan tretman: „Nažalost, ne tretiraju se isto obe strane. Sve dok je tako iluzorno je da se nada održivim rezultatima.“ Vjosa Osmani je odbacila optužbe Beograda da Priština diskriminiše srpsku manjinu, nazvavši to propagandom po uzoru na Putina: „Šta je Putin radio uoči invazije na Ukrajinu? Optužio je Ukrajinu da ne poštuje prava ruske manjine. To je upotrebio kao izgovor za ilegalnu aneksiju ukrajinskih područja. Srpski predsednik Aleksandar Vučić pokušava isto. Njegov cilj je aneksija severa Kosova.“ Osmani je rekla da mir i pomirenje nisu mogući „sve dok politiku određuju ljudi koji su bili deo režima Slobodana Miloševića“. Potom je dodala: „Uverena sam da Vučićeva politika predstavlja jednu od najvećih opasnosti ne samo za Zapadni Balkan već i za celu Evropu. Evropa mora ozbiljno da se pozabavi opasnostima koje nastaju zbog autokrata kakav je Vučić, i koje podržava Rusija.“ |
||
Short teaser | Kurti je uspešan u namerama da sprovede kosovsku državnost na Severu, kaže analitičar Marko Prelec. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/kosovo-nije-hrvatska/a-70197561?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&title=%E2%80%9EKosovo%20nije%20Hrvatska%E2%80%9C |
Item 38 | |||
Id | 70116300 | ||
Date | 2024-09-03 | ||
Title | Zašto je sve više ljudi alergično na hranu i da li se to leči? | ||
Short title | Zašto je sve više ljudi alergično na hranu? | ||
Teaser |
Broj ljudi alergičnih na neku vrstu hrane u Britaniji se za deset godina udvostručio. Slično je i u drugim industrijalizovanim zemljama. Zašto je to tako? I Da li alergije na hranu mogu da se izleče? Mleko, jaja, kikiriki, pšenica… Za neke ljude to je horor opasan po život. Mnogi ljudi su takođe alergični na lešnike, soju ili rakove. A ima još toga. Prema nedavnoj studiji Londonskog imperijalnog koledža, procenjeni broj novih slučajeva alergije na hranu u Velikoj Britaniji za deset godina se udvostručio: sa 76 slučajeva na 100.000 ljudi u 2008, na 160 slučajeva na 100.000 ljudi u 2018. To je oko 1,1 procenat britanskog stanovništva koji je alergičan na hranu, odnosno više od 675.000 ljudi. Alergije na hranu nisu samo britanski problem. U 2023. je procenjeno da osam odsto dece i 10 odsto odrasle populacije širom sveta pati od alergije na hranu. Većina tih ljudi živi u industrijalizovanim zemljama, u gradovima. Šta je alergija? U slučaju alergije, imuni sistem reaguje na zapravo bezopasne strane supstance i to znacima upale i stvaranjem antitela. Ta imunološka reakcija može se manifestovati i osipom i otocima na koži. Simptomi mogu biti i mučnina, groznica ili astma. Ponekad je aktivirana imunološka reakcija toliko jaka da dovodi do takozvanog anafilaktičkog šoka, a time i do kolapsa krvotoka opasnog po život. Prema pregledu iz 2021, orasi, kravlje mleko i rakovi najčešći su pokretači anafilaksije širom sveta. Imajući u vidu potencijalni rizik po život koji predstavlja alergija na hranu, istraživači smatraju da je porast broja slučajeva alarmantan. Prema britanskoj studiji, ljudi u siromašnijim oblastima potencijalno imaju manje pristupa lekovima za hitne slučajeve koji spasavaju život. Kako se razvija alergija na hranu? Genetska predispozicija igra ulogu u razvoju alergija na hranu: deca roditelja s alergijama u većem su riziku da i sama postanu alergična. Ali, istraživači su sigurni da genetika ne može biti sve. Na kraju krajeva, broj alergija je veći u industrijalizovanim, urbanim životnim sredinama, nego u ruralnim, prirodnijim životnim prostorima. Jedan od uzroka alergija na hranu stoga se može naći u našem načinu života, kaže Margita Vorm, profesorka imunomodulacije kod alergijskih bolesti na berlinskoj klinici Šarite. Ona pritom podseća da živimo u okruženju s malo mikrobne kontaminacije, ali ono što u početku zvuči kao dobra vest, zapravo je problem – zato što mikrobi utiču na takozvane T-ćelije. Postoji mnogo različitih podskupova T-ćelija. „Takozvane T pomoćne ćelije igraju ključnu ulogu u alergijama“, objašnjava profesorka Vorm. One su te koji izazivaju prekomernu imunološku reakciju u slučaju alergije. „Mikrobi podstiču formiranje T-ćelija u pravcu koji se suprotstavlja alergiji“, kaže. I ne samo da su mikrobi češći na seoskim gazdinstvima nego u gradu, već su češći i u svežoj hrani, nego u onoj visoko obrađenoj. Istraživači zato s velikom verovatnoćom pretpostavljaju da crevni mikrobiom igra ključnu ulogu u razvoju alergija na hranu. Drugim rečima, loša ishrana nije samo uzrok mnogih bolesti, već i potencijalna „kapija“ za alergije. Sprečavanje alergija na hranu – kako to funkcioniše? „Najsigurniji način je da se klonite određene hrane“, kaže Margita Vorm. „Ali, postoje ljudi koji reaguju alergično čak i na komadić kikirikija, na primer.“ Ti ljudi bi trebalo sa sobom da nose komplet za hitne slučajeve – dakle adrenalin koji čisti disajne puteve u slučaju alergijske reakcije i stabilizuje cirkulaciju, čime se suprotstavlja anafilaktičkom šoku. Lekari su dugo trudnicama savetovali da izbegavaju alergene poput kikirikija i, ako je moguće, da ih drže podalje od male dece. „Ali, studije su pokazale da takvo izbegavanje u stvari povećava rizik od alergija. Trudnice mogu da smanje rizik od alergija kod dece dojenjem i jedući što više sveže i manje prerađene hrane.“ Zdrava ishrana od detinjstva takođe može smanjiti rizik. A ako se pak, uprkos svim naporima, razvije alergija na hranu, mogućnosti lečenja i dalje su ograničene. Da li alergije na hranu mogu da se leče? Već duže vreme skoro da nema napretka u razvoju efikasnih lekova protiv alergija na hranu, kaže profesorka Vorm. Farmaceutske kompanije se u principu klone rizika koji bi kliničke studije mogle da imaju na pogođene kada bi se testirala efikasnost leka. Imunoterapija, poput one koja se koristi za polensku groznicu, do sada je bila dostupna samo za alergije na kikiriki, kaže Vorm. U njoj se pogođeni postepeno izlažu sve većim dozama alergena kako bi se povećala tolerancija imunog sistema. Ta terapija je odobrena samo za mlade između četiri i 18 godina, kaže Vorm. Lek Xolair od početka 2024. odobren je u SAD za lečenje svih vrsta alergija na hranu. Taj lek se vezuje za tip antitela imunoglobina E (IgE) koji izaziva alergijsku reakciju i slabi je. Tako se rizik od teških alergijskih reakcija smanjuje. Međutim, taj lek ne može da izleči alergije na hranu. Izvori: The Lancet: Time trends in the epidemiology of food allergy in England: an observational analysis of Clinical Practice Research Datalink data, 2024 The Journal of Allergy and Clinical Immunology: Feast for thought: A comprehensive review of food allergy 2021-2023, 2024 The Journal of Allergy and Clinical Immunology: Global patterns in anaphylaxis due to specific foods: A systematic review, 2021 *ovaj članak je najpre objavljen na nemačkom jeziku |
||
Short teaser | Konstantno raste broj ljudi alergičnih na neku vrstu hrane, pre svega u industrijalizovanim zemljama. Zašto? | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/zašto-je-sve-više-ljudi-alergično-na-hranu-i-da-li-se-to-leči/a-70116300?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/70067456_303.jpg![]() |
||
Image caption | Najčešći alergeni su mleko, jaja, riba i školjke, orasi, pšenica i soja | ||
Image source | monticello/Zoonar/picture alliance | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/70067456_303.jpg&title=Za%C5%A1to%20je%20sve%20vi%C5%A1e%20ljudi%20alergi%C4%8Dno%20na%20hranu%20i%20da%20li%20se%20to%20le%C4%8Di%3F |
Item 39 | |||
Id | 70112100 | ||
Date | 2024-09-02 | ||
Title | Alternative za pilulu – kontracepcija bez hormona | ||
Short title | Alternative za pilulu – kontracepcija bez hormona | ||
Teaser |
Sprečavanje začeća bez hormona je u trendu. Koje su alternative piluli zaista bezbedne i za koga su prikladne? Predstavljamo tri metode. Sve više žena na Zapadu okreće se kontracepciji bez hormona, jer njihova upotreba ima neželjena dejstva pozdravlje. U jednoj anketi, sprovedenoj 2023. u Nemačkoj 61 odsto muških i ženskih ispitanika smatra da je tačan iskaz da kontracepcija koja podrazumeva hormone „ima negativne posledice na telo i dušu“. Pilula protiv začeća dugo je smatrana feminističkim sredstvom za emancipaciju, ali je prošle godine prvi put od 2007. ponovo pala na drugo mesto kao sredstvo protiv začeća – iza kondoma. Džosef Molitoris koji radi za Odeljenje za pitanja svetske populacije pri Ujedinjenim nacijama, kaže: „U zemljama u kojima je relativno nizak stepen korišćenje kontracepcije, često je raširen strah od neželjenih dejstava ili poremećaja prirodnih procesa u telu, pa žene ili odustaju od upotrebe hormonalnih sredstava ili ih uopšte ne koriste." Pored kondoma za muškarce, i za žene postoji niz metoda za sprečavanje začeća bez hormonalnih preparata. Na primer, femidom – neka vrsta kondoma za žene koji se pre polnog odnosa unosi u vaginu. Spirale od bakra, zlata ili srebra mehaničkim unošenjem u telo sprečavaju spermatozoide na njihovom putu. Isto se odnosi i na dijafragmu. Osim toga, postoje specijalni računari za merenje nivoa hormona u mokraći, koji na osnovu podataka izračunavaju plodne dane. Molitoris kaže da izbor metode zavisi od tri faktora: Dostupnost, individualna upotrebljivost i cena. Osim toga, kulturne navike kao i političke kampanje koje propagiraju planiranje porodice mogu da imaju uticaja na odluke žena. Koja metoda je prava? Dr Betina Bether je privatna docentkinja i glavna doktorka na Klinici za ginekologiju, endokrinologiju i reproduktivnu medicinu ma Medicinskom univerzitetu Insbruk. Ona smatra da su metode bez hormona dobre alternative: „Ako se takve metode na pravi način primene, onda se dostigne visok stepen zadovoljstva žena i parova, a i metode su pouzdane“. Ova doktorka smatra da su česte greške prilikom primene tih metoda. Na primeru kondoma je to jasno – on je siguran, ukoliko ne pukne. Zato je teško da se paušalno opiše delotvornost metoda kontracepcije. Svakako je preporučljivo da se o tome razgovara sa lekarima. Dijafragma Ona izgleda kao veliki kondom, sastoji se od silikonske kape uobručene čvrstim prstenom. Ta metoda se ubraja u takozvanu zaštitu barijerama. Plasira se uoči polnog odnosa pred grlić materice. Tu može da ostane do 30 sati i potom može da se opere i ponovo upotrebi. Dijafragma, slično kondomu, sprečava spermatozoide da dopru do jajnih ćelija. A za one koji se ipak probiju postoji gel koji ih suzbija. Stručno osoblje bi trebalo da prilagodi dijafragmu. Kada žena rodi dete, potrebno je novo prilagođavanje dijafragme. Bakarna spirala Bakarna spirala je umetak od plastike obavijen bakarnom žicom, koji ginekolog postavlja u matericu na period od pet do deset godina. Spirala je zadržala stari naziv mada savremene spirale imaju oblik slova „T". Postoje bakarne spirale kojima je dodato i srebro, kao dobar antiseptik, a u skupljoj verziji i zlato, jer takođe štiti genitalni trakt od štetnih mikroorganizama. Bakar proizvodi jone koji umrtvljuju spermatozoide, ali i usporavaju formiranje sluzokože materice. Do sada je spirala jedina metoda kontracepcije koja nudi dugoročnu i pouzdanu zaštitu od neželjene trudnoće. Bether napominje da je spirala nepodesna za devojke koje imaju redovno obilno krvarenje, jer spirala može da ga pojača. Osim toga, povećava se rizik od vanmaterične, tubalne trudnoće. Prirodne metode Prirodno planiranje porodice zasniva se na činjenici da je moguće da se na osnovu određenih telesnih simptoma prepozna kada žena ulazi u plodan ciklus. Zato se te metode zovu simpto-termalne. Merenje bazalne telesne temperature (BTT) spada u ovaj način sprečavanja neželjene trudnoće. Bazalna temperatura je najniža telesna temperatura tokom 24 sata i meri se odmah posle buđenja, pre bilo kakve aktivnosti. Na dan ovulacije, kada zrela oslobođena jajna ćelija čeka na oplodnju, telesna temperatura se povećava za najmanje 0,2 stepena celzijusa i ostaje na tom nivou do menstruacije. Osim toga, cervikalna sluz, koja se za vreme menstruacije zgusne i tako sprečava spermatozoide da prodru u matericu, razredi se i biva propusna za vreme plodnih dana, pa je neophodno kontrolisati i njene osobine. Korektno merenje, računanje i vrednovanje ovih osobina tela moraju da se nauče, kako bi metoda bila delotvorna. Za sada nauka nije prikupila dovoljno podataka da bi se moglo govoriti o pouzdanoj kontraceptivnoj metodi. Ova metoda nije preporučljiva za žene koje su nedavno rodile ili za žene u menopauzi. Prekid polnog odnosa nije sigurna metoda Takozvani „coitus interruptus" koristi 53 miliona žena širom sveta, ali ta metoda ne spada u pouzdane načine sprečavanja neželjene trudnoće. Vađenje penisa iz vagine pre ejakulacije prema doktorki Bether čak i ne spada u metode kontracepcije, jer nedostaju pouzdani podaci o tome koji se stepen delotvornosti time postiže. Prema podacima Ujedinjenih nacija postojeće metode kontracepcije ne zadovoljavaju 17 odsto žena širom sveta. A 24 odsto žena su potpuno nezadovoljne. Potreba za novim alternativnim metodama je velika. *ovaj članak je adaptiran sa nemačkog jezika |
||
Short teaser | Sprečavanje začeća bez hormona je u trendu. Koje su alternative piluli zaista bezbedne i za koga su prikladne? | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/alternative-za-pilulu-kontracepcija-bez-hormona/a-70112100?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/69880736_303.jpg![]() |
||
Image caption | Pilule za mesec dana i kondom za jednom | ||
Image source | SORAPOP UDOMSRI/PantherMedia/picture alliance | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/69880736_303.jpg&title=Alternative%20za%20pilulu%20%E2%80%93%20kontracepcija%20bez%20hormona |
Item 40 | |||
Id | 70110092 | ||
Date | 2024-09-02 | ||
Title | Štampa: Kupovina Rafala dokazuje da Vučićeva „politika klackalice“ funkcioniše | ||
Short title | Štampa: Vučićeva „politika klackalice“ funkcioniše | ||
Teaser |
Uprkos kupovini Rafala, Srbija ostaje na periferiji Evropske unije, ocenjuje štampa na nemačkom. A piše i da uspeh s prodajom Rafala ugrožava zajednički projekat Francuske i Nemačke. „Francuska diplomatija je uverena: kupovinom dvanaest borbenih aviona Rafal Srbija se odmiče korak dalje od Rusije ka zapadnom taboru. Francuzi veruju da kupovina tih mašina za 2,7 milijardi evra stvara tehnološku zavisnost i da je to signal koji, kako je rekao Makron, ukazuje na stratešku promenu. Ali, u to se može sumnjati", piše u svom komentaru za Noje cirher cajtung novinar Andreas Ernst, koji već duži niz godina za taj švajcarski list izveštava sa Balkana. „Istina je", navodi autor, „da kupovina Rafala nije jedini korak kojim Srbija pokazuje svoju solidarnost sa Zapadom: Beograd je podržao sve rezolucije UN protiv ruskog agresorskog rata, a ujedno i snabdeva ukrajinsku vojsku municijom u velikim razmerama – zaobilaznim putevima. Ali Vučić nema nameru da se okrene od svojih prijatelja u Moskvi i Pekingu. On neće uvoditi sankcije Rusiji. Računa na podršku Moskve i Pekinga u nepriznavanju državnosti Kosova." „Kupovina Rafala zapravo samo dokazuje da njegova politika klackalice funkcioniše", ocenjuje autor, podseća pritom da je Makron javno pohvalioVučićevu „stratešku hrabrost". „Makron je u Beogradu ponovio fraze koje se čuju od svih posetilaca iz Evropske unije: Srbiji je mesto u EU. Ni on sam u to ne veruje, a ni Vučić nije uveren", piše autor. Vučić „ne želi funkcionalnu ustavnu državu ili demokratsku promenu vlasti. Ono što ga zanima jeste povezivanje njegove zemlje s evropskim tržištima. On koristi rast standarda da poveća podršku sopstvenoj vlasti. Na demokratsko učešće građana u odlučivanju ne mora da se oslanja." Pritom se, ukazuje autor, stvari menjaju i u EU. „Pojavljuje se novi model integracije. Ne sledi se nikakav strateški dokument, već se oslanja na praktične odnose sa zemljama u regionu. Čini se da važne zemlje-članice Zapadni Balkan više ne vide kao pristupno područje iz kojeg će se zemlje jednog dana pridružiti Uniji kao ravnopravne članice, već ga vide kao svojevrsno strateško predsoblje. A tamo, u tim malim zemljama, postoje mali knezovi s kojima možete da pravite 'dilove' koji kod kuće ne bi bili mogući." Švajcarski novinar zaključuje: „To ne sluti na dobro za budućnost civilnog društva i demokratije u regionu. Narednih nekoliko godina će pokazati da li građani Zapadnog Balkana mogu da preokrenu taj trend, ali podrške spolja, teško da će biti." Francuski uspeh s prodajom Rafala ugrožava projekat sa Nemačkom Nemački list Frankfurter algemajne cajtung, nakon potpisivanja ugovora u Beogradu o kupovini vojnih aviona, ukazuje da je francuski Rafal postao „izvozni hit": „Svi najveći kupci posle domaćih (francuskih) oružanih snaga su van Evrope: Ujedinjeni Arapski Emirati, Egipat, Indonezija, Katar i Indija. Te zemlje su naručile između 36 i 80 Rafala. U Evropi su Grčka i Hrvatska naručile po dvanaest polovnih aviona tog tipa, a Grčka je naručila još dvanaest novih. U toku su pregovori s Indijom o velikoj porudžbini više od sto Rafala." „Ekonomski, program borbenih aviona je već veliki uspeh za Francusku", ocenjuje nemački list. „Sa dvanaest aviona za Srbiju, broj stranih porudžbina penje se na 297. Za prethodni model, Miraž 2000, stiglo je samo 286 porudžbina iz inostranstva tokom čitavog proizvodnog veka." Međutim, kako se navodi, „komercijalni uspeh Rafala, zajedno sa različitim pogledima na izvoz oružja, smatra se glavnim kamenom spoticanja za razvoj nemačko-francusko-španskog 'Borbenog sistema budućnosti' (Future Combat Air System, FCAS). S obzirom na veliku potražnju za Rafalima, firma 'Daso' (Dassault Aviation) koja ga proizvodi, nije pod pritiskom da u skorije vreme izbaci novi avion na tržište." „Za Erbas, kao deo konzorcijuma koji proizvodi avione Jurofajter, stvari stoje drugačije", ukazuje Frankfurter algemajne cajtung. „Dok francuski projektni partneri očekuju da će prvi let FCAS biti moguć 2029. i da će taj novi sistem biti pušten u upotrebu 'ne pre 2045. godine', dotle je nemačka strana zainteresovana da to bude ranije. Tako je to politički dogovoreno. Međutim, nova neizvesnost oko budućeg političkog kursa Francuske ponovo dovodi u pitanje predviđeni raspored." |
||
Short teaser | Uprkos kupovini Rafala, Srbija ostaje na periferiji Evropske unije, ocenjuje štampa na nemačkom. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/štampa-kupovina-rafala-dokazuje-da-vučićeva-politika-klackalice-funkcioniše/a-70110092?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/57418583_303.jpg![]() |
||
Image caption | Rafal | ||
Image source | Michael Varaklas/AP Photo/picture alliance | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/57418583_303.jpg&title=%C5%A0tampa%3A%20Kupovina%20Rafala%20dokazuje%20da%20Vu%C4%8Di%C4%87eva%20%E2%80%9Epolitika%20klackalice%E2%80%9C%20funkcioni%C5%A1e |
Item 41 | |||
Id | 70097136 | ||
Date | 2024-08-31 | ||
Title | Marina Cvetajeva – život bez zapete | ||
Short title | Marina Cvetajeva – život bez zapete | ||
Teaser |
Književni nobelovac Josif Brodski je rekao da je Marina Cvetajeva potpuno izjednačila pesništvo i život jer „između reči i dela, između umetnosti i postojanja, za nju nije stajala ni zapeta, čak ni povlaka“. Osamdesetih godina prošlog veka čitao sam sve što mi je dopalo ruku od svetske poezije. Cvetajevu sam čitao malo i sporadično. Imao sam nekoliko antologija ruske poezije i, naravno, knjižicu iz Radove edicije „Reč i misao“ – „Oktobar u vagonu“. Tek kasnije, kada sam i sam iskusio emigrantski život, delo Marine Cvetajeve mi se otvorilo, osetio sam da iza njenih hermetičnih i melodičnih pesama radi veliki dar. Maja 1922. Andrej Beli o knjizi pesama „Rastanak" objavljuje članak „Pesnikinja-pevačica": „Ako je Blok ritmičar… ako je Hlebnjikov – vladalac zvuka, onda je Marina Cvetajeva – kompozitor i pevačica." To je zapravo suština. Onaj koji nema sluha i ne oseća muziku nikada neće poverovati stihovima ove pesnikinje. S tim što je melodija na ruskom neuporedivo lepša i od najboljih prevoda. Predoktobarska Evropa Marina Cvetajeva je rođena u Moskvi 1892. Otac je bio univerzitetski profesor, a majka pijanistkinja. Njeno detinjstvo proteklo je u znaku klavira. Za razliku od sestre, bila je talentovana. Po običajima tadašnje obrazovane klase u carskoj Rusiji, još u kolevku su joj suđaje unele strane jezike – francuski i nemački. U autobiografskoj prozi „Đavo“ Marina Cvetajeva opisuje kako njen brat recituje nemačku dečiju pesmicu: „Lisice, ti si ukrala gusku / sada nam je vrati". Tirolske guvernante su malu Marinu plašile đavolom koji liči na nemačku dogu. Marina opisuje svoj odnos prema nemačkom jeziku, koji će se dodatno učvrstiti kada bude boravila u jednom internatu u Frajburgu. Jedan prizor iz detinjstva daje nam ključ za razumevanje dubine vezanosti za taj jezik. Majka i Marinina polusestra po ocu, Valerija, pevaju na obali Oke, pošto kod varoši Tarusa Cvetajevi imaju kuću. Pevaju na nemačkom. Četvorogodišnja devojčica sluša taj dvoglas. Mnogo kasnije, 19. Juna 1935. u francuskom egzilu, išibana životom, slavna pesnikinja će zapisati: „Od tih reči: Feuer-Kohle-Heiss-hemlich (vatra- ugalj - vrelo - potajno) u mojim grudima se razbuktavao pravi požar, kao da te reči ne slušam nego gutam, gutam grlom usijani žar." Iako je studirala istoriju književnosti na Sorboni i volela francuske pesnike, mada je govorila i italijanski, prisan odnos sa nemačkom kulturom ostaće konstanta. U Prvom svetskom ratu zapisuje da ne ume da prestane da voli svoju Nemačku(Germanijo – moje bezumlje! / Germanijo – Moja ljubavi!). Tada mlada pesnikinja smelo pliva protiv struje, jer je ratni patriotizam na vrhuncu, a glavni neprijatelj je – Nemačka. Mnogo kasnije, germanofilska emotivna vezanost će se promeniti posle ulaska Hitlerove vojske u Prag – u njenu voljenu Češku. Tada Cvetajeva zapisuje proročke stihove: „Sagorećeš, Germanijo, ludačka dela čineći!" Revolucija i egzil Cvetajeva na velika vrata ulazi u svet književnosti još kao gimnazijalka. U Moskvi upoznaje pesničku elitu svog vremena. A na Krimu, na odmoru, budućeg muža Sergeja Efrona. Sa njim ima dve kćerke, Arijadnu i Irinu. Međutim, njen erotski temperament nije poznavao konvencije braka. Imala je burne veze sa Osipom Mendeljštamom pa i sa lezbejskom pesnikinjom Sofijom Parnok. Dopisuje se sa svojim savremenicima. I ta pisma su literatura. Borisu Pasternaku, budućem književnom nobelovcu, piše maja 1925: „Vernost kao samosavlađivanje nije mi potrebna (ja kao odskočna daska, ponižavajuće). Vernost kao postojanost strasti nerazumljiva mi je, tuđa. (Vernost kao nevernost – stavlja sve na svoje mesto!)" No, treba se setiti da je u pismu mužu u krvavoj godini 1917, kada nije znala da li je živ, napisala: „Ako Bog učini čudo i preživiš, slediću te kao pas“. Ona je to zaista činila, sve do kraja. A u pismu mladom kritičaru Aleksandru Bahrahu navodi: „A! Shvatila sam! Bolno u ljubavi je lično, slatko pripada svima. Bol se naziva ti. Slatko je – bezimeno (stihija Erosa). I zato “dobro” nam može biti sa svakim, a bol želimo samo od jednoga." Svet u kojem je rođena i odrasla doživeo je slom sa boljševičkom revolucijom oktobra 1917. Sledi građanski rat. Muž je negde na frontu sa belogardejcima, ona se u Moskvi bori za goli život svoje dve ćerke. Beda prvi, ali ne i poslednji put, kuca na njena vrata. 1919. je prisiljena da smesti obe ćerke u prihvatilište jer nema čime da ih hrani. Kada se starija ćerka razboli, ona pokušava da je oporavi kod kuće. To joj polazi za rukom, ali druga ćerka umire u prihvatilištu. Celi život je prebacivala sebi da je izabrala život jedne ćerke i – smrt druge. Za obe nije bilo hrane. A i Marina Cvetajeva je bila u užasnom stanju. Saznaje da joj je muž živ. Uspeva da napusti Moskvu i sastaje se sa mužem u Berlinu. Posle jedanaest meseci porodica odlazi u Prag. U oba grada ima mnogo Rusa. Cvetajeva objavljuje u emigrantskim izdavačkim kućama. Pasternaku piše u leto 1925. iz mesta Všenori nadomak Praga: „Ja nemam prijatelja – ovde ne vole poeziju, a izvan – ne poezije, već onoga od čega je ona – ko sam ja? Negostoljubiva domaćica, mlada žena u starim haljinama." Februara 1925. rađa joj se sin Georgij, njen apsolutni miljenik. Ona vrlo dobro zna da je u dubokoj ideološkoj podeli Rusa ona na trećoj strani. To što je rekla za jedno svoje delo verovatno važi za njeno ukupno stvaralaštvo: „Niko ga neće. Desnima je – levo po formi, levima – desno po sadržaju." Marina i Rajner Iz te decenije valja izdvojiti njenu prepisku sa tada najvećim živim pesnikom nemačkog jezika – Rilkeom. Avgusta 1925. Marina Cvetajeva mu iz Francuske, gde se porodica seli posle Češke, u Švajcarsku piše: „Ako ti kažem, Rajnere, da sam ja tvoja Rusija, ja ti samo kažem još jedared da te volim." Rajner Marija Rilke je umro decembra 1926. Pre toga je napisao „Elegiju“ posvećenu Marini Cvetajevoj Efron. „Oni što vole ne bi smeli, Marina, ne smeju Toliko o propasti znati. Moraju biti ko novi." Potom pesnik u stihovima opisuje zajedničku, pesničku sudbinu: „Ovaj posao tihi…sveti se pa nas ubija." Na vest o Rilkeovoj smrti Cvetajeva ostavlja jednu od najlepših epistolarnih pesama ruskog jezika „Novogodišnje". „Šta da radim u ovogodišnjoj noći šumnoj, S tom unutrašnjom rimom: Rajner je umro." Rilke je u svojoj Elegiji zapravo ponudio ključ za razumevanje pesnikinjinog shvatanja poezije. A Cvetajeva ga je pojasnila u eseju „Ep i lirika savremene Rusije (Vladimir Majakovski i Boris Pasternak)". Cvetajeva kaže da bi bilo dovoljno i samo jedno od ta dva imena, „a ipak će sva poezija u njemu biti sadržana, kao i u svakom velikom pesniku, jer se poezija ne rasparčava niti u pesnicima niti na pesnike, ona je u svim svojim pojavnostima – jedna, jedno, u svakom je – sva, isto kao što, u suštini, nema (mnoštva) pesnika već samo postoji pesnik, jedan isti od početka do kraja sveta, snaga koja prima boju pojedinih vremena, plemena, zemalja, govora, lica, koja prolazi kroz to što nju, tu snagu, i nosi, kao reka, ovim ili onim obalama, ovim ili onim nebom, ovim ili onim dnom". Ovo mistično poimanje jedinstvene svetske suštine pesništva koje samo ima različite pojavne i jezičke manifestacije, pesnikinja potvrđuje u svojoj poeziji. U pesmi „Pesnici" postavlja pitanje „šta da radim ja… s ovom bezmernošću / u svetu mera?“ I nešto dalje: „Pesnik – izdaleka povede reč." A potom: „Pesnika – daleko povede reč." Cvetajevu je poezija povela u neverovatnu, raskošnu i tragičnu životnu avanturu. Ali cena je bila velika. U drugoj pesmi kaže: „Jer ako ti je glas, pesniče, dat, / Ostalo ti je – uzeto." Marina i Sovjetski Savez U anketi jednog časopisa iz Praga Cvetajeva odgovara na pitanje šta misli o sovjetskoj Rusiji i da li je moguć povratak: „Otadžbina nije uslovnost teritorije, već nepromenljivost sećanja i krvi. Samo onaj koji Rusiju misli izvan sebe može da ne bude u Rusiji, da zaboravi Rusiju. Onaj u kojem je ona unutra – taj će je izgubiti samo zajedno sa životom…Liričarima pak, epičarima i pripovedačima bajki , koji su po samoj prirodi svog stvaralaštva dalekovidi, bolje je da Rusiju vide iz daleka – celu – od kneza Igora do Lenjina – nego uzavrelu u sumnjivom i svarujućem kotlu sadašnjosti“. Napomenula je da se „treba diviti herojskoj sposobnosti za život takozvanih sovjetskih pisaca, koji pišu kao što trava raste ispod zatvorskih ploča – bez obzira i uprkos“. A za sebe je rekla: „Vratiću se u Rusiju ne kao 'ostatak prošlosti' već kao željen i čekan gost." Ona se 1928. nije htela odreći svoje naklonosti Majakovskom koji kao zvezda sovjetskog pesničkog neba nastupa u Parizu. Cvetajeva je mnogo ranije – tada još u Moskvi – posvetila pesmu Majakovskom „arhanđelu teška koraka“, kako glasi treći stih te pesme. A u Parizu je čak javno odgovorila na pitanje šta misli o Rusiji nakon nastupa Majakovskog. Kratko je rekla: „Da je snaga – tamo“. Time je naljutila „svoju“ belogardejsku publiku. Ali to je bila Cvetajeva. Posle samoubistva Majakovskog ona piše poemu u kojoj se ponavlja refren: „Hoćemo l' Serjoža? – Hoćemo Volođa!“ Tako je Marina Cvetajeva ostavila zapis o pesnicima samoubicama koje je Rusija volela – Sergeju Jesenjinu i Vladimiru Majakovskom. Da li je slutila da će im se i sama pridružiti? Njenog muža Sergeja Efrona optužuju da je boljševik jer je u krugu oko časopisa Evrazija, koji među „belima“ zastupa prihvatanje revolucije iz patriotskih razloga –Rusiju odvaja od dekadentnog Zapada i veže za neiskvarene tradicije Azije. A to je većinu pristalica belogardejaca u emigraciji ljutilo više od boljševizma. Back in the USSR Tridesetih godina njen se muž sve više okreće Sovjetskom Savezu. Postoje indicije da je radio kao agent sovjetskog Narodnog komesarijata unutrašnjih poslova (NKVD). Ona ostaje pri svom. U jednom pismu iz 1933. kaže da emigranti mrze boljševike zato što su im oteli imanja, a ona jer mogu da Pasternaku zabrane da poseti Marburg ili njoj da uđe u svoju rodnu Moskvu. Ni za malograđanski nacionalizam emigracije nema reči hvale: „Oni ne vole Rusiju već spahijske guske i seoske lepotice“. Osim toga, ona je kategorična, u svom humanističkom stavu pa zapisuje: „Ja se nigde neću potčiniti nikakvom organizovanom nasilju, ma u čije ime ono bilo i ma s čijim imenom nastupalo…“ Ipak, u njoj radi crv emigrantske čežnje koji je u pesnikinji zapravo čežnja za jezikom. Njena pozicija u Francuskoj je – ćorsokak: „Ovde sam nepotrebna. Tamo sam nemoguća." Taj osećaj je pojačan izolovanošću i materijalnom bedom porodice. Pasternak, koji se vratio u Rusiju, dolazi 1935. na antifašistički kongres u Pariz. Potresen je stanjem u kojem zatiče porodicu Cvetajevih. Ali ne zna da li da im savetuje povratak. Cvetajeva poznaje sebe – ne ume da se udvara i da skrati jezik. Njen muž se vraća u Sovjetski Savez 1937, ruski emigranti je od tada potpuno bojkotuju. Saslušavaju je u francuskoj policiji. U zapisniku je ostalo da je Cvetajeva umesto odgovora, na francuskom izgovarala stihove velikih francuskih pesnika. U vozu koji će 12. juna 1939. iz Francuske poći put Rusije piše svojoj najboljoj prijateljici Ani Teskovoj u Češku da joj je najsrećniji period života bio onaj u češkom mestašcu Všenoru. I konstatuje: „Sad više nije teško – sad je već sudbina." Moskovski horor Kada je Cvetajeva kročila u Moskvu saznala je da je sestra Asja – već dve godine u logoru. Dva meseca kasnije je uhapšena njena ćerka Arijadna Efron – Alja. Bilo joj je 27 godina. Iz logora se vratila 15 godina kasnije, slomljena. Nešto kasnije je uhapšen muž Marine Cvetajeve, Sergej Efron. Ona i sin su izbačeni iz dače u kojoj su živeli. Cvetajeva je htela da obnovi „bratstvo" i bliskost sa piscima svog jezika. Neki poput Pasternaka joj pomažu, ali nema druženja i dugih razgovora o poeziji. Juna 1941. Pasternak je upoznaje sa Anom Ahmatovom koja ima kultni status u zemlji sovjeta. Godine 1916. Cvetajeva je ovoj pesnikinji posvetila pesmu koja počinje stihom: „O, muzo plača, još lepša no muze sve“. Pet godina kasnije posvećuje joj još jednu u kojoj se obraća sa „čarobnice“. Ani Ahmatovoj je napisala pismo 13.11. 1921. posle lažne vesti da je Ahmatova izvršila samoubistvo. U pismu kaže da je jedini pesnik koji je Ahmatovoj zaista prijatelj – Majakovski, koji je poverovao u lažnu vest i „kao ubijen bik lutao po Kafeu pesnika". Ali sad, nekoliko decenija kasnije, Cvetajeva je razočarana pesmama koje je Ahmatova čitala. Nisu se razumele ili zbližile. Klizava petlja Cvetajeva sa sinom živi teško, potucajući se po podstanarskim sobičcima u Moskvi. U jednom pismu kaže da su samo u Rumjancevskom muzeju tri kućne biblioteke – dede po majci Aleksandra Daniloviča Mejna, majke Marije Aleksandovne Cvetajeve i oca Ivana Vladimiroviča Cvetajeva koji je osnovao Muzej lepih umetnosti, danas Puškinov muzej. „Mi smo Moskvu – darovali. A ona mene isteruje – izgoni." Aprila 1941. saznaje da joj je ćerka živa, ali o mužu dugo ne zna ništa. Staljinova država zna, ali neće da kaže. Sergej Efron je optužen kao špijun. Streljan je oktobra 1941. U ratu je Cvetajeva evakuisana iz Moskve, ali ne sa ostalim piscima u Čistopolj, već u gradić Jelabugu gde nije znala nikoga. Šesnaestogodišnji sin joj je prebacivao što ga je dovela tu. Molila je da ih prebace u Čistopolj. Pisci su se založili za nju. Komitet je zasedao i ipak popustio. U Čistopolju su je dočekali pisci i zamolili da da nešto pročita. Ona je počela da čita Čežnju za otadžbinom. Prekinula je i rekla da će se vratiti te večeri. Otišla je u Jelabugu i nikada se nije vratila. Ukućani i sin nisu bili u smeštaju. Kada su se vratili, našli su je obešenu. U džepu je imala poruku: „Molim vas da me primite na rad kao peračicu suđa u otvorenoj menzi Književnog fonda“. I još dve poruke u kojima moli sina i prijatelje da joj oproste. Bio je 31. avgust 1941. Njen sin je poginuo kao crvenoarmejac u leto 1944. negde u Estoniji. Iza njega je ostao dnevnik koji je važno svedočanstvo o poslednjim godinama porodice, ali i književni dokument. Georgij je nasledio majčin dar. Pasternak je rekao: „U očajanju, sakrila se u najvećoj žurbi u smrt, stavivši svoju glavu u klizavu petlju kao pod jastuk." A Ilja Erenburg je zabeležio da postoji mnoštvo tragičnih likova među pesnicima, ali da „nema tragičnijeg lika nego što je Marina Cvetajeva“. Josif Brodski je primetio: „Tragičnost tog glasa nije došla iz biografije: taj glas je postojao pre. Biografija se samo sa njim poklopila, kao da se odazvala…“ Marina Cvetajeva je htela da je pokopaju na taruskom groblju, pod zovom „gde rastu najcrvenije i najkrupnije jagode u našem kraju". A ni grob joj se ne zna u tatarskoj Jelabugi. Današnji spomenik na groblju nije više od prostornog orijentira. Ali spomenik od reči koji je ostavila, taj mauzolej, u očima svetske zajednice pesnika i čitalaca poezije, danas, tačno 83 godine od tog kobnog avgustovskog dana, ostaje veličanstven poklon ruskog jezika svetu. Cvetajeva je to znala od samog početka. Maja 1913. u dvadeset i prvoj godini života, zapisala je pesmu koja završava ovako: „Stihovi moji, kao skupa vina, / dočekaće svoj čas." |
||
Short teaser | Književni nobelovac Josif Brodski je rekao da je Marina Cvetajeva potpuno izjednačila pesništvo i život. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/marina-cvetajeva-život-bez-zapete/a-70097136?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/70086345_303.jpg![]() |
||
Image caption | Dela Marine Cvetajeve na srpskom | ||
Image source | Dragoslav Dedovic/DW | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/70086345_303.jpg&title=Marina%20Cvetajeva%20%E2%80%93%20%C5%BEivot%20bez%20zapete |
Item 42 | |||
Id | 70089040 | ||
Date | 2024-08-30 | ||
Title | Film Džerija Luisa o Holokaustu – dokumentarac u Veneciji | ||
Short title | Film Džerija Luisa o Holokaustu – dokumentarac u Veneciji | ||
Teaser |
Niko nikada nije trebalo da vidi film „Dan kada je klovn plakao“. Ali, sada se na Venecijanskom festivalu prikazuju delovi filma Džerija Luisa o klovnu u koncentracionom logoru. Legendarni američki komičar Džeri Luis 1972. počeo je da snima film koji nikada nije stigao u bioskope. „Dan kada je klovn plakao“ (The Day The Clown Cried) je priča o nemačkom cirkuskom klovnu koji vređa Hitlera zbog čega završava u koncentracionom logoru gde onda „uveseljava“ decu koja se šalju u gasnu komoru. Radnja filma o Holokaustu jeste teška, ali problemi tokom produkcije i to što je to delo kasnije praktično nestalo, napravili su od njega mit među ljubiteljima filma. „Kada ljudima kažete da je Džeri Luis delom napisao, režirao i da je glumio u drami o klovnu iz koncentracionog logora koji vodi decu u gasne komore, oni kažu: ’Šta? Zašto nikad nisam čuo za ovaj film? Zašto ga nikad do sada nisam video?’“, priča za DW novinar i filmski kritičar Šon Levi, autor knjige „Kralj komedije: Život i umetnost Džerija Luisa“. Dokumentarac u Veneciji Deo materijala iz filma „Dan kada je klovn plakao“ biće premijerno prikazan na ovogodišnjem festivalu u Veneciji. Dokumentarac Amerikanca Majkla Lurija i nemačko-australijskog autora Erika Fridlera „Od tame do svetla“ (From Darkness to Light) osvetljava istoriju nastanka i višedecenijsku borbu Džerija Luisa za taj film. U dokumentarcu je i nekoliko minuta originalnih snimaka, kao i jedan od poslednjih intervjua Džerija Luisa u kojem je on pričao o tom filmu. U Veneciji se dokumentarni film prikazuje u selekciji „Klasici, koja je posvećena dokumentarcima o filmu. „Ludi profesor“ želi da ga shvate ozbiljno Džeri Luis je preminuo 2017. u 91. godini. Bio je legenda američkog šou biznisa. Postao je svetski poznat po svojim slepstik-komedijama kao što su „Pepeljuga“ i „Ludi profesor“. Početkom 1970-ih karijera mu je bila u zastoju, jer je želeo da ga shvate ozbiljnije. Ponuđena mu je glavna uloga u filmu „Dan kada je klovn plakao“, zasnovanom na scenariju publicistkinje i kasnije TV-producentkinje Džoan O’Brajen i Čarlsa Dentona, tadašnjeg televizijskog kritičara lista „Los Anđeles egzaminer“. Ionako surova priča trebalo je da se završi tako što klovn jednog dana odluči da otprati decu na putu do gasnih komora i da umre zajedno sa njima. Imajte pritom na umu da je to trebalo da bude komedija. Luisu, koji je bio Jevrejin, priča se dopala. I bacio se na posao. Otputovao je u Dahau i Aušvic da istražuje, držao je dijetu kako bi smršao za ulogu. Takođe je prepravio scenario kako bi bolje odgovarao njegovom komičarskom stilu. Dodao je šale i viceve, i promenio je ime glavnog lika: Karl Šmit je postao Helmut Dork. „Dork“ na engleskom znači idiot ili budala. „Ovaj film nikada neće biti objavljen“ Producenti filma „Dan kada je klovn plakao“ od samog početka su muku mučili i sa pravnim problemima, a i sa finansijama. Luis je lično izdvojio dva miliona dolara od svog sve manjeg bogatstva. Tokom snimanja u Švedskoj i Parizu, kuburilo se s novcem. Kada je snimanje završena, švedski studio je zadržao neke od snimaka i originalnih negativa, jer su tvrdili da im Luis duguje 600.000 dolara. Luis se ipak vratio u Sjedinjene Države sa prvim sirovim materijalom. Pokazao ga je Džoan O’Brajen, koja je kao scenaristkinja imala poslednju reč. Ali, to uopšte nije dobro prošlo. O'Brajan je bila užasnuta promenama koje je komičar napravio u originalnom scenariju. „Izašla je iz sobe uplakana“, priča Luisov biograf Šon Levi. „Rekla je: ’Ovaj film nikada neće biti objavljen, nikada vam neću dati prava na njega.’“ Izgubljeno remek-delo ili potpuna katastrofa? Samo nekoliko ljudi videlo je sirovu verziju „Dana kada je klovn plakao“, a reakcije su bile različite. Francuskom filmskom kritičaru Žan-Mišelu Frodonu film se dopao i u svom filmskom blogu „Sences Of Cinema“ 2016. godine je napisao: „Bizarna priroda tog filma nije njegova slabost, već njegova snaga.“ Američki komičar Hari Širer, koji je pozajmio glas za nekoliko likova u crtanoj seriji „Simpsonovi“, to je video drugačije. U intervjuu za magazin Spaj iz 1992. godine, opisao je film kao „drastično pogrešan“ i rekao da su njegov „patos i komedija totalno deplasirani“. Sam Luis je tokom života iznosio pomešana osećanja o svom radu na tom filmu. „Taj film se mora videti“, napisao je u svojoj autobiografiji iz 1982. godine. A 2013. je na Filmskom festivalu u Kanu rekao: „Stidim se lošeg rada... Bilo je loše, loše, loše. Pogrešio sam.“ Erik Fridler je pregledao brojne originalne filmske scene tokom istraživanja za dokumentarac „Od tame do svetla“. „Mislim da su mnoge scene sjajne, a bilo je i scena koje su bile loše, loše snimljene, u kojima je [Luis] bio loš. A i drugih u kojima je zaista bio dobar“, rekao je Fridler još 2016, nakon premijere „Klovna“, jednog ranijeg dokumentarca o snimanju filma „Dana kada je klovn plakao“. „Mislim da se pogubio... Da je imao više vremena, možda je mogao da pronađe način da materijal pretvori u tragediju ili tragikomediju“, ocenio je Fridler. Zašto kompletan film nikada neće biti prikazan Luis je 2015, dve godine pre svoje smrti, Kongresnoj biblioteci poklonio svoju ličnu arhivu, uključujući i materijal iz filma „Dana kada je klovn plakao“. Uslov je, međutim, bio da filmski materijal ne može biti prikazan najmanje deset godina. Oni koji očekuju objavljivanje 2025. biće međutim razočarani, jer film ne može biti objavljen iz pravnih razloga: pokojna scenaristkinja Džoan O’Brajen tako je to odredila svojim testamentom. U intervjuu za DW, Luisov biograf Šon Levi naziva film „istorijskim dokumentom“ i dodaje: „To nikada neće biti komercijalni film.“ Možda je tako bolje. Bilo je nekoliko pokušaja da se prepravi originalni scenario O’Brajen i Dentona. Nova verzija je navodno u pripremi i biće snimana u Evropi, a za glavnu ulogu je predviđen Čevi Čejs. Ali, Levi veruje da je misterija oko „izgubljene komedije o Holokaustu Džerija Luisa“ možda i vrednija od samog filma. I da će tako ostati jedna od najvećih misterija Holivuda. |
||
Short teaser | Na Venecijanskom festivalu prikazuju se delovi filma Džerija Luisa o klovnu u koncentracionom logoru. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/film-džerija-luisa-o-holokaustu-dokumentarac-u-veneciji/a-70089040?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/70061183_303.jpg![]() |
||
Image caption | Džeri Luis na setu (1972) | ||
Image source | Express Newspapers/Getty Images | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/70061183_303.jpg&title=Film%20D%C5%BEerija%20Luisa%20o%20Holokaustu%20%E2%80%93%20dokumentarac%20u%20Veneciji |
Item 43 | |||
Id | 69807423 | ||
Date | 2024-07-30 | ||
Title | Litijum: nemačka štampa o protestima u Srbiji | ||
Short title | Litijum: nemačka štampa o protestima u Srbiji | ||
Teaser |
U nemačkim medijima se – tekstovima uglavnom preuzetim od novinskikh agencija – i danas piše o problemima nastalim u Srbiji zbog planova o kopanju litijuma. „Hiljade Srba protestuju protiv kopanja litijuma" – naslov je koji se, uz neznatne varijacije, ponavlja u svim nemačkim medijima koji su se bavili ovom temom. Dnevnik Cajt onlajn piše: „Hiljade ljudi su se u više mesta okupile na protestima zbog projekta kopanja litijuma koji je nedavno dogovoren sa EU. Uzurpirali su naše reke, šume, rekao je aktivista Nebojša Kovandžić: Ono što vlada radi, radi samo u sopstvenom interesu, a nikako u interesu građana. Masa je vikala: Lopovi, lopovi!" „U Šapcu su demonstranti mahali zastavama Srbije i nakon protestne manifestacije prošetali gradom. Protesta je bilo i u Aranđelovcu, Ljigu i Barajevu. Još prošle nedelje su hiljade Srba demonstrirale protiv Sporazuma o kopanju zaliha litijuma u Jadarskoj dolini, kojim EU hoće da smanji svoju zavisnost od Kine. Izjava o namerama je potpisana prošle nedelje u Beogradu u prisustvu nemačkog kancelara Olafa Šolca." „Ekološki aktivisti i opozicione grupe u Srbiji smatraju da će taj poduhvat naneti nepopravljivu štetu životnoj sredini a da građani od toga neće imati ništa. Britansko-australsko preduzeće Rio tinto je pre nekoliko godina pokrenulo projekat otvaranja rudnika litijuma u Jadarskoj dolini na Zapadu zemlje, ali je to naišlo na veliki otpor i projekat je obustavljen. Međutim, početkom jula je Ustavni sud Srbije poništio odluku vlade da se obustavi projekat vredan 2,2 milijarde evra, i tome otvorio put za njegovo obnavljanje." „Kopanje neće početi pre 2028. godine, rekao je predsednik SrbijeAleksandar Vučić. Prema njegovim rečima, vlada će tražiti garantije o očuvanju životne sredine pre nego što odobri kopanje. Neki predstavnici vlade su nagovestili da bi o tome mogao da se održi i referendum", piše Cajt onlajn. List Frankfurter algemajne cajtung u kratkom uvodniku svog izveštaja naziva „Kopanje litijuma u Loznici" - „važnom komponentom u prelasku Evrope na zelenu privredu". Pod motom „Rio tinto, go away!" – „Rio tinto, idi kući!" – ljudi su demonstrirali u Aranđelovcu, Šapcu, Kraljevu i Ljigu. Na najmanje tri protesta je, prema slikama srpske televizije, bilo više od hiljadu ljudi." „Srbija u blizini grada Loznice na Zapadu zemlje raspolaže velikim zalihama litijuma. Tamo se radi na projektu otvaranja rudnika australskog preduzeća Rio Tinto koji je proteklih godina stalno bio predmet političkih razmirica. Zalihe litijuma su otkrivene 2004. godine. Nakon višenedeljnih protesta, 2022. godine je projekat zaustavljen." „Sada je projekat u Loznici u središtu sporazuma koji su EU i Srbija potpisale ovog meseca. Tu su se obe strane složile oko saradnje na planu kopanja i prerade litijuma (…) Ali, projekat je naišao na veliki otpor Srba: oni strahuju od negativnih posledica po životnu sredinu i zdravlje." „Litijum je potreban za proizvodnju baterija i sve je važniji u jeku prelaska na električni pogon vozila, posebno za nemačku automobilsku industriju. No, eksploatacija je često povezana sa nanošenjem velike štete životnoj sredini", piše između ostalog Frankfurter algemajne cajtung. Portal Jahu na nemačkom zapaža da su demonstracije u Srbiji „Decentralizovane" i obeležene „Jakim učešćem lokalnog stanovištva, kako je to ustanovio arhiv srpskih nevladinih organizacija za javna okupljanja – to na ranijim protestima u Srbiji nije bio slučaj." Ekonomski portal Market skriner, pozivajući se na novinsku agenciju Rojters, navodi da je „Početkom ovog meseca, Srbija izdala Rio tintu licencu za otvaranje najvećeg rudnika litijuma u Evropi – više od dve godine nakon što je taj projekat bio anuliran zbog protesta grupa za zaštitu životne sredine." „Dana 19.jula, predsednik Aleksandar Vučić, nemački savezni kancelar Olaf Šolc i komesar EU za energiju Maroš Šefčovič potpisali su Sporazuim o pristupu sirovinikoja bi trebalo da se eksploatiše u Srbiji." „Prošle nedelje, Vučić je rekao da bi do kraja 2025. godine trebalo da se organizuje referendum o projektu". „Demonstranti u Šapcu su odbacili garantije Olafa Šolca da će projekat biti nastavljen samo ako bude u skladu sa standardima EU o očuvanju životne sredine." „Sa tim projektom nema budućnosti… On za ljude znači smrt, rekao je 52-godišnji biznismen Siniša Todorović." „Različite zelene grupe su već zapretile da će u avgustu blokirati važne železničke pruge i čvorišta ako vlada ne zaustavi projekat. Srbija, kandidat za članstvo u EU, jedna je od najjače kontaminiranih zemalja Evrope i biće joj potrebne milijarde evra da ispunila standarde EU ako hoće da pristupi EU", objašnjava Market skriner. |
||
Short teaser | U nemačkim medijima se i danas piše o problemima nastalim u Srbiji zbo namera da se kopa litijum. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/litijum-nemačka-štampa-o-protestima-u-srbiji/a-69807423?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&title=Litijum%3A%20nema%C4%8Dka%20%C5%A1tampa%20o%20protestima%20u%20Srbiji |
Item 44 | |||
Id | 69796571 | ||
Date | 2024-07-29 | ||
Title | Štampa: Erdogan zapretio Izraelu | ||
Short title | Štampa: Erdogan zapretio Izraelu | ||
Teaser |
Raketni napad na Golansku visoravan stvorio je mogućnost daljeg širenja rata na Bliskom istoku. Turski predsednik Erdogan je zapretio Izraelu vojnom intervencijom - a odmah je stigao odgovor iz Izraela. Predsednik Turske Redžep Tajip Erdogan je zapretio Izraelu vojnom intervencijom. „Kao što smo ušli u Nagorno-Karabah, kao što smo ušli u Libiju, i sa njima ćemo učiniti isto“, rekao je on na jednoj priredbi svoje vladajuće partije AKP u Rizeu naCrnom Moru. Erdogan se pozvao na konflikt u Nagorno-Karabahu, gde je između ostalog i dronovima podržao Azerbejdžan kao sukobljenu stranu. U Libiji, zemlji u kojoj vlada građanski rat, Ankara vojnom opremom i osobljem pruža podršku međunarodno priznatoj vladi. Tabloid Bild piše: „Turski vlastodržac se stalno otvoreno stavlja na stranu palestinskih terorista Hamasa. On pri tome prećutkujejezive zločine terorista od 7. oktobra 2023, u kojima je 1200 ljudi ubijeno a više stotina kidnapovano i odvedeno u Gazu. Tako je i sada. Erdogan je pohvalio napredak turske vojne industrije i izneo zahtev da Turska postane još jača. Nema onog što ne možemo da učinimo – samo treba da budemo jaki, rekao je.“ „Erdogan je u poslednje vreme stalno huškao javnost protiv Izraela i antisemitski vređao izraelskog premijera Bejamina Natanjahua“, konstatuje tabloid Bild. Dnevnik Cajt onlajn navodi da su se „od početka rata u Gazi odnosi između Izraela i Turske drastično pogoršali. Erdogan o islamističkom Hamasu govori kao o „oslobodilačkoj organizaciji“ a izraelskog premijera Benjamina Netanjahua je uporedio sa Adolfom Hitlerom. Sredinom jula, Erdogan je rekao da njegova zemlja neće više da odobrava saradnju između NATO i Izraela dok se na palestinskim područjima ne uspostavi održiv mir“. Svi mediji koji su pisali o Erdoganovim izjavama preneli su i reči izraelskog ministra spoljnih poslova Izraela Kaca koji je povodom izjave turskog predsednika rekao: „Erdogan nastavlja tamo gde je stao Sadam Husein i preti napadom na Izrael. Neka se samo seti šta se tamo dešavalo i kako je Sadam završio“, napisao je Kac na platformi X. Godine 2003, jediniceSAD su umarširale u Irak. Vojna intervencija je dovela do svrgavanja tadašnjeg iračkog diktatora Sadama Huseina. Tri godine kasnije, Husein je pogubljen zbog masakra and Kurdima i šiitima. Otkako je počeo rat, odnosi Izraela i Turske su se drastično pogoršali. Erdogan je nazvao Hamas „oslobodilačkom organizacijom" i šefa izraelske vlade Netanjahua je uporedio sa Hitlerom. Sredinom jula, Erdogan je izjavio da njegova zemlja više neće da odobrava saradnju između NATO i partnerske zemlje Izraela, dok se na palestinskim područjima ne postigne održiv mir. Najnovije pretnje turskog šefa države su u direktnoj vezi sa strahom od rastuće ratne opasnosti na Bliskom istoku." Kelner štat-ancajger je – poput niza drugih dnevnih listova - preneo i reči stručnjaka za Tursku i islam, Erena Guverčina koji je upozorio od opasnosti da se pretnja turskog predsednika ne shvati ozbiljno: „Kada Erdogan govori bez telepromptera, izbija na videlo pravi Erdogan“, napisao je Guverčin takođe na platformi X. I dodao: „Kao što Putin već godinama ne pravi nikakvu tajnu od toga kakve ciljeve sledi, ne pravi ni Erdogan tajnu od svojih ciljeva. I kao i u slučaju Putina, Evropa pravi istu grešku i ne sluša pažljivo“. |
||
Short teaser | Raketni napad na Golansku visoravan je stvorio strah od širenja rata na Bliskom istoku. Turska preti vojnim mešanjem. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/štampa-erdogan-zapretio-izraelu/a-69796571?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/69794524_303.jpg![]() |
||
Image caption | Redžep Tajip Erdogan | ||
Image source | Murat Cetinmuhurdar/Anadolu/picture alliance | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/69794524_303.jpg&title=%C5%A0tampa%3A%20Erdogan%20zapretio%20Izraelu |
Item 45 | |||
Id | 69773364 | ||
Date | 2024-07-26 | ||
Title | Dodik u nevolji | ||
Short title | Dodik u nevolji | ||
Teaser |
Milorad Dodik je, nakon suspenzije u NSRS usvojenog entitetskog izbornog zakona, sada optužen za kršenje ustavnog poretka BiH, piše berlinski TAZ. Milorad Dodik, Putinov simpatizer, još uvek mora da se pridržava važećih pravila, piše Erih Ratfelder za berlinski Tagescajtung (TAZ), podsećajući na odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kojom je privremeno stavljen van snage Izborni zakon u RS, nakon što se Dodik, kao predsednik srpskog entiteta u BiH, u aprilu 2024 pobrinuo da taj zakon usvoji Narodna skupština Republike Srpske. On je time, piše TAZ, želeo da dovede sve pred svršen čin. Međutim, do sada mu se, između ostalog, suprotstavila misija Organizacije za bezbednost i saradnju u Evropi (OSCE). I to se verovatno neće uskoro promeniti. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je ocenio, pojašnjava se dalje u tekstu, da novi izborni zakon entiteta Republike Srpske reguliše pitanja koja su već regulisana izbornim zakonom Bosne i Hercegovine i prenosi nadležnosti Centralne izborne komisije BiH na njoj podređenu entitetsku Izbornu komisiju RS. Time se istovremeno neki delovi izbornog zakona na državnom nivou proglašavaju nevažećim. Kritike u vezi s Dodikovim izbornim zakonom su uputili i predsedavajući OSCE Jan Borg i generalna sekretarka Helga Maria Schmid. Oni su ocenili da etabliranje paralelnih struktura podriva opštu bezbednost i stabilnost zemlje i da je protivno ustavnom poretku BiH. U berlinskom listu se navodi i da u odluci Ustavnog suda od 24. jula stoji da se mora razjasniti da li Narodna skupština RS ima ovlašćenja da zadire u pitanja koja su već regulisana na državnom nivou i da ih na drugi način reguliše. Ustavni sud BiH je saopštio i da bi primena takvog Izbornog zakona Republike Srpske "ozbiljno potkopala ulogu Centralne izborne komisije BiH" kao i da bi, pred predstojeće lokalne izbore, "nanela nepopravljivu štetu demokratskom izbornom procesu i pravnoj stabilnosti i ugrozila legitimnost izbornog procesa". Ustavni sud ističe da izborni propisi predstavljaju jedno od ključnih područja za obezbeđivanje slobodnih, fer i transparentnih izbora koji odražavaju volju građana, a BiH se trenutno priprema za lokalne izbore koji će se održati 6. oktobra, piše TAZ. U sada važeći Izborni zakon za celu Bosnu i Hercegovinu, pojašnjava autor teksta, ugrađene su mere protiv izborne prevare donete nakon iskustava s poslednjih izbora, posebno nakon očitih izbornih manipulacija na poslednjim predsedničkim izborima u korist Dodika, što je dovelo i do reakcije visokog predstavnika Kristijana Šmita. On je nametanjem izmena Izbornog zakona BiH osigurao da izbori u oktobru budu transparentni i kontrolisani. „Ipak, Dodiku su još uvek odškrinuta vrata. Ova mera, kako se navodi u odluci suda, ne prejudicira konačnu odluku o ustavnosti zakona u srpskom entitetu. Konačnom odlukom sve bi moglo da se promeni. Dodik sada pokušava da diskredituje nezavisne strane članove Ustavnog suda i da ih se reši. "Stranci žele da unište Dejtonski sporazum", izjavio je Dodik nedavno, otkrivajući svoje prave namere: da stavi šume i rudna bogatstva u državnom vlasništvu pod svoju kontrolu“, zaključuje se u tekstu nemačkog lista Tagescajtung. |
||
Short teaser | Milorad Dodik je, nakon suspenzije entitetskog izbornog zakona, sada optužen za kršenje ustavnog poretka BiH, piše TAZ. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/dodik-u-nevolji/a-69773364?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/68799820_303.jpg![]() |
||
Image caption | Predsednik Republike Srpske Milorad Dodik | ||
Image source | Dragan Maksimović/DW | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/68799820_303.jpg&title=Dodik%20u%20nevolji |
Item 46 | |||
Id | 69737964 | ||
Date | 2024-07-23 | ||
Title | Rotert za taz: NATO je 1994. sprečio genocid u Goraždu | ||
Short title | Rotert za taz: NATO je sprečio genocid u Goraždu | ||
Teaser |
NATO je još od 1993. godine intervenisao u ratu u BiH i tako spasio mnogo hiljada života, a 1994. je čak sprečio genocid u Goraždu, piše Aleksander Rotert za Tagescajtung i konstatuje kako je mir u BiH ponovo ugrožen. Ove godine se navršava 25 godina od političkog kraja Slobodana Miloševića i bombardovanja Srbije od strane NATO, piše Aleksander Rotert u autorskom članku za Tagescajtung (taz) iz Berlina. „Milošević je od 1989. pokušavao da veliki deo Jugoslavije stavi pod kontrolu Beograda, kako bi ujedinio sve teritorije naseljene Srbima. Da bi to postigao, on je sa JNA i paravojnim trupama vodio četiri rata: kratko u Sloveniji, od 1991. u Hrvatskoj od 1992. u BiH i od 1998. na Kosovu". Potom se poziva na reči premijera Kosova Aljbina Kurtija „Sačuvajte NATO. Spasio je moju domovinu" iz članka objavljenog u subotnjem izdanju Njujork tajmsa i konstatuje: „Manje je poznato da je NATO još od 1993. intervenisao u ratu u Bosni i tako spasio mnogo hiljada života, kao i da je 1994. godine čak sprečio jedan genocid." Rotert pritom pojašnjava kako su intervencije NATO u BiH i na Kosovu bile fundamentalno različite: dok su UN tražile od NATO intervenciju u BiH samo kao „poslednje sredstvo", na Kosovu je NATO bio „u potpunosti uključen u operacije i mogao je slobodno da deluje" (bez mandata UN, prim.ur.). „SAD i NATO sprečili genocid koji je pretio Goraždu" Autor ukazuje kako je u martu 1993. započeo angažman NATO na zabrani leta iznad BiH, a da je u februaru 1994. došlo do prve borbene akcije u istoriji NATO. - avioni F-16 oborili su četiri srpska borbena aviona. Potom konstatuje: „Sprovođenje zabrane leta nije dovoljno priznato, mada je srpska avijacija mogla naneti mnogo veća razaranja iz vazduha nego srpska artiljerija sa zemlje. To je spasilo nebrojene živote civila i vladinih trupa." Rotert se potom osvrće na opsadu Goražda u aprilu 1994. kada su trupe generala Ratka Mladića već bile na putu da osvoje ovu zaštićenu zonu UN, u kojoj je bilo preko 60.000 ljudi. „Vazdušni udari i ogroman političko-diplomatski pritisak SAD i NATO sprečili su preteći genocid, kojeg su srpske trupe nažalost izvršile 15 meseci kasnije u obližnjoj enklavi Srebrenici". „Veći angažman NATO u BiH mogao spasiti brojne živote" Rotert tvrdi da je „obimniji angažman NATO-a mogao spasiti nebrojene živote" i citira američkog generala vazduhoplovstva Mekpika, koji je još 1. maja 1993. izjavio: 'Dajte nam vremena i preletećemo svaki artiljerijski položaj i uništiti ga'. "Da su ga UN poslušale rat u Bosni bi bio završen u leto 1993. a genocid bi bio sprečen". „Bez ovlašćenja rukovodstva UN, NATO nije mogao da interveniše. Protivnici vazdušnih udara bili su vojni i politički predstavnici generalnog sekretara UN (Butrosa Butrosa Galija, prim ur.) Japanac Jasuši Akaši i francuski general Bernar Žanvije". Oni su odobrili napade na srpske položaje oko Srebrenice "kao alibi" nakon što su Mladićeve trupe zauzele grad. „Tada je došlo do napada sa dva aviona F-16, nakon što su desetine borbenih aviona NATO uzaludno čekale na naređenje u vazduhu." U članku se s tim u vezi citira vođa F-16 operacije, Holanđanin Jouke Eikelboom, koji je gorko prokomentarisao: „Bilo je to kao da moramo da se borimo s jednom rukom vezanom za leđa." Rotert potom konstatuje da je genocid u Srebrenici promenio sve i da su SAD počele da vršite ogroman pritisak na UN da odobre vazdušne napade. „Kada su krajem avgusta 1995. godine srpske jedinice ispalile tri granate na pijacu u Sarajevu, ubivši 38 i ranivši preko 150 ljudi, kucnuo je čas za NATO. Posle dve sedmice vazdušnih napada, Mladićeve trupe su prekinule najdužu opsadu jednoga grada", piše Rotert i zaključuje: „NATO može biti ponosan što je okončao prva dva rata u Evropi posle 1945. spasio nebrojene živote u Bosni i sprečio drugi genocid na Kosovu." Ruski ambasador dva puta pretio BiH ‚ukrajinskim scenarijem‘ Autor se potom vraća u sadašnjost i navodi kako je predsednik RS Milorad Dodik, 30 godina kasnije, zaobilazeći legitimne i multietničke oružane snage zemlje, „izgradio značajne paravojne snage i opremio ih oružjem za rat" kao i da deo tih snaga „svake godine paradira na neustavnom maršu povodom Dana RS, u prisustvu ruskih diplomata, osuđenih ratnih zločinaca i vladinih predstavnika iz Beograda". „Iako je visoki predstavnik za BiH, Kristijan Šmit prošle godine najavio da neće dozvoliti ilegalnu paradu, nije učinio ništa da je spreči. Malo toga nedostaje do nezavisnosti RS i njenog pripajanja Srbiji. Time bi Dodik i predsednik Srbije Aleksandar Vučić završili projekt Velike Srbije, koji je 1991. započeo Milošević", piše Rotert za taz i završava gostujući komentar rečima: „Ruski ambasador je dva puta pretio Bosni ‚ukrajinskim scenarijem‘. Pošto, kako izgleda, Šmit ne želi da se previše zameri predstavnicima buduće Velike Srbije, postoji samo jedna opcija za spas Dejtona i Bosne: značajno pojačanje misije Eufora, Althea. EU bi trebalo da deluje preventivno – dok još ima vremena." Aleksander Rotert (1970) je politolog, potpukovnik i savetnik. Studirao istoriju Jugoslavije. Radio od 1997. do 2016. za UN, NATO, OEBS, OHR i EU - u BiH i na Kosovu. |
||
Short teaser | NATO je još od 1993. godine intervenisao u ratu u BiH i spasio mnogo života, piše Aleksander Rotert za taz. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/rotert-za-taz-nato-je-1994-sprečio-genocid-u-goraždu/a-69737964?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/55613386_303.jpg![]() |
||
Image caption | Goražde | ||
Image source | Rolf Haid/dpa/picture-alliance | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/55613386_303.jpg&title=Rotert%20za%20taz%3A%20NATO%20je%201994.%20spre%C4%8Dio%20genocid%20u%20Gora%C5%BEdu |
Item 47 | |||
Id | 69733102 | ||
Date | 2024-07-22 | ||
Title | Štampa na nemačkom: "Američka predizborna kampanja će ponovo biti stvarno napeta" | ||
Short title | "Američka predizborna kampanja će ponovo biti napeta" | ||
Teaser |
Mediji na nemačkom u svojim današnjim izdanjima pozdravljaju Bajdenovu odluku o odustajanju od predsedničke kandidature. I analiziraju šanse Kamale Haris kao moguće predsedničke kandidatkinje. Frankfurter algemajne cajtung podseća da je katastrofalan Bajdenov nastup u televizijskom sučeljavanju s Donaldom Trampom stvorio ozbiljne sumnje u njegovu podobnost za predsedničku kandidaturu. I ističe da bi, čak i u slučaju izborne pobede bilo veliko pitanje da li bi on mogao da izdrži drugi mandat do kraja. A kao još jedan od mogućih razloga za Bajdenovo povlačenje list navodi: „Bajden je na kraju bio bespomoćan spram panike u njegovoj stranci. Očito su se mnogi uticajni demokratski političari plašili da će izbori biti izgubljeni na svim nivoima: ne samo trka za Belu kuću nego i borba za Kongres." Što se tiče novog demokratskog kandidata, frankfurtski dnevnik smatra: „Uopšteno govoreći, za Demokrate postoji šansa s jednim kandidatom koji je atraktivan za birače centra koji se još nisu odlučili. Tramp se svojom odlukom za Dž. D. Vensa kao potpredsedničkog kandidata pozicionirao vrlo desno." Novinar Frankfurter algemajne cajtunga potom zaključuje: „Amerika će se 5. novembra opredeliti između jednog (starog) nacionaliste i jednog demokratskog mladog političara za kojeg se već danas zna: on neće imati Bajdenovo iskustvo." „Kandidatura Kamale Harris nije gotova stvar" „Pre mesec dana je izgledalo da će dvojica krvnih neprijatelja poodmakle starosti još jednom nastupiti jedan protiv drugog. Demokrate sada moraju da traže alternativu. Ovo su dobre vesti posebno za američke birače mlađih generacija", piše švajcarski Noje cirher cajtung. List se osvrće i na Bajdenovu podršku potpredsednici Kamali Haris: „On time ide linijom manjeg otpora. Iz pravnih i tehničkih razloga je najjednostavnije da se ona kandiduje." Ali autor istovremeno naglašava da, uprkos podršci Džoa Bajdena, kandidatura Kamale Haris „nije gotova stvar". List Badiše Cajtung najpre naglašava da je „već bilo krajnje vreme za Bajdenovo povlačenje" i potom podseća: „Predsednik ima ogromne zasluge. On je nakon haosa Trampovih godina u Belu kuću doneo mir i pouzdanost, unutrašnjepolitički je sa infrastrukturnim i klimatskim programima teškim bilione dolara postavio smernice za budućnost, a osim toga je u doba ruske agresije održao na okupu zapadni savez." A što se tiče novog kandidata ili kandidatkinje, Badiše Cajtung piše: „Demokrate bi sada mogle da sakupljaju poene s mlađim i raznolikijim timom od konkurencije. Besne reakcije vodećih republikanaca ne ostavljaju mesta sumnji: za njih bi poželjni protivnik bio poljuljani stari Džo Bajden. Ta računica se nije ostvarila. Američka predizborna kampanja će ponovo biti stvarno napeta." Jedinstvena situacija u američkoj istoriji Dnevnik Lajpciger Folkscajtung upozorava: „Ono što sada dolazi je potpuno otvoreno – i verovatno poprilično haotično. Povlačenje kandidata četiri nedelje pre stranačkog kongresa o nominaciji i samo oko tri meseca pre izbora – to se još nikad u istoriji SAD nije desilo." U komentaru se potom ističe: „Mnogi Amerikanci nisu bili srećni s alternativom da daju svoj glas jednom 78-godišnjaku ili jednom 81-godišnjaku. S mlađim i raznolikijim timom nego što je konkurencija Demokrate bi s pametnom inscenacijom samo dobile bodove." Zidojče cajtung smatra da se Demokratska stranka našla u istorijski jedinstvenoj situaciji koja u sebi krije „isto toliko mnogo opasnosti kao i šansi". „Jedna nova kandidatkinja, jedan novi kandidat može da naelektriše SAD i oslobodi zemlju od izbora između dvojice neomiljenih političara. No put do te nove vodeće figure stranku može isto tako da podeli i pokaže njenu nesposobnost za nastavak vršenja vlasti. U tom slučaju bi se zemlja okrenula verovatno jačem – Donaldu Trampu", smatra komentator ovog lista. Rajniše post se takođe bavi Demokratskom strankom i piše da će ona imati puno posla kako bi se oslobodila „imidža haotične, podeljene stranke koja ne mora samo da pokaže da je i s nekim drugim sposobna da vlada". „Ta osoba se mora suprotstaviti Trampu koji je upravo preživeo atentat i svoju kandidaturu prodaje kao Božju volju", analizira Rajniše post. „Haris bi bila loš izbor" List Di velt se u svom internet-izdanju bavi Kamalom Haris kao mogućom kandidatkinjom: „Haris bi bila loš izbor. Neuspeh njene predsedničke kampanje 2019. i njeno delovanje na dužnosti potpredsednice pokazuju zašto. Kako bi čitavu zemlju trebalo da ubedi i vodi neko ko ne može da ubedi ni sopstvene birače i organizuje predsedničku kampanju?" Autor također ocenjuje: „Haris naginje arogantnim formulacijama koje većinom imaju malo sadržaja. Upravo u vremenima u kojima američko stanovništvo od svog vodstva očito očekuje direktnost, Haris retko nudi više od pseudointelektualnih praznih reči." I list Rajnfalc komentariše Kamalu Haris kao moguću kandidatkinju i ističe da, „ako se Demokrate slože oko nje kao nove kandidatkinje, ona mora brzo da dobje na prepoznatljivosti". „Posebno mora da pronađe pravi ton u pitanju velike teme migracije: jasan, bez okolišanja - ali kao suprotnost populističkom Trampu. Haris je na početku svog mandata bila nosilac nade koja je mobilisala. Ako to uspe ponovo - uz snažnog budućeg potpredsednika, može da napiše svoju sopstvenu priču. Amerikanci vole priče. Haris mora brzo da počne sa pisanjem", piše Rajnfalc. |
||
Short teaser | Mediji na nemačkom u svojim današnjim izdanjima pozdravljaju Bajdenovo odustajanje od predsedničke kandidature. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/štampa-na-nemačkom-američka-predizborna-kampanja-će-ponovo-biti-stvarno-napeta/a-69733102?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&title=%C5%A0tampa%20na%20nema%C4%8Dkom%3A%20%22Ameri%C4%8Dka%20predizborna%20kampanja%20%C4%87e%20ponovo%20biti%20stvarno%20napeta%22 |
Item 48 | |||
Id | 69721610 | ||
Date | 2024-07-20 | ||
Title | Nemačka štampa: Tri razloga za litijum iz Srbije i dva protiv | ||
Short title | Tri razloga za litijum iz Srbije i dva protiv | ||
Teaser |
Zašto je dobro i zašto je loše što će EU kupovati litijum iz Srbije i zašto je Aleksandar Vučić „do neba“ hvalio političarku Zelenih - o tome u ovom pregledu pisanja nemačke štampe. Srbija i EU potpisale su u petak 19.jula u Beogradu Memorandum o razumevanju EU i Srbije o strateškom partnerstvu o održivim sirovinama, lancima proizvodnje baterija i električnim vozilima. Radi se o budućoj eksploataciji litijuma u nalazištu u Srbiji, o projektu Jadar. Tome je prisustvovao i kancelar Nemačke Olaf Šolc (SPD). „Bila sam na mnogim putovanjima u inostranstvu sa Olafom Šolcom. Ali, mi novinari koji putujemo sa njim, nikada nismo naišli na nešto slično onome što se u petak dogodilo u Beogradu. Zeleni, baš nemački Zeleni, do neba su hvaljeni u autokratskoj Srbiji. To ima mnogo veze sa računicom predsednika Aleksandra Vučića – a i sa zaštitom životne sredine", piše Kristina Dunc u njuzleteru Prestonučki radar na sajtu Nemačke mreže urednika (RND). Autorka potom piše kako je „autokrata Vučić" još ranije hteo da krene sa eksploatacijom litijuma u Srbij ali se pojavio otpor stanovništva. „Nemačka - nemački Zeleni - ponudila je pomoć u razvoju održivih standarda, koji su sada dogovoreni u sporazumu. I tako u Beograd nije doleteo samo Šolc, već i Franciska Brantner, političarka Zelenih i parlamentarna državna sekretarka u Ministarstvu ekonomije. Teško da bi došla da se njena partija osramotila ovim planovima. Ipak, verovatno nije očekivala da će je Vučić baš toliko hvaliti, piše Dunc i navodi da je predsednik na zajedničkoj konferenciji za novinare više puta pomenuo ime Franciske Branter, svedočio o njenom „predanom radu" i priznao da „nema hiljaditi deo njenog znanja o zaštiti životne sredine". Novinarka RND je Vučićev hvalospev političarki Zelenih protumačila kao poruku koja bi trebalo da umiri stanovišto: „Ako čak i Nemci, a pogotovu nemački Zeleni, smatraju da je ovaj projekat ekološki u redu, onda on mora biti dobar. Ko to još ima tako visoke standarde?" Ona navodi da je „sada važno da nemačka vlada kontroliše te standarde i takođe pomaže u demokratizaciji zemlje, i na kraju citira Vučića koji je takođe rekao - Znate šta Zeleni misle o meni, i ja o njima takođe. „Da, znamo. Naime, skoro ništa dobro",odgovara Krstina Dunc na kraju svoje priče iz Beograda. Tri dobra razloga za litiujm iz Srbije Spoljnopoltički urednik Frankfurter algemajne cajtunga (FAZ) Nikolas Buse u svom komentaru kaže da „postoje tri dobra razloga zašto Nemačka i druge zemlje EU treba da kupuju litijum u Srbiji". „Prvo, Evropa time može smanjiti svoju zavisnost od kineskih baterija. Drugo, bliskiji ekonomski odnosi mogu dovesti do toga da se Srbija ne oslanja previše na Moskvu i Peking. Treće, na ovaj način se povećava podsticaj Vučiću da ne igra destruktivnu ulogu u sukobu sa Kosovom". Autor napominje da se „nemačkoj i evropskoj spoljnoj politici često zamera da nisu strateške i da ne zastupaju dovoljno svoje interese. To nije sasvim neopravdano: posebno u Ministarstvu spoljnih poslova u Berlinu vlada univerzalističko razmišljanje.Svojim putovanjem u Beograd Šolc pokazuje da može biti i drugačije". „Kancelar nije izgubio iz vida zapadni Balkan, i treba da ostane posvećen pitanju pristupanja. EU koja ima hrabrosti da primi Ukrajinu, ne bi smela da dozvoli stvaranje vakuuma moći na jugoistoku kontinenta", zaključuje Nikolas Buse u komentaru za FAZ Dva razloga zbog kojih je sporazum sa Srbijom problematičan „U vreme tolikih geopolitičkih kriza u svetu, svakako je važno da nabavka sirovina bude diverzifikovana i Srbija može postane važan liferant. Uzgred, Ukrajina takođe ima velike količine litijuma koji se teoretski takođe može eksploatisati", piše u autorskom članku za Fokus Klaudija Kemfert, profesorka ekonomije energije na Nemačkom institutu za ekonomska istraživanja i Univerzitetu Leupana u Lineburgu. Ona je i kopredsedavajuća Saveta stručnjaka nemačke vlade za pitanja životne sredine. „Međutim, ovaj sporazum je ipak, problematičan iz dva razloga", piše dalje Kemfert. „Prvo, potencijalna šteta po životnu sredinu može biti ozbiljna. Stoga bi ekstrakciju sirovina trebalo dozvoliti samo ako su ispunjeni ekološki i društveni standardi. Nemačka vlada i EU treba da insistiraju na odgovarajućim sertifikatima". „Drugo, moramo se zapitati: od koga ćemo mi zapravo da zavisimo? Iako Srbija želi da uđe u EU, pregovori o pristupanju EU traju od 2012. Srbija je kandidat za članstvo u EU, ali ne podržava sankcije EU i Rusije i sa Kinom je zaključila sporazum o slobodnoj trgovini. Osim toga, u Srbiji se guši sloboda štampe, a pravosuđe se ne smatra potpuno nezavisnim. Geopolitički kriterijumi takođe treba da igraju ulogu. Srbija, dakle, nije idealan partner iz oba razloga". Klaudija Kemfert dalje navodi šta bi nemačka vlada trebalo da uradi: „Trebalo bi da obezbedi da se potreba za sirovinama svede na minimum. Sirovine se moraju reciklirati, cirkularna ekonomija je fundamentalna. Osim toga, ne bi trebalo da se proizvodi sve više vozila, jer statistički gledano, automobili stoje oko 23 sata dnevno. Potreban nam je pravi zaokret u saobraćaju sa izbegavanjem saobraćaja, izmeštanjem i optimizacijom. Treba nam više usluga mobilnosti, bolji i jeftiniji javni prevoz i železnički prevoz. A inače - možemo da kopamo litijum i u našoj zemlji." |
||
Short teaser | Zašto je dobro i zašto je loše što će EU kupovati litijum iz Srbije i zašto je Vučić do neba hvalio političarku Zelenih? | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/nemačka-štampa-tri-razloga-za-litijum-iz-srbije-i-dva-protiv/a-69721610?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/69714632_303.jpg![]() |
||
Image caption | Samit o kritičnim sirovinama u Beogradu | ||
Image source | Darko Vojinovic/AP Photo/picture alliance | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/69714632_303.jpg&title=Nema%C4%8Dka%20%C5%A1tampa%3A%20Tri%20razloga%20za%20litijum%20iz%20Srbije%20i%20dva%20protiv |
Item 49 | |||
Id | 69654808 | ||
Date | 2024-07-14 | ||
Title | Tramp kao mučenik: Ovaj čovek je neuništiv | ||
Short title | Tramp kao mučenik: Ovaj čovek je neuništiv | ||
Teaser |
U prvim komentarima štampe na nemačkom nakon atentata na Donalda Trampa navodi se da su republikanskom kandidatu sada drastično skočile šanse za pobedu. Pucnji će dalje okrenuti spiralu mržnje u SAD. „U pitanju je slika koja će od sada dominirati predsedničkom kampanjom. I možda je odlučiti“, piše u komentaru nemački nedeljnik Cajt pod naslovom: „Noćna mora“. Slika na koju se misli je prizor Donalda Trampa, krvavog lica, kako diže pesnicu u vazduh i zove na borbu. „Atentat na Donalda Trampa dalje podbunjuje ionako uzavrelu zemlju. Već sada prvi republikanci žestoko optužuju demokrate“, navodi list samo nekoliko sati nakon pucanja u Pensilvaniji kada je Tramp ranjen u uho, a napadač ubijen. Medijska mreža RND u prvom komentaru takođe piše da će ta slika Trampa ostati kao ikonični momenat i biti upotrebljena u kampanji. „U normalnim vremenima bi za jedan narod ovo možda bio povod da promisli, da ostavi političke sporove po strani i ujedini se. Ali u zatrovanoj klimi polarizovanog američkog društva deluje da će se ludačka spirala mržnje samo dalje okretati“, navodi se u komentaru. Citiraju se brojni republikanski političari koji su već direktno optužili Džoa Bajdena i demokrate za atentat. „Trenutno su demokrate, kako je bilo uobičajeno u vreme nacionalnih tragedija, obustavile predizborni marketing. U stvari su hteli da, nakon nekoliko sedmica bavljenja samim sobom, svom silom ukažu na opasnost za demokratiju koja dolazi od Trampa i da jače napadnu tog diktatora u pokušaju“, podseća se. I bečki list Prese donosi sličan komentar pod naslovom: „Donald Tramp u ulozi mučenika – teško da može biti sprečena njegova pobeda.“ Opisuje se ista scena koja „sugeriše nepobedivost Donalda Trampa i to da je u stanju da savlada sve prepreke i preživi atentate“. „Dinamika se još jednom naglo menja u korist republikanskog kandidata neposredno pre partijske konvencije u Milvokiju naredne sedmice gde će se bivši predsednik u velikom stilu predstaviti kao mučenik i pobednik. Slika će biti – ovde je vitalni izazivač, tamo labilni izlapeli predsednik“, navodi list. |
||
Short teaser | U prvim komentarima štampe na nemačkom navodi se da su Donaldu Trampu sada drastično skočile šanse za pobedu. | ||
Analytics pixel |
|
||
Item URL | https://www.dw.com/sr/tramp-kao-mučenik-ovaj-čovek-je-neuništiv/a-69654808?maca=ser-VEU_MIC-23785-html-copypaste | ||
Image URL (700 x 394) |
https://static.dw.com/image/69653896_303.jpg![]() |
||
Image caption | Donald Tramp neposredno nakon što je pogođen u uho | ||
Image source | Brendan McDermid/REUTERS | ||
RSS Player single video URL | https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=ser&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/69653896_303.jpg&title=Tramp%20kao%20mu%C4%8Denik%3A%20Ovaj%20%C4%8Dovek%20je%20neuni%C5%A1tiv |