Vecernji list

Volltextübernahme_Vecernj
Item 1
Id 68816660
Date 2024-04-15
Title Berlin strahuje od eventualnog premijera Milanovića
Short title Berlin strahuje od eventualnog premijera Milanovića
Teaser U razgovoru s političarima i analitičarima u Berlinu na vidjelo izlazi strah od tektonskih promjena u Hrvatskoj u slučaju pobjede Milanovića i gubitka Hrvatske kao pouzdanog i postojanog partnera.

Posljednjih dvadesetak godina bilateralni susreti hrvatskih i njemačkih političara u Berlinu popraćeni su izjavama o „prisnim odnosima" partnera koje „veže članstvo kako u NATO-u tako i u Europskoj uniji". Neizostavno se spominju i „čvrste veze" kojima doprinose kako Hrvati koji žive i rade u Njemačkoj, tako i milijuni njemačkih turista koji svake godine posjećuju Hrvatsku.

Bliski odnosi zahvaljujući složnosti oko važnih pitanja

„Odnosi su bliski i bez problema. Njemačka ima posebnu ulogu u Hrvatskoj: zbog njezinog ranog priznanja te i zato što je najveći trgovinski partner zemlje. Treba reći i da su kontakti između HDZ-a i CDU/CSU-a tradicionalno posebno bliski", kaže u razgovoru za DW Thomas Brey, dugogodišnji dopisnik njemačke informativne agencije Dpa s područja jugoistočne Europe.

Aktualni hrvatski premijer Andrej Plenković je rado viđen gost i otkako u kancelarskom uredu sjedi socijaldemokrat Olaf Scholz. Njihov prvi susret dogodio se u lipnju 2022. nekoliko mjeseci nakon ruske agresije na Ukrajinu i protekao je u demonstrativnom pokazivanju sloge oko pomoći Ukrajini.

I po drugim pitanjima Plenković se pokazuje kao timski igrač što se u Berlinu iznimno cijeni posebice ako se uzmu u obzir glavobolje koje zapadu Europske unije donese svojeglavi solisti s istoka poput mađarskog premijera Viktora Orbana.

„S Plenkovićem imamo pouzdanog partnera a to je u nesigurnoj situaciji u kojoj se nalazimo najveće blago koje možete imati, netko tko se drži dogovorenog", kaže u razgovoru za DW Christian Haase, zastupnik Kršćansko-demokratske unije (CDU) i član parlamentarnog odbora za sjeverni Jadran.

Značaj Hrvatske za njemačku posljednjih godina je dobio na važnosti zbogponovnog buđenja interesa Europske unije i posebice Njemačke, za jaču integraciju regije zapadnog Balkana. Naravno u pozadini sve jačeg utjecaja Rusije na ovaj dio Europe.

I tu je Hrvatska s Plenkovićem odigrala jaku (uglavnom) pozitivnu ulogu. I po pitanju drugog najvećeg gorućeg problema za Njemačku, pitanju neregulirane migracije, Hrvatska s Plenkovićem na čelu podržava smioni plan o ispitivanju zahtjeva za azilom na samoj granici koji potječe iz Berlina. I naš drugi sugovornik iz odbora za sjeverni Jadran, liberalni zastupnik Oliver Lukšić, potvrđuje neproblematičnu sadašnju ulogu Hrvatske u vanjskopolitičkoj agendi Njemačke.

Nama treba pouzdana Hrvatska

No pri spomenu na moguće promjene na vrhu Hrvatske nakon ovotjednih parlamentarnih izbora, raspoloženje kod naših berlinskih sugovornika se mijenja. „U slučaju promjene vlasti bi došlo do temeljnih promjena i poteškoća jer dosadašnje čvrsto opredjeljenje Hrvatske za EU i NATO je jako važno i poželjno za Berlin", kaže Lukšić. Razlog strahu od mogućih promjene leži u hrvatskom predsjedniku i mogućem premijeru Zoranu Milanoviću.

„„Mi zaista s određenom dozom zabrinutosti gledamo na neke njegove pozicije. Mnogi su iziritirani i njegovom kandidaturom ali i nekim izjavama poput: ‚Hrvatska na prvom mjestu'. Zatim nekistavovi prema BiH su sporni, otrovni komentari na račun EU-a a na kraju i stav prema ratu u Ukrajini. Pa zatim i neke izjave u vezi sa sukobom na Bliskom istoku. Ukratko: u slučaju pobjede Milanovića postoji bojazan da bi Hrvatska mogla odjedriti u istom smjeru kao i Slovačka", kaže Lukšić u razgovoru za DW.

„Milanović je inteligentan, ne znam zašto govori to što govori"

Kritika na račun Milanovića dolazi i iz socijaldemokratskih klupa u Bundestagu. Jedan od, po stažu, najdugovječnijih zastupnika, Josip Juratović, ni do sada nije krio svoje kritike prema nekim Milanovićevim potezima posebice kad je u pitanju Bosna i Hercegovina i ne skriva čuđenje njegovoj retorici koja već dulje vrijeme odvraća pozornost od njegove predsjedničke uloge.

„Ne znam zašto se Milanović ponaša tako. Ja sam ga upoznao, on je inteligentna osoba", govori nam Juratović na rubu jednog sastanka parlamentarnog odbora za odnose s Europskom unijom. Pogotovo neke njegove antimigrantske i nacionalističke izjave su uzdrmale socijaldemokrate u Berlinu. „Jedno se može sigurno reći a to je da Milanović nije klasični socijaldemokrat", kaže Juratović.

Pritom je Milanovićeva povezanost s tzv. Lex Perković, u međuvremenu pala u zaborav. Ovaj zakon je nekoliko dana prije službenog ulaska Hrvatske u Europsku uniju trebalo stvoriti temelje za odbijanje izručenja Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, koji su kasnije u Njemačkoj osuđeni na doživotni zatvor zbog tzv. Udbinih ubojstava

Čak i kod demokršćana, čija tadašnja kancelarka Angela Merkel je navodno odbila prisustvovati svečanost ulaska Hrvatske u EU upravo zbog ponašanja tadašnjeg premijera Milanovića, ova epizoda više ne igra neku ulogu. „Svijet je danas, jedanaest godina kasnije, jedan potpuno drugi svijet. Nitko se u Berlinu toga više ne sjeća", kaže Haase. Važnije je, naglašava, ono kako se Milanović ponaša i što govori danas.

„Milanovićevi stavovi o Rusiji se itekako registriraju u Berlinu i u diplomatskom obliku i kritiziraju. I inače ono što Milanović u posljednje vrijeme govori nije dostojno jednog predsjednika. Recimo kada vlastiti Ustavni sud opisuje kao gangstere ili muhe. Ono što on trenutno provodi miriši na autokraciju i ne znam je li to dobro za Hrvatsku", kaže demokršćanski političar. I on Milanovića vidi u društvu, ne toliko s Orbanom, koliko zbog socijaldemokratske pozadine bližemslovačkom premijeru Robertu Ficu.

„On pokušava SDP smjestiti desnije nego HDZ. Takav primjer imamo sada u Slovačkoj s Ficom koji također istupa pod krinkom socijaldemokracije i prodaje desne teze", kaže Haase.

Želja za kontinuitetom

No kad je u pitanju odnos prema BiH za političkog analitičara Breya niti jedan od mogućih budućih predsjednika vlade u Hrvatskoj ne blista svojim stavovima.

„Milanović je očito veći nacionalist kada je u pitanju BiH. No, Plenković je već dosta toga blokirao u BiH i ignorirao državne institucije poput kolektivnog državnog Predsjedništva kako bi ostvario prava tamošnjih Hrvata. Plenković je do sada uspio dobro provesti tu poziciju u EU-u, a također i u Njemačkoj preko Europske pučke stranke ili CDU/CSU-a i ima moćnog saveznika u visokom predstavniku (koji je član CSU-a op.a.), kaže Brey.

Iako i on smatra da bi Berlinu nakon izbora u srijedu bio draži kontinuitet, on i u ponašanju Plenkovića vidi neke antidemokratske tendencije. „Njemačke analitičare pomalo zabrinjava Plenkovićev sve autoritarniji politički stil, koji će tim putem nastaviti ako se iznevjere njegove europske političke ambicije u kojima on sebe vidi na nekoj važnoj poziciji u Bruxellesu", kaže Brey i zaključuje kako Plenković u Orbanu i Vučiću može imati zanimljiv primjer za politiku suprotstavljanja Bruxellesu.

Posljednji put kad je bio u Berlinu, Milanović se u rujnu 2020., kao prvi gost u predsjedničkoj palači nakon završetka pandemijskog lockdowna, obrušio na Mađarsku koja se bodljikavom žicom bori protiv izbjeglica i rekao kako bi on „da je premijer", prihvatio raspodjelu izbjeglica čime je zaradio simpatije domaćina.

Danas se iz Berlina mogu čuti drugačije poruke koje zvuče poput vapaja. „Nadamo se da će u ovim teškim sigurnosnim vremenima s hibridnim ratom iz Moskve Hrvatska ostati čvrsto usidrena na Zapadu", zaključio je Lukšić.

Short teaser Parlamentarni političari i analitičari u Berlinu priželjkuju kontinuitet na čelu Hrvatske u ovim složenim vremenima.
Item URL https://www.dw.com/hr/berlin-strahuje-od-eventualnog-premijera-milanovića/a-68816660?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/16028056_303.jpg
Image caption Odnosi su dobri i takvi bi trebali i ostati
Image source picture alliance / Stephanie Pilick
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/16028056_303.jpg&title=Berlin%20strahuje%20od%20eventualnog%20premijera%20Milanovi%C4%87a

Item 2
Id 68814398
Date 2024-04-15
Title Hrvatska perilica novca nekretninskog biznisa i dalje radi
Short title Hrvatska perilica novca nekretninskog biznisa i dalje radi
Teaser Premda je RH jedina EU-članica kategorizirana kao financijski rizična, o tome se u njezinoj medijskoj i političkoj javnosti ne može čuti baš ništa, a ne zna se ni je li u međuvremenu poduzeto išta na popravljanju stanja.

Uskoro će se navršiti godinu dana otkako je Hrvatska, krajem prošlog proljeća, svrstana u kategoriju zemalja rizičnih za poslovanje zbog – pranja novca. Za kategorizaciju je zadužena međunarodna agencija FATF (Financial Action Task Force), osnovana pri Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). No otad se u RH više nije pisalo ni govorilo na tu temu, što je već samo po sebi prilično začuđujuća činjenica.

Štoviše, kad smo se počeli o tome raspitivati u stručnim krugovima, ispostavilo se da takva neinformiranost obuhvaća i njih. Jednostavno, kao da je po svemu pala određena zavjera šutnje ili nebrige, pa su naši sugovornici odreda naglašavali svoju iznenađenost tim povodom. Moglo bi se stoga pomisliti da je opisana kategorizacija, ovako ili onako, nekakva ipak bezazlena pojava.

Svejedno, dade se po društvenim mrežama pronaći glasova svjedočanstva o neugodnostima koje hrvatski građani zbog nje doživljavaju u inozemstvu. Njima to očito nije posve nebitno, posebno kad čuju i da je Hrvatska jedina članica EU-a sa spomenutom kompromitirajućom etiketom.

Prašina i zaborav

Kontaktirali smo dakle nekolicinu ekonomskih stručnjaka od kojih je većina iskazala nemogućnost da kaže bilo što o tome. Jedna poznata analitičarka zamolila je da ne navodimo njezino ime, rekavši sasvim načelno da je nadzor nad financijskim tokovima u RH – izgubljen. „Svrstani smo u tu kategoriju", pojasnila je ona, „zato što ovdje možete ne prijaviti transakciju, a ako vas ipak otkriju, nema istrage. Ili ste nekom bitni ili ste nekog potplatili. I svi se valjda nadaju da će vremenom po tome pasti prašina i zaborav.“

Naša sugovornica podsjetila nas je na sad već davnu aferu s Hypo bankom koja je dospjela pod istragu i u Njemačkoj i u Austriji, dok je na svom ponajvećem tržištu – u Hrvatskoj – i dalje bila pošteđena. „Postali smo raj za suspektna ulaganja, osim što tvrtke ovdje izvode prijevarne piramidalne sheme, prikrivaju tajne članove trgovačkih društava, osnivaju tzv. off shore sestrinska poduzeća u inozemstvu, među ostalim“, navela je ova analitičarka, dodajući kako postoji način da se tome stane na kraj. No, kako dodaje, državna tijela morala bi se u tom slučaju malo i pozabaviti svojim poslom, umjesto koruptivne pasivnosti. Hrvatska bi se trebala suočiti se s uzrocima, a ne samo s posljedicama.

Nabujalo i pregrijano tržište

Naposljetku, čuli smo i pretpostavku o tome što bi najprije moglo biti konkretno žarište pranja novca u Hrvatskoj – biznis kupoprodaje nekretnina. Upravo nekretninsko tržište zacijelo je najpropulzivniji hrvatski poslovni segment, dereguliran do te mjere da njegov elementarni fiskalno-politički okvir tek s ovim skorim izborima postaje donekle zastupljeno javno pitanje.

Istu tezu iznio nam je i Goranko Fižulić, nekadašnji ministar gospodarstva RH i poduzetnik, danas medijski komentator ekonomije i pripadajućih politika. On također nije bio čuo da je FATF označio Hrvatsku kao rizičnu zemlju, a definitivno spada među njezine obavještenije pratitelje ekonomskih prilika.

„Na prvome mjestu je posrijedi ovdašnje nabujalo te pregrijano nekretninsko tržište. Ako možete s milijun ili dva eura u kešu platiti određenu nekretninu, i nitko vas ne pita za njihovo porijeklo, jasno je da najprije tamo nastaje novac bez zakonskog pokrića. I to je očito primijećeno u svijetu, sudeći po toj reakciji FATF-a. Inače, taj bi se novac, ili veliki dio njega, slijevao u državne obveznice, dionice i druge financijske instrumente. Ovako pak imamo opću štetu, izuzev po račune samih protagonista te aktivnosti“, drži Fižulić.

„I dok god je tako“, nastavio je on, „Hrvatska može zaboraviti na ulazak u OECD.“ Podsjećamo, RH je u postupku pregovora za ulazak u članstvo te izuzetno važne međunarodne organizacije, pored Bugarske i Rumunjske, od zemalja EU-a koje i dalje stoje u redu čekanja. Ovaj bivši hrvatski ministar gospodarstva pritom smatra da će takvu nezavidnu situaciju morati riješiti onaj tko pobijedi na predstojećim izborima, o kome god bila riječ. On stoga prognozira da će RH još relativno kratko biti na FATF-ovoj listi rizičnih zemalja.

Šlamperaj i pogodovanje

„Učinit će sve da poprave dojam, jer je ulazak u OECD previše važan. Dosad su odlučivala druga dva razloga. Vladao je totalni šlamperaj, osim što se odugovlačilo s uvođenjem reda zbog pogodovanja onima koji imaju utjecaj na politiku. No krug se zatvara, te će pitanje članstva u OECD-u postati presudno, i netko će morati natjerati Ured za pranje novca i druga nadležna tijela da prorade“, zaključio je Goranko Fižulić, uz opasku da i on kao i svi građani RH moraju svake godine potvrđivati da imaju pokriće za svoje troškove, pa bi to ubuduće morali i oni koji su danas povlašteni.

Rješenje za provedbu zakona svakako postoji, i ne bi se rečena tijela imala mnogo premišljati oko posezanja za njima, ako se zaista nađe političke odlučnosti da aktivira dotične adrese. Banke prenose sve financijske transakcije i bilježe trag novca, dok stečena imovina bez pokrića za vrijednost biva tad predmetom istrage.

No zasad ne znamo kako se u institucijama gleda na tu problematiku od lipnja prošle godine, mada smo Uredu za pranje novca u Ministarstvu financija RH poslali upit o stanju i poduzetim mjerama. Do izlaska ovog članka nismo dobili odgovor, a objavit ćemo ga ako stigne naknadno.

Short teaser Hrvatska je jedina članica EU-a koja je označena kao financijski rizična i po tom pitanju se ništa ne radi.
Item URL https://www.dw.com/hr/hrvatska-perilica-novca-nekretninskog-biznisa-i-dalje-radi/a-68814398?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&title=Hrvatska%20perilica%20novca%20nekretninskog%20biznisa%20i%20dalje%20radi

Item 3
Id 68823242
Date 2024-04-15
Title Scholz za "pošteno" natjecanje automobilske industrije
Short title Scholz za "pošteno" natjecanje automobilske industrije
Teaser Njemačkom kancelaru Olafu Scholzu u posjeti Kini je gospodarstvo možda još važnije od politike. A kad je riječ o automobilskoj industriji tu želi tek pošteno natjecanje za kupce.

Već i mjesta koja posjećuje njemački kancelar Olaf Scholz jasno pokazuju njegove prioritete u Kini: najprije je stigao u Chongqing, golemu metropolu u središtu Kine na ušću rijeke Jialing u Jangce s tridesetak milijuna stanovnika i brojnim pogonima automobilske industrije i strojogradnje, da bi potom produžio u Šangaj i tek ovog utorka stiže u Peking gdje je predviđen susret s političkim vrhom Kine.

U Šangaju je razgovarao i sa studentima Sveučilišta Tongji gdje je jasno izrazio svoje mišljenje o sve većem protekcionizmu i državnim intervencijama u gospodarstvu. To se osobito vidi u automobilskoj industriji i ponudi električnih automobila: nedavno je i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen izjavila kako su "Amerikanci već ograničili svoje tržište, baš kao i Brazil, Meksiko i Turska" i kako "Europska unija ne može ostati jedino tržište koja će ostati otvoreno za prekomjernu produkciju Kine".

Slobodno, ali i pošteno natjecanje

Njemački kancelar tu nije potpuno istog mišljenja: ne nekakve državne intervencije, nego jedino kupci i tržište mogu odlučiti i odabrati, što je vrijedno proizvodnje, a što nije. "Jedino što uvijek mora biti jasno jest da tržišno natjecanje mora biti pošteno", rekao je Scholz kineskim studentima. "Dakle da nema dumpinga, da nema prekomjerne proizvodnje i da se poštuje intelektualno vlasništvo i patenti drugih."

Sve su to problemi s kojima su ozbiljno suočene i njemačke tvrtke koje djeluju na tržištu Kine - uz Scholza je u Kini i veliko izaslanstvo gospodarstvenika među kojima su i članovi uprave Mercedesa i BMW-a. Pošteno ponašanje na tržištu je najvažnije od svega - bez državnih potpora, povoljnih kredita i drugih povlastica za domaće tvrtke. "Naravno da mi želimo da naše tvrtke (u Kini) nemaju nikakvih ograničenja. Ali u obratnom slučaju se i mi ponašamo isto tako kao što ovdje zatičemo", priznaje njemački kancelar obzirom na sve veće mjere zaštite gospodarskog prostora Europe.

Najvažnije jest da se ne treba bojati zdrave konkurencije i tržišnog natjecanja. Podsjetio je što se vjerovalo kad su još u šezdesetima svjetsko tržište preplavili automobili iz Japana, u osamdesetima i iz Južne Koreje i kad se govorilo kako će uništiti čitavo tržište: "Potpuna glupost! Sad ima japanskih automobila u Njemačkoj, a njemačkih u Japanu. A isto vrijedi i za Kinu i Njemačku."

Ne smije se prestati surađivati

No i pred studentima nije mogao izbjeći politiku: najprije u doba pandemije, a onda i u napadu Rusije na Ukrajinu i prijetnje Pekinga prema Tajvanu se bitno promijenio i politički odnos Kine i ostatka svijeta. No to se treba promijeniti: "Utoliko se nadam da će se opet početi razgovarati i da će češće doći do međusobnih posjeta." To vrijedi kako za mlade iz Kine koji studiraju u Njemačkoj, tako i za Nijemce koji studiraju u Kini.

Kancelar bi svakako želio da ih opet bude više , te da bude više suradnje u znanosti. To bi bilo dobro i za političke odnose, za to da se u geopolitičkim napetostima kritički može raspravljati o problemima. Šangajskim studentima je najavio kako će o tome svakako razgovarati i s državnim čelništvom Kine u Pekingu, baš kao i o aktualnim političkim pitanjima kao što su zaštita klime, svjetska sigurnost, stabilnost i međunarodna suradnja.

aš (dpa)

Short teaser Njemačkom kancelaru Olafu Scholzu u posjeti Kini je gospodarstvo možda još važnije od politike. A tu ne želi protekciju.
Item URL https://www.dw.com/hr/scholz-za-pošteno-natjecanje-automobilske-industrije/a-68823242?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/68820305_303.jpg
Image caption Njemački kancelar izlazi iz državnog aviona u zračnoj lucu Šangaja
Image source Michael Kappeler/dpa/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/68820305_303.jpg&title=Scholz%20za%20%22po%C5%A1teno%22%20natjecanje%20automobilske%20industrije

Item 4
Id 68823011
Date 2024-04-15
Title Bayer Leverkusen: Titula je konačno došla, loš imidž ostaje
Short title Bayer Leverkusen: Titula je konačno došla, loš imidž ostaje
Teaser Bayer Leverkusen slavi svoju prvu šampionsku titulu. No, mnogi njemački ljubitelji nogometa, prije svega oni koji gaje romantične purističke predodžbe o tom sportu, su rezervirani - jer iza kluba stoji veliki koncern.

„Ja i većina drugih ne doživljavamo sebe kao klub pilula ili plastike, mi smo 100 posto tradicionalan klub", gotovo prkosno kaže Fernando Carro u intervjuu za streaming-servis DAZN. Španjolac je od sredine 2018. generalni direktor nogometnog kluba Bayer 04 Leverkusen i naglašava da klub ovog ljeta slavi 120. rođendan. To znači da Bayer ima dužu povijest od nekih drugih klubova u najboljoj njemačkoj ligi, recimo od Borussije iz Dortmunda koja je osnovana 1909., ili od najvećeg rivala Kölna, koji je osnovan osnovan 1948.

Nakon što su 1. srpnja 1904. zaposleni u kompaniji Bayer skupili potpise, osnovan je „Fiskulturni i igrački klub tvornice boja Friedrich Bayer & Co u Leverkusenu". Tri godine kasnije, klub kompanije već je imao i nogometrnu momčad. Stadion Leverkusena od 1958. se nalazio na periferiji grada, u blizini rijeke. Proširen je i pretvoren u multifunkcionalni kompleks 2009. godine – s hotelom i dvoranama za sastanke. „BayArena" prima 30.210 gledatelja.

Tim s visokom tržišnom vrijednošću

Od 1949. za Bayer počinju nastupati i igrači s ugovorima. Dobijali su premije za igranje nogometa. To, međutim, nisu bili profesionalci u današnjem smislu – sve do druge polovice 1970-ih, nogometaši Bayera još uvijek radili u tvornici tri do četiri dana prije podne. U to vrijeme, termin „tvornički klub" (Werkself), uobičajen za Leverkusen, još uvijek je imao svoje pravo značenje.

Danas nitko od Bayerovih nogometnih profesionalaca ne mora raditi u drugim odjelima kompanije. Momčad je već dugo i simbol i reklama svjetski poznate kemijske i farmaceutske kompanije. Tržišna vrijednost današnje ekipe trenera Xabija Alonsa trenutno se procjenjuje na gotovo 600 milijuna eura. Samo 20-godišnji njemački reprezentativac Florian Wirtz procijenjen je na 110 milijuna eura. U Njemačkoj je samo tim Bayerna iz Münchena vredniji od Leverkusena: njegova se vrijednost procjenjuje na oko 930 milijuna eura.

Bayer 04 je ujedno i bundesligaški klub s najvećim postotkom stranih igrača: 78 posto profesionalaca nije porijeklom iz Njemačke. Poslednjih desetljeća na klub se gledalo kao na svojevrsnu odskočnu dasku, posebno za brazilske nogometne talente. Tako su u Leverkusenu počele europske karijere svjetskih šampiona Jorginha (1989-1992), Paula Sergia (1993-1997) i Lucia (2001-2004).

Stoposto u vlasništvu Bayer-grupe

Bayer AG je jedan od deset najvećih nevladinih sponzora sporta u zemlji – kako u elitnom, tako i u rekreativnim sportovima i paraolimpijskim disciplinama. Kompanija se može pohvaliti sa sedamdesetak medalja Bayerovih sportaša na Olimpijskim igrama, 90 na Paraolimpijskim igrama i više od 200 na Svjetskim prvenstvima. TSV Bayer 04 Leverkusen je najuspješniji njemački atletski klub. Pa ipak, firma svoj nogometni klub ističe kao „vodeći" Bayerov sportski tim. Na kraju krajeva, nogomet i jest sport broj jedan u Njemačkoj.

Ne zna se koliko točno novca Bayer AG svake godine upumpava u klub. Svota od 25 milijuna eura stalno se pojavljuje u izvještajima medija, ali to nije potvrđeno. Od 1999. godine, muški i ženski profesionalni timovi angažirani su okviru firme „Bayer 04 Leverkusen Fußball GmbH" za koju radi oko 300 ljudi. Sve dionice firme u vlasništvu su Bayer AG šest posto direktno, a preostalih 94 posto preko podružnica. Zbog takve konstrukcije, grupa nije obvezna objavljivati godišnje financijske izveštaje svoje nogometne firme. Ugovor predviđa da ekonomska bilanca mora biti uravnotežena: ako „Nogomet GmbH" ostvari profit, on ga prenosi na Bayer, a ako je u minusu, Bayer će nadoknaditi gubitke.

Pravilo 50+1 ne važi za Bayer

Činjenica da je Bayeru AG dozvoljeno da ima sve dionice u nogometnom klubi izuzetak je od pravila 50+1 koje se primjenjuje u njemačkom nogometu, a kojem je cilj spriječiti velike investitore da kontroliraju klubove. Klubovi, naime, dobijaju licencu samo ako „matični klub na skupštinama ima „50 posto udjela s pravom glasa plus najmanje jednu dodatnu akciju s pravom glasa. To znači da, čak i ako investitor preuzme financijsku kontrolu, on nema većinu glasova, odnosno članovi kluba ne mogu biti nadglasani. Izuzeci su samo tradicionalni tvornički klubovi Bayer 04 Leverkusen i VfL Wolfsburg. Ovaj tim, šampion Njemačke 2009. godine, proizašao je iz sportskog tima automobilske grupe Volkswagen.

To je vjerojatno i jedan od glavnih razloga zašto Bayer 04 barem do sada nije bio među najpopularnijim njemačkim nogometnim klubovima. Prema istraživanju provedenom prošlog prosinca, Leverkuzen je tek na dvanaestom mestu, uprkos izvanrednim rezultatima koje postiže. To ostavlja „gorak ukus" u Bayeru 04, odgovorilo je udruženje njemačkih navijača „Naša tribina" (Unsere Kurve) na pitanje što navijačka scena misli o tome da je jedan tvornički klub u ovoj sezoni nadmašio rekordnog šampiona Bundeslige Bajerna.

Čini se, međutim, da se to polako mijenja. Ove sezone klub je premašio brojku od 50.000 članova. U usporedbi s više od 300.000 članova kluba navijača Bayerna, to djeluje malo, ali i nije baš tako ako se uzme u obzir da u gradu Leverkusenu živi samo oko 170.000 ljudi.

Osvajanjem titule šampiona Njemačke, prvom u povijesti kluba, Bayer iz Leverkueena napravio je prekretnicu. Šef kluba Carro misli, međutim, da to nije kraj. Uspješan trener Alonso ostat će u klubu, isto kao i prvotimac Florian Wirtz. „Želimo u budućnosti iskoristiti sav potencijal koji smo vidjeli i prepoznali poslednjih godina, kaže generalni direktor. „Sve s jednim ciljem: da u sportskom smislu budemo što uspješniji.

Short teaser Bayer Leverkusen slavi svoju prvu šampionsku titulu. Ali, mnogi u Njemačkoj i dalje su rezervirani prema tom klubu.
Item URL https://www.dw.com/hr/bayer-leverkusen-titula-je-konačno-došla-loš-imidž-ostaje/a-68823011?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/68816293_303.jpg
Image caption Bayer iz Leverkuzena je okrunio izvanrednu sezonu osvajanjem šampionske tuitule još prije kraja sezone
Image source Rolf Vennenbernd/dpa/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/68816293_303.jpg&title=Bayer%20Leverkusen%3A%20Titula%20je%20kona%C4%8Dno%20do%C5%A1la%2C%20lo%C5%A1%20imid%C5%BE%20ostaje

Item 5
Id 68821312
Date 2024-04-15
Title Spor oko raspuštanja "Palestinskog kongresa" u Berlinu
Short title Spor oko raspuštanja "Palestinskog kongresa" u Berlinu
Teaser U petak je policija raspustila "Palestinski kongres" koji je u Berlinu okupio oko 250 sudionika. To je izazvalo i nasilne prosvjede, a još uvijek se vodi spor je li policija ispravno postupila.

"Palestinski kongres" je trebao trajati tri dana i organizatori su ga najavili nadležnim službama već odavno, ali sve do dana početka prošlog petka (12.4.) se držalo u tajnosti, gdje će on biti održan. Naziv kongresa je bio "Optužujemo" - po svemu sudeći aluzija na otvoreno pismo koje je Émile Zola 1898. napisao zbog skandala u namještenoj optužbi protiv francuskog časnika židovske vjere Alfreda Dreyfusa, ali u ovom slučaju sudionici optužuju svjetsku javnost što nijemo promatra sudbinu Palestinaca i podržava Izrael - sve do njemačkog izvoza oružja u tu zemlju.

Organizator je bio niz propalestinskih udruga i organizacija kao što su "Grupa moć radnikaCa" (GAM), "Revolucija" (REVO), "Ujedinjeni Nacionalni komitet Palestinaca", a među njima je bila i upitna udruga "Glas Židova za pravedan mir na Bliskom istoku" koja je do sad već primijećena ne samo izjavama protiv Izraela, nego i po antisemitskim ispadima. Kad je konačno objavljenokako će kongres biti održan u Berlin-Tempelhofu, spremna je bila i policija s oko 900 službenika, a organizatori su upozoreni kako se neće trpjeti nikakvi izgredi, antisemitističke parole i optužbe protiv Izraela za navodni genocid kako se već čulo od nekih propalestinskih organizacija.

Odlučan postupak policije

Kongres je počeo poslije podne i već je trajao dva sata kad se sudionicima kongresa preko videa obratila "osoba kojoj je u Njemačkoj zabranjen javni nastup" - kako je kasnije objavila berlinska policija. Službenici su brzo reagirali, prekinuli su video-vezu, objavili kako se to okupljanje prekida i tog i sljedeća dva dana, a oko 250 sudionika pozvali neka napuste dvoranu.

Službeni izvori nisu naveli o kojoj je to "zabranjenoj" osobi riječ, ali njemački mediji objavljuju kako je to Salman Abu Sitta, 80-godišnji palestinski aktivist i znanstvenik koji je i osobno doživio - kako Palestinci zovu an-Nakbah, "katastrofu" odlaska Palestinaca iz svojih domova tijekom tamošnjeg rata 1948. Objavio je preko 400 radova na temu prava Palestinaca za vraćanje se na svoja imanja, bio je i član Palestinskog nacionalnog vijeća. Sve to zapravo ne bi bio razlog zabrane javnog nastupa u ovoj zemlji da prošlog listopada, kad je počeo napad Hamasa na Izrael, nije izjavio kako bi, da je mlađi i sam sudjelovao u ubojstvima i otmicama građana Izraela.

Gotovo bizaran pokušaj vlastite propagande je i izjava bivšeg ministra financija Grčke, Janisa Varoufakisa kako su Nijemci, uz Sitti i još jednom palestinskom aktivisti i njemu zabranili dolazak i javni nastup na ovom "Palestinskom kongresu".

Zloupotreba slobode u Njemačkoj

No nakon intervencije policije je i njemačka ministrica unutrašnjih poslova Nancy Faeser pohvalila postupak službenika: "Ispravno je i neophodno da je policija Berlina strogo intervenirala kod takozvanog Kongresa Palestine. Mi nećemo trpjeti nikakvu islamističku propagandu i nikakvu mržnju protiv Židova", napisala je na socijalnoj mreži. I Stephan Weh iz tamošnjeg sindikata policije u tome vidi "jasnu poruku onima koji zloupotrebljavaju našu demokraciju ili sumnjaju u sposobnost akcije policije glavnog grada", kaže u priopćenju. "Tko želi koristiti našu demokraciju, taj se mora držati pravila i zakona."

A pravila i zakoni su bili na kušnji i u subotu: organizatori kongresa su zbog raspuštanja ove manifestacije pozvali na prosvjede na kojima se onda okupilo nešto manje od 2000 sudionika. I tu je prosvjed pred "Crvenom vijećnicom" u središtu Berlina počeo mirno i skandiranjem "shame on you" (sramite se), ali to nije tako ostalo. Prosvjedi su krenuli putem reprezentativne berlinske avenije Unter den Linden i na začelju povorke je došlo do sukoba sa službenicima. Tri prosvjednika su uhićena, a u pripremi su bile policijske snage i diljem grada.

"Protuzakonito"?

No ni tu nije kraj: organizatori "Palestinskog kongresa" u Berlinu namjeravaju poduzeti pravne korake protiv policije koja je, po njihovom mišljenju "protuzakonito" i "neprimjereno" raspustila tu manifestaciju. Njihova pravnica, Nadija Samour tvrdi kako su bile moguće i bitno manje mjere, a "svaki pokušaj zaštite ovog okupljanja je torpedirala policija".

Tvrdi kako se na kongresu nisu čule "nikakve kažnjive izjave" - što je priznala i policija, a njihova pravnica također tvrdi i kako organizatorima "nije bilo poznata zabrana javnog nastupa" niti za Salmana Abu Sittu i kako im je to priopćeno tek uoči početka kongresa. No očito su i organizatori slutili kako će s tim govornikom biti problema: on živi u Velikoj Britaniji i zapravo je trebao doći u Berlin na ovaj kongres, ali umjesto toga je radije uspostavljena video-veza.

Short teaser Policijsko raspuštanje "Palestinskog kongresa" u Berlinu je izazvalo i prosvjede - a očito predstoji i tužba.
Item URL https://www.dw.com/hr/spor-oko-raspuštanja-palestinskog-kongresa-u-berlinu/a-68821312?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/68810464_303.jpg
Image caption Policijski službenici su prekinuli "Palestinski kongres" u Berlinu
Image source picture alliance/dpa
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/68810464_303.jpg&title=Spor%20oko%20raspu%C5%A1tanja%20%22Palestinskog%20kongresa%22%20u%20Berlinu

Item 6
Id 68821322
Date 2024-04-15
Title Trump bi se mogao kandidrati i iz zatvora
Short title Trump bi se mogao kandidrati i iz zatvora
Teaser Ovo se nikad nije zbilo u povijesti Sjedinjenih Američkih Država. Budući kandidat i, možda, predsjednik Donald Trump ima četiri suđenja od kojih bi ga neka mogla dovesti u zatvor. Da li bi mogao pomilovati samoga sebe?

Donald Trump, zasigurno ponovo kandidat američkih republikanaca za predsjednika, u posljednje vrijeme je čest posjetitelj sudnica.

U siječnju je porota u New Yorku presudila da mora platiti jednoj spisateljici milijune dolara zbog seksualnog maltretiranja i klevetanja, protiv čega je Trump uložio žalbu. To je bio građanski postupak. A sada je Trump prvi bivši predsjednik ikada koji se suočava sa suđenjem i u krivičnom postupku.

Od ovog ponedeljka (15. travanj) u New Yorku se razmatra je li Trump usred kampanje 2016. godine – poslije koje je ušao u Bijelu kuću – platio kako bi se pokopale priče o njegovom vanbračnom seksualnom odnosu sa jednom porno-zvijezdom.

To je prvi od četiri kaznena postupka – dva na nivou savezne države, dva federalna – koja čekaju Trumpa. Drugo suđenje u Georgiji tiče se toga da je pokušao negirati poraz na izborima u toj državi 2020. godine.

Prvi federalni slučaj tiče se toga da je navodno svjesno širio laži o tome kako su izbori pokradeni, a drugi da je ilegalno zadržao poverljive dokumenta kad je napustio Bijelu kuću.

Da li Trump može biti kandidat ako bude osuđen?

Da. Američki Ustav vidi samo tri uvjeta za kandidate – moraju biti rođeni kao američki državljani, najmanje 35 godina stari i boraviti u SAD-u najmanje 14 godina.

Ima argumenata za to da ljudi pod krivičnim gonjenjem ne bi trebali moći biti kandidati, rekla je ranije za DW Laura Merrifield Wilson, profesorica političkih znanosti na Sveučilištu u Indianapolisu. „Ali svi ti argumenti su zasnovani na moralu i preferencijama, a ne na zakonskim ili proceduralnim zaprekama", rekla je ona.

Može li Trumpa diskvalificirati 14. amandman?

No, američki Ustav ima amandman dodan nakon građanskog rata, koji kaže da nijednu funkciju ne mogu obavljati oni koji su se zakleli da će poštivati Ustav, a potom bili „uključeni u pobunu".

Oni koji bi voleli da Trump bude izbačen iz trke smatraju da se ovaj 14. amandman može primjeniti zbog upada na Kapitol 6. siječnja 2021. godine. Kažu da su laži koje je Trump pričao o navodnoj izbornoj prevari pokrenuli rulju na krvavi upad.

Neke države, poput Colorada, su zbog toga htjele zabraniti Trumpu da uopće sudjeluje u predizborima među republikancima. No u ožujku ove godine je Vrhovni sud presjekao taj pokušaj Colorada, navodeći da pojedine države nemaju nadležnost da spriječe nekoga u kandidaturi za federalnu funkciju.

Vrhovni sud je potvrdio da nadležnost u tome jedino ima Kongres. A kako je Kongres podijeljen – pri čemu republikanci drže većinu u Predstavničkom domu, dok demokrati imaju tijesnu većinu u Senatu – mala je šansa da tamo Trumpu zabrane kandidaturu.

Da li će Trump smjeti glasati ako bude osuđen?

Vjerovatno neće. Jer, Trump je kao birač registriran na Floridi gdje osuđeni građani gube pravo glasa. „Većina prijestupnika na Floridi dobija nazad pravo glasa tek kad odsluži cijelu kaznu, uključujući uvjetnu, ili plati sve kazne i zatezne kamate", piše New York Times.

No, Trumpova kazna ili rok uvjetne provjere vjerojatno ne bi istekli do studenog, kada su izbori. Tako bi se došlo do paradoksa – čovjek može postati predsjednik, ali ne može glasati za sebe.

A što ako Trump ode u zatvor?

To nitzko ne zna. „Ovako nešto se ni izbliza nikad nije desilo", rekao je Erwin Chemerinsky, stručnjak za ustavno pravo sa Sveučilišta Kalifornije. „Samo možemo nagađati."

Zakonski, Trump bi mogao biti kandidat i iz zatvora. Ali bi bio priličan logistički izazov Sjedinjene Američke Države voditi iz zatvorske ćelije.

Neki pretpostavljaju da bi u tom slučaju Trump mogao podnijeti tužbu, tvrdeći da ga eventualna zatvorska kazna spriječila u ispunjavanju dužnosti predsjednika Sjedinjenih Država.

Može li Trump pomilovati sebe?

Teoretski, Trump bi kao predsjednik mogao sebi oprostiti zatvorsku kaznu ili čak izreći puno pomilovanje. Ali, to bi bilo ekstremno rastezanje predsjedničkih ovlasti i kao slučaj vrhunskog nepotizma bi vjerojatno završilo pred Vrhovnim sudom. No, tamo ipak konzervativni suci imaju komotnu većinu od šest prema tri.

Drugi put bi bio da predsjednik Joe Biden, ako izgubi izbore, pomiluje Trumpa kako ne bi nastao vakuum vlasti i potpuni kaos.

Ali, to bi se moglo odnositi samo na federalna suđenja. Jer, čak ni predsjednik nema nadležnost oko pomilovanja nekoga tko je osuđen po optužnici pojedinih saveznih država, recimo New Yorka ili Georgije.

Short teaser Budući kandidat i, možda, predsjednik Donald Trump ima četiri suđenja od kojih bi ga neka mogla dovesti u zatvor.
Item URL https://www.dw.com/hr/trump-bi-se-mogao-kandidrati-i-iz-zatvora/a-68821322?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&title=Trump%20bi%20se%20mogao%20kandidrati%20i%20iz%20zatvora

Item 7
Id 68820232
Date 2024-04-15
Title Iran između junačenja i straha od izraelskog odgovora
Short title Iran između junačenja i straha od izraelskog odgovora
Teaser Zvaničnici u Teheranu obećavaju da će idući put udar na Izrael biti još jači. Istovremeno, mnogi građani hrle na benzinske pumpe ili prave zalihe riže.

Stručnjaci za Bliski istok zabrinuti su kako bi Izrael mogao odgovoriti Iranu na masovni napad iz zraka tijekom vikenda. Bojazan je da bi dvije države mogle ući u opasan krug napada i odmazde.

General Hossein Salami, komandant moćne iranske Revolucionarne garde, rekao je na iranskoj državnoj televiziji da je Teheran ušao u „novu fazu“ u kojoj će izraelski napadi na iranske „interese, imovinu, zvaničnike ili građane dobiti odgovor s vlastite teritorije“.

Načelnik generalštaba Hossein Bagheri najavio je da će odgovor Irana biti „mnogo jači“ ako Izrael pokrene svoju akciju odmazde.

Mural na Palestinskom trgu u Teheranu je preko noći dopunjen natpisom „Sljedeći udarac bit će snažniji“, napisanim na perzijskom i hebrejskom.

„Antiizraelska osećanja su DNK Irana“

Hamed Mohammadi, iranski novinar iz Berlina, kaže za DW da se Iran oslanja na vojna sredstva kako bi demonstrirao snagu nakon napada u Damasku u kojem je ubijeno sedam iranskih zvaničnika.

„Antiizraelska osjećanja su DNK Islamske Republike. Takvim pristupom, nivo konflikta u regiji ekstremno je porastao“, navodi Mohammadi. „Posljednja eskalacija je ulazak u novu fazu, i praktično daje Izraelu zeleno svjetlo da preduzme agresivnije akcije čak i na iranskoj teritoriji.“

No, među stanovništvom u Iranu čini se da su mnogi zabrinuti zbog mogućih izraelskih udara na iranske gradove.

Tijekom nedjelje je redakcija DW na perzijskom jeziku zabilježila brojne objave na društvenim mrežama koje prikazuju duge redove na benzinskim pumpama iz straha od skoka cijena.

Gužve su bile u supermarketima, a grabile su se osnovne namirnice poput riže i kruha. Iranska valuta rijal brzo je pala rekordno nisko u odnosu na američki dolar.

Mnogi Iranci osjećaju neizvjesnost

Soroush Mozaffar Moghadam, pisac i analitičar koji je morao napustiti Iran nakonvala protesta protiv vlasti 2022. godine, kaže da je bio u kontaktu s mnogim ljudima iz domovine tijekom nedjelje. Za DW kaže da se mnogi osjećaju zbunjeno i uplašeno. „Glavne teme su posljedice mogućeg izraelskog vojnog napada na Iran, pesimizam u pogledu budućnosti i nesigurnost.“

„Jedan mladić s kojim sam pričao rekao je da ne vidi perspektivu jer vjeruje da većina u Iranu ne može utjecati na agresivno ponašanje vlasti“, zaključuje on.

Short teaser Zvaničnici u Teheranu obećavaju da će idući put udar na Izrael biti još jači. Istovremeno, mnogi građani su uplašeni.
Item URL https://www.dw.com/hr/iran-između-junačenja-i-straha-od-izraelskog-odgovora/a-68820232?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/68816710_303.jpg
Image caption Prizor iz gradskog prijevoza u Teheranu (nedjelja, 14.4.)
Image source Vahid Salemi/AP Photo/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/68816710_303.jpg&title=Iran%20izme%C4%91u%20juna%C4%8Denja%20i%20straha%20od%20izraelskog%20odgovora

Item 8
Id 68789144
Date 2024-04-14
Title Provjera činjenica: je li Zelenski kupio kuću kralja Charlesa?
Short title Je li Zelenski kupio kuću kralja Charlesa?
Teaser Jedan (navodno) britanski news-portal tvrdi da je ukrajinski predsjednik Zelenski kupio rezidenciju od kralja Charlesa za 20 milijuna funti. DW je provjerom činjenica utvrdio da je to izmišljotina.

Tvrdnja: Zelenski je kupio Highgrove House - bivšu rezidenciju kralja Charlesa III. i kraljice Camille za 20 milijuna funti. To se, između ostalog, tvrdi u članku (navodno) britanskog novinskog portala pod nazivom London Crier (arhivirano). Ova tvrdnja je postala viralna i na platformi X. Ovaj tvit (arhiviran) imao je oko 125.000 pregleda.

DW provjera činjenica: To je laž. Ne postoje dokazi koji bi potkrijepili tvrdnju da je ukrajinski predsjednik Zelenski kupio tu nekretninu. Internetska pretraga je otkrila da u poznatim britanskim medijima nije bilo izvještavanja o navodnoj prodaji kuće. Na službenoj internetskoj stranici Highgrove Housea stoji: "Highgrove je privatna rezidencija Njihovih Veličanstava: kralja Charlesa III. i kraljice Camille." Informacije o mogućoj prodaji kuće ne pojavljuju se nigdje u službenim izvorima. Novinarski tim rezidencije Highgrove House nije odgovorio na pisani upit DW-a do objavljivanja ovog teksta. Ni na njihovoj stranici nema službenog priopćenja o navodnoj prodaji.

Highgrove House se nalazi samo nekoliko milja od Tetburyja u Gloucestershireu. U vlasništvu je kralja Charlesa od 1980. godine. Kasnije je postala glavna rezidencija Charlesa i Diane i njihova dva sina, Williama i Harryja. Dakle, ova tvrdnja se temelji isključivo na članku s navodnog novinskog portala London Crier- koja ima još nekoliko nelogičnosti.

Nema dokaza o prodaji Highgrove House

Kao navodni izvor za ovu tvrdnju portal London Crier se poziva na video s YouTubea (arhiviran) koji je objavljen samo nekoliko dana prije članka. Prema tom video-filmu, šestero članova osoblja u Highgrove Houseu i bivši batler kralja Charlesa potvrdili su informaciju da je kuća prodana. Ostali zaposleni su, kako se kaže u videu, željeli ostati anonimni.

Batler Grant Harrold je u intervjuu iz 2022. izvijestio o uspomenama na kuću Highgrove - ali nigdje nije bilo riječi o prodaji te kuće. Govori se i o sastanku Camille i supruge Zelenskog- Olene, čije je poznanstvo navodno iniciralo dogovor o kupovini kuće.

Prema izvještajima njemačke novinske agencije dpa, sastanak ukrajinskog predsjednika Zelenskog i kralja Charlesa održan je 29. veljače. Zelenska je fotografije posjeta objavila na Instagramu (arhivirano). Ona je zahvalila kraljevskoj obitelji i cijeloj Ujedinjenom Kraljevstvu "na dosljednoj podršci Ukrajine", prihvatu oko 200.000 ukrajinskih izbjeglica i redovitim sastancima. U njezinom postu nema informacija o kupovini kraljevske rezidencije.

Greške na web-stranici i u člancima

Još jedna upečatljiva karakteristika online-publikacije London Criera pokazuje kako pokušaj da se klikne na povezane stranice društvenih mreža navodnog novinskog portala završava na X-u i Instagram-platformi stranici pod nazivom "Codetipi", koja je proizvod WordPressa - sustava za kreiranje online-stranica. Ali ona nema nikakve veze s navodnim portalom. Na ovoj stranici također ne postoji impressum, što obično imaju službeni portali vijesti. Bez podataka za kontakt, Deutsche Welle nije ni mogao kontaktirati kreatore stranice.

Još jedna nedosljednost može se vidjeti na dnu web-stranice. Tu piše da je publikacija postojala još 1863. godine. Posljednja godina izdavanja navedena je kao 2023. Međutim, stranica je registrirana tek 26. ožujka 2024. Da biste potvrdili domenu, link se može unijeti na web-stranicu kao što je Whois ili Viewdns.info. Tada se prikazuju informacije o traženoj domeni - uključujući i kada je stranica registrirana. Greške se također pojavljuju uvijek iznova u pojedinačnim objavama na sajtu: nedostaju i imena autora, članci na online platformi su označeni navodnim autorima kao što su "admin", "dennis.marshall10" ili "xavier.parker7".

Pregledom drugih članaka navodnog novinskog portala stječe se dojam kao da se radi o nekakvom proizvodu brainstorminga. Podnaslovi kao što su „Uvod" ili „Sažetak" upućuju na radnu verziju teksta, a ne završeni novinarski članak. Sve ove točke ukazuju da to ne može biti prava online-stranica za vijesti.

Lažni portal vijesti s ruskom propagandom

Naziv "Crier” zapravo podsjeća na novine koje su nekada postojale. U američkoj Kongresnoj biblioteci (Library of Congress) navodi se da su novine pod nazivom "The Crier" postojale između 1968. i 1980. godine. U SAD-u se u ožujku u velikom broju pojavio niz navodnih novinskih portala s imenima koja podsjećaju na nekadašnje novine.

New York Times je izvijestio o poplavi raznih web-stranica koje su imale nazive poput "The Chicago Chronicle" ili "DC Weekly". Prema informacijama ovog američkog lista, sve te stranice su bile povezane s Rusijom. To znači da su to novinski portali, koji bi trebali ostavljati dojam pravih novina, ali zapravo šire rusku propagandu.

Prema studiji Sveučilišta Clemson u Južnoj Karolini, ruske kampanje dezinformacija uključuju postavljanje lažnih vijesti na prave web-stranice vijesti u inozemstvu, kreiranje lažnih naloga na društvenim mrežama i korištenje lažnih web-stranica, odnosno news-portala, kako bi se lažnim izvještajima dala legitimnost i kredibilitet.

Sam Volodimir Zelenski često je meta ruskih kampanja kojima se šire dezinformacije. Prema podacima Europskog opservatorija za digitalne medije (EDMO), narativi da je ukrajinska vlada korumpirana najčešće se šire u kontekstu rata Rusije u Ukrajini. Narativ da je ukrajinski predsjednik sebi priuštio skupe luksuzne jahte ili vile, na primjer, već je postojao u prošlosti. DW je također izvještavao o takvim lažnim informacijama u prošlim provjerama činjenica. Rezultat ranijih i aktualne provjere činjenica DW-a je: Zelenski nije kupovao nikakve jahte ili vile – a ni rezidenciju Highgrove House.

Short teaser Jedan (navodno) britanski news-portal tvrdi da je Zelenski kupio rezidenciju od kralja Charlesa. To je izmišljotina.
Item URL https://www.dw.com/hr/provjera-činjenica-je-li-zelenski-kupio-kuću-kralja-charlesa/a-68789144?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/68752355_303.jpg
Image caption Highgrove House
Image source Chris Jackson/picture alliance / empics
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/68752355_303.jpg&title=Provjera%20%C4%8Dinjenica%3A%20je%20li%20Zelenski%20kupio%20ku%C4%87u%20kralja%20Charlesa%3F

Item 9
Id 68810140
Date 2024-04-14
Title BiH na hrvatskim izborima: od najmanjeg zla do noćne more
Short title BiH na hrvatskim izborima: od najmanjeg zla do noćne more
Teaser U BiH je za parlamentarne izbore u Hrvatskoj registrirano 100 tisuća građana, koji će biračko pravo moći ostvariti na 42 biračka mjesta. Neradnog dana nema, a analitičari kažu da nema ni najbolje opcije za BiH.

Izbori u Hrvatskoj održat će se sredinom naredne sedmice a na njima građani biraju novi saziv hrvatskog Sabora. Iz perspektive BiH, koja u Sabor daje tri parlamentarca dijaspore, ne može se govoriti o opcijama koje su dobre za Bosnu i Hercegovinu, odnosno buduće odnose dvije zemlje, suglasni su analitičari.

„Hrvati koji su ostali živjeti u BiH imaju svoja prava kao konstitutivni narod i ta prava se posljednjih godina sustavno zanemaruju i gaze. Zbog toga kao Hrvati moramo biti složniji, odlučniji i ako hoćete drskiji i tražiti svoje. Pa makar se radilo i o nečemu simboličnom, kao što je izbor člana Predsjedništva BiH“, rekao je predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, s kojim aktualni premijer Andrej Plenković i predsjednik HDZ-a vodi glavnu političku borbu za šefa hrvatske vlade.

„HDZ manje zlo"

Ova višegodišnja politička tema i previranja unutar BiH i Hrvatske o tome tko kome bira člana Predsjedništva BiH dovela je do jedine teme oko koje se Plenković i Milanović slažu. U tom kontekstu, kako kaže politički analitičar iz Zagreba Davor Gjenero, ne može se govoriti o najboljoj opciji za BiH.

„Za cijeli Balkan je najmanje loša ona hrvatska opcija koja je trenutno na vlasti. Ali ne HDZ sam po sebi, nego europejski HDZ", kaže Gjenero, ističući da iako nije imala presudan utjecaj, Hrvatska je na čelu s Plenkovićem pomogla BiH na putu ka Europskoj uniji.

„Ako bi došlo do smjene vlasti, da Zoran Milanović preuzme kormilo, onda je jasno da bi uslijedilo razdoblje uvjetovanja, blokiranja, da bi ono što smo gledali 2015. sa zatvaranjem granice prema Srbiji u vrijeme migrantske krize bile tek marginalne igre u odnosu na ono što bi se moglo dešavati", mišljenja je Gjenero, navodeći da je u tim okolnostima HDZ manje zlo.

Gjenero također podsjeća da su Milanovićevi poželjni partneri u BiH „ljudi koji su proizašli iz projekta Herceg-Bosne, na čijem je čelu bivši general Ljubo Ćesić Rojs“. Bivši zastupnik HDZ-a, kojega je stranka izbacila, Rojs je sada nosilac liste „Hrvatsko bilo" u XI izbornoj jedinici. Namjera mu je, kaže, da dobije podršku za sva tri mjesta u Saboru koja su „rezervirana za HDZ".

„To čak nije ni treći entitet, to je Herceg-Bosna i to su Milanovićevi poželjni partneri. Najgora noćna mora“, kaže Gjenero.

Od svetkovine do radnog dana

Ipak, politika HDZ-a BiH, na čelu s Draganom Čovićem, nije se nikada potpuno odmakla od pretenzija ka trećem entitetu ili nekom drugom obliku hrvatske jedinice unutar BiH. Izborom Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH svaki put produbi ovu politiku, koja je sada došla do Čovićevog pritiska na izmjene Izbornog zakona. Iz Veleposlanstva SAD-a u BiH su komentirajući taj zakon upozorili, da bi se tako „de facto uvela hrvatska izborna jedinica u Federaciju BiH".

Čovića u tom kontekstu veže slična politika s Milanovićem, iako je potpuna podrška na strani HDZ-a i Andreja Plenkovića. Čović je čak i neposredno nakon raspisivanja izbora u Hrvatskoj, na Saboru HDZ- a u Zagrebu, rekao da će izbori biti svetkovina i da će na dan izbora u BiH biti neradni dan.

Međutim, 42 biračka mjesta u BiH za izbore u Hrvatskoj bit će otvorena dva dana, 16. i 17.travnja. Najviše ih je u Mostaru 23, Sarajevu, Vitezu, Orašju i Livnu po četiri, Tuzli dva, te jedno biračko mjesto u Banjaluci. Neradni dan neće biti proglašen na državnom ili entitetskim razinama. Kantoni imaju nadležnost da proglase neradni dan, ali s obzirom na to da će biračka mjesta biti otvorena dva dana, u većini općina će doći do raspodjele procesa rada kako bi se omogućilo glasanje.

Za političku analitičarku Tanju Topić u biti se neće ništa značajno promijeniti za BiH, bez obzira na to koja politička opcija u Hrvatskoj osvoji vlast. Osovine koje vode iz Hrvatske preko Čovića jednako su bitne i za Čovića i za Milorada Dodika, koji je u politički prisnijim odnosima s Milanovićem. „Razlika je samo u naklonosti", kaže Topić.

Veći katolik od pape

„Milanović se javno hvali i prijateljuje s Dodikom, posjećuju se privatno, za razliku od Plenkovića koji se suzdržano i na distanci drži prema Dodiku. Međutim, kad bismo zagrebali ispod uglađene površine, tko zna što bismo iskopali. Pojavnost je očito drugačija“, kaže Topić, ne sporeći značajnu ulogu Hrvatske u otvaranje pregovora Europske unije s BiH.

Topić ističe da ne treba zaboraviti politički zaokret Milanovića, koji je ranije zagovarao da se Hrvatima iz BiH onemogući da utiču na politički i parlamentarni život u Hrvatskoj, predstavljajući se tako većim katolikom od pape, kada je riječ o položaju Hrvata u BiH.

U tom kontekstu novinar iz Mostara Emil Karamatić kaže da je to stvarna politika Zagreba, ali u ovom trenutku nitko nema hrabrosti da to pitanje pokrene.

„Da se Hrvatska može toga riješiti, riješila bi se. Jer nekada je bilo 11 zastupnika iz BiH, a sada ih je tri. I ta tri bi skinuli da ikako mogu, nego nitko se neće direktno petljati u to“, kaže Karamatić.

Ruska veza

Još jedan aspekt će igrati značajnu ulogu u odnosima Bosne i Hercegovine i Hrvatske nakon izbora. Za analitičare će jačanje veza s Rusijom biti presudno u daljim odnosima, ne samo u odnosima unutar Hrvatske, nego i prema BiH.

„Jača veza, barem ona koju vidimo javno, leži u bliskosti prema Rusiji i Putinovoj politici između Milanovića i Dodika. Koliko nam je taj utjecaj potreban - pa bio bi poželjan da nije jednostran i selektivan, arogantan, s visoka, pun omalovažavanja i da ne podržava samo vlastitu etničku skupinu u BiH. Sve drugo znači ozbiljne potrese u BIH“, kaže Topić.

Na političku sponu Čović- Dodik, kažu analitičari, vezat će se bez problema bilo koja vlast u Zagrebu, samo je pitanje koji pravac će ta vlast imati i na čiji utjecaj neće biti imuna. I Gjenero upozorava na vezu Milanovića s Kremljom, za što postoje tek naznake ali s poznatim šablonom.

„U tom slučaju bi politika Čović-Dodik-Milanović bila ojačana tim ruskim utjecajem. Nemojte biti naivni i misliti da nema ruskog utjecaja na izbore u Hrvatskoj. A tu rusku šapu nećete prepoznati u trenutnoj vladajućoj stranci dok joj je Plenković na čelu“, zaključuje Gjenero, ne prejudicirajući da će tako i ostati.

Automatska registracija

Plenković će 16. travnja u Mostaru otvoriti Međunarodni privredni sajam, a tog dana bit će otvorena i biračka mjesta u BiH. Milanović je pozvao Državno izborno povjerenstvo Hrvatske da reagira.

„Plenković ide u Mostar 16. travnja, na dan izbora. I što očekujete od takvog tipa“, izjavio je Milanović.

Nevladina organizacija GONG (Građani organizirano nadgledaju glasanje) ranije je upozorila na to da hrvatski državljani, koji će na izborima za Hrvatski sabor glasati u Bosni i Hercegovini, registraciju mogu obaviti isključivo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima RH, a nikako u stranačkim organizacijama.

U BiH je registrirano nešto više od 100 tisuća aktivnih birača, što znači da posjeduju osobnu iskaznicu koja u sebi nosi automatsku registraciju. Od tog broja gotovo 60 posto birača moći će glasati u Mostaru. Na proteklim parlamentarnim izborima u XI. izbornoj jedinici glasalo je 28 tisuća građana, od čega 21 tisuća iz BiH.

Short teaser Što bi za odnose Hrvatske i BiH značila pobjeda Plenkovića, odnosno Milanovića na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj?
Item URL https://www.dw.com/hr/bih-na-hrvatskim-izborima-od-najmanjeg-zla-do-noćne-more/a-68810140?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/18538415_303.jpg
Image caption U Mostaru najviše izbornih mjesta
Image source DW/V. Soldo
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/18538415_303.jpg&title=BiH%20na%20hrvatskim%20izborima%3A%20od%20najmanjeg%20zla%20do%20no%C4%87ne%20more

Item 10
Id 68814387
Date 2024-04-14
Title Oštre osude i strah od moguće eskalacije
Short title Oštre osude i strah od moguće eskalacije
Teaser Napad Irana na Izrael izazvao je oštre reakcije brojnih svjetskih dužnosnika, ali i pojačao strah od širenja sukoba u toj regiji. G7 je jednoglasno osudio ponašanje Irana.

Pripadnici skupine G7 u nedjelju poslijepodne su osudili iranski napad. „Izražavamo našu punu solidarnost i podršku Izraelu i njegovom narodu i ponovno potvrđujemo našu predanost njegovoj sigurnosti“, stoji u zajedničkom priopćenju. U nastavku se od Irana traži da izbjegne bilo kakve akcije koje bi vodile ka daljnjoj eskalaciji.

Njemački kancelar Olaf Scholz „najoštrije" je osudio iranski napad. "Ovim neodgovornim iničim opravdanim napadom Iran riskira proširenje sukoba na regiju", izjavio je glasnogovornik vlade Steffen Hebestreit u Berlinu. "Njemačka je u ovim teškim trenucima čvrsto na strani Izraela", dodao je on. Sličnu reakciju iznijela je i ministrica vanjskih poslova Njemačke Annalena Baerbock koja je uputila i oštre kritike: "Oštro osuđujemo ovaj napad koji može cijelu regiju uvući u kaos", napisala je Baerbock na platformi X.

Predsjednica Odbora za obranu Bundestaga, Marie-Agnes Strack-Zimmermann, apelirala je na kancelara Olafa Scholza da pozove Kinu da doprinese smirivanju situacije na Bliskom istoku. "Budući da se kancelar već nalazi u Pekingu, trebao bi jasno istaći da je Izrael naš prijatelj i da Njemačka stoji uz Izrael", izjavila je političarka FDP-a za "Rheinische Post". Kina mora doprinijeti tome da ne dođe do eskalacije sukoba, odlučna je liberalna političarka.

Kao odgovor na direktni napad Irana na Izrael, Središnje vijeće Židova u Njemačkoj zahtijeva oštre sankcije protiv Teherana. "Njemačka i EU ne smiju imati nikakve sumnje u zauzimanje jasne i čvrste pozicije prema Teheranu", rekao je glasnogovornik ove institucije. "Sankcije moraju biti maksimalno pojačane, iranska Revolucionarna garda konačno mora biti označena kao teroristička organizacija."

Oštre osude i zabrinutost zbog iranskog napada

Predsjednik SAD-a Joe Biden napisao je na platformi X: "Naša okrenutost sigurnosti Izraela protiv prijetnji Irana i onih koji zastupaju njegove interese je nepokolebljiva." On je prije toga, kako se navodi, održao hitni sastanak na kome su, između ostalih, prisustvovali ministar obrane Lloyd Austin, ministar vanjskih poslova Antony Blinken i šef CIA-e, William Burns.

Britanski premijer Rishi Sunak govorio je o "bezobzirnom" napadu Irana na Izrael. Napad nosi "opasnost od povećanja napetosti i destabilizacije regije". "Velika Britanija će se i dalje zalagati za sigurnosti Izraela i svih naših regionalnih partnera, uključujući Jordan i Irak", rekao je on te istaknuo da njegova vlada zajedno sa saveznicima pod velikim pritiskom poduzima mjere kako bi se stabilizirala situacija i spriječila dalja eskalacija. "Nitko ne želi vidjeti daljnje prolijevanje krvi", dodao je Sunak.

Francuska vlada također je potvrdila svoju podršku Izraelu. "Odlukom o ovoj neviđenoj akciji, Iran je prešao na novu razinu destabilizacije", objavio je ministar vanjskih poslova Stéphane Séjourné na X-u.

I povjerenik EU-a za vanjske poslove Josep Borrell napad je nazvao "besprimjernom eskalacijom". "EU najoštrije osuđuje iranski napad na Izrael", napisao je Borrell na X-u

Guterres: "Duboko sam zabrinut"

"Duboko sam zabrinut zbog vrlo realne opasnosti od razorne eskalacije u čitavoj regiji", komentirao je glavni tajnik UN-a Antonio Guterres događaje na Bliskom Istoku. On poziva sve strane da pokažu najveću moguću suzdržanost kako bi se izbjegle akcije koje bi mogle dovesti do većih vojnih sukoba na više frontova na Bliskom Istoku, rekao je Guterres u priopćenju, koje prenose njemački mediji.

I Saudijska Arabija izražava duboku zabrinutost zbog trenutne eskalacija u regiji i ozbiljnih posljedica koje bi mogle uslijediti. U priopćenju objavljenom od strane Ministarstva vanjskih poslova, Kraljevina poziva sve strane da pokažu najveću moguću suzdržanost i sačuvaju regiju i njegovo stanovništvo od opasnosti rata.

Nestabilnost na financijskim tržištima

Financijska tržišta su, kako piše dnevnik Handelsblatt, relativno ignorirala rastuće geopolitičke rizike. U posljednjih nekoliko mjeseci, važni američki pokazatelji poput S&P 500 i njemački referentni indeks DAX su redovno dostizali nove rekordne vrijednosti, a čak ni nakon terorističkog napada Hamasa na Izrael početkom listopada nije bilo duže neizvjesnosti.

Međutim, nakon posljednje eskalacije na Bliskom istoku, situacija bi se mogla promijeniti, smatra Frank Kelly, osnivač analitičke kuće Fulcrum Advisors. Investitorima koji su tijekom posljednjih nekoliko dana bili nervozniji nego krajem ožujka vjerojatno će biti teško procijeniti situaciju prije otvaranja tržišta u ponedjeljak.

Kelly predviđa da će u ponedjeljak doći do tzv. bijega u sigurna kapitalna ulaganja, pri čemu oni tradicionalno preferiraju naftu i druge sirovine, kao i američke državne obveznice. S druge strane, u takvim situacijama obično dolazi do toga da rizična ulaganja, poput dionica i kriptovaluta, obično gube na vrijednosti.

Kelly očekuje da bi situacija u regiji mogla eskalirati. On je uvjeren "da će Izrael oštro reagirati na napade iz Irana i da će se na meti naći svi mogući ciljevi: naftni terminali, iranska nuklearna postrojenja, vojni objekti i institucije iranske vlade u Teheranu".

Bitcoin je naglo pao - a potom se oporavio

Kripto tržišta su već u subotu dramatično reagirala na napad Irana na Izrael. Bitcoin, najveća i najstarija kriptovaluta, izgubio je više od deset posto vrijednosti u samo 30 minuta i kratko vrijeme nakon službene potvrde napada bio je na 62.028 dolara. Nakon toga, vrijednost bitcoina se oporavila.

fš (Reuters, AP, dpa)

Short teaser Napad Irana na Izrael izazvao je oštre reakcije brojnih svjetskih dužnosnika i osudu skupine G7.
Item URL https://www.dw.com/hr/oštre-osude-i-strah-od-moguće-eskalacije/a-68814387?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&title=O%C5%A1tre%20osude%20i%20strah%20od%20mogu%C4%87e%20eskalacije

Item 11
Id 68811802
Date 2024-04-14
Title Izrabljivanje radnika u Srbiji: žalite se Nijemcima
Short title Izrabljivanje radnika u Srbiji: žalite se Nijemcima
Teaser Jedna žena pada s nogu u Lidlu na jugu Srbije. Druga u pogonu njemačke tvrtke Leoni. Kad se požale, kažu, trpe odmazdu. Ali u Njemačkoj je na snazi zakon prema kojem se ove žene mogu požaliti u samoj Njemačkoj.

Milica* radi u Lidlu dvije godine. Jelena je dvije godine u Leoniju, također njemačkoj firmi koja proizvodi kablove. Obje rade na jugu Srbije, obje su u srednjim godinama, imaju obitelji.I obje su vrlo nezadovoljne poslom.

„Posljednje je da su nam smanjili broj slobodnih dana u tjednu, pa sad imamo samo jedan slobodan dan", kaže Milica o radu u trgovini Lidla u Srbiji. Kaže, neke kolege po dvije godine nisu išle na odmor jer se za to „nisu stekli uvjeti".

„Veliki je pritisak od strane vodstva, lovimo normu da se što više za što kraće vrijeme završi. Daju gomilu zadataka i onda se za 15 minuta čude što nije završeno nešto što je za 15 minuta nemoguće uraditi“, priča ona.

„Traže da ostaneš nakon radnog vremena, pitaju 'molim te, možeš li', i onog trenutka kada više nemaš snage jer je svaki dan tako, onda trpiš posljedice", dodaje ova žena.

Milica radi za 60.000 dinara (oko 510 eura). Kada bi dobila sve bonuse i radila svaku subotu ili nedjelju, opet ne bi imala više od 70.000 (600 eura).

Kaže kako postoje zaposleni čija je uloga da budu „podrška radnicima“. Ali, kada se njima požali, oni moraju prenijeti ime i prezime radnika koji se žali i na što se žali. „Tada kreće novi krug pakla i osveta, otvoreno neprijateljski kažu da znaju za tvoje žalbe, gube se bonusi i slično“, priča ona. Sindikat u Lidlu ne postoji.

„Djeca imaju umornu majku"

Ni Jeleni* nije drugačije. Ona stoji na traci i mora ju pratiti, nema usporavanja. Ne može sjesti i odmoriti se, ne smije pogriješiti, jer to nekoga može stajati života.Leoni svoje kablove prodaje kompaniji BMW.

„Za dvije godine sam izrezala barem dva milijuna žica. Samo se štanca. Logično je da nekad padne koncentracija, nekad niste fizički u stanju, radite bolesni – kišem, kašljem, ništa ne vidim, a radim“, priča nam Jelena.

„Do sada sam imala tek par nađenih grešaka. Ali ima ljudi koji imaju mnogo više, i onda se i ugovor mijenja, na lošiji status“, priča ona i kaže da još uvijek nije primljena u stalni radni odnos.

„Morate paziti, velika je odgovornost, neke žice se ugrađuju u sjedala, u klimu, neke u airbag, tek tu ne smijete pogriješiti, zamislite, životi ljudi ovise od toga jeste li vi to dobro proizveli. I onda za taj svoj rad primite 500 eura", kaže naša sugovornica.

„S tih 500 eura mogu živjeti sedam dana, a kod kuće sam dobila kaos. S obzirom na to radim u tri smjene, moja djeca su uskraćena za sva tri obroka, dobili su majku koja je stalno umorna, nezadovoljna, nenaspavana.“

„Dobila sam i to da oni mene ne razumiju, ne mogu napredovati ne poslu, ne mogu dobiti odmor kad želim, nikada ne znate kada ćete ga dobiti, kažu vam par dana prije odmora da vam je odmor odobren, radite preko mogućnosti kada poslodavac traži od vas, a kada nema potražnju, on vas pošalje kući i skida vam bonuse zbog tih dana kada on nema posla“, ogorčena je naša sugovornica.

Ni u Leoniju ne postoji sindikat. Radnicima je dozvoljeno da se sindikalno udruže, kaže ona, ali ako to urade, također im je indirektno rečeno da će ostati bez posla.

Može li njemački zakon pomoći?

Ove probleme mogao bi riješiti njemački Zakon o praćenju proizvodnog procesa koji je na snazi punih godinu dana. Prema ovom zakonu, obje naše sugovornice mogu se žaliti direktno firmama u Njemačkoj. I više od toga, Jelena se može na uvjete rada žaliti kompaniji BMW kao dobavljaču koji ugrađuje kablove koje Leoni napravi u Srbiji.

Ovo bi trebao biti alarm za BMW, jer posluje s onima koji ne poštuju ljudska i radnička prava.

Prema novom zakonu, BMW je u obvezi da radi na poboljšanju uvjeta rada u kompanijama u kojima dobavlja svoje proizvode, u suprotnom mu prijete kazne.

„Kompanije prijavljene u Njemačkoj koje posluju sa srpskim kompanijama moraju u svom lancu opskrbe analizirati društvene i ekonomske rizike, da postoje adekvatne preventivne mjere i da prate kako se one sprovode“, kaže Sanela Bahtijarević iz njemačkog Društva za međunarodnu suradnju (GIZ) koje je aktivno i u Srbiji.

Bahtijarević je savjetnica u Inicijativi za globalnu solidarnost, projektu koji bi trebao pojasniti Zakon o lancima opskrbe i poveže povezati, civilno društvo i sindikate, te obavijestiti radnike i u Srbiji o njihovim pravima.

Prema neslužbenim procjenama Regionalne privredne komore u Srbiji, oko sto poduzeća direktno je pogođeno njemačkim zakonom.

„Rizici podrazumijevaju dječji rad, prisilni rad, sigurnost zdravlja na radnom mjestu, poštovanje radnog vremena, prekovremenog vremena, isplaćivanje adekvatnih zarada, pa sve do sindikalnog udruživanja i diskriminacije“, objašnjava Sanela Bahtijarević.

„Ako radnik proizvodi dijelove za Mercedes, sada može otići na stranicu Mercedesa i poslati žalbu i biti stalno obavještavan o tome što se s njegovom žalbom događa. Mercedes je obavezan primjereno reagirati", kaže naša sugovornica.

Ipak se i poslodavac pita

Osim direktne žalbe firmi kupcu proizvoda, postoji i Savezna agencija za kontrolu izvoza koja je zadužena za praćenje primjene zakona. Na stranici te agencije također radnik može podnijeti pritužbu i biti obaviješten o postupanju.

Zaklada Centar za demokraciju ovaj zakon doživljava kao dodatni način zaštite prava radnika, posebno jer se srpski zakoni nedovoljno sprovode, radni sporovi traju i do pet godina, a odnose se samo na radnike koji su zaposleni na osnovi ugovora o radu.

„Najviše ovisi od toga koliko su radnici obaviješteni o prilikama i mehanizmima koje im njemački zakon ovdje daje, ovisi mnogo i od sindikata koji treba biti na dodatni način angažiran u obavještavanju radnika i u prijavi povreda radnih prava, neposredno i njemačkog sindikata“, kaže Nataša Vučković, glavna tajnica zaklade Centar za demokraciju.

Ipak, predsjednica Ujedinjenog sindikata „Nezavisnost“ Čedanka Andrić misli nešto drugačije.

„Hoće li ovaj zakon zaživjeti i u Srbiji? Ne prebacujem lopticu, ali to najviše ovisi od poslodavca, koliko će on razviti mehanizme i koliko će konzultirati zaposlene", smatra ona.

Jer, kako kaže Andrić, u Srbiji „malo gdje" postoje sindikati. Kao što ih nema u Lidlu ili Leoniju.

To znači da Milici i Jeleni, s početka priče, koje nemaju sindikat u kompanijama u kojima rade, ne preostaje ništa drugo nego da se žale direktno Nijemcima.

I da se nadaju da zbog toga, na kraju, neće trpjeti posljedice.

*Prava imena radnica su poznata redakciji. Tražile su da u tekstu promijenimo imena jer se boje posljedica.

Short teaser Jedna žena pada s nogu u Lidlu na jugu Srbije. Druga u tvornici njemačkog Leonija. Kome se one mogu požaliti?
Item URL https://www.dw.com/hr/izrabljivanje-radnika-u-srbiji-žalite-se-nijemcima/a-68811802?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/68808890_303.jpg
Image caption Radnici bez sindikata: Lidl u Srbiji
Image source Jelena Djukic Pejic/DW
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/68808890_303.jpg&title=Izrabljivanje%20radnika%20u%20Srbiji%3A%20%C5%BEalite%20se%20Nijemcima

Item 12
Id 68813197
Date 2024-04-14
Title Iran dronovima i raketama napao Izrael, napad u potpuinosti odbijen
Short title Iran dronovima i raketama napao Izrael, napad odbijen
Teaser S nekoliko desetaka dronova i balističkih projektila Iran ja napao Izrael. Prema navodima Teherana radi se o odmazdi za navodno izraelski nedavni napad na iransko veleposlanstvo u Siriji.

Nešto nakon 22 sata u subotu navečer, pojavile su se prve vijesti o polijetanju „preko 100 dronova" iz baza Iranske revolucionarne garde su smjeru Izraela. U isto vrijeme je ispaljen nepoznati broj balističkih projektila. Prema priopćenju Revolucionarne garde, cilj su bili „čvrsto definirani ciljevi" u Izraelu a napad je odmazda za raketiranje Iranskog veleposlanstva u Siriji početkom mjeseca za što Iran optužuje Izrael. U međuvremenu se govori o "preko 300" projektila.

Prema informacijama izraelske vojske, proturaketna obrana je uhavtila "99 posto" svih projektila kojima je napadnut Izrael. Do manjih oüteäenja je doülo, kako je priopćeno, u jednoj vojnoj bazi u Negevu. U ovim dijelu zemlje je i jedna djevojčica teže ozlijeđena.

Izraelska vojska govori o vojnim bazama na Golanskoj visoravni na sjeveru zemlje i u pustinji Negev na jugu. Nešto prije jedan sat u nedjelju ujutro oglasile su se sirene u Jeruzalemu i više gradova na jugu Izraela.Novinari javljaju o eksplozijama na nebu iznad samog Jeruzalema što ukazuje na presretnute dronove.

Iranske vlasti, usprkos odbijenom napadu, govore o "uspješnoj akciji" koja je "zionističkom režimu" (kako Iran naziva Izrael) pokazala da ne smije prelaziti crvene linije.

SAD i Jordan oborili iranske dronove

Istodobno je i Hezbolah napao ciljeve na Golanskoj visoravni a pobunjeni hutisti u Jemenu su također, u dogovoru s Irenom, pokrenuli napade dronovima na ciljeve u Izraelu. Kratko nakon ponoći agencije su objavile da su američki i britanski zrakoplovi u blizini sirijsko-iračke granice oborili nekoliko iranskih dronova. Jordan je iznad svog teritorija oborio na desetke iranskih dronova. Iran je i SAD i Jordan prije toga upozorio da se „ne miješaju u sukob". Washington je priopćio kako je "u stalnom kontaktu" s Izraelom i ostalim partnerima. Prema navodima izraelske vojske, u obrani iranskog napada sudjelovale su i francuske vojne snage.

Izraelska vlada je najavila da će „primjereno odgovoriti" na napad Irana.

Oštre osude napada

Njemački kancelar Olaf Scholz je „najoštrije osudio“ iranske napade na Izrael. „Ovim neodgovornim i ničim opravdanim napadom Iran riskira regionalno širenje sukoba. U ovim teškim trenucima je Njemačka čvrsto na strani Izraela. Oko daljnjih reakcija ćemo se dogovoriti s našim partnerima iz skupine G7“, stoji u poruci njemačkog kancelara Scholza koji se trenutno nalazi u posjetu Kini.

Kako je priopćeno iz vladinih krugova, Scholz je cijelu noć u zračnoj luci Chongqing pratio situaciju u kontaktu sa sigurnosnim službama Njemačke. Za sada nije priopćeno hoće li kancelar prekinuti posjet koji bi trebao trajati do srijede.

Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock poručila je preko platforme X: „Mi najoštrije osuđujemo tekući napad koji čitavu regiju može gurnuti u kaos".

„Europska unija najoštrije osuđuje neprihvatljiv napad Irana na Izrael, To je besprimjerna eskalacija i teška prijetnja sigurnosti u regiji", priopćio je EU povjerenik za vanjska i sigurnosna pitanja Josep Borrell preko platforme X.

nk (RTR, dpa, AP)

Short teaser S preko stotinu dronova i balističkih projektila Iran ja napao Izrael.
Item URL https://www.dw.com/hr/iran-dronovima-i-raketama-napao-izrael-napad-u-potpuinosti-odbijen/a-68813197?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/68813661_303.jpg
Image caption Izraelski proturaketni sustav "Iron Dome"
Image source Tomer Neuberg/picture alliance/AP
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/68813661_303.jpg&title=Iran%20dronovima%20i%20raketama%20napao%20Izrael%2C%20napad%20u%20potpuinosti%20odbijen

Item 13
Id 68801312
Date 2024-04-12
Title Zakon o lancu isporuke ipak nešto mijenja
Short title Zakon o lancu isporuke ipak nešto mijenja
Teaser Nitko ne želi da moraju raditi i djeca za sitne novce i da se uništava okoliš - ali ipak najprije gleda na cijenu. U Njemačkoj već godinu dana postoji Zakon o lancu isporuke, a to sprema i EU.

Čokolada je posebno gorka priča: berba kakaovca u vrućem i vlažnom okružju Zapadne Afrike je posao u kojem za malenu nadnicu rade čitave obitelji - zajedno sa svojom djecom. Mnoštvo je organizacija i udruga, uključujući i Ujedinjene narode, koje žele da mališani svugdje na svijetu radije pohađaju škole, ali realnost je još uvijek drugačija. Novinari američke postaje CBS i švicarske SRF su utvrdili i kako se čokolade tvrtki Mars i Lindt & Sprüngli dobrim dijelom rade od kakaovca koji je došao iz Gane, nakon Obale Bjelokosti glavnog izvoznika kakaovca na svijetu. A poznato je kako u Gani u berbi kakaovca radi oko 700 tisuća djece i maloljetnika.

Nije drugačije niti s mnoštvom drugih proizvoda koji se nađu u našim trgovinama. Nevladina humanitarna organizacija Oxfam optužuje i njemačke trgovačke lance kao što su Edeka i Rewe da jedva gledaju, poštuju li se u zemlji podrijetla ljudska prava i očuvanje okoliša. Zajedničko istraživanje novinara njemačkih postaja NDR, WDR i novina Süddeutsche Zeitung otkrivaju i kako ima proizvođača dijelova koji isporučuju i za vozila BMW-a ozbiljno i nekažnjeno zagađuju okoliš.

Odgovornost ne prestaje na vratima tvornice

Sve je to već odavno poznato, ali potrošači - pa tako i proizvođači i trgovački lanci najprije gledaju na ceduljicu s cijenom ne razmišljajući što bi moglo značiti kad je nešto izuzetno jeftino. U Njemačkoj je zato od početka 2023. na snazi Zakon o lancu isporuke kojem se tvrtkama nalaže "obveza pažljivog izbora" tvrtki od kojih će i u inozemstvu kupovati robu i dijelove.

"Ta obveza vrijedi za vlastito poslovno područje, za ponašanje poslovnih partnera i za ponašanje daljnjih (posrednih) liferanata. Time odgovornost poduzeća ne prestaje na vlastitim vratima kruga tvornice, nego postoji diljem čitavog lanca isporuke", piše u Zakonu. Njemačka ministrica razvoja Svenja Schulze (SPD) je uvjerena kako je taj zakon pokazao rezultate: "Već i time što se sindikati moraju uzimati ozbiljnije, što su se uvela mjesta gdje se može uložiti žalba, već i time što se nešto pomaklo kod uvjeta rada u tim zemljama, sve to čujemo iz mnogih država s kojima surađujemo."

Svojevrsni otac tog zakona je trenutni njemački ministar rada Hubertus Heil (SPD) i makar još uvijek ima otpora, ima i tvrtki koje se angažiraju "već i zato što ne žele biti izložene na stupu srama". Isto tako, ministar je zadovoljan što je ovaj njemački zakon bio uzor i za smjernicu Europske unije koja će vjerojatno već ovog travnja dobiti zeleno svjetlo.

Europa još stroža od Njemačke

Dapače: propis Europske unije će biti još stroži od njemačkog zakona. Njemačka se u tom zakonu ograničava samo na tvrtke od preko 1.000 zaposlenih, europski propis će vrijediti već i za one preko 500 suradnika. U Njemačkoj je nadzor povjeren državnom Uredu za gospodarstvo i nadzor izvoza (BAFA) koji inače nadzire izvoz oružja i kako je potrošen novac za razvoj u inozemstvu, a iako je tamo u proteklih godinu dana prispjelo žalbi, još nema nikakvih globa ili kazni protiv tvrtki koje krše zakon, niti je moguća sudska tužba, kako mu zamjera Finn Schufft iz udruge Germanwatch.

Europski propis je i tu drugačiji: otvara mogućnost i kaznene tužbe protiv tvrtke koja krši ljudska i prava djece ili uništava okoliš. No tu postoji problem: svi odlično znamo kako funkcioniraju europske strukture i lako je moguće da će proći još više godina prije nego što europski propis i postane obveza za sve tvrtke u EU-u. U međuvremenu će u Njemačkoj vrijediti barem nacionalni zakon, makar i tu Udruga njemačke industrije (BDI) nalazi zamjerke. Predsjednik Udruge, Siegfried Russwurm upozorava kako su se kod provedbe tog zakona "pokazale mnoge negativne i neželjene posljedice i velik birokratski teret." Jer tu je mnogo papira i potvrda, a isto tako je poznato kako "papir trpi sve": kad liferant negdje daleko u svijetu pismeno zajamči kako ne iskorištava djecu i ne uništava okoliš, to ne mora značiti da to on ne čini.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.

Short teaser U Njemačkoj već godinu dana postoji zakon koji zabranjuje dječji rad i kod liferanata njemačkih tvrtki.
Item URL https://www.dw.com/hr/zakon-o-lancu-isporuke-ipak-nešto-mijenja/a-68801312?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/65364118_303.jpg
Image caption Mališani u Afganistanu rade u ciglani
Image source Ebrahim Noroozi/AP Photo/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/65364118_303.jpg&title=Zakon%20o%20lancu%20isporuke%20ipak%20ne%C5%A1to%20mijenja

Item 14
Id 68789765
Date 2024-04-11
Title Zašto su nafta, bakar i zlato sve skuplji?
Short title Zašto su nafta, bakar i zlato sve skuplji?
Teaser Na benzinskim pumpama u Njemačkoj posebno se osjeća rast cijena nafte. Rastu i cijene zlata i bakra.

Ponovo se 159-litarska bačva pobrinulo za zabrinutost. Riječ je o barelu nafte, mjernoj jedinici na svjetskom tržištu nafte. Cijena barela nafte tipa Brent, koja se eksploatira na Sjevernom moru, početkom godine iznosila je nešto malo iznad 70 američkih dolara, a sada je dosegla 90 dolara - rast od preko 20 posto. Taj skok cijena osjećaju i milijuni vozača na benzinskim pumpama, jer je benzin od početka godine poskupio za oko 10 centi po litru - s tendencijom dodatnog poskupljenja.

Trenutno se istovremeno događa nekoliko važnih stvari, objašnjava Carsten Fritsch, analitičar za sirovine iz Commerzbanke: "Rast cijena nafte pokreće kombinacija ekonomskog optimizma, manje ponude nafte i stalnih napetosti na Bliskom istoku."

Zbog dva rata raste cijena nafte

Posebno su zbivanja na Bliskom i Srednjem istoku doprinijela rastu cijena nafte. Nedavno je, na primjer, u napadu na velepslanstvo Irana u Siriji, iza koga, kako se pretpostavlja, stoji Izrael, ubijeno sedam članova iranske Revolucionarne garde. Incidenti poput ovih pokazuju kako brzo može doći do eskalacije konflikta u regiji - što izaziva zabrinutost u vezi s opskrbom naftom. To doprinosi nesigurnosti tržišnih aktera. "Osim toga, u posljednje vrijeme smo svjedočili i povećanju broja napada ukrajinskih dronova na rafinerije nafte u Rusiji", dodaje Carsten Fritsch.

Linda Yu iz DZ-Banke također smatra da su geopolitičke napetosti jedan od glavnih pokretača rasta cijena sirove nafte: "Pored toga, trebale bi se oporaviti i prigušena potražnja i oslabljenja ekonomija u Kini i Europi", kaže ova analitičarka u razgovoru za DW. Izgledi za globalni ekonomski oporavak i povećanje potražnje nafte tako potiču rast cijena crnog zlata.

Sjaj bakra i zlata

Inače su cijene sirovina, uključujući bakar i zlato, nedavno značajno porasle. Tako je cijena fine unce zlata nedavno premašila 2.300 američkih dolara - apsolutni rekord. Prema riječima Carstena Fritscha iz Commerzbanke, trenutno možemo govoriti o "reliju sirovina". Razlozi za rast cijena - od nafte do zlata - uglavnom su slični: "U većini slučajeva, to su pokazatelji povećane potražnje - uz istovremeno ograničenu ponudu istih."

Cijena za industriju važnog metala bakra trenutno je također porasla pod utjecajem spekulacija vezanih za smanjenje kamatnih stopa američke Središnje banke (FED). To, pak, slabi američki dolar - što čini sirovine kojima se trguje u dolarima, poput bakra, jeftinijim za investitore u drugim valutnim područjima, povećavajući tako potražnju i cijenu.

Zlato, koje je obično sigurna luka za investitore u kriznim situacijama, zbog rasta cijena zbunjuje investitore i promatrače tržišta. Neki od njih pretpostavljaju da je to povezano s očekivanim smanjenjem kamatnih stopa. Međutim, Svjetsko vijeće za zlato (World Gold Council) također ukazuje na trenutno veliki interes mnogih centralnih banaka. One su, kako je rečeno, u posljednje vrijeme nastavile kupovinu zlata "u velikim količinama". Spominju se središnje banke Kine, ali i Poljske, Češke, Indije, Singapura i Libije. Dakle, i ovdje se veća potražnja pobrinula za rast cijena.

OPEC: Nema planova za ograničavanje proizvodnje

U slučaju nafte, poseban faktor koji ograničava ponudu je - OPEC. Organizacija zemalja izvoznica nafte je prije nekoliko mjeseci smanjila proizvodnju. Sredinom ovog tjedna, OPEC je objavio da ne planira mijenjati tu politiku proizvodnje. To će vjerojatno doprinijeti održavanju napetosti na globalnim tržištima i tijekom idućih mjeseci - i može dodatno podići cijenu nafte. Također, prema izvještaju agencije Bloomberg, Irak je u ožujku proizveo više nafte nego što je bilo dogovoreno, a i ruski izvoz nafte je porastao. Linda Yu iz DZ-Banke predviđa daljnjii rast cijena nafte na godišnjoj razini, možda čak i do 95 američkih dolara po barelu.

Za vozačice i vozače automobila, ove vijesti vezane za 159-litarsku bačvu nisu dobre - barem ne za one koji koriste vozila s motorom s unutarnjim sagorijevanjem. Razvoj cijena nafte ima direktno opipljive posljedice na benzinskim pumpama. Budući da su cijene benzina i dizela usko povezane s cijenama sirove nafte, rastuće cijene nafte uzrokuju veće cijena goriva. Zbog toga potrošači moraju dublje zavući ruku u džep kada žele napuniti rezervoar svog automobila. Na to također ukazuje i nedavna provedena analiza ADAC-a o razvoju cijena goriva u ožujku. Prema njoj, cijena litre supera E10 je rasla tri tjedna zaredom i u prosjeku je iznosila 1,787 eura.

S druge strane, cijena dizela skoro da se nije mijenjala. To što je dizel manje pogođen rastom cijena, kako ističu iz ADAC-a, vjerojatno je posljedica skorog kraja sezone grijanja - tada se smanjuje potražnja za lož-uljem, goriva koje je vrlo slično dizelu.

Ovaj tekst je prethodno objavljen na njemačkom.

Short teaser Na benzinskim pumpama u Njemačkoj posebno se osjeća rast cijena nafte. Rastu i cijene zlata i bakra.
Item URL https://www.dw.com/hr/zašto-su-nafta-bakar-i-zlato-sve-skuplji/a-68789765?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/68702614_303.jpg
Image caption Cijene benzina u Njemačkoj i dalje rastu...
Image source Sina Schuldt/dpa/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/68702614_303.jpg&title=Za%C5%A1to%20su%20nafta%2C%20bakar%20i%20zlato%20sve%20skuplji%3F

Item 15
Id 68780703
Date 2024-04-10
Title Špedicija: gdje je zapelo s elektro-kamionima?
Short title Špedicija: gdje je zapelo s elektro-kamionima?
Teaser E-vozila se odavno nudi na tržištu, ali su automobili (pre)skupi, a infrastruktura punionica još uvijek nije optimalna. Prodaja stagnira, iako proizvođači u asortimanu imaju i modele s dosegom i od 500 kilometara.

Prelazak s kamiona koje pokreću fosilna goriva, odnosno motori s unutarnjim izgaranjem na e-kamione je zapeo i prije nego što je zapravo počeo. To je problem i za saveznu vladu u Berlinu, jer to znači da postoje sve manje šanse da se u sektoru gospodarskih vozila do 2030. za više od 40 % reducira emisija CO2 (u odnosu na 1990. godinu) – što je proklamirani cilj semafor-koalicije.

Po navodima Saveznog udruženja cestovnog prijevoza tereta i logistike (BGL), svaki dan na njemačkim prometnicama protutnji 800.000 kamiona, odnosno teretnih vozila nosivosti preko 7,5 tona. Među njima je koncem prošle godine, kako je priopćio BGL, bilo samo 475 vozila na električni pogon. Udio e-teretnjaka u ukupnoj floti teretnih vozila u Njemačkoj iznosi dakle manje od 1 posto. Većina vozila i dalje koristi dizel gorivo. A u međuvremenu neki proizvođači u svom asortimanu imaju i elektro-kamione dosega i do 500 kilometara. Ono što nedostaje, a to često kritiziraju proizvođači i špediteri, prije svega je adekvatna infrastruktura punionica za e-vozila.

Skupi e-kamioni

Ideja vodilja njegove branše, kako je u intervjuu za list Westdeutsche Allgemeine Zeitung (WAZ) rekao šef Uprave tržišnog lidera, tvrtke Daimler Truck, Martin Daum, glasi: „Kamion se ne vozi iz gušta. Radi se o tome da se robu efikasno transportira s jednog na drugo mjesto." A to se, kaže on, mora isplatiti: "I zato elektro-kamioni u ukupnoj kalkulaciji ne smiju biti skuplji od dizelaša."

Električni novi kamioni trenutno koštaju i više od 300.000 eura, što znači da je nabavna cijena znatno veća od konvencionalnih dizel-kamiona, koje se može nabaviti po cijeni od 100.000 eura naviše. Nakon što je savezna vlada zbog proračunske štednje odustala od programa subvencioniranja e-vozila, špediteri su postali još rezerviraniji po pitanju tranzicije svog voznog parka, odnosno zamjene klasičnih vozila na fosilno gorivo modernijim, odnosno e-modelima.

„Ako pođemo od trostruko veće cijene za e-teretnjake u odnosu na dizelaše, odnosno od prosječne marže od 0,1 do tri posto, nema te srednje velike firme koja si može priuštiti prelazak na ekološki povoljnije pogone", rezimira Dirk Engelhardt, šef BGL-a. Po pitanju cijena se u dogledno vrijeme može očekivati promjene, jer i u tom segmentu, kao i na tržištu osobnih vozila, kineski proizvođači poput BYD-a osvajaju sve veći dio tržišnog „kolača".

Za Karin Radström, članicu Uprave Daimler-Truck Holding AG, uopće nema sumnje da je za zelenu tranziciju „potrebna široka mreža infrastrukture punionica za vozila na električni pogon ili na vodik". Ili kako to formulira Engelhardt u ime Uprave BGL-a: „Kakve koristi špediter ima ako kupi e-kamion, a ne može napuniti bateriju."

Zajedničkim priopćenjem su BGL, Savezno udruženje špeditera i logistike (DSLV) te proizvođači vozila Daimler Truck i MAN zahtijevali instaliranje najmanje 10.000 javno dostupnih punktova za punjenje baterija e-kamiona, uključujući 4.000 takozvanih Mega-Chargera. To su punktovi na kojima se baterije za e-kamione mogu kompletno napuniti u roku od 45 minuta. U špediterskim vodama naime vrijedi moto „vrijeme je novac". Električni kamioni se trenutno pune uglavnom preko noći, na parkiralištima samih špedicija. Taj proces traje i do osam sati po vozilu.

Zelena struja

S obzirom na probleme oko infrastrukture nikoga zapravo ne čudi da zelena tranzicija u sektoru teretnog prometa ne napreduje baš glatko. Problem je i način na koji se proizvodi struju potrebnu za e-kamione. U kontekstu zaštite klime Martin Daum iz Daimler Truck upozorava: „Elektrifikacija nam pomaže samo ako se za pogon kamiona koristi obnovljiva energija." A šef BGL-a Engelhardt dodaje: "E-kamioni su dobri za klimu samo onda kada ih se puni zelenom energijom."

Samo za cestovni promet, kako je izračunao Dirk Engelhardt, za to bi bilo potrebno teoretski oko 188.000 vjetroturbina. „To je ogroman izazov kada imamo na umu da trenutno u zemlji postoji oko 28.000 vjetroturbina." Klimi se, kako napominje šef BGL-a, nikako ne pomaže korištenjem struje za kamione koju se dobije uz pomoć mrkog ugljena ili uvezene nuklearne struje.

Short teaser E-vozila se odavno nudi na tržištu, ali su automobili (pre)skupi, a infrastruktura punionica nije optimalna.
Item URL https://www.dw.com/hr/špedicija-gdje-je-zapelo-s-elektro-kamionima/a-68780703?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&title=%C5%A0pedicija%3A%20gdje%20je%20zapelo%20s%20elektro-kamionima%3F

Item 16
Id 68775268
Date 2024-04-09
Title Statistike pokazuju blag oporavak njemačkoga gospodarstva
Short title Statistike ukazuju na blag oporavak njemačkoga gospodarstva
Teaser Njemačke tvrtke u veljači su proizvele znatno više od očekivanog. Iako je izvoz još uvijek razočaravajući, ekonomisti vide znakove kraja silazne putanje.

Njemačko gospodarstvo u veljači je iznenađujuće snažno povećalo proizvodnju. Industrija, građevinarstvo i opskrbljivači energijom zajedno su proizveli 2,1 posto više nego u prethodnom mjesecu, objavio je Savezni zavod za statistiku. To je najjači porast od siječnja 2023., kada je mjesečni rast iznosio 2,9 posto. Ekonomisti koje je anketirala novinska agencija Reuters očekivali su porast od samo 0,3 posto. U siječnju je rast iznosio 1,3 posto.

To znači, kako proizlazi iz reakcije ministarstva gospodarstva, da se pojavljuju „znakovi za stvaranje podloge za gospodarski rast“. Na to su već ranije ukazivali vodeći pokazatelji poput porasta novih narudžbi u proizvodnom sektoru kao i pokazatelj poslovne klime koji objavljuje ekonomski institut Ifo.

Samo je industrijska proizvodnja porasla za 1,9 posto, čemu su najviše pridonijele automobilska industrija (plus 5,7 posto) i kemijska industrija (plus 4,6 posto). No istodobno je proizvodnja u jednako važnom sektoru strojarstva pala za 1,0 posto. Za dobre rezultate u veljači zaslužno je i građevinarstvo: zabilježen je rast od 7,9 posto. Proizvodnja energije je, pak, pala za 6,5 ​​posto.

“Recesija će vjerojatno završiti na ljeto”

Ekonomisti u svim ovim pokazateljima vide oprezan oporavak. "Nakon dva mjeseca pouzdanih podataka za prvo tromjesečje, konačno postoji razlog za blagi optimizam da je barem došao kraj ekonomskom padu", rekao je glavni ekonomist banke ING Carsten Brzeski, komentirajući aktualne brojke. "Drugo povećanje zaredom ukazuje na stabilizaciju poljuljane industrijske proizvodnje - pogotovo jer su se opet oporavili energetski intenzivni sektori poput kemijske industrije", rekao je glavni ekonomist Commerzbanke Jörg Krämer.

"Teret prouzročen nedavnim povećanjem ključnih kamatnih stopa i troškova energije polako se smanjuje." Recesija u Njemačkojće vjerojatno okončati na ljeto. Međutim, kako navode stručnjaci, neriješeni strukturni problemi njemačkoga gospodarstva i dalje govore protiv snažnog oporavka.

Izvoz iznenađujuće opada

Međutim, trenutačni podaci o vanjskoj trgovini kvare sliku laganog oporavka. Zbog pada potražnje iz Europe i Kine izvoz je u veljači iznenađujuće pao za 2,0 posto u odnosu na prethodni mjesec i to na 132,9 milijardi eura. Uvoz je, pak, neočekivano porastao za 3,2 posto, dosegnuvši drugi mjesec zaredom 111,5 milijardi eura.

U siječnju je izvoz porastao za značajnih 6,3 posto. Sveukupno, izvoz u zemlje izvan Europske unije blago je porastao za 0,4 posto na 60,0 milijardi eura. Značajan rast od 10,2 posto zabilježen je jedino u robnoj razmjeni s SAD-om.

Short teaser Statitike ekonomistima daju povoda za prognoze da bi recesija u Njemačkoj mogla prestati sredinom godine.
Item URL https://www.dw.com/hr/statistike-pokazuju-blag-oporavak-njemačkoga-gospodarstva/a-68775268?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/56471239_303.jpg
Image caption Izvozni hit - sandale Birkenstock
Image source Arno Burgi/dpa-Zentralbild/ZB/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/56471239_303.jpg&title=Statistike%20pokazuju%20blag%20oporavak%20njema%C4%8Dkoga%20gospodarstva

Item 17
Id 68770312
Date 2024-04-09
Title Njemačka i njezina nova "lučka strategija"
Short title Njemačka i njezina nova "lučka strategija"
Teaser Njemačke luke su dio “kritične infrastrukture”, zbog čega moraju biti posebno zaštićene u stvarnom i virtualnom svijetu. Zato njemačka vlada razvija novu lučku strategiju. Upravitelji luka su (uglavnom) zadovoljni.

Najpoznatiji primjer: Hamburg. Luka ovog grada, najveća u Njemačkoj, bila je živahan dio grada, "vrata u svijet". Svatko ju je mogao posjetiti, promatrati radnike, diviti se brodovima i sanjati o dalekim obalama. To se iz temelja promijenilo. Čitava lučka područja sada su ograđena, a posjetitelji stoje ispred ograda ili zatvorenih vrata.

Najkasnije od rujna 2001. godine, kada su teroristički napadi u SAD-u odnijeli tisuće života i šokirali cijeli zapadni svijet, luke se smatraju sigurnosno važnim mjestima preko kojih teroristi mogu upasti u zaštićeni državni prostor. Pretovar droge, ilegalni uvoz i izvoz oružja, pa čak i ljudi više nisu izazov samo za carinike, nego i za cijeli sigurnosni aparat jedne države.

Međunarodni odgovor na to bilo je uvođenje ISPS kodeksa (International Ship and Port Facility Security Code), koji je dogovoren 2002. godine pod vodstvom Međunarodne pomorske organizacije (IMO), a u Europi je stupio na snagu 2004. U Njemačkoj je savezna vlada 20. ožujka 2024. pokrenula proces donošenja „Nacionalne lučke strategije" kako bi zamijenila koncept nacionalne luke koji vrijedi do 2025. Prema ministru prometa Volkeru Wissingu (Liberalno-demokratska stranka FDP), sastavljena je lista s gotovo 140 konkretnih mjera koje nude rješenja za najhitnije izazove luka.

Presudno za međunarodnu konkurentnost

Prema informacijama s internetske stranice nadležnog ministarstva za digitalni promet i promet, luke su "održiva središta energetske tranzicije" i važna mjesta za „obuku i zapošljavanje" o kojima ovisi više od pet milijuna radnih mjesta. Njihova konkurentnost mora biti zajamčena, njihove „digitalne, automatizirane i inovativne” mogućnosti ojačane. Luke, kako se nadalje navodi, moraju biti opremljene „transportnom i komunikacijskom infrastrukturom koja se temelji na potrebama”. Sukladno tome, pet radnih skupina trebalo bi "izraditi smjernice i opskrbiti ih konkretnim mjerama”.

Alice Kehl, voditeljica komunikacija u Duisportu, operateru riječne luke u Duisburgu, pozdravlja "činjenicu da je savezna vlada izradila nacionalnu lučku strategiju." Gore navedena područja djelovanja "u svojoj suštini zadovoljavaju trenutne izazove". „Što se tiče konkurentnosti, ne samo Njemačke kao lučke lokacije, neprestano sami sebe kočimo i sprječavamo rast pretjeranim birokratskim preprekama,", navodi se u priopćenju luke na Rajni.

Središnja udruga njemačkih lučkih kompanija (ZDS), također izričito pozdravlja vladinu inicijativu. Njegov izvršni direktor, Daniel Hosseus, rekao je za DW: "Dijelimo ocjene sadržane u inicijativi koje se odnose na važnosti luka. Smatramo da su planirane mjere vrlo razumne; mnoge od njih odgovaraju prijedlozima koje smo mi sami dali."

Važnost riječnih luka

Alice Kehl za DW kaže kako je zadovoljna što se prepoznaje i važnost riječnih luka. Strategija sadrži "mnoge zahtjeve koje već godinama postavljaju uprave njemačkih morskih i riječnih luka”. To također uključuje "posebnu važnost riječnih luka za opskrbu industrije."

Luka Duisburg smatra se najvećom riječnom lukom u Europi. Njezin značaj za Ruhrsko područje i industriju čelika koja se ovdje nalazi već stoljećima te za kemijska postrojenja uzduž Rajne, kao što su tvrtke Bayer i BASF, je ogroman.

Grad je također smješten na zapadnom kraju kineskog Novog puta svile, mreže cestovnih i željezničkih ruta koje povezuju zapadnu Europu s unutarnjom Azijom i Kinom. Luka predstavlja točku prijelaza s kopnenog prometa na njemačke vodene putove i preko Rajne u Sjeverno more.

Važni sigurnosni aspekti

Osobito s pogledom na važnost Kine za njemačko gospodarstvo, faktor "sigurnosti" središnja je točka nacionalne lučke strategije. No, upravo po tom pitanju su lučki operateri osjetno suzdržani kada su komentari u pitanju. "Zaštita kritične infrastrukture utječe na različite opasne situacije, od vojnih napada preko kriminalnih i terorističkih aktivnosti do prirodnih katastrofa", kaže Daniel Hosseus.

No, istodobno ukazuje na to da i same luke mnogo toga, „iz vlastitog interesa", čine po tom planu No, ne želi biti konkretan i upozorava: "U svakom slučaju, treba izbjegavati stvaranje lažne sigurnosti time što ćemo uvesti još više pravila i birokracije."

Sličnog je mišljenja i Alice Kehl iz Duisporta: "Bez obzira na zakonske zahtjeve, stalno radimo na poboljšanju i prilagodbi naših sigurnosnih mjera opreza. To se postiže, na primjer, angažiranjem zaštitnog lučkog osoblja. Ali naravno da se mnoge mjere provode u pozadini ." Povećanje sigurnosnih standarda svakako je potrebno, "ali uvijek se mora voditi računa da su oni izvedivi i ekonomski isplativi za tvrtke", kaže Kehl.

Tko će to financirati?

I prije nego što je lučka strategija uopće bila napisana, lučkim stratezima iz ZDS-a je već jasno što nedostaje: novac. Daniel Hosseus navodi jedan primjer: "Savezna vlada trenutno troši samo 38 milijuna na održavanje i proširenje luka - samo 38 milijuna!". Stoga nedvosmisleno poziva vladu u Berlinu da se pojačano financijski uključi u ovaj proces.

Na to se žali i Alice Kehl i primjećuje kako iza ovih namjera i strategije nažalost ne stoji i "financijski obvezujuće sudjelovanje savezne vlade". To također zahtijeva "jasne i obvezujuće propise. Smanjenje birokratskih prepreka znači planiranje sigurnosti i time jačanje Njemačke kao lokacije, a to je cilj Nacionalne lučke strategije," zaključuje.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.

Short teaser Njemačka radi na zaštiti svojih luka kao dijelu "kritične infrastrukture".
Item URL https://www.dw.com/hr/njemačka-i-njezina-nova-lučka-strategija/a-68770312?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/63583756_303.jpg
Image caption Luke kao osjetljivo sigurnosno područje
Image source Jonas Weinitschke/Zoonar/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/63583756_303.jpg&title=Njema%C4%8Dka%20i%20njezina%20nova%20%22lu%C4%8Dka%20strategija%22

Item 18
Id 68729985
Date 2024-04-06
Title Robovski rad za upravljačem kamiona
Short title Robovski rad za upravljačem kamiona
Teaser U EU i u Njemačkoj već odavno postoje pravila kako bi vozači kamiona bili primjereno plaćeni i vodili barem donekle pristojan život. To je teorija koja nema veze sa stvarnošću.

Već na njemačkim autocestama u rijeci kamiona se brzo može uočiti pravilnost: prikolica i vjerojatno roba na kamionu je iz neke od bogatih članica Unije, a vučno vozilo i ponekad natpis na ceradi oglašava prijevoznika iz neke članice gdje su manje pristojbe za vozilo i osiguranje. Ali prava svjetska zajednica i na njemačkim cestama se vidi na parkiralištima pred vikend kad je kamionima u pravilu zabranjen promet: čak i vozačima manje imućnih članica EU je to previše posla za premalo novaca.

Novinari postaje ARD su u društvu aktivista njemačkog sindikata posjetili parkiralište za kamione kod Dortmunda. Parkiralište je krcato jer ih nema dovoljno. Sa mjesta gdje nije predviđeno parkiranje teških kamiona ih tjera policija, a onda je tu i zakon džungle. Čak i na "službenim" parkiralištima jedva ima kamera za nadzor, čuvara nema praktično nigdje. Krađa goriva ili čak robe sa kamiona je uobičajena, odgovoran je onda vozač.

Iz cestovnih kolosa, stisnutih na jedva koji centimetar izlaze vozači sa svojom sirotinjom: na kamp-kuhalima se priprema nešto slično objedu, pored kamiona se barem malo pokušavaju oprati tako znojni od napornog puta. Prvi sugovornik je vozač iz Bjelorusije: angažirala ga je jedna agencija iz Litve i na dan dobije 75 eura - bez zdravstvenog i mirovinskog. A ako mora platiti globu jer na primjer nije poštivao ograničenje brzine - rokovi isporuke su previše tijesni da bi se poštivali prometni znakovi, tu gazda ne vidi zašto bi on plaćao njegov prekršaj.

Ma kakav hotel!

Nešto je načuo o programu Faire Mobilität kojem se u Njemačkoj još od veljače 2022. jamči vozačima da im poslodavac treba platiti hotelski smještaj za vrijeme noćne stanke kakva je obavezna u EU još od 2006., ali takav luksuz nikad nije imao. Spava i živi u svom kamionu jer za bilo što drugo nema novaca. Slično je i sa vozačem drugog kamiona na tom parkiralištu: on je iz Ukrajine i radi za gazdu iz Slovačke. Opet po tom njemačkom pravilu i jer vozi na njemačkim cestama, on bi trebao primati minimalnu nadnicu ove zemlje - 12,50 eura na sat. U stvarnosti, on dobije minimalnu plaću Slovačke - oko 800 eura mjesečno, a sretan je i što može obračunati pokoje troškove.

Najveća šala jest propis o takozvanoj kabotaži - obavezi poslodavca nakon najviše 8 tjedana vozaču omogućiti povratak u domovinu. Njemačka sindikalistica Anna Weirich nam kaže kako je rijetko i čula da se ta odredba poštuje: "Mnogo je izvješća kako su vozači mjesecima, čak i preko godinu dana u jurnjavi od jednog do drugog odredišta u zapadnoj Europi, što pravno zapravo nije dozvoljeno."

Stanje postaje zapravo još gore jer i (jeftinih) vozača kamiona nikad nije dovoljno. Edwin Atema je nizozemski sindikalist koji odlično poznaje stanje na europskim cestama. Ekipa ARD-a s njim odlazi na parkiralište kamiona kod Bad Hersfelda gdje se odmara i jedan vozač iz Filipina. Već osam mjeseci je neprestance u kamionu po cestama Unije i u stalnom strahu od policije: već odavno nema valjanju dozvolu boravka u EU, radnu dozvolu nikad nije niti imao.

"Tu si mi došao izigravati heroja!"

Tu su i dva vozača iz Indije - trik sa dva vozača jest da im "radni dan" po propisu EU ne traje 24, nego moraju na noćnu stanku tek nakon 30 sati vožnje. Odazvali su se oglasu u tamošnjim novinama, ali su najprije agenciji morali platiti 4.000 eura kako bi uopće došli u Europu. Sad primaju oko 1.700 eura mjesečno, ali i za njih vrijedi: što god da im se dogodi, to je njihov problem.

Nizozemski sindikalist nam pušta i snimku jednog telefonskog razgovora gazde i jednog filipinskog vozača koji se drznuo prigovoriti uvjetima rada: "Slomit ću ti šiju, Motherf... Na tvojim Filipinima dobiješ jedva 100 eura, a sad si mi tu došao izigravati heroja! Doći ću ti tamo i j... ću ti mater!" Za nizozemskog sindikalistu tu nema dvojbe: "Te tvrtke su zločinci." Problem je i što vozači često nemaju izbora: naizgled vlada velik broj prijevoznika, ali zapravo je sve manji izbor poslodavaca.

Bolje im je šutjeti

Novinari ARD-a su sa ovim nalazima suočili i tvrtke koje uvelike koriste usluge kamionskog prijevoza kao što su Amazon ili Ikea, ali sve redom peru ruke. Redovito tvrde kako su spremne smjesta reagirati na takvu praksu i čak prestati koristiti usluge tog prijevoznika. No kad se vidi tko gotovo redovito sjedi za upravljačima kamiona, nije izvjesno da uopće postavljaju suvišna pitanja.

Njemačka sindikalistica Anna Weirich nam objašnjava kako je to stari problem sa stranim radnicima u EU: malo tko od njih se uopće usudi prijaviti prekršaj - u mnogim slučajevima je to već i krivično djelo poslodavca, jer su i u manje imućnim državama EU dobili dozvolu boravka samo zato jer imaju posao u tim sumnjivim prijevoznicima. A ako im se zamjere, onda i oni moraju napustiti Europsku uniju...

aš(ARD)

Short teaser Odavno postoje propisi kojima i vozačima kamiona jamče pristojan život. No na prvom parkiralištu se vidi stvarnost.
Item URL https://www.dw.com/hr/robovski-rad-za-upravljačem-kamiona/a-68729985?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/66909556_303.jpg
Image caption 21. stoljeće za vozače kamiona u Njemačkoj: za oprati se, voda se može malo zagrijati na hladnjaku motora.
Image source K. Domagala-Pereira/DW
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&f=https://tvdownloaddw-a.akamaihd.net/Events/mp4/vdt_hr/2016/bkro160518_014_ehighway_01f_sd.mp4&image=https://static.dw.com/image/66909556_303.jpg&title=Robovski%20rad%20za%20upravlja%C4%8Dem%20kamiona

Item 19
Id 68727677
Date 2024-04-03
Title Njemačka industrija ljuta na kancelara
Short title Njemačka industrija ljuta na kancelara
Teaser Rijetko oštrim riječima predsjednik Udruge njemačke industrije napada kancelara Scholza: dvije godine ove vlade su "izgubljene godine", tu gospodarstvo ne raste koliko bi trebalo...

U političkim krugovima je stara uzrečica kako "nije uvijek jasno, je li u Njemačkoj postoji Udruga njemačke industrije (BDI) ili Udruga ima njemačku državu". U svakom slučaju, predsjednik Udruge - tu se ne moramo truditi s politički korektnim izrazom za oba spola jer su baš svih 16 predsjednika BDI od osnutka 1949. (naravno) bili muškarci - je tradicionalno naviknut da u svako doba može kontaktirati bilo koga u njemačkom političkom vrhu kako bi politika pomogla njemačkom gospodarstvu.

Sadašnji predsjednik BDI, Siegfried Russwurm je zato neuobičajeno oštrim riječima napao njemačkog socijaldemokratskog kancelara Olafa Scholza. Jer dok Udruga redovno razgovara i s ministrom gospodarstva Habeckom (Zeleni) i s ministrom financija Lindnerom (Liberali), na sve tužaljke Udruge kancelar odgovara tek uzrečicom kako je "kuknjava pjesma trgovca" i kako tekuće poslove izvole riješiti s nadležnim ministrima.

Ugrožen "strateški suverenitet"

Russwurm priznaje kako se krivim putem djelomice krenulo još za vlade kancelarke Merkel, ali "ovo su bile dvije izgubljene godine", izjavio je za list Süddeutsche Zeitung. Ova pogrešna politika je razlog da Njemačka "u trendu znatno sporije raste nego gotovo sve slične države i mnogi susjedi u EU", žali se čelnik BDI. "To znači: mi prema njima sustavno gubimo udio na tržištu."

I njemačkoj industriji je jasno kako su se okolnosti u svijetu gospodarstva promijenile, ali utoliko više traži "iskrenu" raspravu, koje industrijske grane si Njemačka još može priuštiti i pod kojim uvjetima. "Ako nam je važan strateški suverenitet, moramo prihvatiti da to ima svoju cijenu i da je povezano s većim troškovima", smatra Russwurm. Jer u tim pojedinačnim slučajevima se "mogu zamisliti i subvencije".

Predstavnici njemačke industrije su već od početka napada Rusije na Ukrajinu i naglog porasta cijene energenata počeli tražiti od Berlina subvencioniranu cijenu energenata za ovdašnje proizvođače - što im nije udovoljeno. Jer to znači uzeti novac negdje drugdje da bi se dao vlasnicima tvornica - ili uzeti od svih. Jer iako je teško - kako kaže predsjednik BDI - naći "sličnu zemlju" najvećoj gospodarskoj sili Europske unije, kad je riječ o Francuskoj - ili još više Italiji, tamošnje potpore se zapravo svode na još veći državni dug.

Dobro za špekulante, loše za Njemačku

Istina je također i da sve to najviše pogađa male i srednje tvrtke u Njemačkoj. Njemački međunarodni koncerni, obzirom na veće troškove proizvodnje u Njemačkoj, lako mogu premještati proizvodnju u pogone negdje drugdje u svijetu. Upravo to je i jedno od objašnjenja, zašto indeks Njemačke burze DAX, kojeg čine 30 najvećih kompanija ove zemlje, vrtoglavo raste: nedavno je premašio i povijesni rekord od 18 tisuća bodova. Jer takve odluke o premještanju proizvodnje su muzika u uhu špekulanata, vlasnika i dioničara takvih međunarodnih koncerna, ali definitivno nisu dobre za gospodarski prostor same Njemačke.

No i Russwurm nema osobito razumijevanje za pravu utrku u potporama - u kojoj sudjeluje i Njemačka - za nove tvornice čipova. "Ali ako Njemačka tu bude jedina koja se drži korektnih pravila gospodarske utakmice i ne sudjeluje u toj igri, onda ne samo da će naše tvornice imati problema u nabavi, nego ćemo i izgubiti izuzetno važnu tehnologiju koju imamo", kaže predsjednik BDI.

No i njemu je jasno kako će već u dogledno doba i zbog promjena u svijetu gospodarstva, neke industrijske grane potpuno nestati u Njemačkoj. To su prije svega energetski intenzivne grane - prerada aluminija na primjer, čak i staklo ili keramičke pločice... Tu nije moguća niti potpuna automatizacija, niti je jednostavno smanjiti potrošnju energije.

Short teaser Predsjednik Udruge njemačke industrije napada kancelara: dvije godine ove vlade su "izgubljene godine"
Item URL https://www.dw.com/hr/njemačka-industrija-ljuta-na-kancelara/a-68727677?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&title=Njema%C4%8Dka%20industrija%20ljuta%20na%20kancelara

Item 20
Id 68720644
Date 2024-04-02
Title Kushner investira i u Albaniju: „Nema više crvenih linija“
Short title Kushner investira i u Albaniju: „Nema više crvenih linija“
Teaser Najava Jareda Kushner, punca Donalda Trump, da namjerava investirati u nekretnine u Beogradu i Albaniji, izazvala je brojne nedoumice. Kakve su reakcije iz Tirane?

Jared Kushner nedavno je na društvenim mrežama objavio da je „uzbuđen što može podijeliti slike ranog dizajna za razvojne projekte kreirane za albansku obalu i centar Beograda".

U glavnom gradu Srbije Kushner planira izgradnju luksuznog hotela, stanova, trgovina i muzeja na mjestu bivšeg sjedišta Jugoslavenske vojske, zgrade Generalštaba, uništene 1999. godine u NATO-ovim bombardiranjima.

Računa se da bi projekt koštao oko 500 milijuna dolara (462 milijuna eura), a kao investitor se pojavljuje Kushnerova investicijska tvrtka Affinity Partners iz Miamija, u koju su novac uložili i javni investicijski fond Saudijske Arabije, te fondovi Ujedinjenih Arapskih Emirata i Katara.

Rama je ponosan

U Albaniji se jedna od lokacija nalazi u pomorskom parku Karaburun-Sazan na otoku Sazan, gdje je nekada bila vojna baza. Druga je na poluotoku Zvernec u jugozapadnoj Albaniji i dio je zaštićene regije Vjosa-Narta. Ta regija u kojoj bi se izgradilo nekoliko hotela i vila dio je općine Vlora.

Odmah nakon Kushnerove najave, premijer Edi Rama je poručio da je njegova zemlja ponosna što može poželjeti dobrodošlicu njegovim projektima.

Time, međutim nisu baš svi oduševljeni – ni u Srbiji, o čemu smo već izvještavali, a ni u Albaniji.

Prijetnja po životnu sredinu

Albanski parlament nedavno je odobrio izmjene Zakona o zaštićenim područjima kojima se u faktički otvara put za ekonomski razvoj takvih zaštićenih područja, unatoč upozorenjima stručnjaka za zaštitu životne sredine.

„Zakon 21/2024 dozvoljava izgradnju mega-odmarališta s pet zvjezdica u zaštićenim područjima. Osim toga, prema odluci Nacionalnog teritorijalnog savjeta, dozvoljena je izgradnja gotovo bilo kog drugog projekta, što znači da nema više crvenih linija“, kaže za DW Mirjan Topi, ekolog s Poljoprivrednog fakulteta u Tirani. I ocjenjuje: „Nove izmjene zakona više ne štite prirodu i zaštićena područja u Albaniji."

Topi smatra da je zakon izmijenjen baš zato da bi se olakšale Kushnerove investicije. „Kristalno je jasno da je zakon unaprijed dogovoren, jer ne postoji drugi način kako bi se objasnila žurba skupštinske većine da ga usvoji. Konkretni projekti su se pojavili čak i prije nego što je predsjednik potpisao izmjene zakona", ukazuje Topi.

Pozitivno za albanski turizam?

S druge strane, poslovna zajednica Albanije, a posebno sektor turizma, od najavljenih ulaganja očekuje ekonomsku korist. Ipak, ima i stvari koje ih zabrinjavaju.

„Smatram da je ta investicija veoma pozitivna stvar, ali samo ako je to zaista turistička investicija, ako su to vile odnosno smještajne jedinice“, kaže Besnik Vati, izvršni direktor Albanske službe za putovanja i ugostiteljstvo. On je zabrinut zbog mogućnosti da će vile biti korištene samo za stanovanje, što bi, smatra, koristilo samo onima koji ih budu kupili.

„Poslije prodaje ne bi bilo prihoda za albanski turizam, dok bi ulaganja u hotele ili smještajne jedinice Albaniji kontinuirano donosilo prihod“, kaže Vati za DW. Lokalni turistički sektor i šira privreda, kako objašnjava, imali bi koristi od otvaranja radnih mejsta u Sazanu i Zvernecu.

„Najviše se bojim“, zaključuje Vati, „da ćemo istu situaciju doživjeti kao i sa strateškim investitorima kojima je ranije dodijeljena površina za razvoj turizma, a na kraju se ispostavilo da se samo 20 posto ukupne površine iskoristilo za izgradnju hotela, dok je ostalo otišlo na stanove ili kuće za stanovanje“.

Short teaser Najava Jareda Kushner da namjerava investirati u nekretnine u Beogradu i Albaniji, izazvala je brojne nedoumice.
Item URL https://www.dw.com/hr/kushner-investira-i-u-albaniju-nema-više-crvenih-linija/a-68720644?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/47734654_303.jpg
Image source picture-alliance/AP Photo/P. Martinez Monisvais
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/47734654_303.jpg&title=Kushner%20investira%20i%20u%20Albaniju%3A%20%E2%80%9ENema%20vi%C5%A1e%20crvenih%20linija%E2%80%9C

Item 21
Id 66871723
Date 2023-09-20
Title Julian Nagelsmann: novi trener „Elfa“?
Short title Julian Nagelsmann: novi trener „Elfa“?
Teaser Julian Nagelsmann bi trebao naslijediti Hansija Flicka na klupi „Elfa“, tvrde njemački mediji. 36-godišnji trener bi trebao voditi reprezentaciju na prvenstvu Europe koje se idućeg ljeta igra u Njemačkoj.

Desetak dana nakon uručivanja otkaza Hansiju Flicku čini se da je Njemački nogometni savez (DFB) pronašao njegovog nasljednika na klupi „Elfa". Sudeći po pisanju više njemačkih medija, dužnost izbornika A-reprezentacije bi trebao preuzeti Julian Nagelsmann. O tome je najprije pisao tabloid Bild-Zeitung. A o tom kadrovskom rješenju piše i sportski magazin Kicker.

Kako napominju njemački mediji, DFB je s bivšim trenerom minhenskog Bayerna postigao dogovor o suradnji do ljeta 2024. – odnosno održavanja Europskog prvenstva u nogometu koje se igra upravo u Njemačkoj. Navodno se treba riješiti još samo nekoliko „detalja" oko Nagelsmannovog angažmana. Po pisanju tabloida Bilda, on bi u DFB-u trebao zarađivati oko 400.000 eura mjesečno, što je osjetno manje nego što trenutno prima u FC Bayernu (navodno se radi o oko sedam milijuna eura godišnje).

DFB za sada još nije službeno potvrdio imenovanje novog izbornika. No, od strane Njemačkog nogometnog saveza je potvrđeno da je održan prvi sastanak predsjednika DFB-a Bernda Neuendorfa i direktora A-reprezentacije Rudija Völlera s Nagelsmannom. "Vodimo dobre razgovore", kazao je Neuendorf.

Samo jedna pobjeda u 2023.

DFB je 10. rujna prekinuo suradnju s bivšim izbornikom Flickom, nakon što je „Elf" dan ranije protiv Japana (1:4) zabilježio treći poraz zaredom. Njemačka reprezentacija je u ovoj godini odigrala šest mečeva, u kojima je uspjela upisati samo jednu jedinu pobjedu – 2:0 protiv Perua u prijateljskoj utakmici koncem ožujka. Na Svjetskom prvenstvu u Kataru koncem prošle godine „Elf" je ispao iz turnira već nakon prve faze natjecanja po skupinama.

Nagelsmann je u ožujku ove godine razriješen dužnosti trenera FC Bayerna. On još uvijek ima važeći ugovor s rekordnim prvakom Njemačke u nogometu. A taj ugovor bi, kako pišu Bild i Kicker, trebao biti sporazumno raskinut, što bi značilo da DFB minhenskom klubu neće morati platiti nikakvu odštetu.

Ako se potvrdi vijest o njegovom transferu u Njemački nogometni savez, Nagelsmann bi „Elf" trebao voditi na predstojećoj mini-turneji po Americi – u listopadu će Nijemci u prijateljskim mečevima odmjeriti snage sa SAD-om (14.10. u Hartfordu) i Meksikom (17.10. u Philadelphiji). A ovu rezultatski mršavu godinu „Elf" će zaključiti u Beču, utakmicom protiv Austrije, koja je na rasporedu 21. studenoga.

Nagelsmann kao „vatrogasac"

Na klupi „Elfa" Nagelsmann ima jasnu misiju – on bi se, kao 12. izbornik u povijesti DFB-a, trebao pobrinuti da Njemačku na turniru iduće ljeto vrati u sam vrh europskog nogometa. Nakon blamaže u Kataru mnogi ljubitelji nogometa u Saveznoj Republici strahuju od nove, još teže blamaže na domaćim travnjacima. A nakon njegovog mandata DFB planira novi početak s mogućim dugoročnim rješenjem - već neko vrijeme se u tom kontekstu spominje ime Jürgena Kloppa, aktualnog trenera Liverpoola.

Julian Nagelsmann je dugo vremena bio na glasu kao „Wunderkind" njemačkog nogometa. Najprije je i u Augsburgu bio pomoćni trener Thomasa Tuchela, kao 25-godišnjak je asistirao tadašnjem treneru Hoffenheima Franku Krameru. A sa samo 28 godina preuzeo je klupu u tom klubu – i to kao najmlađi trener u povijesti Bundeslige. Nakon toga su uslijedile dvije godine na klupi RB Leipziga, odakle je on prešao u Bayern.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Tagesschau.de/Bild/Kicker/dpa/ms

Short teaser Julian Nagelsmann bi trebao naslijediti Hansija Flicka na klupi „Elfa“, tvrde njemački mediji.
Item URL https://www.dw.com/hr/julian-nagelsmann-novi-trener-elfa/a-66871723?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/66863317_303.jpg
Image caption Julian Nagelsmann
Image source Frank Hoermann/SVEN SIMON/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/66863317_303.jpg&title=Julian%20Nagelsmann%3A%20novi%20trener%20%E2%80%9EElfa%E2%80%9C%3F

Item 22
Id 66757413
Date 2023-09-13
Title Saudijska Arabija: Isplati li se režimu nogomet?
Short title Saudijska Arabija: Isplati li se režimu nogomet?
Teaser Može li nogomet popraviti imidž Saudijske Arabije? A mogu li stadioni postati mjesta pobune protiv kraljevske kuće?

Toni Kroos (33) još uvijek igra u Realu iz Madrida gdje je osvojio sve što se osvojiti može. Nema sumnje da je i on mogao kraj karijere još bogatije naplatiti u Saudijskoj Arabiji, ali mu tako nešto nije padalo na pamet.

„Na kraju krajeva, to je odluka u korist novca, a protiv nogometa", rekao je Kroos prošli tjedan za njemačko izdanje magazina Sports Illustrated.

To je bila strelica upućena prema galeriji nogometnih zvijezda koje igraju za saudijski novac. Među masno plaćenim legionarima su Ronaldo, Neymar, Benzema, Brozović, Mitrović, Milinković-Savić. Računa se da će plaća dvadesetak vodećih igrača u saudijskoj ligi ove sezone zajedno iznositi oko milijardu eura.

„Zato se stvari počinju komplicirati za nogomet koji svi znamo i volimo", dodao je Kroos. On se tako pridružio kritičarima koji su mišljenja da saudijske milijarde „uništavaju" nogomet". Dodao je da on sam ne bi igrao tamo, i to zbog situacije s ljudskim pravima.

No, mogu li silni novci popraviti imidž ove arapske despotske zemlje, za što je na engleskom jeziku skovan termin „Sportswashing"?

Strah od momčadskih sportova

Pohod na svjetski nogomet dio je ambicija saudijskog prijestolonasljednika Mohameda bin Salmana opisanih u „Viziji 2030“. Ideja je da se zemlja pripremi za vrijeme kad više neće moći živjeti samo od nafte, te da se izgrade industrije turizma i zabave.

Saudijci već duže vrijeme ulažu ogromni novac na individualne sportove kao što su golf, biciklizam, Formula 1, tenis, američko hrvanje ili MMA. Nogomet u toj strategiji na početku nije bio na agendi – s dobrim razlogom.

„Izbjegavanje momčadskih sportova bilo je ciljano, kako bi se suzbio potencijal nogometa kao poligona za proteste protiv vlasti“, piše James Dorsey, stručnjak za nogomet na Bliskom istoku.

Nogometni navijači igrali su naime bitne uloge u svrgavanju režima Moamera Gadafija u Libiji i Hosnija Mubaraka u Egiptu.

No, prijestolonasljednik bin Salman se ipak odlučio i za svjetsku najpopularniju igru kada je učvrstio moć na dvoru prije pet godina. Službeno, cilj Rijada je ekonomska diverzifikacija, izgradnja sportske infrastrukture, ali i narodno zdravlje – preko 60 posto Saudijaca je naime pretilo.

Aktivisti kažu nešto drugo – navode da je cilj nogometom „oprati“ despotsku politiku kraljevske kuće.

„Mislim da je princ shvatio da ne može stvarno unaprijediti sportski sektor bez nogometa“, piše Dorsey. Dvije trećine populacije mlađe je od 35 godina, a nogomet je u Saudijskoj Arabiji daleko najpopularniji sport.

Stadion kao mjesto pobune?

Nogomet je istovremeno dio formule „kruha i igara" ili, drugačije rečeno, „opijum za narod". „Takvi režimi koriste nogomet da se legitimiraju i da kooptiraju kritičare“, kaže Adam Scharpf, politolog sa Sveučilišta u Kopenhagenu koji je istraživao odnos autoritarnih režima i sporta.

U prijevodu, ideja je da se narod impresionira i time – ušutka. Vlasti demonstriraju da je njihova zemlja u nogometu na svjetskoj razini. „Oni praktički poručuju – ako hoćete Messija i Ronalda, dobit ćete i njih“, kaže Scharpf.

No, njegovo istraživanje pokazuje da su režimi itekako svjesni eksplozivne moći nogometa i da se zato ne odriču represije. Recimo, tijekom Svjetskog prvenstva u Argentini 1978. godine, vlasti su pojačale represiju i prismotru prije i nakon turnira.

„Tako da sportski događaji na mnogo načina čak i ne čine život u zemlji boljim, čine ga gorim“, uvjeren je Scharpf.

Stručnjaci ipak ne vjeruju da bi se na navijačkoj sceni Saudijske Arabije mogla pojaviti klica pobune. Recimo, prije prevrata u Egiptu 2011. postojao je niz drugačijih okolnosti, podsjeća Dorsey.

„Imali ste rašireno nezadovoljstvo, a stadion je onda bio jedno od rijetkih mjesta gdje se nezadovoljstvo moglo iskazati i gdje su ljudi imali dojam da su brojni i snažni", piše on. „Jesu li takve okolnosti teoretski moguće u Saudijskoj Arabiji? Svakako. No, je li to realan scenarij za blisku budućnost? Apsolutno ne.“

Smrtna kazna je mala vijest…

Ako nogomet teško donosi promjene u zemlji, što je s imidžem zemlje u svijetu? Čini se da tu Saudijci imaju određene adute. Kad se njihova zemlja spomene, sve više ljudi će je povezati s nogometom.

Pretraga vijesti putem Googlea za određene datume pokazala je da je svega deset naslova na engleskom jeziku bilo posvećeno nedavnoj osudi na smrtnu kaznu protiv Mohameda al Ghamdija. Taj umirovljeni saudijski nastavnik je na mreži X (bivši Twitter) iznosio svoja politička mišljenja.

U istom razdoblju, zabilježeno je preko 1000 naslova posvećenih prelasku engleskog nogometaša Jordana Hendersona u saudijsku ligu.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Short teaser Može li nogomet popraviti imidž Saudijske Arabije? A mogu li stadioni postati mjesta pobune protiv kraljevske kuće?
Item URL https://www.dw.com/hr/saudijska-arabija-isplati-li-se-režimu-nogomet/a-66757413?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/66729264_303.jpg
Image caption Prezentacija Neymara, novog igrača Al-Hilala
Image source AHMED YOSRI/REUTERS
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/66729264_303.jpg&title=Saudijska%20Arabija%3A%20Isplati%20li%20se%20re%C5%BEimu%20nogomet%3F

Item 23
Id 66789635
Date 2023-09-12
Title Nogomet: Tko bi mogao preuzeti „Elf“?
Short title Nogomet: Tko bi mogao preuzeti „Elf“?
Teaser Nakon poraza od Japana (1:4) i uručivanja otkaza Hansiju Flicku, Njemački nogometni savez (DFB) traži novog izbornika A-reprezentacije. Tko su najizgledniji kandidati za preuzimanje klupe „Elfa“?

Nije ostalo puno vremena: do početka Europskog prvenstva u Njemačkoj ima još samo oko devet mjeseci, a izabrana vrsta je ostala bez trenera. DFB je nakon debakla protiv Japana povukao ručnu kočnicu i uručio otkaz Hansiju Flicku čiji je mandat na klupi „Elfa" tako naprasno okončan nakon serije loših rezultata. Usprkos ranom ispadanju sa Svjetskog prvenstva u Kataru 2022., već nakon faze natjecanja po skupinama, DFB se nije htio odreći Flickovih usluga. A sad je Njemački nogometni savez pod pritiskom u potrazi za njegovim nasljednikom. Postoji doduše poduža lista s imenima potencijalnih kandidata, ali u praksi zapravo i nema puno izbora. Donosimo kratki pregled situacije i procjenjujemo kakve su šanse ljudi čije se ime spominje u njemačkoj javnosti.

Julian Nagelsmann

Nagelsmann je u ožujku ove godine dobio otkaz u minhenskom Bayernu, još se nalazi na platnoj listi bavarskog kluba i u brojnim njemačkim medijima njega se spominje kao najizglednijeg kandidata za Flickovog nasljednika. Njemu u prilog ide činjenica da je veliko trenersko ime, da raspolaže potrebnim stručnim znanjem te činjenica da je trenutno slobodan.

No, problem je da je Nagelsmann još uvijek ugovorom vezan zu FC Bayern, što znači da bi ga DFB morao „otkupiti". Bayern, kako se očekuje, ne bi pravio nikakve probleme Nagelsmannu u slučaju tog transfera, jer bi klub na koncu konca tako i uštedio – ne bi morao Nagelsmannu isplaćivati plaću. Još jedna prednost za Bayern: eventualnim prelaskom Nagelsmanna u „Elf", Bavarci ne bi pojačali nekog konkurenta iz Bundeslige. Za DFB bi to bila najskuplja opcija, za očekivati je da bi Nagelsmann mogao tražiti i odgovarajuću plaću – a to znači visoku.

No, želi li Nagelsmann uopće preuzeti njemačku reprezentaciju? On ima samo 36 godina, na početku je svoje (možda) velike karijere – a s obzirom na to kako trenutno igra "Elf”, mnogi će reći katastrofalno, taj potez bi se mogao pokazati riskantnim, odnosno postoji i mogućnost da Nagelsmann, u slučaju da se kriza „Elfa" nastavi, s reprezentacijom uništi jedan dio reputacije.

U lipnju ove godine je, kako se može čuti iz Nagelsmannovog okruženja, on bio spreman za transfer u DFB, ali u međuvremenu je, navodno, izgubio zanimanje za tim potezom. Jer na njega, kako se spekulira po njemačkim medijima, čeka jedno atraktivnije radno mjesto – u Borussiji iz Dortmunda. Klub iz Ruhrske oblasti je neuvjerljivo „otvorio" sezonu, zbog čega je porastao pritisak na trenera Edina Terzića.

A i DFB sigurno zna da je Nagelsmannov autoritet "narušen” zbog načina na koji je dobio otkaz u Bayernu.

Vjerojatnost: 40%

Matthias Sammer

Sammera bije glas da je nezgodan tip, čovjek koji voli stavljati sol na ranu. On je često kritizirao sportski razvoj u DFB-u. Europski prvak iz 1996. vrlo dobro poznaje DFB. U Savezu je obnašao dužnost sportskog direktora (2006.-2012.), kasnije je bio sportski šef Bayerna. U posljednjih pet godina djeluje kao savjetnik Borussije iz Dortmunda, ali nije aktivan u operativnom poslu.

Sammer sigurno ne bi bio loše rješenje, ali sudeći po njegovim izjavama, on više nema ambicija da se vrati na trenersku klupu. A kad to kaže, Sammer zvuči prilično vjerodostojno.

Vjerojatnost: 1%

Stefan Kuntz

DFB već odavno preferira interna rješenja. I Stefan Kuntz je stari poznanik u DFB-u, i on je 1996. s „Elfom" osvojio titulu prvaka Europe. Za razliku od Sammera, bivši golgeter je na glasu kao osoba spremna na postizanje kompromisa, odnosno kao čovjek koji forsira harmoniju. Pitanje je ipak jesu li te karakteristike uopće potrebne u sadašnjoj situaciji? Unutar DFB-a Kuntz uživa visoku dozu ugleda, upravo on je s mladom reprezentacijom (U21) trijumfirao na Europskom prvenstvu 2021.

Nakon toga je prešao u Tursku, gdje od 2021. obnaša dužnost izbornika A-reprezentacije. No, s obzirom na to da u Turskoj nije imao puno uspjeha, postoje i određene sumnje oko toga je li on dobro rješenje. Osim toga teško je za očekivati postizanje brzog rješenja u pregovorima s Kuntzom, odnosno Turskim nogometnim savezom.

Vjerojatnost: 15%

Oliver Glasner

Glasner je trener koji je uspio ostvariti (gotovo) nemoguću stvar s Eintrachtom iz Frankfurta, ekipom koja nije bila među favoritima, on je 2022. osvojio Europsku ligu. Nakon tog uspjeha je postao tražen trener, danas svi u Bundesligi jako dobro poznaju ovog 49-godišnjaka. Prije Eintrachta je on trenirao VfL Wolfsburg.

Ali pitanje je hoće li se DFB doista odvažiti na angažiranje jednog Austrijanca na najvažniju trenersku dužnost u zemlji? To bi se moglo shvatiti kao fatalan signal mlađoj generaciji trenera, odnosno kao objava bankrota izbobrazbi njemačkih trenera – angažman jednog stranca, pogotovo iz zemlje koju u Njemačkoj neki smatraju malom nogometnom nacijom, stranca koji bi trebao spasiti njemački reprezentativni nogomet.

U prilog Glasneru ide činjenica da je trenutno slobodan, i odmah bi mogao stupiti na dužnost.

Vjerojatnost: 5%

Lothar Matthäus

Svjetski prvak iz 1990., te bivši najbolji nogometaš svijeta, već je rekao da ne stoji na raspolaganju. Pritom "Loddar" (kako glasi njegov nadimak) sigurno ne bi bio najgore rješenje. On posjeduje autoritet, iza sebe ima uspjehe, a kao TV-stručnjak i kolumnist redovito isporučuje briljantne analize. Stručno znanje je neupitno.

No, nes(p)retan odnos s medijima prije mnogo godina njega je koštao možda i jedne velike trenerske karijere. A sada, sa 62 godine, ništa neće biti od novog početka za "Loddara” na trenerskoj klupi. Jer bi i DFB, zbog nekih ranijih trzavica, u slučaju njegovog angažmana morao progutati pokoju knedlu – „pa pitaj Loddara", to je u Njemačkoj postao running gag, uvijek kad bi negdje postao slobodan neki trenerski posao, moglo se čuti i takve riječi…

Vjerojatnost: 1%

Rudi Völler

Matthäusov kolega iz reprezentacije koja je 1990. pobijedila na Mundijalu, već je jednom zgodom za DFB vadio kestenje iz vatre. Nakon razočaravajućeg nastupa na Europskom prvenstvu 2000., Rudi Völler je „uskočio" kao privremeno rješenje, ali je na klupi „Elfa" ostao četiri godine, te na Svjetskom prvenstvu 2002. postao čak i viceprvak svijeta.

Völler je početkom veljače postao sportski direktor DFB-a, nakon otkaza Flicku, on će sjediti na klupi Njemačke na utakmici protiv Francuza – asistenti će mu biti trener momčadi U20, Hannes Wolf, te njegov pomoćnik Sandro Wagner.

U slučaju da Völler, usprkos svim (negativnim) očekivanjima, odjednom uspije vratiti „Elf" na staze uspjeha, ovo provizorno rješenje bi moglo dobiti trajni(ji) karakter. Jer sva trojica spomenutih stručnjaka potječu iz redova DFB-a, to bi bilo interno rješenje - a nemaju nikakve druge ugovorne obveze.

Vjerojatnost: 45%

Jürgen Klopp

To bi bilo ostvarenje sna mnogih nogometnih navijača u Njemačkoj: "Kloppo" kao savezni izbornik! Gdje god da je Klopp radio, zabilježio je uspjeh – u Mainzu, u Dortmundu, u Liverpoolu. Pogotovo njegove sposobnosti u ulozi motivatora su nešto što bi u sadašnjoj situaciji itekako dobro došlo njemačkoj nacionalnoj reprezentaciji.

No, Klopp je pod ugovorom u FC Liverpoolu, i tamo želi dokazati da može klub izvući i iz teške situacije – prošla sezona je bila jako slaba. Pitanje je i je li Klopp uopće u ovom trenutku spreman preuzeti i rizik mogućeg neuspjeha s „Elfom"? Teško…

On će vjerojatno kad-tad postati njemački izbornik, ali ovo za njega nije idealan trenutak za preuzimanje reprezentacije. Još ne.

Vjerojatnost: 0%

Louis van Gaal

Nizozemac je stari znanac u Njemačkoj. Od 2009. do 2011. je bio trener Bayerna, s tim je klubom 2020. uspio izboriti nastup u finalu Champions League. A inače je radio u brojnim velikim klubovima: Ajax Amsterdam, FC Barcelona, Manchester United. U tri navrata je bio izbornik Nizozemske, posljednji mandat je okončan 2022.

Zapravo je van Gaal, u međuvremenu 72-godišnjak, okončao svoju trenersku karijeru. Ali bi možda razmislio o reaktivaciji pod uvjetom da mu se ponudi jednu veliku, zanimljivu dužnost.

Ni van Gaal doduše nije Nijemac, ali ima ogroman nogometni renome. Na njegov autoritet nisu imuni ni najbolji igrači. Nadimak mu je „general", i to nije slučajnost. Van Gaal dobro govori njemački, odmah bi bio na raspolaganju, i sigurno ne bi bio pretjerano tužan zbog činjenice da bi taj angažman bio okončan odmah nakon Europskog prvenstva 2024. Za to vrijeme bi DFB na miru mogao planirati novi početak, s novim izbornikom.

Louis van Gaal bi zapravo bio idealno rješenje.

Vjerojatnost: 20%

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Short teaser Njemački nogometni savez (DFB) traži novog izbornika. Tko su najizgledniji kandidati za preuzimanje klupe „Elfa“?
Item URL https://www.dw.com/hr/nogomet-tko-bi-mogao-preuzeti-elf/a-66789635?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/55183425_303.jpg
Image caption Centrala DFB-a u Frankfurtu na Majni
Image source Boris Roessler/dpa/picture-alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/55183425_303.jpg&title=Nogomet%3A%20Tko%20bi%20mogao%20preuzeti%20%E2%80%9EElf%E2%80%9C%3F

Item 24
Id 66776707
Date 2023-09-11
Title Košarka: U čemu je tajna njemačkog trijumfa?
Short title Košarka: U čemu je tajna njemačkog trijumfa?
Teaser Njemačka je prvi put u povijesti osvojila titulu prvaka svijeta u košarci. Taj uspjeh je iznenađenje, ali nije slučajnost. Zlato iz Manile je plod desetogodišnjeg sustavnog rada – i promjene jednog pravila.

Dok je hodao katakombama dvorane u Manili sa zlatnom medaljom oko vrata, Johannes Thiemann zapravo nije ni znao što reći, kako prokomentirati ono što se dogodilo samo nekoliko minuta ranije. Par minuta ranije je završilo finale prvenstva svijeta u košarci, a krilni igrač Albe iz Berlina sa svojim je momčadskim kolegama iz njemačke reprezentacije skakao od sreće po parketu, presretan zbog trijumfa nad Srbijom, te kao nagradu u zrak podigao zlatni pokal. Johannes Thiemann je u nedjelju navečer (po lokalnom vremenu) postao prvak svijeta. I nakon toga stao pred kamere, s osmijehom od uha do uha, te rekao: „Nevjerojatno, jednostavno nevjerojatno. Ne mogu vjerovati, uopće ne shvaćam što se upravo dogodilo. To je jednostavno za ne povjerovati. Fucking World Champions."

Put od deset godina

Zapravo nikoga ne treba čuditi da je i Thiemann imao problema pronaći prave riječi u tom trenutku. Jer kako uopće opisati neočekivani, za mnoge senzacionalni, ali definitivno povijesni uspjeh? Za njemačku ekipu to nije bila treća ili četvrta titulu najboljih na svijetu, to je njihov prvi put uopće. To je i najveći uspjeh u povijesti košarke u Njemačkoj. Uspjeh koji su Johannes Thiemann i njegovi momčadski kolege ostvarili nakon finalne pobjede nad Srbijom (83:77). Taj trijumf je plod desetogodišnjeg rada i razvoja – i u izabranoj vrsti SR Njemačke, a prije svega u njemačkoj klupskoj košarci.

Naime prije točno deset godina je Niels Giffey, dugogodišnji suigrač Johannesa Thiemanna i dijete berlinske Albe, po prvi put obukao dres njemačke reprezentacije. Giffey je tada imao 22 godine, i debitirao je u jednoj test-utakmici uoči prvenstva Europe koje se igralo u ljeto 2013. Njemačka je tada, nakon poraza protiv Ukrajine, Belgije i Velike Britanije, ispala s turnira već nakon prve faze natjecanja. Drugim riječima: Nijemci su ispali iz turnira nakon što su u grupnoj fazi imali posla s nacijama koje s vrhunskom košarkom imaju otprilike isto onoliko veze kao što Njemačka posljednjih godina ima s pobjedom na Euroviziji (Eurovision Song Contest).

"Jednoga dana postati prvak svijeta, to je bila jedna od onih stvari koje uopće nisu bile na listi onoga što sam si uopće mogao i zamisliti", rekao je Giffey u nedjelju u Manili nakon utakmice u kojoj mu je upravo to uspjelo. Kako se to samo moglo dogoditi? Kako je moguće da jedna izabrana vrsta, kojoj su godinama otkazivali njezini ponajbolji igrači, jedna reprezentacija čiji polufinalni meč protiv SAD-a nije bio ni prenošen uživo na TV-u u Njemačkoj, kako je moguće dakle da jedna takva momčad postane prvak svijeta? Čarobne riječi glase: kontinuitet, zatim "Commitment", ono što je kapetan Dennis Schröder tako često spominjao, a prije svega poticanje mladih talenata, odnosno pravilo 6+6.

Enormno važno pravilo

Što je uopće to pravilo 6+6, što ono definira? To je pravilo u njemačku košarku uvedeno 2012. Dakle neposredno uoči već spomenutog prvenstva Europe godinu dana kasnije. To je pravilo još uvijek na snazi i ono, najjednostavnije rečeno, kaže da barem 50% igrača momčadi koje se natječu u košarkaškoj Bundesligi (BBL) moraju biti – Nijemci.

Do usvajanja tog pravila klubovi su se uglavnom oslanjali na usluge dobrih igrača iz inozemstva koje su angažirali po relativno povoljnoj cijeni. A nakon njegovog usvajanja, njemačku su klubovi odjednom morali obrazovati njemačke aktere. "To je pravilo enormno važno", kazao je Johannes Thiemann u nedjelju. Te dodao: „I to ne samo zbog toga što mladi igrači mogu igrati, već i zato što oni tako mogu preuzeti odgovornost, mogu igrati one uloge, koje su nam ovdje i potrebne."

Nova generacija

Johannes Thiemann, baš kao Andi Obst, junak polufinalnog trijumfa nad SAD-om, je izdanak omladinske škole Bamberga. Dennis Schröder i Daniel Theis u Braunschweigu su prošli program izobrazbe za košarkaške profesionalce, prije nego što su izravno, odnosno zaobilaznim putem, završili u sjevernoameričkoj NBA. Niels Giffey je apsolvirao omladinske programe u berlinskoj Albi, a nekoliko godina nakon njega to su učinili i braća Moritz i Franz Wagner. Njih su skauti otkrili u okviru jednog Albinog programa za osnovne škole, odrasli su u berlinskom kvartu, a nakon toga otišli u SAD – najprije na koledž, a onda su zaigrali u NBA.

Oni su simbolični predstavnici nove košarkaške generacije u Njemačkoj, o kojoj je prije deset godina rijetko tko mogao i sanjati. "Mi se u međuvremenu u njemačkoj košarkaškoj ligi fokusiramo na poticanje dobrih njemačkih igrača. Igrača koji ne bi trebali samo stajati negdje u uglu, već i doista igrati. To vrijedi za mlade igrače poput braće Wagner, ali i nešto starije aktere poput Giffeya, Thiemanna i Maodoa Loa, igrača koji su u redovima Albe posljednjih godina stasali u oslonce momčadi.

Definitivno nije slučajnost

Svi oni su se, kako to voli reći kapetan Dennis Schröder, "committed", oni su se posljednjih godina posvetili njemačkoj reprezentaciji. Samo tako je i mogla nastati ta momčadska kemija, koja je na ovom prvenstvu svijeta bila možda i najveća snaga Njemačke. Ključnu je ulogu pritom imao i savezni izbornik Gordon Herbert. Ovaj Kanađanin, koji je svojedobno i sam jednu sezonu proveo u berlinskoj Albi, uspio je pronaći savršen recept za odnos sa svojim igračima, prije svega s Dennisom Schröderom.

"Ono što je ranije bio Dirk Nowitzki, to je sada ovdje Dennis. On je pronašao svoj identitet, preuzeo je odgovornost, postao MVP", rekao je Herbert u nedjelju navečer. Samo par minuta prije te izjave kamere su ga „uhvatile" kako sjedi na podu parketa u Manili, dok teško diše, izgledao je kao emocionalno potpuno "prazan”, dok su istovremeno njegovi igrači euforično slavili par metara dalje. Slavili prvu titulu prvaka svijeta za njemačke košarkaše. Titulu koja je stigla iznenađujuće, ali titulu koja definitivno nije slučajnost.

Jakob Lobach, Manila

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Short teaser Njemačka je prvi put u povijesti osvojila titulu prvaka svijeta u košarci. To je iznenađenje, ali nije slučajnost.
Item URL https://www.dw.com/hr/košarka-u-čemu-je-tajna-njemačkog-trijumfa/a-66776707?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/66772322_303.jpg
Image caption Njemački prvaci svijeta
Image source Michael Conroy/AP/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/66772322_303.jpg&title=Ko%C5%A1arka%3A%20U%20%C4%8Demu%20je%20tajna%20njema%C4%8Dkog%20trijumfa%3F

Item 25
Id 66743697
Date 2023-09-09
Title Invictus Games: Premijera u Njemačkoj
Short title Invictus Games: Premijera u Njemačkoj
Teaser Njemačka će po prvi put ugostiti Invictus Games. U Düsseldorf stiže i princ Harry, koji je inicijator natjecanja na kojem sudjeluju vojnikinje i vojnici ozlijeđeni u ratu.

Düsseldorf je grad domaćin Invictus Games. Od 9. do 16. rujna glavni grad savezne zemlje Sjeverna Rajna-Vestfalija će ugostiti u ratu ozlijeđene vojnikinje i vojnike – u Njemačkoj se tako po prvi put održavaju Invictus Games.

Delegacija pod vodstvom Thomasa Geisela, tadašnjeg gradonačelnika Düsseldorfa, u rujnu 2019. je otputovala u London, kako bi kod princa Harryja, inicijatora Igara, lobirali za pravo domaćinstva u Njemačkoj. A u siječnju je Harry objavio da će se Invictus Games 2022 održati upravo u Düsseldorfu. No, zbog pandemije koronavirusa, i Invictus Games su, kao i brojni drugi sportski događaji, bili su odgođeni ili otkazani, zato se igre nisu mogle održati 2020. i 2021. Prošle 2022. Invictus Games su se održale u nizozemskom Den Haagu, u gradu koji je Igre zapravo trebao ugostiti 2020.

Što su Invictus Games?

Invictus Games je natjecanje koje je inicirao princ Harry, radi se o paraolimpijskoj sportskoj priredbi na kojoj se natječu vojnikinje i vojnici koji su ozlijeđeni u ratu, odnosno osobe koje još uvijek pate od posljedica oboljenja, bez obzira radi li se o fizičkim ili psihičkim posljedicama. Invictus Games su prvi put održane 2014. Sudeći po navodima princa Harryja, igre bi trebale „demonstrirati značaj sporta za process ozdravljenja, podržati process rehabilitacije i pokazati kako izgleda život s invaliditetom.”

Harry, koji je i osobno, kao pripadnik Britanskog vojnog zrakoplovstva, služio kao vojnik u Afganistanu, ideju za organizacijom Invictus Games je dobio nakon što je 2013. s izabranom vrstom britanske vojske sudjelovao na US Warrior Games, jednom sličnom natjecanju u SAD-u. Po uzoru na tu priredbu, on je 2014. inicirao europsku varijantu, a natjecanje nazvao Invictus Games. Invictus znači nepobjediv ili nesavladan, a to ime bi trebalo simbolizirati cilj Igara – a to je podrška pogođenim osobama u procesu rehabilitacije.

Tko sudjeluje?

Na prvom izdanju Igara, 2014. u Queen Elisabeth Olympic Parku u London – mjestu na kojem su se održale Olimpijske igre 2012., sudjelovalo je više od 300 sportašica i sportaša iz 13 zemalja, među njima i iz Njemačke. U britansku prijestolnicu je bilo pozvano ukupno 14 nacija, ali je Irak odustao od dolaska. Drugo izdanje Igara se održalo 2016., u američkom Orlandu, kada je sudjelovalo 15 zemalja. Kanadski Toronto je bio poprište Igara 2017., tada je na Invictus Games bilo zastupljeno 17 nacija.

Njemačka je do sada sudjelovala na svim Igrama, a Düsseldorf je nakon Londona, Orlanda, Toronta, Sydneya (2019.) i Den Haaga šesti domaćin. Igre organiziraju Grad Düsseldorf i Bundeswehr. Pokrovitelj Igara, princ Harry, je najavio da će tijekom kompletnog trajanja Igara biti na licu mjesta, a za subotu (uoči otvaranja) on bi se trebao upisati i u „Zlatnu knjigu" Grada Düsseldorfa. U subotu navečer pripadnik britanske kraljevske obitelji je najavljen kao gost sportske TV-emisije ZDF-a „Das aktuelle Sportstudio" (od 23:00), gdje će govoriti o Invictus Games. Voditelji emisije s nesvakidašnjim gostom će biti Kathrin Müller-Hohenstein i Sven Voss.

Koje sportske discipline su previđene?

A dok Harry bude odgovarao na pitanja u TV-studiju, Igre će, kako je predviđeno, biti otvorene. Prva sportska natjecanja se održavaju u nedjelju (10. rujna). Na sportskim terenima, a to je stadion drugoligaša Fortune, odnosno okolnim borilištima, očekuje se oko 500 sportašica i sportaša iz 21 zemlje. Među njima i iz Ukrajine. Po prvi put na Igrama sudjeluju predstavnici Izraela i Kolumbije. Moto Igara u Düsseldorfu je "A Home for Respect", što bi, kako kažu organizatori, trebalo simbolizirati "duh i ideju održavanja Igara”. A u njihovom održavanju veliku pomoć će pružiti i oko 2.500 volontera.

Od ove godine se na Igrama održava I jedno novo natjecanje – u stolnom tenisu. Osim toga će se sudionice i sudionici natjecati u streličarstvu, atletici, biciklizmu, plivanju, košarci i odbojci u kolicima i drugim sportovima. Ulaznice se prodaju samo za ceremoniju otvaranja i zatvaranja Igara, a ulaz na natjecanja tijekom takozvanog "Sports Weeka" je besplatan.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Short teaser Njemačka će po prvi put ugostiti Invictus Games. U Düsseldorf stiže i princ Harry, koji je inicijator natjecanja.
Item URL https://www.dw.com/hr/invictus-games-premijera-u-njemačkoj/a-66743697?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&title=Invictus%20Games%3A%20Premijera%20u%20Njema%C4%8Dkoj

Item 26
Id 66713242
Date 2023-09-05
Title Bundesliga: Zašto FC Bayern reklamira Ruandu?
Short title Bundesliga: Zašto FC Bayern reklamira Ruandu?
Teaser Minhenski Bayern ponovno je na meti kritika zbog jednog sponzorskog ugovora. Ovaj put se radi o Ruandi. Zbog čega je rekordni prvak Bundeslige odlučio reklamirati afričku diktaturu?

Otprilike 6000 kilometara. To je distanca koja dijeli bavarsku metropolu München i Kigali, glavni grad Ruande. Dva različita svijeta s različitim pogledima. I dva svijeta koje sad povezuje novi sponzorski ugovor. Promoviranjem državne turističke kampanje „Visit Rwanda“ u minhenskoj Areni ta zemlja želi privući više turista na istok Afrike. Ne zna se koliko milijuna eura Ruanda plaća za ugovor koji je na snazi do 2028. Za takozvano „platinsko partnerstvo" kao što je ovo u pravilu se mora platiti najmanje pet milijuna eura. I to godišnje.

"Jako, jako loš izbor", tako ovaj deal u kontekstu situacije oko (ne)poštivanja ljudskih prava komentira Wenzel Michalski iz međunarodne organizacije Human Rights Watch. Kritičare vlasti, a među njima i novinare, u Ruandi se ušutkava na razne načine, njima se prijeti. Postoje izvještaji o otmicama, mučenjima, o nerazjašnjenim smrtnim slučajevima.

Otprilike ista doza čuđenja, pa i šoka novim dealom rekordnog prvaka Njemačke u nogometu, prisutna je i među kritičnom navijačkom bazom u Münchenu. Christian Nandelstädt je aktivan u navijačkim krugovima, a osim toga je blogger. U razgovoru za DW on odlučno napominje: „Mi to odbacujemo."

„Sportswashing" jedne diktature?

I u Kigaliju se razilaze mišljenja po pitanju višemilijunskog sponzorskog ugovora kojim bi se trebao „uglancati“ imidž Ruande. Prigovor koji se može čuti: režim diktatora Paula Kagamea tako forsira „Sportswashing", odnosno tvrdi se da on tom kampanjom želi odvratiti pažnju od problema vezanih uz slobodu medija, demokraciju i borbu protiv siromaštva. Publicist Gonza Mugangwa, bivši glavni tajnik Ruandskog saveza novinara, kaže da je taj aspekt u ovoj diskusiji svakako razumljiv, ali i napominje da on nije ključan. „Ono što većinu stanovnika Ruande doista uznemirava je pitanje isplati li se doista investirati toliko novca“, kaže on za DW.

Naravno da su ljudi ponosni kada je njihova zemlja tako prominentno predstavljena, kaže on. Ali dodaje kako je skeptičan oko toga hoće li prihodi od tog posla doista pomoći i običnim građanima da poboljšaju svoju osobnu financijsku situaciju: „To bi bio slučaj kada bi prihodi stigli od turizma i kada bi ih izravno mogli povezati s ovim sponzorskim ugovorom." A to je u praksi teško, tvrdi naš sugovornik. On zato, kako kaže, "u direktnim sponzorskim odnosima s klubovima" ne vidi „nikakvu dividendu".

Bayernov navijač Charles Ndushabandi pak cijelu stvar vidi pozitivno: „Siguran sam da će Ruanda kao marka postati poznatija nakon potpisivanja tih ugovora. Ne samo u Africi, već i u Europi i Latinskoj Americi, zato što se radi o velikim nogometnim klubovima koje prate milijuni ljudi.“

Najprije Katar, a sad Ruanda

Šef uprave FC Bayerna Jan-Christian Dreesen u svakom slučaju ne da se impresionirati tim prvim valom kritika: „Mi Afriku vidimo kao kontinent šansi. Nismo mi prvi, a nećemo biti ni zadnji koji se počinju angažirati u Africi. Intenzivnije aktivnosti na tom kontinentu su dio naše strategije internacionalizacije.“ Dreesen dodaje kako Bayern podržava dječji i omladinski nogomet, i to u nadi da će tako pronaći nove talente koji bi jednoga dana mogli obući dres bavarskog kluba.

Navijačka scena FC Bayerna je ipak kritična oko ovog posla. Mnogi u nevjerici odmahuju glavom. Nakon što je okončan partnerski deal s kompanijom Qatar Airways, koji je također bio predmet brojnih kritika, „bilo je par blaženih tjedana“, priča Christian Nandelstädt za DW: "I sad ovo!" Opet se, kaže on, sklapa poslove s jednom diktaturom, opet se sklapa ugovor na pet godina: “Teške je uopće shvatiti zašto? Klub pliva u novcu." Nandelstädt kaže da se treba računati s novim protestima minhenske „Südkurve“, južne tribine na kojoj se nalaze i najžešći navijači.

Veza Ruande i Katara?

Zašto su se u Münchenu odlučili baš za Ruandu? Izgleda da to nije bila slučajnost. Predsjednik Kagame njeguje vrlo tijesan odnos s Katarcima, te veze sežu do najviših krugova – u palači katarskog emira. Osim toga je Qatar Airways, bivši sponzor Bayerna, jedan od najvećih igrača u afričkoj zemlji. Katarska avio-kompanija naime posjeduje oko 50% vlasničkog udjela u državnoj firmi RwandAir, a drži i 60% vlasničkog udjela u aerodromu Bugesera International koji se upravo gradi.

U razgovorima s inozemnim promatračima u Kigaliju postaje jasnije tko zapravo najviše zarađuje na međunarodnim tokovima novca i turizmu, u kojem su cijene usluga generalno govoreći visoke. Privredu većim dijelom kontrolira vladajuća stranka RPF. Gospodarski procvat o kojem se puno priča i piše, kojeg se puno hvali – koncentrira se zapravo samo na glavni grad. Čiste ulice, blještave staklene fasade, tereni za golf, poput onog kojeg je dizajnirala legenda tog sporta Gary Player, to su stvari koje očekuju posjetitelje u Kigaliju. A u provinciji i dalje vlada siromaštvo. Mnogo problema su ljudima u svibnju ove godine prouzročile poplave. Milijuni eura koji će “poteći” iz Bundeslige, tamo bi mogli biti pametno investirani…

Šansa za mlade talente?

Put do najboljih europskih nogometnih liga je dug, čak i za one mlade ljude koji prolaze kroz ekstremno kompetitivne sustave za podmladak u Njemačkoj ili Francuskoj. Novi deal po tom pitanju neće biti nikakav zaokret. On bi u najboljem slučaju mogao samo malo otvoriti vrata ruandskim nogometnim talentima. Sportski novinar Jah d’Eau Dukuze, koji u Ruandi uređuje jednu od vodećih sportskih emisija, u razgovoru za DW naglašava: “Sponzorstva sigurno imaju određeni efekt. Suradnja s PSG-om je primjerice bila važna za razvoj mladih igrača koji bi jednoga dana htjeli postati profesionalci.” Mladi igrači u starosnoj skupini između 12 i 15 godina dva puta su otišli u Francusku kako bi odmjerili snage sa svojim vršnjacima: “To je rijetka prilika.” A stvaranje takvih prilika, neovisno o milijunskom poslu s Ruandom, sada je zadaća koje se prihvatio FC Bayern.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Short teaser Minhenski Bayern ponovno je na meti kritika zbog jednog sponzorskog ugovora. Ovaj put se radi o Ruandi.
Item URL https://www.dw.com/hr/bundesliga-zašto-fc-bayern-reklamira-ruandu/a-66713242?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/66514939_303.jpg
Image caption Najprije Katar, a sad i Ruanda, navijači nisu sretni zbog novog partnera...
Image source augenklick/firo/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/66514939_303.jpg&title=Bundesliga%3A%20Za%C5%A1to%20FC%20Bayern%20reklamira%20Ruandu%3F

Item 27
Id 66672243
Date 2023-08-31
Title Dramatično nogometno ljeto u Španjolskoj
Short title Dramatično nogometno ljeto u Španjolskoj
Teaser Već nekoliko tjedana „slučaj Rubiales“ zaokuplja pažnju svjetske javnosti. Nakon brojnih preokreta, postavlja se pitanje kakve bi posljedice on mogao imati za španjolski nogomet?

Tko želi napisati scenarij za neku seriju koja bi po mogućnosti trebala biti uspješna i dugotrajna, potreban mu je „cliffhanger". Tako se stručnim žargonom naziva kraj jedne epizode koji emocionalno do te mjere dirne gledatelje da kod njih bude neutaživu glad da pogledaju i sljedeći nastavak. To su u pravilu neočekivani, dramatični preokreti. A njih trenutno ne manjka u španjolskom nogometu.

U glavnoj ulozi je predsjednik Luis Rubiales, bivši drugoligaški nogometaš koji se uspio popeti na sami vrh Španjolskog nogometnog saveza (RFEF). On je španjolskom nogometu priskrbio puno novca, na primjer "selidbom” utakmice Španjolskog superkupa u Saudijsku Arabiju. Rubiales se osim toga pobrinuo da se Španjolska pozicionira i kao jedan od favorita za organizaciju Svjetskog prvenstva u nogometu za muškarce 2030. – zajedno s Portugalom i Marokom.

S vremenom je on postajao sve moćniji. Kada je ženska nacionalna reprezentacija prošle godine upozorila RFEF na zlouporabu moći od strane trenera Jorgea Vilde, Rubiales se solidarizirao s trenerom. I to usprkos činjenici da je 15 nogometašica objavilo da više ne želi nastupati u izabranoj vrsti dok je Vilda trener.

Neprimjerene geste na tribini

A trener kojeg je Rubiales podržao na koncu je, s novoformiranom ekipom, osvojio titulu svjetskih prvakinja. Predsjednik je to očito shvatio kao i svoju osobnu pobjedu. Jednu je nogometašicu, bila je to Jenni Hermoso, tijekom ceremonije dodjele odličja, poljubio u usta, i to bez njezine dozvole. A kasnije rekao da će se s Jenni Hermoso vjenčati, a vjenčanje proslaviti s cijelom ekipom na Ibizi. I od tada se Španjolskom širi nelagoda zbog njegovog postupka, njegovog poljupca.

U radio-programu je Rubiales nakon toga svoje kritičare nazvao „glupanima”. Atmosfera je postajala sve napetija. Onda se u javnosti pojavio i jedan video-snimak na kojem se vidi kako se Rubiales, nakon pobjede španjolskih igračica u finalu, na tribini u trijumfalnoj pozi uhvatio za vlastito spolovilo. A samo nekoliko metara od njega se nalazila kraljica Letizia. Cliffhanger – cijela priča je postala politička tema.

Iz redova španjolske vlade lijevog centra se moglo čuti da se Rubiales mora povući, da osoba koja je pretpostavljena nogometašicama ne smije tek tako ljubiti igračice u usta. A s obzirom na to da je Hermoso rekla da joj to nije bilo pravo, cijel stvar je postala tema za pravosuđe. U Španjolskoj naime postoji zakon koji se zove "Solo sí es sí". Fizički dodiri i poljupci među ljudima su dozvoljeni samo onda ako obje osobe kažu "sí", dakle "da".

„Lažni feminizam"

Španjolski savez je htio deeskalirati situaciju, objavio je jedno priopćenje u kojem se citira Jenni Hermoso, gdje je stajalo kako ona ima dobar odnos s njezinim „predsjednikom", u kojem ona govori o prijateljskom poljupcu. No, baš u isto vrijeme dok svjetske prvakinje na ulicama u Madridu slave titulu s navijačima, postaje jasno da to nisu bile riječi Jenni Hermoso. Ona to naime nikada nije rekla. Cliffhanger. Pritisak raste.

RFEF poziva članove na izvanrednu skupštinu. Ljudi iz Rubialesovog okruženja šire glasine o tome da će on podnijeti ostavku. Alu umjesto ostavke, nogometni boss na skupštini govori o borbi kultura u Španjolskoj, o „lažnom feminizmu", te nekoliko puta ponavlja: "Neću se povući!"

Treneri španjolske ženske i muške nacionalne reprezentacije mu aplaudiraju. Vlada u Madridu najavljuje da će Sportski upravni sud provjeriti postoji li pravna mogućnost da se Rubialesu zabrani daljnje obnašanje dužnosti. A španjolske reprezentativke, novopečene prvakinje svijeta, objavljuju kako stupaju u štrajk, odnosno da ne žele nastupati za svoju zemlju dok je Rubiales na čelu RFEF-a. Cliffhanger.

Štrajk glađu u crkvi

I pomoćni treneri ženske izabrane vrste najavljuju da više ne žele raditi za Nogometni savez dok je na njegovom čelu Rubiales, odnosno aktualno vodstvo. Tvrde da ih se prisililo da se pojave na izvanrednoj skupštini kako bi tamo demonstrirali solidarnost s predsjednikom. Najkasnije u tom trenutku postaje jasno da neželjeni poljubac nije jedini, a pogotovo ne najveći problem u RFEF-u. I prije nego što se sportski sud prihvatio „slučaja Rubiales", Svjetska nogometna federacija (FIFA) suspendirala je Rubialesa koji u idućih 90 dana ne smije obnašati svoju dužnost.

Španjolcima polako postaje jasno da je u opasnosti i domaćinstvo Svjetskog prvenstva 2030. za muškarce. Zemlja je bila uvjerena da će upravo Španjolskoj (i suorganizatorima Maroku i Portugalu) pripasti ta čast. Za riječ se javlja i majka Luisa Rubialesa, gospođa Angeles Béjar. Ona tvrdi da je njezin sin žrtva nepravde, i da bi nogometašice konačno trebale reći istinu – o tome da se radilo o sporazumnom poljupcu. Majka odlazi u jednu crkvu u mjestu Motril na jugu zemlje, crkvu ne napušta i počinje sa štrajkom glađu. Novi cliffhanger.

I sad svi očekuju brzi signal, odnosno brzu odluku Sportskog suda o Rubialesovom ponašanju i poljupcu. Ali Sud kaže da mu treba malo više vremena. Možda mu je to vrijeme potrebno nakon što se pojavio novi video-snimak. Iz kabine. Neposredno nakon pobjede u finalu Mundijala. A taj snimak se može, ali ne mora, interpretirati i tako da je Rubiales pitao Jenni Hermoso da li je smije poljubiti. Nastavak slijedi.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Sebastian Kisters, ARD Madrid

Short teaser Kakve bi posljedice „slučaj Rubiales“ mogao imati za španjolski nogomet?
Item URL https://www.dw.com/hr/dramatično-nogometno-ljeto-u-španjolskoj/a-66672243?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/66608091_303.jpg
Image caption Sporni poljubac
Image source Noe Llamas/Sport Press Photo/ZUMA Press/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/66608091_303.jpg&title=Dramati%C4%8Dno%20nogometno%20ljeto%20u%20%C5%A0panjolskoj

Item 28
Id 66651491
Date 2023-08-29
Title Nogomet: Česti udarci glavom oštećuju mozak?
Short title Nogomet: Česti udarci glavom oštećuju mozak?
Teaser Jedna britanska studija upućuje na zaključak da postoji veza između čestog udaranja lopte glavom i zdravstvenih problema, pa čak i demencije. U nekim zemljama djeci se zabranjuje igra glavom.

Što netko češće udari loptu glavom, time povećava rizik kognitivnih smetnji. To je ukratko zaključak jedne upravo objavljene studije u Velikoj Britaniji. Pod kognitivnim smetnjama se podrazumijeva, između ostaloga, sve veću dozu zaboravljivosti, pad stupnja pažnje, probleme s koncentracijom, govorne smetnje, probleme s orijentacijom ili gubitak sjećanja.

Istraživači su u okviru studije provedene po narudžbi Engleskog nogometnog saveza (FA) analizirali rezultate ankete provedene među 468 bivših profesionalnih nogometaša starijih od 45 godina. U prosjeku su ispitanici bili stari oko 63 godine.

Oni su morali procijeniti jesu li tijekom jednog nogometnog meča ili treninga igrači glavom između 1-5 puta, 6-15 ili više od 15 puta. Nakon toga su tijekom telefonskih intervjua testirane njihove kognitivne sposobnosti. Rezultat: kod onih igrača koji su najčešće igrali glavom uočen je (u odnosu na one igrače koji su relativno rijetko igrali glavom) više od trostruko veći rizik pojave kognitivnih smetnji.

Braniči posebno ugroženi

"Slični rezultati su uočeni i kod drugih kognitivnih testova povezanih s demencijom i Alzheimerom", stoji u studiji. Istraživači su ipak „ograničili“ tu izjavu, odnosno precizirali: "Budući da je dokumentirano samo 13 slučajeva liječnički dijagnosticirane demencije koje su spomenuli ispitanici, s oprezom treba interpretirati rezultate i zaključke u kontekstu tih slučajeva.“

2019. je dosta pažnje u medijima izazvala jedna studija Sveučilišta Glasgow. Znanstvenici su tada analizirali uzroke smrti više od 7500 škotskih profesionalnih nogometaša. Sudeći po rezultatima te studije, rizik kod tih igrača da umru od posljedica Alzheimera, Parkinsona ili drugih oblika demencije, bio je tri i pol puta veći nego kod prosjeka za cjelokupno stanovništvo.

Jedna studija u Švedskoj, u kojoj se analiziralo oko 6.000 nogometaša koji su između 1924. i 2019. odigrali najmanje jednu utakmicu u elitnoj švedskoj ligi, u proljeće 2023. je došla do rezultata da nogometnih profesionalci, u odnosu prema općoj populaciji, imaju oko 1,5 puta veći rizik da obole od Alzheimera ili drugih oblika demencija.

Nogometaši u polju, a posebice obrambeni igrači, više su ugroženi od vratara, stoji i u švedskoj i u škotskoj studiji. Igrači u polju prilikom dvoboja češće „zarade“ i ozljede glave, a češće i udaraju loptu glavom.

Zabrana igre glavom za djecu

Do istog rezultata došli su i istraživači koji su radili na novoj britanskoj studiji. Zato oni predlažu da se smanji broj trešnji glavom kako bi se preventivno djelovalo po pitanju kasnijih kognitivnih smetnji. Potrebne su nove studije, tvrdi se, kako bi se ustanovila svojevrsna gornja granica za broj udaraca glavom koji su prihvatljivi, a da ne prijeti rizik od mogućih kasnijih zdravstvenih problema.

U SAD-u je već od 2015 na snazi zabrana igre glavom za nogometašice i nogometaše mlađe od deset godina. U Engleskoj i Škotskoj je trening igranja glavom zabranjen sve do navršene 12 godine. U Škotskoj već postoje i restrikcije za profesionalce: na dan uoči i dan nakon nekog meča na treningu ne smiju igrati glavom.

A za Premier League vrijedi: “Preporučuje se da se tijekom trening tjedna maksimalno deset puta izvede udarac glavom pojačanom snagom.” Pritom se misli na udarac lopte glavom nakon dužih dodavanja, nabacivanja, kornera ili slobodnih udaraca.

Njemački put

Njemački nogometni savez (DFB) krenuo je drugim putem: od sezone 2024./2025. će se reformirati dječji i nogomet mlađih uzrasta u starosnoj skupini do 11 godina. „Bambiniji“, dakle nogometašice i nogometaši iz najmlađih uzrasta, smiju igrati na vrlo malim igralištima, s malim golovima, i to dva na dva, ili tri protiv tri. U tijeku je dvogodišnja pilot-faza. „Novi oblici natjecanja znače da se praktički isključuje mogućnost igre glavom“, tvrdi se iz DFB-a.

No, važno je vježbati dobru tehniku igre glavom: „Trening igre glavom u mlađim uzrastima bi, između ostaloga, trebao imati manji obujam, trebale bi se koristiti lakše lopte, trebalo bi biti dovoljno vremena za regeneraciju glave, odnosno dio treninga u samom početku bi bilo dobacivanje lopte rukom."

Do konca rujna traje istraživačka faza jedne studije koja se bavi zdravstvenim pitanjima bivših njemačkih nogometnih profesionalaca. U studiji je do sada sudjelovalo više od 300 nekadašnjih igračica i igrača. Rezultati bi trebali biti objavljeni 2024.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Short teaser Jedna studija upućuje na zaključak da postoji veza između čestog udaranja lopte glavom i zdravstvenih problema.
Item URL https://www.dw.com/hr/nogomet-česti-udarci-glavom-oštećuju-mozak/a-66651491?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/65020384_303.jpg
Image caption Igra glavom kao zdravstveni rizik
Image source Dmitri Lovetsky/AP Photo/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/65020384_303.jpg&title=Nogomet%3A%20%C4%8Cesti%20udarci%20glavom%20o%C5%A1te%C4%87uju%20mozak%3F

Item 29
Id 66574507
Date 2023-08-24
Title Kako je prije 60 godina utemeljena Bundesliga?
Short title Kako je prije 60 godina utemeljena Bundesliga?
Teaser Bundesliga od 1963. oduševljava ljubitelja nogometa, i to ne samo u Njemačkoj. No njezino utemeljenje nije baš teklo glatko. Zanimljivost je i da među klubovima-utemeljiteljima nije bio FC Bayern.

Od kad postoji Bundesliga?

24. kolovoza 1963. se po prvi put zakotrljala lopta na jednoj utakmici Bundeslige. 13 mjeseci prije toga su delegati pokrajinskih nogometnih saveza u Bundestagu Njemačkog nogometnog saveza (DFB), nakon dugotrajnih savjetovanja, odlučili utemeljiti jednu zajedničku ligu, takoreći elitni nogometni razred za 16 klubova u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj.

"Radujem se toj odluci. Konačno je imamo”, tako je DFB-ov žurnal tada citirao njemačkog izbornika Seppa Herbergera, koji je u Bundestagu nastupio i glasao kao delegat Jugozapadnog nogometnog saveza. DFB je bila jedna od zadnjih velikih nogometnih federacija koje su se odlučile na etabliranje jedinstvene prve lige za cijelu zemlju. Englezi su već od 1892. igrali Football League First Division, koja je 1992. preimenovana i transformirana u Premier League. Talijanska Serie A je u svoje prvo prvenstvo krenula već 1898. A španjolska Primera Division 1929., nakon čega je slijedila i francuska Ligue 1 od 1932. Brži su bili čak I istočni Nijemci, u DDR-u je prva liga (DDR-Oberliga) s natjecanjem počela 1949. – i to čak I prije službenog utemeljenja te komunističke države.

Zašto je utemeljena Bundesliga?

Mnogim nogometnim funkcionerima i fanovima stari se sustav nije sviđao, po njemu je odluka o prvaku Njemačke još od 1903. „padala" u okviru natjecanja koji je organizirao DFB. Na kraju sezone tada je na početku (uz nekolicinu iznimki) osam, a kasnije konstantno 16 klubova po knockout-sustavu odlučivalo o prvaku. Sudionici tih završnih rundi bili su prvaci regionalnih nogometnih saveza. Zbog te „rascjepkanosti" po regijama, redovito se događalo da najbolje momčadi u Njemačkoj, a u 30-im godinama prošlog stoljeća to su bili 1. FC Nürnberg i FC Schalke 04, nisu redovito igrali derbije, nego bi se maksimalno sastali samo jednom, na koncu sezone, u finalnoj rundi. Tu „anomaliju“ se htjelo korigirati utemeljenjem Bundeslige. Osim toga mnogima se činilo da bi bilo pravednije da odluka o prvaku padne u okviru ligaškog natjecanja koje traje cijelu sezonu, nego da o prvaku odlučuje „lutrija“ knockout-sustava, u kojem se nisu igrale po dvije utakmice, nego samo jedna.

Kako je pala odluka o 16 utemeljitelja?

Kod DFB-a su se prije šest desetljeća od ukupno 74 oberligaša „prijavilo“ njih 46 – koji su sudjelovali u utrci za jedno od 16 startnih mjesta u prvoj sezoni Bundeslige. DFB je već prije toga definirao kriterije za dodjelu startnih pozicija: tri kluba sa sjevera, po pet sa zapada i juga, dva za jugozapad, i jedan za grad Berlin. Za odabir je bila zadužena peteročlana bundesligaška komisija, oni su uvažili sportske, ekonomske i tehničke kriterije. Kao temelj za razmatranje molbi oberligaša oni su analizirali njihove rezultate u proteklih 12 sezona u Oberligi. Dakle, bio je to jasan postupak s jasnim kriterijima. Ali svejedno je bilo svađe, zato što ga DFB isprva nije javno komunicirao, a onda se kasnije nije baš držao svih ranije dogovorenih pravila.

Bilo je nekoliko specifičnih slučajeva, kod kojih odluka nije bila transparentna za sve, a nije se moglo ni shvatiti zašto je bila takva kakva je bila? Te posebne odluke su dovele do toga da između klubova koji su dobili pozivnicu i onih koji nisu, nastane duboko rivalstvo koje jednim dijelom traje do današnjih dana. Nije „prošla“ ni inicijativa da se u prvu sezonu krene s 18 ili 20 umjesto 16 klubova. Ukupno je 13 klubova koji nisu „upali“ u Bundesligu uložilo protest kod DFB-a, među njima su bili FC Bayern München i Borussia Mönchengladbach – no, nijedna žalba nije bila uspješna.

Tko su bili sudionici prve sezone Bundeslige?

Sudionici sa sjeveru su bili Hamburger SV, Werder Bremen i Eintracht Braunschweig. S juga Eintracht Frankfurt, Karlsruher SC, 1. FC Nürnberg, TSV 1860 München i VfB Stuttgart. Na zapadu se odlučilo za Borussiju Dortmund, 1. FC Köln, MSV Duisburg, Preußen Münster i FC Schalke 04. A osim njih u odabranom društvu su se našli 1. FC Kaiserslautern i 1. FC Saarbrücken s jugozapada, te Hertha BSC iz Berlina. Prvi prvak Bundeslige je postao 1. FC Köln.

Bundesliga je u sezoni 1965./1966. narasla na 18 klubova. A baš tada se u elitnom društvu konačno našao (danas) rekordni prvak Bundeslige, minhenski Bayern, koji je do tada nastupao u Regionalnoj ligi jug. Nakon ujedinjenja Njemačke, od 1991. integrirani su klubovi iz bivšeg DDR-a. Zadnji prvak DDR-Oberlige Hansa Rostock i viceprvak Dynamo Dresden su odmah postali prvoligaši, tako da se Bundesliga te sezone igrala s 20 klubova. No, onda su četiri kluba ispala, a samo dva iz druge lige “upala” u Bundesligu, I broj sudionika je reduciran na standardnih 18. Najdužu bundesligaški staž od svih klubova-utemeljitelja iz prve sezone prije 60 godina imao je Hamburger SV. Dugih 55 sezona HSV je kontinuirano nastupao u prvoj ligi, a onda su „dinosauri" ispali 2018. Najviše prvoligaških sezona na svom kontu imaju FC Bayern i Werder Bremen. Bundesliga je ovih dana krenula u svoju 61. sezonu. A Bayern i Werder u svoju 59. bundesligašku sezonu.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Short teaser Bundesliga od 1963. oduševljava ljubitelja nogometa, i to ne samo u Njemačkoj.
Item URL https://www.dw.com/hr/kako-je-prije-60-godina-utemeljena-bundesliga/a-66574507?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/66557670_303.jpeg
Image caption Utakmica Preußen Münster - Hamburger SV (1:1) u prvoj sezoni Bundeslige
Image source dpa/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/66557670_303.jpeg&title=Kako%20je%20prije%2060%20godina%20utemeljena%20Bundesliga%3F

Item 30
Id 66505307
Date 2023-08-11
Title Grčka nakon invazije nogometnih huligana
Short title Grčka nakon invazije nogometnih huligana
Teaser Početkom tjedna je u sukobima nogometnih huligana ubijen jedan 29-godišnji Grk. Političari i javnost u Grčkoj diskutiraju o tome kako se ta tragedija uopće mogla dogoditi.

U Grčkoj je u punom jeku potraga za odgovornima za nasilne i krvave sukobe nogometnih huligana u Ateni početkom ovog tjedna. U neredima je poginuo jedan 29-godišnji simpatizer AEK-a. Do masovne tučnjave i upotrebe noževa je došlo uoči dvoboja zagrebačkog Dinama i grčkog prvaka iz Atene. Više od stotinu pripadnika desno-radikalnih hrvatskih ultrasa iz skupine Bad Blue Boys, kako ih nazivaju u grčkom medijima, sastali su se s istomišljenicima koji podržavaju grčki klub Panathinaikos, kako bi se zajedno obračunali s AEK-ovim simpatizerima, koji su u Grčkoj na glasu kao ljevičari. Pritom su bili očigledno napadnuti i slučajni prolaznici koji su jednostavno htjeli uživati u ljetnoj večeri u blizini AEK-ovog stadiona. Najmanje deset osoba je ozlijeđeno, neki su u bolnici proveli i nekoliko dana.

Dužnosnici UEFA-e su zapravo računali s time da bi se takvo nešto moglo dogoditi, nogometni čelnici su svjesni problema s nasiljem u režiji organiziranih nogometnih huligana. Zato je UEFA pravodobno zabranila dolazak gostujućih navijača, i Dinamovih u Atenu, a i AEK-ovih u Zagreb.

Kolosalne greške

Usprkos tome su huligani iz Hrvatske nesmetano doputovali u Atenu. Stotinama kilometara su se kretali u koloni vozila, prešli pola Balkana, bez problema apsolvirali crnogorsku, a onda albansku i grčku granicu, te prešli 550 kilometara u toj zemlji i stigli na krajnje odredište.

Nitko ih nije zaustavio iako je grčka policija najmanje tri dana prije toga od strane Hrvatske policije bila informirana o “invaziji”. Policajci nadležni za borbu protiv nasilja u sportu pravovremeno su upozoravali na huligane. Crnogorska policija je grčkim kolegama čak poslala i registracije vozila u kojima su se nalazili huligani. A u samoj Ateni, hrvatski su huligani za posljednjih nekoliko kilometara do stadiona koristili i podzemnu željeznicu, maskirani, naoružani palicama. Policija ih je, kako sama tvrdi, "diskretno pratila”. Ali nije intervenirala.

I tako su nogometni nasilnici uopće i mogli krenuti u “akciju”. A rezultat nasilja je tragičan: 29-godišnji Michalis Katsouris je mrtav, preminuo je nakon napada nožem. U trenutku pisanja ovog članka još uvijek je nejasno tko ga je ubio. No grčka javnost je ponovno šokirana propustima vlasti.

Žrtveni jarci…

Vlada u Ateni je po ekspresnom postupku krenula u potragu za žrtvenim jarcem – i pronašla je sedam osoba koje su morale odmah dati ostavku. Radilo se o povjereniku za borbu protiv nasilja u sportu i šest visokorangiranih prometnih policajaca, koji su bili odgovorni za nadgledanje puta od albanske granice do Atene.

Većina grčkih medija, uključujući i one koji su skloni vladi, tu je reakciju nazvala neprimjerenom, čak i smiješnom. U međuvremenu su objavljene i interne policijske zabilješke koje potvrđuju da su sve nadležne policijske institucije, a među njima i Grčka policijska uprava, pravodobno bile informirane o dolasku, smještaju i kontaktima hrvatskih huligana s kolegama iz AEK-ovog rivala Panathinaikosa. Dakle, posve je nezamislivo da kompletnu odgovornost za kolosalne propuste grčkih vlasti snosi samo nekoliko prometnih policajaca.

Oporbene stranke zahtijevaju ostavku ministra zaduženog za sigurnost i zaštitu građana Jiannisa Oikonomoua, koji je tu dužnost preuzeo tek prije nekoliko dana, nakon što je njegov prethodnik Notis Mitarakis morao podnijeti ostavku 28. srpnja 2023. Mitarakis je naime tijekom katastrofalnih požara na otoku Rodosu i na Krfu bio na – odmoru. Oikonomou je naredio provođenje interne istrage kako bi se otkrilo kako su uopće hrvatski huligani uspjeli ući u Grčku i stići do Atene, i to unatoč zabrani UEFA-e. No, grčka javnost od takvih istraga u pravilu ne očekuje puno i uglavnom smatra da je cilj takvih poteza zataškavanje.

Bez diplomatskih trzavica

Nakon ubojstva 29-godišnjaka grčka je policija uhapsila više od 100 osumnjičenih osoba, među njima su greškom očito priveli i nekolicinu hrvatskih turista, koji su odmah bili pušteni na slobodu. U grčkim medijima su objavljene analize i izvještaji o Bad Blue Boysima i njihovoj sklonosti prema nacistima i ustašama. Pa ipak, u grčkoj javnosti nema nikakvih predrasuda prema Hrvatskoj, a nema ni diplomatskih trzavica.

Hrvatski premijer Plenković je brzo telefonirao s grčkim kolegom Mitsotakisem kako bi izrazio sućut zbog smrti AEK-ovog navijača, te osudio nasilje hrvatskih huligana. No, ni Mitsotakis niti Plenković nisu predložili odgodu utakmica AEK-a i Dinama, a nisu od UEFA-e zahtijevali ni rigoroznije sankcije.

Pitanje vremena

Očigledno se obojica ne žele sukobiti s moćnim nogometnim savezima. Jedino je Jiannis Panousis, bivši ministar zaštite građana, javno podržao ideju oštrijih kazni. Kod prijašnjih ovakvih slučajeva u rješavanju problema nisu pomogle ni novčane kazne, a ni odigravanje utakmica pred praznim tribinama, rekao je on za Prvi program grčke radio-televizije. Rješenje je, dodaje Panousis, momentalno izbacivanje ekipa iz natjecanja, a po potrebi i obustavljanje ligaškog natjecanja. Panousis, koji je inače renomirani profesor kriminologije, kaže da u svijetu nogometa ne uočava tendenciju koja bi vodila prema samočišćenju. „Ako nastavimo odgađati proces čišćenja u nogometu, onda je samo pitanje vremena kada će se dogoditi novi smrtni slučaj“, upozorio je.

Neodigrana utakmica između AEK-a i Dinama trebala bi se održati 19. kolovoza u Ateni. Prije toga se (15.8.) u Zagrebu igra susret koji je bio planiran kao uzvratni. Na obje utakmice nije dozvoljen ulazak gostujućih navijača.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Short teaser Kako je uopće bilo moguće da poznati nogometni huligani iz Zagreba nesmetano dođu u Atenu?
Item URL https://www.dw.com/hr/grčka-nakon-invazije-nogometnih-huligana/a-66505307?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&title=Gr%C4%8Dka%20nakon%20invazije%20nogometnih%20huligana

Item 31
Id 38359100
Date 2017-04-09
Title Balkanski podcast za Njemačku
Short title Balkanski podcast za Njemačku
Teaser Nijemci nemaju pojma o Balkanu, a mediji su prepuni stereotipova - tvrde Danijel Majić i Krsto Lazarević, njemački novinari koji potječu iz Bosne i Hercegovine. Zato su počeli producirati podcast - na njemačkom jeziku.

DW: Podcast o zbivanjima na Balkanu? Za njemačku publiku? Zar Nijemce stvarno zanima što se događa na Balkanu?

Krsto Lazarević: Ne. U Njemačkoj baš i ne vlada veliko zanimanje za balkanskim temama. Danijel i ja smo stalno pričali o njima, to je živciralo naše prijatelje, i onda smo odlučili da pokrenemo podcast – i da idemo na živce samo onim ljudima koji doista žele čuti naše balkanske ćakule.

Danijel Majić: …ako sad ne prekinem Krstu, onda će on opet održati dvosatno predavanje o tome što je to Balkan, odakle potječe taj pojam, i zašto je Zapadnoj Europi potrebna ta vrsta granice. Ali u načelu je on u pravu. Prosječni njemački medijski konzument na taj Balkan i sav taj kaos gleda, ako uopće gleda, kao na neki pseudo-dokumentarac na RTL II o siromašnoj obitelji iz socijalnog stana u susjedstvu. I tu sliku njemački mediji snažno potiču: oni (na Balkanu, nap. red.) su jednostavno takvi, tako kaotični, tako zavađeni. To je njihov mentalitet. Balkan, što da se radi…

Ima li tu razlika između njemačkih i austrijskih medija?

Krsto: Austrija je tu zahvalnija od Njemačke. Austrijanci se još brinu oko svojih starih kolonija i zanima ih što se tamo događa. Pa i glavni šef u Bosni i Hercegovini je Austrijanac.

Danijel: Austrija je dio Balkana.

Kad ljudi pročitaju kako pričate, mogli bi pomisliti da je vaš podcast satiričnog karaktera. Ali nije. On je i ozbiljan.

Danijel: Da, tako je. Mi smo ga koncipirali u načelu kao nešto ozbiljno. Ne znam kako je kod Krste, ali u mom okruženju oduvijek je postojalo određeno zanimanje, pogotovo za zbivanjima u bivšoj Jugoslaviji. Ali istovremeno je poznavanje povijesti i aktualne političke situacije, hajde recimo to tako, jako slabo. I tu se ima puno toga za objasniti. Ali mi smo nekad i smiješni, ali to zapravo nije naša namjera…

Krsto: Mi ne pokušavamo biti satiričari, politika na Balkanu je sama po sebi realna satira. Humor pomaže kako bi se sve to podnijelo. Jasno, pričamo i puno viceva, ali u temelju je to ozbiljna stvar.

Danijel: Krsto je ozbiljan. Ja sam prije svega polemičan.

Krsto: Pokušavamo producirati po jedno izdanje podcasta mjesečno. Teme se uglavnom nude same od sebe. U aktualnom izdanju pričamo o Srbiji i predsjedničkim izborima. Ponekad se bavimo i temama koje se tiču cijele regije. Važno nam je da fokus stavimo na stanje u kojem su gayevi, lezbijke i transseksualci na Balkanu. Ali pričamo i o „balkanskoj ruti" i situacije u kojoj su izbjeglice koje su se tamo nasukale, toj temi smo posvetili jedno izdanje podcasta.

Što Nijemci uopće znaju o Balkanu? Imaju li uopće pojma što se tamo događa? Meni se nekad čini da više znaju o Kubi ili Dominikanskoj Reublici jer tamo provode odmor

Krsto: Nemaju baš puno pojma, otprilike znaju koliko i Herr Majić… (smije se)

Danijel: Da, zato što ja ne gledam sve kroz veliko-srpske naočale jednog gay komunističkog masona kao ti! A za razliku od tebe, ja barem pričam jezik…pardon, čak i nekoliko vrlo različitih jezika, hrvatski, bosanski, srpski i što ja znam što sve ne…

Krsto: Ček, ček, ček…zar ti nisi srpski tajni agent jugoslavenske Udbe? Čini mi se da sam to negdje pročitao o tebi? A sad ozbiljno: ljudi koji potječu iz bivše Jugoslavije su jedna od najbrojnijih migrantskih skupina u Njemačkoj, svejedno se o njima ne čuje gotovo ništa. S jedne strane je to sigurno znak dobre i uspješne integracije, ali s druge strane bi bilo lijepo kad bi bilo više zanimanja. U prostorijama hrvatskih zajednica u Njemačkoj prikazan je jedan film koji je relativizirao holokaust. I to nikoga nije zanimalo. Zamislite samo da se to napravi u turskim džamijama. Onda bi sve odjekivalo!

Danijel: Ima još puno primjera. Na primjer aktivnosti hrvatskih fundamentalističkih katoličkih skupina u Njemačkoj. A to su samo Hrvati, a ne drugi! I samo u Njemačkoj. Ali kao što rekoh, ni kod publike a ni u redakcijama njemačkih medija nije baš izražena želja za znanjem o onome što se događa na Balkanu. Tko uopće zna da EU u FYROM-u, pardon, Makedoniji, surađuje s autoritarnim režimom, koji maltretira novinare i upravo pokušava rasplamsati etnički konflikt kako bi se po svaku cijenu održao na vlasti.

Ne samo da surađuje

Krsto: Da, političari poput austrijskog ministra vanjskih poslova Sebastiana Kurza čak su nastupili u predizbornoj kampanji autokrate Nikole Gruevskog. Istovremeno gospodin Kurz ne želi da turski političari nastupaju na predizbornim skupovima u Austriji. To i nije baš jako vjerodostojno.

U Njemačkoj ima puno stereotipa o Balkanu i Balkancima na koje naletite u njemačkom tisku, općenito u medijima. Koji su vam najdraži, a zbog kojih se najviše ljutite?

Krsto: Ljuti me da se zapadni Balkan uvijek poistovjećuje s ratom. Stalno me urednici pitaju je li u ovoj ili onoj zemlji opet izbio rat. Jer kad u naslovu stoji da na Balkanu prijeti novi rat, onda se više čita te članke. A takvi tekstovi često uopće ne odgovaraju stvarnom stanju i realnosti na terenu, ili su loše istraženi. Tako se samo potvrđuju slike koje urednici i čitatelji ionako imaju o regiji.

Danijel: Još više me ljuti nedostatak stvarnog zanimanja. Radi se o regiji koja je od Frankfurta udaljena sat leta, dvije zemlje, bivše republike iz sastava Jugoslavije su danas članice Europske unije. I svejedno se Balkan tretira kao da se radi o nekoj egzotičnoj regiji, čiji problemi nemaju nikakve veze s problemima zapadne Europe.

Krsto: U brojnim redakcijama jednostavno nema ljudi koji bi tu mogli unijeti određenu orijentaciju kad se radi o regiji Balkana. Velike novinske agencije su nakon izbora u Srbiji javile da je pobijedio „proeuropski kandidat". I to onda bez ikakve kritike preuzmu ostali mediji. Pritom je Aleksandar Vučić sve autoritarniji, on kontrolira medije, pravosuđe i instalira svoje stranačke pristalice na svim relevantnim javnim položajima. Kad se to sve označi kao „proeuropsko", onda je ta riječ izgubila svoj smisao. Onda se može reći i da su Erdogan i Putin veliki Europejci. Ima puno takvih primjera. Baš neki dan je novinar Theo Sommer u svojoj kolumni za Die Zeit pisao o tome kako se bosanska federacija sastoji od dva dijela: muslimanske Bosne i hrvatske Herceg-Bosne. To naravno nije istina. Ja sam pisao online redakciji tog lista, upozorio na grešku. Ali nisam dobio odgovor i očito nema ni volje da se korigira tu grešku. To je Balkan, koga to zanima. E sad zamislite da ja napišem da je Njemačka podijeljena u dva dijela. Istok i Zapad. A Zapad je podijeljen na južni Katolistan i sjeverni Protestantistan. To bi bilo otprilike podjednako kompetentno kao članak Die Zeita.

Danijel: Ono što je stvarno šteta je da bi ostatak Europe mogao nešto naučiti od bivše Jugoslavije. Mi vidimo da se sad u velikom stilu vraća nacionalizam, pod uvjetom da ga uopće jedno vrijeme nije bilo. Kad vidim mnoge njemačke novinare koji su odjednom iznenađeni intenzitetom šovinizma, koji vide da se rasističkim predrasudama i s fake news može raditi politiku i da su mnogi, mnogi ljudi spremni slijediti autoritarne vođe, onda ja mogu samo reći: nema potrebe da budete iznenađeni, to ste prije skoro 30 godina mogli promatrati i pred vlastitim kućnim pragom. Ali zaboravih opet da je to samo Balkan, to je nešto drugo…

Kad već spominješ bivšu Jugoslaviju, kakva je vaša veza sa zemljama nasljednicama, odakle potječete, jeste li ikada živjeli na Balkanu?

Danijel: Neka Krsto najprije kaže, njemu i nije baš bilo lako u životu…

Krsto: Ja sam rođen u SFRJ, u međuvremenu sam, prije tri godine odlučio postati Nijemac. S ocem i mojom bakom sam pobjegao od rata u Njemačku. Veći dio moje obitelji se raspršio u ratu po tlu cijele Bosne i Hercegovine, oni su također bili prognanici. Ja imam veliku obitelj, njezini članovi žive i u Njemačkoj, Srbiji, u Crnoj Gori, BiH. Redovito smo u kontaktu. A kao novinar koji prati jugoistok Europe i ja sam često u regiji. Ljetne praznike sam uvijek provodio u cijelosti u Bosni. Rado sam htio otići i negdje ali hajde ti to objasni mom ocu. I sad sam i ja sam stalno dolje. Možda sam postao nešto poput mog tate…

Danijel: Tja, ja sam rođen u Frankfurt na Majni. Moja obitelj potječe, barem što se tiče mog oca, iz Duvna, odnosno Tomislavgrada. Koji se nalazi u Bosni i Hercegovini, iako moj otac stalno tvrdi da putuje u Hrvatsku. Ostatak obitelji živi u Središnjoj Bosni, u Hercegovini, Dalmaciji i okolici Zagreba. Ja sam od rođenja bio jugoslavenski državljanin, onda hrvatski, a već 14 godina imam njemačko državljanstvo. Eto, u mom kratkom životu sam imao priliku posjedovati već tri domovine!

Danijele, Ti pišeš za dnevni list Frankfurter Rundschau, Krsto je slobodnjak i radi za različite medije, pa i za DW. Sad producirate podcast. Sigurno se želite obogatiti na reklamama?

Krsto: Sljedeća velika obiteljska fešta se održava u Münchenu. Kad odem dolje, malo ću razgledati sve te vile na Starnberškom jezeru. Da, tako je, s podcastom se planiramo obogatiti! I onda si Danijel konačno može kupiti bijelog Mercedesa i više se ne mora sramiti kad svoju obitelj posjeti u bezveznom VW Polu.

Danijel: Ispravak krivog navoda! Moj auto nije čak ni solidni njemački Volkswagen, već Peugeot! I da, to nije uzgred ni moj auto, već moje žene…ne mogu s njim naravno u Hercegovinu. A čim si budem mogao priuštiti nešto bolje, sjest ću u auto, pokupit Krstu, odvesti ga u Tomislavgrad i krstiti ga kao katolika – dok u pozadini svira Thompsonova glazba…

Krsto: Ave Maria! Ora et Labora!

S Danijelom Majićem i Krstom Lazarevićem razgovarao je Srećko Matić.

Short teaser Nijemci nemaju pojma o Balkanu, a mediji su prepun stereotipova - tvrde Danijel Majić i Krsto Lazarević.
Item URL https://www.dw.com/hr/balkanski-podcast-za-njemačku/a-38359100?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&title=Balkanski%20podcast%20za%20Njema%C4%8Dku

Item 32
Id 3281062
Date 2008-04-22
Title Čitav grad pozornica i galerija
Teaser Mreža kulturnih instituta Europske unije EUNIC organizirala je protekle subote (19.04.) noć kulture koja je zagrebačke ulice pretvorila u poprišta zanimljivih kulturnih događanja. Bilo je tu ponešto za svakoga...

Tekuću europsku godinu međukulturalnog dijaloga, kulturni instituti zemalja Europske unije u Hrvatskoj odlučili su iskoristiti za predstavljanje svoje novoosnovane mreže. EUNIC okuplja šest institucija – Austrijski kulturni Forum, Goethe institut, Britanski savjet, te Francuski i Talijanski institut, a pridružili su se i predstavnici Slovenije kao zemlje koja predsjedava Unijom. Zasigurno najbolji način za promociju mreže organiziranje je događaja koji će udružiti umjetnike iz zemalja mreže s kolegama iz Hrvatske.

Kulturni turizam na biciklu

Noć kulturnih instituta Europske unije, kako je nazvan prvi projekt mreže EUNIC, po čitavom je širem središtu Zagreba slučajnim i namjernim posjetiteljima ponudio niz zanimljivih programa. Pohvatati sve bilo je moguće jedino vozeći se na biciklu, što je u atmosferi ugodne proljetne večeri bilo i pravo zadovoljstvo. Bilo je tako uličnih kazališnih izvedbi, začudnih zvučnih instalacija, interaktivnih izložbi i provokativnih video radova kojima su umjetnici prigodničarski, ali i angažirano pokušali izraziti kreativnost, toleranciju, ostvariti međusobno razumijevanje, otvoriti dijalog – sve u svemu apostrofirati zadatke koje već godinama obavljaju kulturni instituti europskih zemalja, koji su zagrebačkoj publici poznati po mnogobrojnim i kvalitetnim programima. "Važan je umjetnički dijalog između stranih umjetnika i umjetnika iz Hrvatske. Svi smo pozvali goste iz svojih zemalja, ali su oni zajedno s umjetnicima iz Hrvatske izradili projekte", naglašava koordinator mreže Christian Ebner iz Austrijskog kulturnog foruma, koji je u Noći instituta sudjelovao s neobičnom verzijom lutkarske predstave "Gašpar i napitak zločestoće". Nju su su zajedničkim snagama ostvarili austrijski umjetnik Marius Scheiner i Dječje kazalište Dubrava.

Zvukovi podzemlja

Zvučna instalacija «Podzemni duhovi» povezala je, pak, berlinskog umjetnika Stefana Rummela i Zagrepčanina Ivana Marušića Klifa, koji će suradnju nastaviti i tijekom nadolazećega Urbanog festivala. "Nadovezao sam se na zagrebačkog gradonačelnika koji je najavio uvođenje podzemne željeznice. To je uobičajeni tijek razvoja velikih gradova, a kako sam već imao snimke buke svjetskih metropola poput Berlina, New Yorka ili Tokija, odlučio sam postaviti instalacije ne još nekoliko lokacija", objašnjava Rummel svoj projekt. Nakon postavljanja prve stanice podzemne željeznice, postavit će ih još četiri u svim dijelovima grada, i svaka će biti različita priča. Prvom je, kaže, na simboličan način želio otkriti kako podzemlje diše. Njegov se rad sastoji od rupe u koju je stavio posebni zvučnik koji emitira snimke, ali i stvara vibracije, te staklenog izloga Goethe instituta u koji je prenio dio iskopane zemlje, te u nju uronio zvučnik na koji je postavio silikonske vrpce što reagiraju na vibraciju zvuka.

Grižnja savjesti francuskog umjetnika

Korzikanski umjetnik Elie Cristiani bio je, pak gost Francuskog instituta u čijem je izlogu postavio svoj video rad. No, to nije uobičajeni video – presječen je s lijeve na desnu stranu i sastoji se od različitih komadića koji istovremeno pokazuju prolazak vremena. Na jednom je dijelu stara građevina, na drugom ljudi hodaju. "To je kao kad zamislite čovjeka koji hoda po prerezanom kamenu. Ne može se reći da on ide iz sreće prema nesreći ili obrnuto. Ne može se reći da ide iz prošlosti u budućnost, zapravo možemo samo reći da živimo jedan mali trenutak koji se sam po sebi ne može obuhvatiti", objašnjava umjetnik svoj rad i dodaje kako želi pokazati da vrijeme ne postoji i da nema početka ni kraja. Drugi video koji je izložio predstavlja ranjenog čovjeka, kao prijelaz prema smrti. Time je, priča, htio pokazati i svoj osjećaj u odnosu na rat u Hrvatskoj i osjećaj grižnje savjesti koji je osjećao na početku rata jer Europa nije ništa učinila da bi ga zaustavila.

Sirene privukle najviše publike

Sloveniju je u Noći instituta predstavila Lučka Koščak koja je jedan galerijski prostor otvorila publici provocirajući i potičući njihovu kreativnost, a Italiju Claudio Rotta Loria čiji rad – specijalni sklopivi drveni metar – istraživao odnos grada i njegova konteksta.

No priču o noći kulturnih institutai završavamo gostom Britanskog savjeta Rayem Leejem, čija je zvučna instalacija – predstava – kompozicija privukla najviše pažnje publike. Rad «Sirene» je velika zvučna instalacija, a istovremeno i kompozicija za zvuk koji se kreće prostorom. Na tridesetak metalnih tronožaca, neki su visoki i po tri metra, nalazi se elektro-motor koji rotira polugu na čijim su krajevima zvučnici. Oni odašilju elektroničke tonove, a umjetnik i njegov kolega tijekom izvedbe ugađaju te oscilatore na određene frekvencije. Zatim postupno ubrzavaju i rad motora koji rotiraju zvučnike. Vrtnja postaje sve brža, a ubrzanje stvara zanimljivu modulaciju zvuka. Čitav prostor je pažljivo osvijetljen, čime se naglašava komponenta teatralnosti. U jednom trenutku potpuno se gase svjetla, i tada do izražaja dolaze male crvene žaruljice na zvučnicima, objekti postaju nevažni, zvuk dobiva posve drugu kvalitetu i odvodi ljude u potpuno drugačiji prostor...

Item URL https://www.dw.com/hr/čitav-grad-pozornica-i-galerija/a-3281062?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&title=%C4%8Citav%20grad%20pozornica%20i%20galerija