Prvo pitanje novinara Michaela Martensa odnosilo se na deklarirani cilj Crne Gore da već za dvije godine postane punopravna članica Europske unije. Jakov Milatović naveo je 2028. godinu kao onu u kojoj bi njegova zemlja mogla postati 28. članica Unije. Potom je pojasnio:
„Od svih deset zemalja kandidatkinja, Crna Gora je jedina koja je otvorila sva pregovaračka poglavlja. Također smo zatvorili i najviše njih – do danas 14. Tijekom ciparskog predsjedanja Vijećem želimo zatvoriti još neka. Nadamo se da ćemo do kraja ove godine ili tijekom sljedeće zatvoriti sva poglavlja, kako bi druga polovica 2027. godine, a možda i 2028., ostala za ratifikaciju pristupanja Crne Gore Europskoj uniji u parlamentima 27 država članica. Hoće li pristupanje biti 2028. ili 2029. nije presudno – ali treba se dogoditi još u mandatu sadašnje Komisije.“
Na podpitanje je li takav plan realan, Milatović je odgovorio da je to scenarij kojeg se Podgorica drži, jer ima dojam da su europski političari od ruskog napada na Ukrajinu 2022. shvatili da je proširenje usko povezano sa sigurnošću europskog kontinenta. „Proces je ponovno postao geopolitčka tema“, konstatirao je predsjednik Crne Gore Milatović.
Što je sa Srbijom?
Sljedeće pitanje novinara odnosilo se na Srbiju: „Ako bi Crna Gora doista pristupila EU, bi li to moglo ojačati proeuropsko raspoloženje u Srbiji, koje u posljednje vrijeme nije osobito snažno?“
Milatović je odgovorio: „Pristupanje Crne Gore EU bilo bi veće od same Crne Gore – poslalo bi signal svim državama kandidatkinjama da proces proširenja još uvijek živi.“ Podsjetio je i da je od pristupanja Hrvatske 2013. prošlo dosta vremena, kao i da je Velika Britanija istupila iz Unije.
„Ako sada pristupi Crna Gora, to bi imalo ogroman pozitivan utjecaj na sve kandidate za pristupanje, pa i na Srbiju. Poruka bi bila: reforme i nova politička kultura se isplate.“
Novinar je podsjetio crnogorskog predsjednika da je, zbog ponašanja Mađarske pod Orbánom, u državama članicama velika skepsa prema pristupanju još jedne članice s pravom veta. Milatović mu je na to odgovorio: „Ta se točka prenaglašava. Trenutno EU ima 27 država članica i uvijek postoji mogućnost da neka članica blokira određene stvari. Zašto onda stavljamo naglasak baš na Crnu Goru ili neku drugu potencijalnu novu članicu? Iako još nismo članica, već najmanje 15 godina gotovo u potpunosti – ako ne i potpuno – usklađujemo svoju vanjsku i sigurnosnu politiku s EU.“
Strah od mađarskog scenarija
Na primjedbu da je i Mađarska 2010. bila lojalna članica Europske unije, a onda je na njezino čelo došao Orbán, crnogorski predsjednik odgovorio je njemačkom novinaru da se takav političar može pojaviti i u Francuskoj i u Njemačkoj.
„Pitanje o kojem trebamo razmišljati jest je li jednoglasnost pravi put – ili je za određene odluke dovoljna kvalificirana većina. To je racionalnije nego spekulirati o tome bi li Crna Gora možda mogla nešto blokirati“, rekao je Milatović za njemački list.
Sljedeće pitanje odnosilo se na stav Milatovića o inicijativi predsjednika Srbije Vučića i predsjednika Albanije Rame o nekoj vrsti članstva u Europskoj uniji bez prava veta – šengenski prostor i jedinstveno tržište zadovoljili bi Beograd i Tiranu. Bi li to bilo prihvatljivo prijelazno rješenje za Podgoricu?
Milatović je odgovorio da je iz perspektive Vučića i Rame to sasvim legitimno. „Međutim, Crna Gora slijedi tradicionalni proces pristupanja EU, kao što su to činile sve zemlje do sada. Mi pregovaramo o tome da postanemo punopravna država članica.“
Pariz koči
Novinar je uzvratio da Podgorica možda precjenjuje simpatije prema proširenju u Berlinu i Parizu te da za punopravno članstvo Crne Gore ondje nema većine u parlamentima. Predsjednik Crne Gore Milatović je odgovorio:
„To ćemo znati kada se to pitanje nađe pred parlamentima tih zemalja. Kao pragmatičan političar usmjeren na reforme, fokusiram se na stvari koje Crna Gora doista može kontrolirati. Još imamo domaće zadaće i moramo zatvoriti preostalih 19 poglavlja pristupnog procesa. Istodobno pokušavam voditi intenzivan diplomatski rad – ne samo u europskim institucijama poput Komisije ili Europskog parlamenta, nego i u svakoj državi članici, jer će one na kraju odlučivati o našem članstvu. Ne razgovaram samo s vladama ili predsjednicima tih zemalja, nego i s parlamentima, s različitim političkim spektrom, jer razumijemo da Crna Gora pristupa klubu demokratskih zemalja u kojem se vlade mogu mijenjati. Na nama je da o prednostima našeg pristupanja razgovaramo ne samo s vladama, nego i s oporbenim strankama.“
Na primjedbu da Francuska već neko vrijeme iza kulisa koči Crnu Goru na svakom koraku, Milatović je odgovorio:
„Točno je da smo u prosincu imali nešto poput mogućeg nazadovanja, kada je Francuska blokirala zatvaranje najmanje dvaju pregovaračkih poglavlja. No izravno sam razgovarao s predsjednikom Emmanuelom Macronom i razjasnio to pitanje. Kada sam bio u Francuskoj, osim razgovora s predsjednikom, posjetio sam i parlament, predstavio slučaj Crne Gore i odgovorio na brojna pitanja francuskih zastupnika, uključujući i neka vrlo teška. Moj je dojam da je predsjednik Macron spreman podržati novu državu članicu.“
*Ovaj izbor iz tiska sadrži citate, ulomke i sažetke iz medija na njemačkom jeziku te ne odražava stavove redakcije.
