Vecernji list

Volltextübernahme_Vecernj
Item 1
Id 79958826
Date 2026-11-16
Title Nova europska inicijativa predviđa smještaj odbijenih tražitelja azila u deportacijske centre izvan EU-a
Short title Njemačka i četiri države EU-a planiraju deportacijske centre u Ruandi
Teaser Njemačka i još četiri članice EU-a žele odbijene azilante slati u deportacijske centre izvan EU-a. Prvi bi trebao bi biti u Ruandi. Kritičari upozoravaju na pravne rizike, visoke troškove i kršenje ljudskih prava.

Njemačka i još četiri europske države žele ubuduće odbijene tražitelje azila slati u posebne deportacijske centre izvan Europske unije. Riječ je o takozvanim „Return Hubs“, odnosno centrima za povratak, a prema medijskim izvješćima prvi bi takav centar trebao biti otvoren u afričkoj Ruandi.

Plan dolazi iz skupine koju čine Njemačka, Grčka, Austrija, Danska i Nizozemska. Cilj je smjestiti osobe koje su pravomoćno izgubile pravo na azil u centre izvan EU-a dok se ne provedu njihovi povrati u matične zemlje. Prema riječima diplomata, zemlje su se već dogovorile o otvaranju prve lokacije u Ruandi. Centri će smjestiti odbijene tražitelje azila koji se ne mogu deportirati u svoje zemlje podrijetla.

Ideja nije nova. Posljednjih godina više je europskih država pokušalo premjestiti azilne postupke ili deportacije izvan granica Europske unije, ali su se gotovo svi projekti suočili s pravnim preprekama, promjenama vlasti ili iznimno visokim troškovima.

Britanski „model Ruanda“ završio neuspjehom

Jedan od najpoznatijih pokušaja bio je britanski sporazum s Ruandom iz razdoblja od 2022. do 2024. godine. Tadašnja konzervativna vlada Borisa Johnsona, a kasnije i vlada Rishija Sunaka, planirale su migrante koji su neregularno pristizali preko La Manchea trajno prebacivati u Ruandu, gdje bi prolazili azilni postupak.

Međutim, britanski Vrhovni sud proglasio je taj plan nezakonitim. Sud je zaključio da Ruanda nije dokazano sigurna treća zemlja te da postoji opasnost da bi tražitelji azila mogli biti vraćeni u države u kojima im prijeti progon.

Nakon pobjede Laburističke stranke na izborima u srpnju 2024. premijer Keir Starmer projekt je službeno proglasio „mrtvim i pokopanim“. Do tada je britanska vlada za sporazum s Ruandom potrošila oko 700 milijuna funti javnog novca, dok su samo četiri osobe dobrovoljno preseljene u tu zemlju.

Talijanski model u Albaniji

Drugi važan primjer dolazi iz Italije. Vlada premijerke Giorgie Meloni od 2024. godine surađuje s Albanijom kako bi migrante spašene na Sredozemlju slala u posebne centre pod talijanskom upravom. Ondje su trebali prolaziti ubrzane azilne postupke.

No odmah nakon otvaranja centara talijanski su sudovi blokirali njihovo korištenje. Suci su zaključili da zemlje poput Bangladeša ili Egipta ne mogu automatski biti proglašene sigurnima ako pojedinim društvenim skupinama ondje prijeti progon. Prvi migranti morali su biti vraćeni u Italiju.

Danas se jedan od tih objekata koristi kao deportacijski centar za muškarce čiji su zahtjevi za azil u Italiji konačno odbijeni. Prema dosadašnjim podacima, od pretvaranja centra u ožujku 2025. ondje je prebačeno oko 500 osoba. Istodobno se procjenjuje da će ukupni troškovi projekta do 2028. godine premašiti 670 milijuna eura.

Danska odustala od samostalnog puta

Danska je još 2021. donijela zakon koji je omogućavao slanje tražitelja azila u treće države izvan Europske unije. Kopenhagen je tada intenzivno pregovarao upravo s Ruandom o uspostavi prihvatnog centra.

No Europska komisija i organizacije za zaštitu ljudskih prava oštro su kritizirale taj plan. Početkom 2023. danska vlada zaustavila je pregovore s Ruandom.

Zaključak danskih vlasti bio je da je takav projekt teško provesti samostalno, kako pravno tako i logistički. Od tada Danska pokušava ostvariti sličan koncept samo u suradnji s drugim članicama EU-a, kakav sada zagovara i nova skupina od pet država.

Novi pravni okvir Europske unije

Dosadašnji pokušaji često su propadali zbog europskih pravila prema kojima je migrant morao imati određenu osobnu vezu s trećom državom u koju ga se želi poslati. Takva povezanost mogla je uključivati poznavanje jezika, članove obitelji ili prethodni boravak u toj zemlji.

Nova reforma europskog azilnog sustava predviđa drukčiji pristup. Prema novim pravilima osobe koje moraju napustiti EU mogu biti upućene i u države u kojima nikada prije nisu boravile, pod uvjetom da postoji odgovarajući sporazum između Europske unije i te zemlje.

Dodatni pravni temelj predstavlja nova Uredba EU-a o povratku migranata, koja je politički dogovorena u lipnju 2026. i dobila potporu Europskog parlamenta. Za njezino potpuno stupanje na snagu potrebno je još formalno odobrenje Vijeća EU-a.

Za razliku od ranijih direktiva, nova pravila imaju oblik uredbe, što znači da se izravno primjenjuju u svim državama članicama koje u sustavu sudjeluju.

Prema zagovornicima projekta, upravo ta uredba prvi put stvara jedinstven pravni okvir za centre za deportacije izvan teritorija Europske unije.

Važna razlika u odnosu na britanski i talijanski model jest činjenica da se prema novim planovima azilni postupci više ne bi provodili u Ruandi ili drugim trećim državama. Centri bi služili isključivo za osobe koje su već izgubile pravo na međunarodnu zaštitu i koje čekaju povratak u matične zemlje.

Kritike zbog troškova i zaštite prava

Pobornici projekta smatraju da će takav model smanjiti pravne sporove povezane s pravom na azil jer bi se odnosio isključivo na osobe kojima su svi zahtjevi već pravomoćno odbijeni.

No organizacije poput Liječnika bez granica i Amnesty Internationala upozoravaju na ozbiljne rizike. Kritičari sumnjaju da će u takvim centrima biti moguće trajno osigurati neovisni nadzor, učinkovitu pravnu pomoć i odgovarajuću zdravstvenu skrb. Istodobno strahuju da bi treće države mogle deportirati osobe u njihove matične zemlje bez odgovarajućih pravnih provjera.

Dodatno upozoravaju i na dosadašnja iskustva. Primjeri iz Velike Britanije i Italije pokazali su da izgradnja, osiguravanje i održavanje takvih centara može stajati stotine milijuna eura, dok broj osoba koje na kraju budu vraćene ostaje relativno malen.

Zbog toga je pitanje hoće li novi europski pokušaj uspjeti ondje gdje su prethodni propali i dalje otvoreno. Iako su pravni temelji sada drukčiji nego prije nekoliko godina, protivnici upozoravaju da visoki troškovi i kontroverze oko ljudskih prava nisu nestali.

Short teaser Njemačka i još četiri članice EU žele odbijene azilante slati u deportacijske centre izvan Unije. Počelo bi se u Ruandi.
Item URL https://www.dw.com/hr/nova-europska-inicijativa-predviđa-smještaj-odbijenih-tražitelja-azila-u-deportacijske-centre-izvan-eu-a/a-79958826?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/73340756_303.jpeg
Image caption Izbjeglice na Kreti ulaze u autobus koji bi ih trebao odvesti u prihvatni centar. Grčka je jedna od pet država EU-a koje posebno žele promicati razvoj takozvanih "centrila za povratak" izvan Europe.
Image source Sofia Kleftaki/DW
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/73340756_303.jpeg&title=Nova%20europska%20inicijativa%20predvi%C4%91a%20smje%C5%A1taj%20odbijenih%20tra%C5%BEitelja%20azila%20u%20deportacijske%20centre%20izvan%20EU-a

Item 2
Id 79908809
Date 2026-11-16
Title IEA: Ubrzana elektrifikacija do 2035. mogla bi smanjiti uvoz energije za više od 400 milijardi dolara godišnje
Short title Elektrifikacija: kako smanjuje emisije CO₂ i troškove energije
Teaser Elektrifikacija prometa, grijanja i industrije smanjuje emisije CO₂, povećava energetsku učinkovitost i može sniziti troškove energije. No uspjeh ovisi o modernizaciji elektroenergetskih mreža.

Od električnih automobila i električnih autobusa na cestama, preko toplinskih pumpi koje griju domove do solarnih panela koji napajaju kućanske uređaje, prijelaz na električne tehnologije već je u punom zamahu. No što zapravo znači pojam „elektrifikacija“?

Elektrifikacija nije samo još jedna pomodna riječ, nego alat koji bi mogao smanjiti račune za energiju i istodobno smanjiti ovisnost svijeta o ugljenu, nafti i plinu. To ujedno znači i značajno smanjenje emisija CO2 u atmosferi, koje su povezane s poplavama i ekstremnim vrućinama diljem svijeta.

Ako zemlje koje uvoze energente „znatno ubrzaju elektrifikaciju svojih gospodarstava“, mogle bi do 2035. smanjiti troškove uvoza energije za više od 400 milijardi američkih dolara (357 milijardi eura) u usporedbi s razinama iz 2025.

To proizlazi iz nedavne analize Međunarodne agencije za energiju (IEA), koja je također izračunala da bi takvo ubrzanje smanjilo globalnu potražnju za naftom za 18 milijuna barela dnevno.

Što zapravo znači elektrifikacija?

U najkraćim crtama, elektrifikacija znači zamjenu tehnologija koje koriste fosilna goriva, poput nafte i plina, električnim alternativama. To uključuje prelazak s dizelskih automobila na električna vozila (EV), gašenje plinskog grijanja i korištenje električne energije za pogon toplinskih pumpi (dizalica topline).

No važno je i na koji se način proizvodi električna energija koja pokreće te uređaje. U teoriji, električni automobil koji koristi struju proizvedenu u elektroenergetskoj mreži koja se uglavnom oslanja na ugljen može biti nepovoljniji za klimu od automobila na benzin ili dizel.

S druge strane, električna energija dobivena iz obnovljivih izvora poput Sunčeve energije, vjetra ili hidroenergije smatra se čistim izvorom energije.

Gdje se danas nalazi proces globalne elektrifikacije?

Brzorastuće tržište električnih vozila trenutačno je sektor elektrifikacije koji najbrže napreduje. Na globalnoj razini svaki četvrti automobil prodan 2025. bio je električni, a međunarodna prodaja od 2020. porasla je za gotovo 600 posto.

Unatoč tome, električna energija danas pokriva samo oko 20 posto ukupne potrošnje energije u svijetu, uključujući energiju koju koriste poduzeća, tvornice i kućanstva.

Kako bi se izbjeglo nekontrolirano globalno zagrijavanje i sve intenzivnije ekstremne vremenske pojave povezane s toplijom klimom, električna energija do 2050. trebala bi zadovoljavati više od polovice ukupnih energetskih potreba.

Postoje li ograničenja po pitanju elektrifikacije?

Neke industrije i djelatnosti teže je elektrificirati od drugih. Dok je relativno jednostavno prijeći na električna vozila i smanjiti emisije iz zgrada, industrije poput petrokemijske ili čeličane koriste fosilna goriva kao sirovine za proizvodnju plastike, gnojiva, deterdženata ili čelika.

Osim toga, iako su dizalice topline učinkovite za potrebe u zoni nižih temperatura, ne mogu zamijeniti vrlo visoke temperature potrebne za proizvodnju čelika ili cementa.

Neovisna istraživačka organizacija World Resources Institute preporučuje vodik, sintetska goriva i druge niskougljične alternative kao prikladnije opcije od elektrifikacije u sektorima poput pomorskog prijevoza i zrakoplovstva.

Prednosti i izazovi elektrifikacije

Osim što smanjuje emisije stakleničkih plinova, poboljšava kvalitetu zraka i ograničava globalno zagrijavanje, elektrifikacija je dugoročno učinkovitija i jeftinija.

Motor s unutarnjim izgaranjem u automobilu rasipa i do 80 posto energije sadržane u gorivu, uglavnom pretvarajući je u toplinu. Tek oko 20 posto energije koristi se za pokretanje vozila. Električni motori, s druge strane, oko 80 posto električne energije pretvaraju u kretanje.

Kako ističe World Resources Institute, potpuna elektrifikacija uređaja povećat će potrošnju električne energije. Ipak, ukupni troškovi energije vjerojatno će biti niži, čak i ako električna energija poskupi.

Što su izazovi elektrifikacije?

Istodobno rastu i izazovi. Zbog brzog širenja umjetne inteligencije, podatkovnih centara i općeg prelaska na elektrificirano gospodarstvo, zastarjele elektroenergetske mreže sve teže prate rast potražnje.

To sve češće usporava energetsku tranziciju, odgađa priključenje novih kapaciteta za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, razvoj sustava za pohranu energije i širenje elektrificirane potrošnje.

Prema procjenama IEA-e, godišnja ulaganja u elektroenergetske mreže do 2030. trebala bi porasti za oko 50 posto u odnosu na sadašnjih 400 milijardi američkih dolara godišnje.

Dodatni problem predstavlja veliki nesrazmjer između vremena potrebnog za izgradnju nove mrežne infrastrukture, koje traje od pet do petnaest godina, i razvoja obnovljivih izvora energije, za koje je obično potrebno između jedne i pet godina, odnosno infrastrukture za punjenje električnih vozila, koja se može izgraditi za jednu do dvije godine.

Stručnjaci stoga upozoravaju da su potrebne pametnije elektroenergetske mreže koje omogućuju dvosmjerni protok električne energije, a istodobno ostaju sigurne, stabilne i sposobne odgovoriti na rastuću potražnju kako se elektrifikacija bude intenzivirala.

Short teaser Elektrifikacija može smanjiti emisije i račune za energiju, ali zahtijeva velika ulaganja u mrežu.
Item URL https://www.dw.com/hr/iea-ubrzana-elektrifikacija-do-2035-mogla-bi-smanjiti-uvoz-energije-za-više-od-400-milijardi-dolara-godišnje/a-79908809?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/58044421_303.jpg
Image caption Kako smanjiti emisiju štetnih plinova (i račune za struju...)
Image source Barbara Gindl/APA/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/58044421_303.jpg&title=IEA%3A%20Ubrzana%20elektrifikacija%20do%202035.%20mogla%20bi%20smanjiti%20uvoz%20energije%20za%20vi%C5%A1e%20od%20400%20milijardi%20dolara%20godi%C5%A1nje

Item 3
Id 79955270
Date 2026-11-16
Title Kako su tajni dokumenti iznošeni iz njemačke obvještajne službe?
Short title Kako su tajni dokumenti iznošeni iz njemačke obavještajne službe?
Teaser Asistent bivšeg šefa njemačke tajne službe BND navodno je tijekom skoro 10 godina iz BND-a iznio više od 2.000 strogo povjerljivih dokumenata. To su mu očito omogućili sigurnosni propusti i nepravilnosti unutar službe.

Sastanak zaposlenika, održan poslijepodne 6. listopada u njemačkoj Saveznoj obavještajnoj službi (BND), sazvan je u kratkom roku. Svi pripadnici službe bili su pozvani da se uključe u videokonferenciju. „Ljut sam”, tim je riječima, prema pričanju sudionika, predsjednik BND-a započeo obraćanje zaposlenicima. Samo nekoliko sati ranije uhićen je August Hanning, bivši predsjednik BND-a i dugogodišnji sigurnosni savjetnik. Uhićen je i njegov nekadašnji asistent Manfred D., koji je donedavno još radio u BND-u.

Savezno državno odvjetništvo tereti Manfreda D. da je tijekom više godina svojega bivšeg šefa opskrbljivao povjerljivim dokumentima iz obavještajne službe Njemačke. Kod Hanniga je pronađeno više od 2.000 dokumenata. Istražitelji sumnjaju da je on te informacije koristio i u okviru svojeg djelovanja kao savjetnik. Postoji sumnja da su pritom čak i povjerljive interne informacije BND-a dospjele u inozemstvo. Hanningova obrana to opovrgava.

Očigledni sigurnosni propusti

Slučaj navodne izdaje unutar vlastite institucije očito je razljutio šefa BND-a Jägera. U svojem videobraćanju na dan Hanningova uhićenja navodno je najavio da će se svi događaji temeljito i bez ikakvih obzira istražiti te da će uslijediti odgovarajuće posljedice. U međuvremenu se čini jasnim da ovaj slučaj, neovisno o kaznenoj istrazi, već sada predstavlja ozbiljnu kompromitaciju BND-a jer razotkriva očigledne sigurnosne propuste i nepravilnosti unutar službe.

Prema istraživanju novinara javnih servisa WDR i NDR te lista Süddeutsche Zeitung (SZ), u BND-u se sada polazi od scenarija prema kojem je Manfred D. godinama mogao iznositi povjerljive, a djelomično i tajne dokumente iz institucije. Pritom je, kako se pretpostavlja, koristio i povlastice koje je imao kao osobni asistent predsjednika BND-a.

Tako je D. navodno uz odobrenje koristio službeni prijevoz uprave kako bi ga navečer odvezli kući. Prema navodima iz sigurnosnih krugova, takve se vožnje gotovo uopće ne kontroliraju prilikom izlaska iz kruga BND-a. Odvjetnica Manfreda D. nije željela komentirati slučaj na upit novinara. D. se nalazi u istražnom zatvoru. O podizanju optužnice još nije donesena odluka.

D. je navodno dokumente predavao tjelohraniteljima

Prema rezultatima interne istrage, Manfred D. navodno je u više navrata ispisane dokumente u torbi predavao tjelohraniteljima šefa BND-a, koji su ih potom mogli prenijeti kroz sigurnosne kontrolne točke. Čini se da ni tjelohranitelje zaštitarsko osoblje na ulazima i izlazima u pravilu nije podvrgavalo pregledu.

Kao osobni asistent nekoliko predsjednika BND-a, Manfred D. je navodno godinama imao pristup njihovim službenim e-mailovima, kao i kalendarima. Prema navodima iz sigurnosnih krugova, čak mu je bilo dopušteno printanje tajnih dokumenata kako bi na temelju njih pripremao mape s materijalima za razgovore i sastanke čelništva BND-a.

„Savezna obavještajna služba u pravilu ne daje javne izjave o pitanjima koja se odnose na eventualna obavještajna saznanja ili aktivnosti. To uključuje i informacije o kadrovskim pitanjima”, priopćila je glasnogovornica BND-a na novinarski upit.

Parlamentarno nadzorno povjerenstvo (PKGr) njemačkog Bundestaga nakon uhićenja Augusta Hanniga i Manfreda D. naložilo je takozvani izvanredni nadzor. U okviru takvog nadzora stalni opunomoćenik PKGr-a i njegovi suradnici mogu pregledavati spise BND-a, razgovarati sa zaposlenicima i zatražiti potrebne informacije.

Karijera u BND-u započeo kao zaštitar

U BND-u su svi odjeli dobili nalog da dostave sve informacije koje bi mogle rasvijetliti kako je uopće moglo doći do navodnog slučaja izdaje. Također trebaju prijaviti jesu li u prošlosti postojale bilo kakve nepravilnosti povezane s Manfredom D. ili sumnjiva iskustva u radu s tim dugogodišnjim zaposlenikom BND-a.

Manfred D. karijeru u BND-u započeo je kao zaštitar, a potom je, za vrijeme Augusta Hanniga, postao osobni asistent predsjednika službe. Kada je Hanning 2005. godine imenovan državnim tajnikom u Saveznom ministarstvu unutarnjih poslova, D. je otišao s njim i ondje nastavio raditi. Nakon što je Hanning krajem 2009. prijevremeno umirovljen, D. se iz ministarstva vratio u BND. Ondje je najprije radio u arhivu, a nekoliko godina poslije ponovno je premješten u ured predsjednika službe, gdje je obavljao poslove osobnog asistenta.

D. je bio asistent četvorici šefova BND-a, a premješten je tek u jesen 2025., nakon što je Martin Jäger preuzeo dužnost. Najprije je premješten u Pullach u Bavarskoj, a nedugo zatim otišao je u mirovinu.

Tijekom više godina D. je obavljao i dodatnu djelatnost, za koju je BND u više navrata davao odobrenje: na temelju ugovora obavljao je uredske poslove za svojega bivšeg šefa Augusta Hanniga.

Izvanredne povlastice?

Zastupnici Bundestaga zaduženi za nadzor obavještajnih službi sada žele utvrditi kako je bilo moguće da Manfred D. tako dugo ostane na položaju osobnog asistenta. Kako se navodi iz parlamentarnih krugova, već sada postoje brojni pokazatelji da je D. raspolagao izvanrednim povlasticama.

U BND-u se u međuvremenu provjeravaju i D.-ovi obračuni putnih troškova. Navodno je više puta vikendom putovao zrakoplovom poslovnom klasom iz Berlina u München i natrag, a ta je putovanja prikazivao kao službena.

„Kada si toliko dugo desna ruka šefa”, sažela je situaciju osoba upoznata sa slučajem, „šef ti s vremenom počne jesti iz ruke.”

Short teaser Asistent bivšeg šefa njemačke tajne službe navodno je iz BND-a iznio više od 2.000 strogo povjerljivih dokumenata.
Item URL https://www.dw.com/hr/kako-su-tajni-dokumenti-iznošeni-iz-njemačke-obvještajne-službe/a-79955270?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/79949695_303.jpg
Image caption Centrala njemačke tajne službe BND u Berlinu: sigurnosni propusti?
Image source Michael Kuenne/PRESSCOV/ZUMA/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/79949695_303.jpg&title=Kako%20su%20tajni%20dokumenti%20izno%C5%A1eni%20iz%20njema%C4%8Dke%20obvje%C5%A1tajne%20slu%C5%BEbe%3F

Item 4
Id 79957514
Date 2026-11-16
Title Kako polarni vrtlog utječe na vremenske prilike kod nas?
Short title Što najraniji polarni vrtlog od početka mjerenja znači za iduću zimu?
Teaser Prsten jakih vjetrova koji kruže oko Zemljinog sjevernog pola očito je promijenio smjer. Znanstvenici kažu da je to povijesni poremećaj i najraniji zabilježeni preokret. Što bi to moglo značiti za vremenske prilike?

Visoko u atmosferi nalazi se prsten hladnog zraka koji kruži iznad Arktika te tijekom godišnjih doba može jačati, slabjeti i mijenjati oblik. Riječ je o polarnom vrtlogu.

Ako dođe do njegova poremećaja, ta vrtložna masa hladnog zraka može utjecati na vremenske prilike, povećavajući opasnost od prodora hladnog zraka na sjevernoj hemisferi. Trenutačna opažanja pokazuju da je polarni vrtlog ove godine oslabio neuobičajeno rano, a smjer njegovih vjetrova čak se i preokrenuo.

Najraniji zabilježeni poremećaj polarnog vrtloga

Još nije jasno kako će aktualni poremećaj polarnog vrtloga utjecati na zimu na sjevernoj hemisferi, no znanstvenici se slažu da je riječ o događaju koji obara dosadašnje rekorde.

„Koliko nam je poznato, ovo je najraniji poremećaj stratosferskog polarnog vrtloga koji je dosad zabilježen”, izjavili su za novinsku agenciju AFP vodeći znanstvenici Europskog centra za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF) Tim Stockdale i Frederic Vitart.

Francuska meteorološka služba Meteo-France u međuvremenu je taj događaj opisala kao „nešto dosad nezabilježeno”.

Rano slabljenje polarnog vrtloga „znatno povećava mogućnost prodora hladnog zraka na područja na kojima se nalazi većina gusto naseljenih središta sjeverne hemisfere, uključujući SAD, Europu i istočnu Aziju”, izjavio je za AFP Judah Cohen, klimatolog s Massachusetts Institute of Technology (MIT).

Donja grafika prikazuje kako polarni vrtlog utječe na naše vremenske prilike. Prikazana je razlika u djelovanju stabilnog i valovitog polarnog vrtloga.

Što je zapravo polarni vrtlog i kako djeluje?

Polarni vrtlog golemi je pojas hladnog zraka niskog tlaka koji se okreće u smjeru suprotnom od kazaljke na satu oko Sjevernog pola, na visini od približno 10 do 50 kilometara iznad Zemljine površine.

Usko je povezan s mlaznom strujom (jet stream), još jednim pojasom snažnih vjetrova koji se nalazi neposredno ispod polarnog vrtloga. Mlazna struja tvori granicu na kojoj se susreću hladan arktički zrak i topliji zrak iz tropskih i suptropskih područja.

Polarni vrtlog ponekad može imati oblik pravilnog, čvrsto zatvorenog kruga, zadržavajući najhladniji zrak tijekom zime oko Sjevernog pola. Međutim, može poprimiti i oblik nepravilnih valova koji se spuštaju prema jugu.

Promjene njegove snage i oblika mogu utjecati na atmosferu ispod njega i promijeniti položaj mlazne struje, koja upravlja vremenskim prilikama na Zemljinoj površini.

Zato, ako mlazna struja postane izraženije valovita i počne se spuštati prema jugu, može omogućiti prodor ledenog arktičkog zraka u južnije krajeve.

Jedan od najvažnijih čimbenika koji mogu izazvati takav poremećaj poznat je pod nazivom naglo stratosfersko zagrijavanje (sudden stratospheric warming). Riječ je o pojavi pri kojoj temperature u polarnoj stratosferi tijekom samo nekoliko dana naglo porastu, zbog čega slabe snažni zapadni vjetrovi polarnog vrtloga.

To može pomaknuti polarni vrtlog s njegova uobičajenog položaja iznad Sjevernog pola, dovesti do njegova razdvajanja na nekoliko zasebnih vrtloga ili – kao što se događa sada – uzrokovati promjenu smjera zapadnih vjetrova.

Za oporavak polarnog vrtloga može biti potrebno nekoliko tjedana.

Što to znači za zimske vremenske prilike?

Jedan od prethodnih poremećaja polarnog vrtloga pridonio je ledenom valu koji je u veljači 2021. pogodio američku saveznu državu Teksas. Više od tjedan dana trajale su temperature ispod ništice, što je izazvalo prekide u opskrbi električnom energijom i odnijelo stotine ljudskih života.

Ipak, ekstremno niske temperature nisu neizbježna posljedica poremećaja polarnog vrtloga. Britanski Meteorološki ured (Met Office), nacionalna služba Ujedinjenog Kraljevstva za meteorologiju i klimu, naglašava da promjene polarnog vrtloga mogu povećati vjerojatnost takvog razvoja vremenskih prilika, ali ne djeluju poput prekidača kojim se hladno vrijeme jednostavno uključuje ili isključuje.

Na konačan ishod mogu utjecati i drugi vremenski obrasci.

Primjerice, postoji mogućnost da bi El Niño, koji se povezuje s blažim zimama, mogao „ublažiti ili izmijeniti” posljedice poremećaja, izjavio je Cohen za AFP. Ali je dodao da to nije sigurno.

Vremenski fenomen El Niño, koji nastaje zbog zagrijavanja površinskih voda u središnjem i istočnom dijelu ekvatorijalnog Tihog oceana, trenutačno jača, a očekuje se da će svoj vrhunac dosegnuti krajem godine. Aktualni događaj okarakteriziran je kao iznimno snažan te već uzrokuje poremećaje vremenskih prilika diljem svijeta.

Neka istraživanja također povezuju ubrzano zagrijavanje Arktika, uzrokovano klimatskim promjenama, sa sve češćim poremećajima polarnog vrtloga.

To znači da bi, unatoč globalnom porastu temperature, pojedina područja i dalje mogla doživljavati sve snažnije prodore hladnog zraka i ekstremnije hladne valove.

Ipak, ta povezanost još nije nedvojbeno potvrđena te je i dalje predmet znanstvenih rasprava.

Short teaser Prsten jakih vjetrova koji kruže oko Zemljinog sjevernog pola je promijenio smjer. Što to znači za vremenske prilike?
Item URL https://www.dw.com/hr/kako-polarni-vrtlog-utječe-na-vremenske-prilike-kod-nas/a-79957514?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&title=Kako%20polarni%20vrtlog%20utje%C4%8De%20na%20vremenske%20prilike%20kod%20nas%3F

Item 5
Id 79951535
Date 2026-11-16
Title Cijene nekretnina u Hrvatskoj su na razini razvijene Europe, ali prihodi mladih - nisu.
Short title Kako da mladi par u Hrvatskoj dođe do svog stana?
Teaser Teoretski, Hrvatska ima nekakvih potpora za prvi stan mladih – ali realnost tržišta sve to baca u vodu. Konkretno iskustvo jednog mladog para, a država bi mogla pomoći – kad bi to htjela.

U potragu za svojim prvim stanom nas dvoje upustili smo se negdje u vrijeme pandemije, dakle prije pet do šest godina. I ne samo da još ne uspijevamo, nego je sve to postalo bitno teže. Ne smijemo odustati, ali danas se čini da je to praktično nemoguće – započinje tako svoju životnu priču, barem što se tiče stambenog pitanja, jedan mladi zagrebački par.

Nisu vjenčani, a u međuvremenu, zapravo nedavno, dobili su i bebu. On je sveučilišni nastavnik, mada još nije profesor pa mu ni plaća nije baš visoka. Ona je pak učiteljica razredne nastave, a poznato je da ta primanja pogotovo ne „paraju nebo“. Zamolili su nas da njihove osobne podatke ipak zadržimo u redakciji, kako im javno očitovanje ne bi prouzročilo dodatne probleme.

Vrijeme je izaći na ulicu

„Zašto? Pa, zato što se posredničke agencije, recimo, ionako ponašaju jako nekorektno. Čak nezakonito u određenim aspektima koje nitko ne nadzire. Onda su tu i banke. Ma, nitko ne voli da ga se kritizira, kamoli država koja bi na prvome mjestu morala nešto poduzeti u vezi sa stambenom politikom u RH."

No pođimo od prakse i aktualnog stanja. Od navedenog vremena pandemije, točnije od 2021. godine, prosječan kvadrat stana u EU poskupio je oko 22 posto. Onaj hrvatski, međutim, „skočio“ je približno tri puta više – oko 65 posto. To je jedan od razloga, pored otpora militarizaciji, zbog kojeg su mladi i u RH za 20. studenog najavili prvi prosvjed toga tipa.

To poskupljenje je i razlog zbog kojeg naše dvoje sugovornika smatra da su nakon pet-šest godina sve dalje od svog vlastitog stana, umjesto bliže. „Banke sad već zahtijevaju nekih 10 posto učešća u kreditu. Ako bismo uzeli stan od 70-80 kvadrata jer sad imamo i dijete, to bi išlo do nekih 300 tisuća eura i samo učešće bi iznosilo 30 tisuća. Otkud nam to?“

Mnoštvo praznih stanova

„Mi sada plaćamo visoku rentu kao podstanari, ne možemo još i štedjeti. Uz to smo u lošoj situaciji jer se ne takmičimo s ovakvima kao što smo mi, već primarno s onima koji u Hrvatskoj stanove kupuju kao investiciju ili način čuvanja viška novca. Diskvalificirani smo čim se počnemo raspitivati za detalje kao što je hidroizolacija ili stanje vertikale."

Takvi detalji nisu presudni njihovoj konkurenciji – nazovimo je „investitori“ i „štediše“. Dok ovaj par razmišlja dugoročno pa želi stan jednom ostaviti svom djetetu, ovi drugi obrću nekretninu na tržištu, osim što u njoj sami ne žive. Zbog toga je RH puna nekorištenih stanova, uz one koji se rabe za kraći, sezonski najam, mahom turistički.

„Kad to pitate agenta, najčešće ne zna takve podatke. Obeća vam da će se raspitati, pa se više ne javi jer ne isplati mu se s nama, lakše zarađuje s onakvima. A upravo agenti su ti koji najčešće oglašavaju stanove i traže da kupac plati proviziju. Znači, dva do tri posto na kupoprodajnu cijenu.“

Dupla zarada agencija

Tih npr. sedam-osam tisuća eura u njihovu slučaju predstavlja svojevrsnu ucjenu. Time kupci ne dobivaju ništa osim osnovnog pregleda službenih papira. Jasno, i toga da ne budu prešutno eliminirani. Stoga je „normalnim" kupcima, poput ovih koji su nam se povjerili, jako teško odbiti agentovu „ponudu" da mu potpišu nalog za posredovanje.

„Često nam se znalo desiti da idući dan samo jave: 'Nekretnina je već uzeta. Lp.' Samo nas otpišu! A ponekad ne daju ni da pregledate nekretninu prije potpisivanja ugovora s njima, što je nezakonito“, saznajemo nadalje. Kupci u tom slučaju samo prime ugovor na potpis, npr. preko WhatsAppa.

Agencije nitko ne onemogućuje u tome da se duplo naplate, od kupca i prodavatelja. Dok razgovaramo, odjednom iz druge prostorije čujemo bebu, što našim sugovornicima izmamljuje osmijeh. No odmah zatim ponovno su ozbiljni: „Uvjerili smo se da ne postoji mjera koja bi mladima omogućila pravedniju 'utakmicu'. A da politička vlast to želi, bilo bi i načina.“

Misterij „realne" cijene

Gojko Bežovan, profesor socijalne politike na zagrebačkom Pravnom fakultetu, upozoravao je na probleme s regulacijom pitanja stanovanja davno prije ovako kritičnog stanja. „S 'helikopterskim' novcem iz EU obnavlja se sve i svašta“, ističe on, „ali cijene u sektoru su zato 30 do 40 posto više od realnih."

„Tim napuhivanjem ostvaruju se nemoralno visoki profiti i očekivalo bi se da o tome imamo ozbiljnu raspravu. Ali nemamo, jer se razlika prelijeva u džepove mnogih na strani vlasti", dodaje Bežovan. Navodi nam kako su pritom baš nedavno u Rijeci dva natječaja propala jer nije bilo interesenata za istaknutu, umjerenu cijenu. Imaju sasvim dovoljno onih neumjerenih.

Prema njegovim riječima, u Hrvatskoj vlada takoreći potpuni misterij oko pitanja što bi uopće bila istinska građevinska cijena stana. Ona službeno određena, tzv. etalonska - po njemu je činovnička varijanta od strane klijentilizirane struke i politike. Sljedeći problem je to što je stambeno tržište u RH izuzetno financijalizirano i turistificirano.

Nekretnine kao praonice novca

„Čuva se vrijednost novca u praznoj nekretnini, a podvarijanta toga su one za turizam. Prije par godina, recimo, više je stanova sagrađeno u Makarskoj nego u višestruko većem Splitu, ali Makarska je veći dio godine pusta!“ Logično, stoga je teško govoriti o „toliko i toliko“ praznih stanova, ako su to u stvari apartmani za sezonski najam.

Bežovan povrh svega pretpostavlja da se kroz nekretnine u RH intenzivno pere golem novac sumnjivog porijekla, domaćih i inozemnih aktera. Oko dvije trećine nekretninskih transakcija obavlja se beskreditno, a smatra se da je veliki udio isplaćen u gotovini. No zbog upornog isticanja takvih pitanja, Bežovan dobiva sve manje prostora u javnosti.

„Već peti put u karijeri pišem udžbeničko poglavlje 'Stanovanje i stambena politika'. No prije koji dan sam morao sam sebe pozvati na jednu konferenciju agencije Ernst & Young o priuštivom stanovanju, a na kojoj su bili i ljudi iz lokalne vlasti Zagreba. Jer htio sam im reći da je zacrtana gradska politika u određenom pogledu – sramotna.“

Tjeranje u očaj

Pritom Bežovan smjera na činjenicu da isti maksimalni porez na nekretnine plaćaju Zagrepčani u skupom centru i po kudikamo manje vrijednim perifernim dijelovima grada. To za njega svakako nije prihvatljiv politički odnos. Inzistira i na tome da se u drugim članicama EU-a puno više i ozbiljnije raspravlja o ograničenju cijene najma.

„U nas vlada ograničava cijenu mlijeka i kruha“, zaključno iznosi Gojko Bežovan, „ali njoj smještaj nije osnovna potreba! Nego je prepušten za krajnje nemoralnu zaradu pojedinaca. A ta stvarnost ljude tjera u očaj. Zato što nema dijaloga o tome, ni političke volje za regulaciju, ne bi me čudilo da mladi na koncu i kod nas - izađu na ulice i porazbijaju izloge.“

Short teaser Teoretski, Hrvatska ima nekakvih potpora za prvi stan mladih – ali realnost tržišta sve to baca u vodu.
Item URL https://www.dw.com/hr/cijene-nekretnina-u-hrvatskoj-su-na-razini-razvijene-europe-ali-prihodi-mladih-nisu/a-79951535?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/69352152_303.jpg
Image caption Ući jednog dana u vlastiti stan - za mlade u Hrvatskoj je nedostižan san.
Image source Christin Klose/dpa-tmn/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/69352152_303.jpg&title=Cijene%20nekretnina%20u%20Hrvatskoj%20su%20na%20razini%20razvijene%20Europe%2C%20ali%20prihodi%20mladih%20-%20nisu.

Item 6
Id 79957380
Date 2026-11-16
Title Nakon pokušaja sabotaže u tvrtki koja proizvodi dronove za Ukrajinu Estonija planira potpuno zatvoriti cestovne prijelaze prema Rusiji
Short title Estonija nakon napada zatvara granicu prema Rusiji
Teaser Nakon pokušaja napada na estonskog proizvođača dronova, vlasti u Tallinnu optužuju rusku vojnu obavještajnu službu za organiziranje sabotaže. Najavljuju zatvaranje granice prema Rusiji. To nije prvi incident.

Dan nakon napada na prvi pogled nisu bila vidljiva značajnija oštećenja. Proizvodna hala estonske tvrtke Treod Systems u mjestu Viimsi, sjeverno od Tallinna, na snimkama finske televizije djelovala je gotovo netaknuto.

No u ranim jutarnjim satima u subotu više osoba pokušalo je provaliti u krug tvrtke, razbiti prozore i u objekt ubaciti zapaljivu tekućinu kako bi izazvali požar i eksploziju. Napad je spriječilo osiguranje tvrtke, a incident je odmah postao jedna od glavnih tema estonskih medija.

Prema podacima nadležnih tijela, privedeno je osam osumnjičenih osoba. Sve su, prema dosadašnjim informacijama, stanovnici Latvije. Na konferenciji za novinare direktor estonske Službe unutarnje sigurnosti izjavio je da raspolaže saznanjima prema kojima je nalog za napad izdala ruska vojna obavještajna služba GRU.

Tvrtka Treod Systems proizvodi izviđačke i borbene dronove koji se koriste i u Ukrajini u borbi protiv ruskih snaga.

Estonija zatvara cestovne prijelaze

Napad nije prvi takve vrste. Već tijekom ljeta u Tallinnu je zabilježen sličan pokušaj napada na jednu tvrtku iz obrambene industrije. Estonske vlasti sada najnoviji incident koriste kao dodatni argument za pooštravanje graničnog režima prema Rusiji.

„Od početka prosinca namjeravamo u potpunosti zatvoriti sve naše cestovne granične prijelaze za promet“, izjavio je estonski ministar unutarnjih poslova Igor Taro za estonsku televiziju. „Na vladi je da odluči hoće li to biti vremenski ograničena mjera ili će vrijediti na neodređeno vrijeme.“

Taro je naglasio da je promet prema Rusiji i iz Rusije već dulje vrijeme značajno ograničen te da su vlasti više puta upozoravale da bi daljnja eskalacija mogla dovesti do potpune blokade graničnog prometa. „Sada je došao taj trenutak“, poručio je ministar.

„Neprijateljsko djelovanje mora imati posljedice“

I estonski ministar vanjskih poslova Margus Tsahkna podržao je planirano zatvaranje granice. „Rusija mora shvatiti da neprijateljsko djelovanje prema Estoniji ima posljedice“, napisao je Tsahkna na društvenoj mreži X. Dodao je da će zatvaranje granice otežati neprijateljske aktivnosti, ali i spriječiti pokušaje zaobilaženja međunarodnih sankcija.

Sličan stav iznio je i Margo Palloson, glavni direktor estonske Službe unutarnje sigurnosti. „Ova će mjera nedvojbeno učinkovito smanjiti sigurnosne rizike za Republiku Estoniju. Putovanje između Estonije i Rusije na taj način više neće biti moguće“, rekao je Palloson.

Granica koja se već godinama utvrđuje

Potpuno zatvaranje granice posebno bi pogodilo Narvu, grad na krajnjem sjeveroistoku Estonije u kojem velik dio stanovništva i dalje govori ruski jezik. Mnogi stanovnici imaju članove obitelji ili prijatelje s ruske strane granice.

Ipak, posljednjih godina granični prijelaz koristi se znatno manje nego ranije zbog dugih čekanja i pojačanih kontrola. Od 2025. godine Estonija intenzivno jača obranu duž granice prema Rusiji. Postavljene su protutenkovske prepreke, a država planira izgraditi do 600 bunkera.

Zbog toga se u estonskoj javnosti već dulje vrijeme postavlja pitanje zašto granica još nije potpuno zatvorena. Dio političara i sigurnosnih stručnjaka poziva Tallinn da slijedi primjer Finske, koja je sve granične prijelaze prema Rusiji zatvorila još prije gotovo tri godine.

Sigurnost važnija od otvorenih granica

Najnoviji pokušaj sabotaže dodatno je pojačao raspravu o sigurnosti u jednoj od članica NATO-a koja graniči s Rusijom. Za estonske vlasti napad na tvrtku koja proizvodi dronove za Ukrajinu predstavlja još jedan dokaz da se sigurnosni izazovi više ne odvijaju samo na bojištima, nego i duboko unutar europskih država.

Zbog toga je Tallinn sve bliži odluci da potpuno prekine cestovni promet preko granice s Rusijom, smatrajući da je sigurnosni rizik postao veći od koristi koje donosi otvorena granica.

Short teaser Nakon pokušaja sabotaže u tvrtki koja proizvodi dronove za Ukrajinu Estonija planira zatvoriti granicu prema Rusiji.
Item URL https://www.dw.com/hr/nakon-pokušaja-sabotaže-u-tvrtki-koja-proizvodi-dronove-za-ukrajinu-estonija-planira-potpuno-zatvoriti-cestovne-prijelaze-prema-rusiji/a-79957380?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/76595943_303.jpg
Image caption Most prijateljstva s Rusijom, koji premošćuje rijeku Narvu, će uskoro biti zatvoren: Slika prikazuje Most prijateljstva u Narvi u Estoniji, na granici s Rusijom
Image source Denis Kischinewsky/DW
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/76595943_303.jpg&title=Nakon%20poku%C5%A1aja%20sabota%C5%BEe%20u%20tvrtki%20koja%20proizvodi%20dronove%20za%20Ukrajinu%20Estonija%20planira%20potpuno%20zatvoriti%20cestovne%20prijelaze%20prema%20Rusiji

Item 7
Id 79954804
Date 2026-11-16
Title Nova skupštinska većina Dodikovog SNSD-a mogla bi otvoriti put ustavnim promjenama u Republici Srpskoj
Short title Nova skupština Republike Srpske: politička trgovina, žetoni i "papci"
Teaser Afera „Dva papka“ iz 2014. ponovo je u centru političkih previranja u Republici Srpskoj. Dok se nagađa o kupovini opozicijskih zastupnika, otvara se pitanje dvotrećinske većine i ustavnih promjena.

Konstitutivna sjednica novog saziva Narodne skupštine Republike Srpske, potvrdit će dominaciju Dodikovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i koalicijskih partnera okupljenih oko ove stranker već godinama. Formalno, riječ je o potvrđivanju mandata, polaganju prisege te izboru skupštinskog vodstva.

Prema trenutnom rasporedu snaga, SNSD zajedno sa saveznicima raspolaže s 54 zastupnika. U političkim krugovima istodobno se bagađa da bi im se mogla pridružiti još dva ili tri zastupnika iz oporbenih redova, čime bi vladajuća koalicija dodatno učvrstila svoju poziciju.

No stvarna politička tema nije samo nova parlamentarna većina nego i sjećanje na događaje od prije dvanaest godina, kada se SNSD nalazio na rubu prelaska u oporbu.

Slučaj „dva papka“ i sjene prošlosti

Afera „dva papka“ iz 2014. godine ostala je jedna od najkontroverznijih epizoda političkog života Republike Srpske. Tada je objavljena audio-snimka na kojoj se čuje glas žene koja govori: „...zato smo mi kupili drugu dvojicu, pa ćemo vidjeti jesmo li ih kvalitetno kupili. Ako oni izdaju, da imamo drugu dvojicu. Eto.“

Iako je tadašnje Specijalno tužiteljstvo obustavilo istragu bez provođenja vještačenja snimke, oporba je naručila analizu u Kraljevskom forenzičkom institutu u Nizozemskoj, koji je zaključio da je snimka autentična. Oporbeni političari tvrdili su da se na snimci čuje tadašnja predsjednica Vlade Republike Srpske Željka Cvijanović.

Bez obzira na spor oko autentičnosti i identiteta osobe sa snimke, politički epilog bio je jasan. SNSD je tada osigurao parlamentarnu većinu uz pomoć dvojice zastupnika, Ilije Stevančevića i Vojina Mitrovića, te zadržao vlast koju drži do danas.

„Papkari“ nove generacije

Tko bi danas mogao prijeći iz oporbenih u vladajuće redove i pod kojim uvjetima, zasad ostaje predmet političkih nagađanja. Ipak, neka imena već su dospjela u javnost.

Jedan od prvih slučajeva je Vladimir Ćopić, koji je izabran na listi Srpske demokratske stranke (SDS), ali je napustio stranku. Njegov politički transfer najavljen je u Ujedinjenu Srpsku Nenada Stevandića.

Novinar Goran Dakić podsjeća da politički prelasci nisu novost. „Treba podsjetiti da je upravo Stevandić napustio SDS 2015. godine i formirao Ujedinjenu Srpsku, koja do danas služi SNSD-u samo kao satelitska stranka za odvlačenje glasova“, kaže Dakić.

Uz SDS, vladajuća većina najavljuje moguće prelaske i iz Pokreta sigurna Srpska (PSS) gradonačelnika Banje Luke Draška Stanivukovića. Ako se ostvare najave o prelasku čak pet zastupnika te stranke, PSS bi ostao tek druga najveća oporbena stranka u parlamentu.

Optužbe za političku korupciju

Stanivuković tvrdi da iza prelazaka zastupnika stoje različiti oblici političke trgovine te najavljuje podnošenje kaznenih prijava zbog zlouporabe položaja, trgovine utjecajem i korupcije.

Prema njegovim riječima, postoje cijeli mehanizmi za pridobivanje zastupnika. „Imaju komisiju koja gleda šta treba poslaniku. Uđu na bankovni račun i vide ko od opozicionih poslanika ima kredit i koliki je, pa kažu da će platiti kredit“, tvrdi Stanivuković.

Dodaje da se ponude ne zaustavljaju na tome. „Zastupniku koji je iz SDS-a prešao u Ujedinjenu Srpsku ta priča je nuđena. Supruzi posao, njemu da se vrati kredit. Stevandić, Banjac i ovi imaju komisije, idu, gledaju fasade. Tko nema fasadu, nude da mu urade fasadu. Crijep, ako pada kiša, sve daju“, rekao je Stanivuković, javno prozivajući Vladimira Ćopića zbog napuštanja oporbenih redova.

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik odbacuje takve optužbe. „Ako imaju dokaz da je neko nešto uradio, zna se šta je krivično djelo, ali nema osnova za to. Mi smo odgovorna srpska patriotska koalicija“, rekao je Dodik.

Zašto je važna dvotrećinska većina?

Za vladajuću koaliciju obična većina nije novost. Međutim, dvotrećinska većina otvara mogućnost izmjene Ustava Republike Srpske, što mnogi smatraju stvarnim političkim ciljem aktualnog preslagivanja.

Jedan od prijedloga odnosi se na formalno proglašenje Banje Luke glavnim gradom Republike Srpske umjesto Sarajeva. Iako je takva promjena uglavnom simbolične prirode, puno veće prijepore izazivaju prijedlozi vezani uz Vijeće naroda Republike Srpske. Bošnjački predstavnici smatraju da se time pokušava oslabiti posljednji institucionalni mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa.

„Promjena Ustava bez konkretnog razgovora sa autohtonim predstavnicima Bošnjaka i Hrvata bila bi presedan i opasna. Da bi se promijenio Ustav potrebna je i većina u svakom od klubova u Vijeću naroda. U ovom slučaju, to je nemoguće uraditi“, ranije je izjavio predsjednik Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda Alija Tabaković.

Prema dosadašnjim najavama, novi ustav mogao bi predvidjeti smanjenje ovlasti Vijeća naroda, proglašenje Banje Luke glavnim gradom te Pala prijestolnicom Republike Srpske.

Upozorenja OHR-a

Pitanje ustavnih promjena spomenuto je i u posljednjem izvješću visokog međunarodnog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu Christiana Schmidta, koje je Vijeću sigurnosti UN-a predstavio njegov zamjenik Louis Crishock.

U izvješću se navodi da bi ustavne izmjene mogle otvoriti put inicijativama za vraćanje entitetskih nadležnosti u područjima obrane, granične kontrole, obavještajnog sektora i neizravnog oporezivanja.

„OHR podsjeća da je raniji pokušaj usvajanja takvog entitetskog ustava proglašen neustavnim jer ugrožava suverenitet i teritorijalni integritet BiH“, navodi se u izvješću.

Hoće li biti otpora?

Među pravnicima postoje različita tumačenja mogućnosti izmjene Ustava Republike Srpske. Dok jedni smatraju da entitet ima pravo mijenjati vlastiti ustavni okvir, drugi upozoravaju da se pritom ne može zadirati u nadležnosti države Bosne i Hercegovine.

Milorad Dodik ne očekuje ozbiljnije prepreke. „Nema otpora u Republici Srpskoj, imamo dvije trećine, možemo to donijeti, vjerujem da ćemo napraviti konsenzus sa svima“, izjavio je Dodik. Istodobno je pomaknuo rok za donošenje novog ustava s 9. siječnja na 28. veljače, datum kada je 1992. godine usvojen prvi Ustav Republike Srpske.

Dio javnosti, uključujući i one koji nisu bliski vlastima, smatra da je Vijeće naroda institucija koja pripada poslijeratnom političkom okviru. No i među njima prevladava stav da bi se eventualne promjene trebale provoditi uz dogovor svih konstitutivnih naroda.

Povjerenje u pravosuđe kao ključno pitanje

Rasprave o novim parlamentarnim preslagivanjima ponovno su otvorile i pitanje uloge pravosuđa. Novinar Goran Dakić smatra da politička trgovina ne može biti odvojena od činjenice da slučaj iz 2014. nikada nije dobio pravosudni epilog. „Ako se prije dvanaest godina nije ni pokušalo utvrditi da li je politički mandat bio predmet trgovine, birač ima pravo da ne vjeruje da će sada biti drugačije“, kaže Dakić.

Po njegovu mišljenju, najveći problem nije samo moguće trgovanje mandatima nego i ravnodušnost javnosti prema tome. „Najveća tragedija je što tog birača to uopšte ne zanima i što je njegova letargija postala svakodnevica, umotana u lažno povećanje standarda i odbrane od izmišljenog neprijatelja“, zaključuje Dakić.

Upravo zato konstituirajuća sjednica novog saziva Narodne skupštine Republike Srpske neće biti samo test za izabrane zastupnike. Za dio javnosti ona predstavlja i test vjerodostojnosti političkog sustava u kojem, ako se mandati doista mogu mijenjati za političke ili osobne pogodnosti, sam smisao izbora dolazi pod znak pitanja.

Short teaser Konstituiranje novog saziva Narodne skupštine Republike Srpske je se održava u ozračju političke trgovine i "žetončića".
Item URL https://www.dw.com/hr/nova-skupštinska-većina-dodikovog-snsd-a-mogla-bi-otvoriti-put-ustavnim-promjenama-u-republici-srpskoj/a-79954804?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/76388184_303.jpg
Image caption Narodna skupština Republike Srpske u Banja Luci
Image source Dragan Maksimović/DW
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/76388184_303.jpg&title=Nova%20skup%C5%A1tinska%20ve%C4%87ina%20Dodikovog%20SNSD-a%20mogla%20bi%20otvoriti%20put%20ustavnim%20promjenama%20u%20Republici%20Srpskoj

Item 8
Id 79908925
Date 2026-11-15
Title Dok američki tehnološki divovi ulažu stotine milijardi u umjetnu inteligenciju, europske tvrtke zarađuju kao dobavljači ključne infrastrukture.
Short title I "stara" njemačka tehnologija zarađuje na umjetnoj inteligenciji
Teaser Milijarde se ulažu u UI, ali ništa tu ne radi bez struje, strojeva i zgrada u kojima su računala. Na tome posebno dobro zarađuju njemačke i europske tvrtke – i sve pokazuje da će se to nastaviti.

Umjetna inteligencija (UI) posljednjih je godina glavni pokretač rasta na burzama, sa svim usponima i padovima koji uz to dolaze. Trenutačno raspoloženje na financijskim tržištima često se uspoređuje sa zlatnom groznicom na američkom Divljem zapadu: čini se da je sve moguće. Tada se obogatilo tek malo tragača za zlatom, a najveću zaradu ostvarili su na kraju - proizvođači lopata.

Slično je i danas kada je riječ o umjetnoj inteligenciji, kaže Christian Röhl iz investicijske platforme Scalable Capital. Mnogi današnji „proizvođači lopata“ europske su tvrtke.

„Bez ASML-a iz Nizozemske ili njemačkih tvrtki Carl Zeiss i Trumpf, koje nisu izlistane na burzi, TSMC na Tajvanu ne bi mogao proizvoditi mikročipove za Nvidiju. Europa je, slikovito rečeno, okosnica procvata podatkovnih centara“, rekao je tržišni poznavatelj za njemački javni servis ARD.

Prije svega veliki američki tehnološki koncerni ulažu goleme iznose u razvoj umjetne inteligencije. Institut Flossbach von Storch Research upozorava da te kompanije možda i previše novca ulažu u tu svrhu, bez izvjesnosti da će im se to isplatiti.

(Pre)goleme stavke u poslovnim knjigama?

Analitičar Christof Schürmann piše da ulaganja u umjetnu inteligenciju vrijedna više stotina milijardi dolara odavno više nisu samo najave, nego već ubrzano mijenjaju bilance divova kao što su Alphabet, Amazon, Meta, Microsoft i Oracle.

„Zaista su goleme obveze koje je tih pet tehnoloških kompanija preuzelo za infrastrukturu i koje će se ubuduće odražavati u njihovim bilancama."

Na burzi ih zovu „hiperskaleri" jer ulažu daleko više od uobičajenog, s ciljem da u budućnosti povećaju prihode od usluga temeljenih na umjetnoj inteligenciji. Prema Institutu Flossbach von Storch Research, to se događa brzinom koja je prije samo nekoliko godina bila gotovo nezamisliva.

„Nekadašnji platformski i softverski koncerni, kojima nije trebalo mnogo kapitala, sada postaju kapitalno intenzivni operateri infrastrukture s visokim fiksnim troškovima." Zbog toga su hiperskaleri, smatra institut, „nova teška industrija".

Dok ulagači sve skeptičnije gledaju na teške milijarde koje ulažu tehnološki divovi, mnoge tvrtke već sada zarađuju na izgradnji UI infrastrukture, bilo kao dobavljači podatkovnih centara, operateri elektroenergetskih mreža ili proizvođači opreme za industriju čipova.

Među njima je velik broj njemačkih i europskih kompanija, kaže Röhl iz Scalable Capitala. „Primjerice građevinski koncern Hochtief, koji je vrlo aktivan u SAD-u. Zatim Siemens Energy sa svojim rješenjima za elektroenergetsku mrežu i energetiku, ali i Siemens, koji svojom digitalnom tvornicom povezuje softver i umjetnu inteligenciju s jedne strane te fizički svijet s druge.“

Ništa ne radi bez „stare" tehnologije

Investicijski strateg Stephan Kemper iz BNP Paribasa smatra da se isplati pogledati i njemački indeks srednje velikih kompanija MDAX kada se traže domaći dobitnici uspona umjetne inteligencije.

„U MDAX-u imamo mnogo specijaliziranih proizvođača dijelova i strojeva potrebnih za proizvodnju poluvodiča. Primjer je Aixtron koji proizvodi postrojenja za izradu složenih poluvodiča i zato je dugoročni dobitnik ovog trenda.“

Kemper ide i korak dalje. Bez europskih tvrtki i njihove opreme potrebne za proizvodnju poluvodiča danas ne bi radio gotovo niti jedan UI-poslužitelj u svijetu.

Uz nizozemski ASML, važne komponente isporučuju i njemačke tvrtke poput Jenoptik. Među njima je i Infineon, DAX-tvrtka koja je prvotno bila poznata po čipovima za automobilsku industriju.

„Infineon je danas vrlo važan jer se njegovi čipovi uspješno koriste za upravljanje potrošnjom energije. To postaje sve važnije u podatkovnim centrima jer Nvidia i slične kompanije trebaju ogromne količine električne energije.“

Važnost tog segmenta potvrđuju i najnoviji poslovni rezultati minhenskog proizvođača čipova. Tvrtka sa sjedištem u Neubibergu kraj Münchena je u protekloj poslovnoj godini ostvarila osjetno veću dobit. Neto dobit od 1,51 milijardu eura predstavlja rast od 49 posto u usporedbi s prethodnom godinom.

Ulaganja će se vjerojatno isplatiti – ali ne odmah

Analitičar Pascal Kielkopf iz investicijske kuće HQ Trust piše da vlada golema zlatna groznica, ali se sve više i osjeća neizvjesnost kada će se i u kojoj mjeri sva ta ogromna ulaganja doista isplatiti.

„Velike američke tehnološke kompanije trenutno ulažu više novca nego ikada prije u razvoj umjetne inteligencije. Samo Alphabet, Amazon, Meta i Microsoft ove bi godine mogli potrošiti oko 740 milijardi američkih dolara na visokoučinkovite čipove, podatkovne centre i drugu infrastrukturu.“

Nedavna rasprodaja tehnoloških dionica na Nasdaqu nakon pobjede Demokratske stranke na američkim izborima za Kongres pokazala je koliko tržišta postaju osjetljiva na vijesti povezane s ulaganjima u umjetnu inteligenciju. Za Roberta Halvera iz Baader Banke to je dodatni argument za veći udio njemačkih i europskih dionica u portfeljima.

„To bi mogao biti argument u prilog DAX-u. Veliki investitori smatraju da je umjetna inteligencija dugoročno vrlo privlačan sektor, ali se trenutačno žele više usredotočiti na kompanije iz realnog gospodarstva, na strojogradnju i dobavljače koji profitiraju od UI-ja. Zato svjedočimo svojevrsnoj rotaciji kapitala iz nove ekonomije prema tradicionalnoj industriji.“

Mnogi analitičari ipak vjeruju kako će se golema ulaganja u umjetnu inteligenciju isplatiti – ali u nešto dužem razdoblju. „Očekivanja za kraj desetljeća iznimno su visoka“, piše analitičar Pascal Kielkopf iz HQ Trusta. „Dodatni prihodi trebali bi prvenstveno dolaziti od usluga u oblaku, primjene umjetne inteligencije i softverskih licenci."

No troškovi širenja infrastrukture, upozoravaju stručnjaci, još će dugo ostati iznimno visoki.

Short teaser Milijarde se ulažu u UI, ali ništa tu ne radi bez struje, strojeva i zgrada u kojima su računala. A i to je novac.
Item URL https://www.dw.com/hr/dok-američki-tehnološki-divovi-ulažu-stotine-milijardi-u-umjetnu-inteligenciju-europske-tvrtke-zarađuju-kao-dobavljači-ključne-infrastrukture/a-79908925?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/79828042_303.jpg
Image caption Umjetna inteligencija posljednjih je godina glavni pokretač rasta na burzama
Image source Oliver Berg/dpa/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/79828042_303.jpg&title=Dok%20ameri%C4%8Dki%20tehnolo%C5%A1ki%20divovi%20ula%C5%BEu%20stotine%20milijardi%20u%20umjetnu%20inteligenciju%2C%20europske%20tvrtke%20zara%C4%91uju%20kao%20dobavlja%C4%8Di%20klju%C4%8Dne%20infrastrukture.

Item 9
Id 79922449
Date 2026-11-15
Title Japan strepi od mogućeg zaokreta američke politike u Aziji
Short title Zašto Japan strahuje od američko-kineskog dogovora?
Teaser Nakon poraza Republikanske stranke predsjednika Donalda Trumpa na međuizborima, u Tokiju raste zabrinutost da bi Sjedinjene Države mogle žrtvovati interese svojih saveznika u Indo-Pacifiku.

Sljedećeg tjedna očekuje se susret kineskog, ruskog i američkog predsjednika na marginama summita Azijsko-pacifičke gospodarske suradnje (APEC) u kineskom Shenzhenu. Kinesko ministarstvo vanjskih poslova priopćilo je da su pripreme za sastanak u punom jeku.

Na summitu će sudjelovati i japanska premijerka Sanae Takaichi. U Tokiju se plaše da bi Donald Trump, nakon teškog izbornog poraza, mogao pokušati ostvariti brzi vanjskopolitički uspjeh kako bi pokazao državničke sposobnosti, pritom zanemarivši interese regionalnih američkih saveznika.

Japanski ministar vanjskih poslova Toshimitsu Motegi razgovarao je 9. studenoga na marginama sastanka ministara vanjskih poslova skupine G7 u Parizu s američkim državnim tajnikom Marcom Rubiom. Nakon razgovora japansko ministarstvo vanjskih poslova je objavilo da dvije zemlje žele nastaviti jačati sigurnosnu suradnju kako bi unaprijedile sposobnosti japansko-američkog saveza za odvraćanje i reagiranje. Također su najavile da će ostati u bliskom kontaktu oko situacije u Indo-Pacifiku. Detalji dogovora nisu poznati.

Zašto je Japan zabrinut?

„Japan strahuje da bi Trump, suočen s republikanskom manjinom u oba doma novog Kongresa i oslabljen u unutarnjoj politici, mogao iskoristiti predsjedničke ovlasti kako bi se više usredotočio na vanjsku politiku“, kaže Sebastian Maslow, profesor politologije na Sveučilištu u Tokiju.

Prema njegovim riječima, eventualni američko-kineski sporazum mogao bi kineskom predsjedniku Xi Jinpingu otvoriti prostor za povećanje pritiska na Japan. „S obzirom na napete kinesko-japanske odnose, to premijerku Takaichi dovodi u težak položaj i moglo bi je prisiliti na novo vrednovanje američko-kineskih odnosa“, smatra Maslow.

Margarita Estévez-Abe, profesorica na Sveučilištu Syracuse i stručnjakinja za japansku politiku, upozorava da Japan strahuje od „Trumpa, koji je usredotočen na transakcije i koji bi Tajvan koristio kao pregovarački adut". Prema njezinim riječima, Trump je nakon svibanjskog sastanka sa Xi Jinpingom američku prodaju oružja Tajvanu navodno opisao kao „dobar pregovarački instrument prema Kini“.

Očuvanje geopolitičke ravnoteže

Japan je zabrinut i zbog mogućeg približavanja Washingtona Sjevernoj Koreji i Rusiji. Estévez-Abe ističe da se SAD oslanja na Japan kao na svoju najvažniju vojnu bazu u Indo-Pacifiku te da interes Washingtona nije da dopusti provokativno ponašanje Rusije i Sjeverne Koreje prema Japanu. No ona upozorava da bi rast prijetnji uz američku popustljivost mogao oslabiti povjerenje Tokija u savez sa SAD-om.

Maslow navodi kako je japanska sigurnosna strategija usmjerena na zaštitu liberalnog međunarodnog poretka i obuzdavanje kineskog utjecaja u Indo-Pacifiku. „Japan savez sa SAD-om ističe kao temelj svoje vanjske i sigurnosne politike. No stvarnost je da nema plan B ako se taj savez raspadne“, upozorava on.

Diverzifikacija sigurnosnih partnerstava

Maslow naglašava da su napori na jačanju japanskih oružanih snaga čvrsto vezani uz japansko-američki savez te da su pozivi na potpuno samostalne obrambene sposobnosti kratkoročno nerealni zbog ograničenih kapaciteta zemlje.

Tijekom proteklog desetljeća Tokio je sustavno širio mrežu sigurnosnih partnerstava. To uključuje intenzivniju obrambenu suradnju sa zemljama Europske unije i NATO-a, razvoj gotovo savezničkih odnosa s Australijom te sudjelovanje u različitim sigurnosnim inicijativama u Indo-Pacifiku, među ostalim s Filipinima.

Takva politika odražava težnju Japana da igra aktivniju ulogu u oblikovanju regionalne i globalne sigurnosti, smatra Maslow. Tokio se nada da tijekom preostale dvije godine Trumpova mandata neće doći do ozbiljnijih regionalnih sukoba te da odlučnost Washingtona neće biti stavljena na kušnju prije dolaska nove i „strateški susretljivije vlade“, dodaje Estévez-Abe.

Ipak, Maslow upozorava da „nada nije strategija“. Japan, kaže, mora nastaviti i intenzivirati napore za očuvanje saveza sa SAD-om, povećavati izdvajanja za obranu i istodobno jačati vlastitu ekonomsku sigurnost.

Short teaser Tokio strahuje da bi Washington mogao postići dogovor s Pekingom na štetu japanskih sigurnosnih interesa.
Item URL https://www.dw.com/hr/japan-strepi-od-mogućeg-zaokreta-američke-politike-u-aziji/a-79922449?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/76443046_303.jpg
Image caption Japanska premijerka Sanae Takaichi i predsjednik SAD-a Donald Trump tijekom susreta u ožujku ove godine u Bijeloj kući
Image source Evelyn Hockstein/REUTERS
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/76443046_303.jpg&title=Japan%20strepi%20od%20mogu%C4%87eg%20zaokreta%20ameri%C4%8Dke%20politike%20u%20Aziji

Item 10
Id 79918220
Date 2026-11-15
Title Iranska nobelovka Narges Mohammadi prvi put u autobiografiji govori o zatvoru, represiji i osobnoj cijeni aktivizma
Short title Autobiografija iz zatvora iranske nobelovke Narges Mohammadi
Teaser Dan pisaca u zatvoru, koji se obilježava 15. studenoga, povod je za podsjećanje na one autore koji u borbi za pravdu riskiraju vlastitu slobodu. To je tema autobiografije iranske nobelovke Narges Mohammadi.

„Žena se nikada ne prestaje boriti“ naslov je knjige u kojoj iranska dobitnica Nobelove nagrade za mir i aktivistica za ljudska prava Narges Mohammadi prvi put pripovijeda vlastitu životnu priču. Knjiga pokazuje kako je 54-godišnja Mohammadi postala žena kakva je danas i „koju je cijenu za to platila“, kaže Mariam Claren, glasnogovornica njemačke Zaklade Narges Mohammadi, u razgovoru za DW.

Mohammadi je autobiografiju napisala tijekom zatočeništva. „Ona je uvijek pisala“, potvrđuje Claren. Njezina majka, aktivistica Nahid Taghavi, dvije i pol godine dijelila je ćeliju s Mohammadi u zloglasnom zatvoru Evin u Iranu. Godine 2020. Narges Mohammadi je, kako navodi Claren, „nasilno“ premještena u drugi zatvor, pri čemu je izgubila sve bilješke i dokumente. „I morala je ponovno krenuti od početka.“

No sve je ponovno zapisala, a tekstovi su potom u dijelovima krijumčareni iz zatvora uz pomoć drugih zatvorenica, kao i posjetitelja koji su time riskirali vlastitu sigurnost.

U svojim memoarima Mohammadi se prisjeća ključnih etapa vlastitog života: djetinjstva i mladosti, borbe protiv rodne diskriminacije, političke represije, smrtne kazne i kršenja ljudskih prava, ali i osobne i emocionalne cijene koju je platila zbog svog aktivizma. Aktivistica je tijekom godina osuđena na ukupno više od 44 godine zatvora i 154 udarca bičem. Više od deset godina odvojena je od svojih blizanaca koji danas imaju 19 godina i žive u egzilu u Francuskoj.

Put prema aktivizmu

Narges Mohammadi rođena je 1972. godine u gradu Zandžanu. Politički se počela angažirati tijekom 1990-ih za vrijeme studija fizike na Sveučilištu Imam Homeini u Kazvinu.

U knjizi opisuje kako je kao studentica počela planinariti i organizirati mješovite skupine za odlazak na planinarenje, što je tada bilo problematično i izazivalo je napetosti. Sudjelovala je i u osnivanju neovisne studentske organizacije te se zalagala za političke reforme. Zbog takvih aktivnosti više je puta bila izložena pritiscima vlasti i uhićenjima.

Godine 1996. počela je kao novinarka pisati o studentskom i ženskom pokretu u Iranu. S vremenom se sve snažnije uključivala u civilno društvo i pokret za ljudska prava. Godine 1998. udala se za političkog aktivista Taqija Rahmanija, a 2006. rodili su im se blizanci Ali i Kiana.

Tijekom karijere surađivala je s nekim od najvažnijih organizacija za ljudska prava u Iranu. Posebno važnu ulogu imala je u Centru za obranu ljudskih prava, organizaciji koju je osnovala nobelovka Shirin Ebadi. Sudjelovala je u inicijativama za slobodne izbore, mir i ukidanje smrtne kazne, osobito za maloljetne počinitelje kaznenih djela. Pomagala je i organizacijama koje pružaju podršku političkim zatvorenicima te se bore za prava žena.

Prvu dulju zatvorsku kaznu zbog svojeg angažmana odslužila je 2011. godine. To je bio početak dugog ciklusa uhićenja i sudskih postupaka koji su obilježili velik dio njezina života. U memoarima opisuje i jedno uhićenje koje se dogodilo pred očima njezine male djece. Tijekom boravka u zatvoru privremeno joj je čak bilo uskraćeno pravo telefonskog kontakta s njima. Posebno detaljno opisuje uvjete u zatvoru, odnosno neprestana ispitivanja, zlostavljanja i uskraćivanje medicinske skrbi.

Psihološka tortura - mučenje bez vidljivih tragova

Jedna od središnjih tema Mohammadinih memoara jesu posljedice samice i psihološke torture. Tim se pitanjem bavila i u projektu „White Torture“, koji obuhvaća knjigu i dokumentarni film nastale u suradnji s bivšim političkim zatvorenicama. „Kada je netko fizički mučen, ožiljci, krv i infekcije, koliko god bili strašni, predstavljaju vidljive svjedoke“, piše Mohammadi.

„Ali kada je netko psihički mučen, ne ostaju nikakvi vidljivi tragovi, a žrtva ne može opravdati traumu ni pred samom sobom, a kamoli pred drugima. Štoviše, gotovo je nemoguće prihvatiti da je osoba uopće bila mučena, što patnju produžuje u beskraj.“ Prema njezinim riječima, upravo je to cilj samice. „Zatvorenu osobu treba dovesti do ruba ništavila, lišiti je identiteta i svega onoga što je čini čovjekom“, piše Mohammadi.

Nobelova nagrada i novi pritisci

Međunarodno priznanje za njezin rad doseglo vrhunac u listopadu 2023. kada joj je dodijeljena Nobelova nagrada za mir. Nobelov odbor nagradu je obrazložio kao priznanje „za njezinu borbu protiv ugnjetavanja žena u Iranu i njezin angažman za promicanje ljudskih prava i slobode za sve“.

Budući da je tada bila zatočena u zatvoru Evin u Teheranu, nije mogla osobno preuzeti nagradu. Umjesto nje, priznanje su primili njezini maloljetni blizanci, prenijevši svijetu njezinu poruku.

No nakon dodjele Nobelove nagrade pritisci iranskih vlasti nisu prestali. Protiv Mohammadi su pokrenuti novi sudski postupci, ograničene su joj mogućnosti komunikacije, a uvjeti u zatvoru dodatno su pooštreni. Istodobno je postala meta sustavne kampanje blaćenja koja je uključivala klevete, rodno uvjetovane napade i otvorene prijetnje smrću.

„Čvrsto smo uvjereni da je Islamska Republika Iran angažirala svoju kibernetičku vojsku, drugu najveću nakon ruske“, kaže Mariam Claren. Prema njezinim riječima, pojedini teoretičari zavjere otišli su toliko daleko da su tvrdili kako Mohammadi zapravo radi za režim. „Ono što je u tome strašno jest činjenica da, kada se neka laž stalno ponavlja i širi godinama, u jednom trenutku i obični ljudi počnu vjerovati u nju“, upozorava Claren.

Na slobodi, ali ne i slobodna

Krajem 2024. Mohammadi je nakon operacije privremeno puštena iz zatvora iz zdravstvenih razloga. Liječnici su tada upozorili da bi povratak u zatvor ozbiljno ugrozio njezino zdravlje. Unatoč tome, ponovno je uhićena u prosincu 2025. tijekom komemoracije za odvjetnika i aktivista za ljudska prava Khosrowa Alikordija. Njegova smrt potaknula je zahtjeve za neovisnom istragom.

Prema riječima Mariam Claren, Mohammadi je nakon toga ponovno provela dulje razdoblje u samici, dok joj se zdravstveno stanje nastavilo pogoršavati. Zahvaljujući javnoj kampanji u međuvremenu joj je odobren takozvani prekid izvršavanja kazne iz zdravstvenih razloga.

„To ne znači da je slobodna“, naglašava Claren. Dodaje da Mohammadi i dalje pati od ozbiljnih zdravstvenih posljedica torture, kao i mnogi drugi Iranci koji su prošli zatvorski sustav. Iranski sud joj je u veljači izrekao nove zatvorske kazne te zabranu putovanja. Prema riječima Claren, Mohammadi danas živi u stalnom strahu od novog uhićenja.

Istodobno se cijelo iransko civilno društvo nalazi pod snažnim pritiskom. „Hoće li Trump napasti ili neće? Hoće li ponovno izbiti rat?“, opisuje Claren atmosferu neizvjesnosti koja vlada u zemlji.

Borba koja traje

Unatoč svemu, Mohammadi ne odustaje od aktivizma. Njezina međunarodna prepoznatljivost, smatra Claren, pomaže da stanje ljudskih prava u Iranu ostane u fokusu međunarodne javnosti. „Važno je da, uz samu Narges Mohammadi kao pojedinku, uvijek u središtu pažnje ostane i borba ljudi u Iranu za slobodu, dostojanstvo, temeljna prava, za pravo na pjevanje i ples“, kaže Claren.

Upravo je to poruka koja se provlači kroz cijelu autobiografiju žene koja, unatoč desetljećima zatvora, progona i represije, kako sugerira i naslov njezine knjige, nikada ne prestaje boriti se.

Short teaser Napisana u zatvoru i prokrijumčarena van: Narges Mohammadi piše o svom životu i cijeni borbe za slobodu.
Item URL https://www.dw.com/hr/iranska-nobelovka-narges-mohammadi-prvi-put-u-autobiografiji-govori-o-zatvoru-represiji-i-osobnoj-cijeni-aktivizma/a-79918220?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/77113062_303.jpg
Image caption Dobitnica Nobelove nagrade za mir Narges Mohammadi
Image source Nooshin Jafari/Narges Mohammadi Foundation/AP Photo/dpa/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/77113062_303.jpg&title=Iranska%20nobelovka%20Narges%20Mohammadi%20prvi%20put%20u%20autobiografiji%20govori%20o%20zatvoru%2C%20represiji%20i%20osobnoj%20cijeni%20aktivizma

Item 11
Id 79951424
Date 2026-11-15
Title U Mađarskoj pronašli 17,7 milijuna eura skrivenih u zemlji, skladištima i sefovima bivšeg Orbánova ministra
Short title Zakopani milijuni Orbanove „kriminalne organizacije“
Teaser Mađarski istražitelji su u skrovištima diljem zemlje pronašli 17,7 milijuna eura povezanih s bivšim Orbánovim ministrom. Nalaz je šokirao čak i uvjerene Orbanove pristaše.

Istražitelji mađarskog Ureda za borbu protiv korupcije (NVVH) pronašli su zakopano pod zemljom, u skladištima i tajnim skrovištima na više mjesta u Mađarskoj gotovinu u vrijednosti od 17,7 milijuna eura. Novac su pronašli tijekom istrage protiv sada oporbenog zastupnika i bivšeg ministra regionalnog razvoja Miklósa Sesztáka, priopćio je Ured novinskoj agenciji MTI.

Seszták (58) smatrao se najvažnijim suradnikom bivšeg premijera Viktora Orbána na sjeveroistoku Mađarske. U rujnu su ga uhitili zbog sumnje na korupciju. Sumnjiče ga da je zajedno s drugim optuženicima, dok je bio ministar od 2014. do 2018., državnom autobusnom poduzeću Volán nanio štetu od više desetaka milijuna eura pri nabavi vozila.

Ured je objavio i videosnimku na kojoj se vidi kako službenici zapljenjuju imovinu za koju se sumnja da je nezakonito stečena. Prema priopćenju, novac su pronašli u Budimpešti i okolici te na sjeveru i jugoistoku zemlje. Na snimci se vide svežnjevi i paketi novčanica eura, dolara i forinti.

Šok i za Fidesz

Otkako je Peter Magyar preuzeo dužnost premijera, a njegova građanska stranka Tisza uvjerljivo porazila Orbánov Fidesz, mađarske su vlasti provele nekoliko spektakularnih istraga i uhićenja zbog sumnje na tešku korupciju. Prošle srijede određen je istražni zatvor i Áronu, mlađem Orbánovu bratu. Državno odvjetništvo sumnjiči ga za trgovinu ljudima i zlouporabu političkog utjecaja.

Orbán i vodstvo Fidesza istaknute osobe koje su završile u istražnom zatvoru, poput Sesztáka, bivšeg ministra kulture Balázsa Hankóa i Árona Orbána, nazivaju „žrtvama” politički motiviranog pravosuđa. U jednoj budimpeštanskoj crkvi nedavno su se za njih molili vjernici. Iz tog tabora poručuju da Magyar želi uništiti oporbu i uspostaviti diktaturu.

Snimke milijuna zakopanih u zemlji šokirale su i mnoge pristaše Fidesza. Predsjednik zastupničkog kluba te stranke János Bóka u subotu je pozvao Sesztáka da podnese ostavku na zastupničku dužnost. U Mađarskoj određivanje istražnog zatvora zastupniku ne znači automatski i gubitak mandata.

"Nismo mi takvi!”

Orbán se u subotu osvrnuo na pronalazak milijuna koji se pripisuju Sesztáku. „Takva nije naša politička zajednica, takvi nismo mi, takav nije Fidesz”, napisao je na svojoj Facebook stranici. Popularnost njegove stranke, međutim, nezaustavljivo pada. Dok je Fidesz na izborima u travnju još imao potporu 39 posto birača, prema posljednjoj anketi sada je na samo 20 posto.

Premijer Péter Magyar u prvoj je reakciji likovao zbog razvoja događaja. Smatra da je time došao kraj Fideszu kao političkoj stranci: od danas je Orbánova stranka, kako je rekao, „samo organizirana kriminalna skupina”.

Short teaser Mađarski istražitelji su u skrovištima diljem zemlje pronašli 17,7 milijuna eura povezanih s bivšim Orbánovim ministrom.
Item URL https://www.dw.com/hr/u-mađarskoj-pronašli-17-7-milijuna-eura-skrivenih-u-zemlji-skladištima-i-sefovima-bivšeg-orbánova-ministra/a-79951424?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&title=U%20Ma%C4%91arskoj%20prona%C5%A1li%2017%2C7%20milijuna%20eura%20skrivenih%20u%20zemlji%2C%20skladi%C5%A1tima%20i%20sefovima%20biv%C5%A1eg%20Orb%C3%A1nova%20ministra

Item 12
Id 79948467
Date 2026-11-15
Title Papa Lav XIV. vratio se u Peru, gdje ga je u njegovu nekadašnjem biskupskom gradu dočekalo oko milijun ljudi
Short title Papa u svojoj „drugoj“ domovini
Teaser Papa Lav XIV. vratio se u Peru, a „oduševljenje“ je previše blag izraz za njegov doček. U Chiclayou gdje je bio biskup se čini da su došli doslovce – svi.

Bilo je toliko vruće već u ranim jutarnjim satima povijesnog dana papina posjeta peruanskoj pampi Pimentel da su vatrogasci okupljenima priskočili u pomoć prskanjem iz vatrogasnih crijeva. Zbog temperature koja se subjektivno činila kao 33 stupnja nekoliko je ljudi zatražilo liječničku pomoć zbog tegoba izazvanih vrućinom. Prema procjenama, oko milijun ljudi okupilo se na prostranoj pustinjskoj ravnici nedaleko od regionalnog središta Chiclayoa, gdje je Lav XIV. nekoć djelovao kao biskup.

Ta je brojka posebno zanimljiva i zato što u cijeloj regiji Lambayeque živi tek nešto više od 1,3 milijuna ljudi. Mnogi su donijeli ručno oslikane transparente s imenima mjesta iz kojih su doputovali. Drugi su u zraku držali poruke poput „Dobro došli kući” ili „Papa je Peruanac”.

Dan koji se nikad neće zaboraviti

Povratak poglavara Katoličke crkve u Peru za sve sudionike bio je vrlo emotivan susret. Već nedugo nakon izbora za papu, 8. svibnja 2025., Lav se s lođe bazilike svetog Petra prisjetio svojeg „voljenog Chiclayoa”. Od tada se u tom gradu na sjeveru Perua ništa nije vratilo na staro. Cijela regija s nestrpljenjem je iščekivala ponovni susret sa „svojim papom”. Već na dan njegova dolaska u glavni grad Limu tisuće ljudi pratile su na velikom ekranu ispred katedrale u Chiclayou kako silazi niz stepenice zrakoplova.

U samom Chiclayou najprije ga je dočekalo mnoštvo mobitela podignutih u zrak, a zatim i nova osobna iskaznica. Amerikanac Robert Prevost, kako glasi papino građansko ime, od 2015. ima i peruansko državljanstvo. Tada je to bio jedan od uvjeta za preuzimanje biskupske službe.

U petak su mu djelatnice ureda za prijavu prebivališta napokon uručile novu elektroničku osobnu iskaznicu. Prema pisanju medija, Lav XIV. i dalje je prijavljen kao stanovnik grada u kojem je nekoć bio biskup. Redovnice iz svetišta Santuario Nuestra Señora de la Paz pripremile su mu i slatko iznenađenje: uručile su mu njegov omiljeni desert, kolač od limuna.

I papa dirnut

U svojem obraćanju papa se izravno obratio sunarodnjacima: „Kakva radost ponovno se vratiti u Chiclayo! Za mene je blagoslov ponovno biti s vama”, uzviknuo je okupljenima s velikog oltarnog podija. „Zahvaljujem vam na vašoj naklonosti, potpori i molitvama, osobito za moje zdravlje u ovom trenutku kušnje, koji uz Božju pomoć postupno ostavljam iza sebe”, rekao je aludirajući na operaciju zbog raka pluća kojoj je podvrgnut prije mjesec dana.

„Kad gledam vaša lica, spontano osjećam potrebu zahvaliti Gospodinu za blagoslov koji ste bili i koji i dalje jeste u mojem životu i mojoj biskupskoj službi”, rekao je u propovijedi koju su više puta prekidali pljesak, klicanje i skandiranje okupljenih.

Peruanski mediji opširno su izvještavali o posjetu. Za dnevnik „El Comercio” to je bio „dan koji nikada neće zaboraviti”. „Perú21” pohvalio je činjenicu da su „riječi Svetog Oca bile izravne i otvorene”: „Iz njegove uloge pastira proizlazi iskrena i dobro informirana zabrinutost za Peru, njegovu drugu domovinu.”

Među brojnim posjetiteljima mise bila je i predsjednica države Keiko Fujimori. Papa joj je na kraju mise prišao i osobno je pozdravio. No ona se neće moći osobno oprostiti od Lava XIV., koji će u zemlji ostati do ponedjeljka – mora otputovati u Kinu na sastanak Azijsko-pacifičke gospodarske suradnje (APEC).

Short teaser Oko milijun ljudi dočekalo je papu Lava XIV. u njegovu nekadašnjem biskupskom gradu u Peruu.
Item URL https://www.dw.com/hr/papa-lav-xiv-vratio-se-u-peru-gdje-ga-je-u-njegovu-nekadašnjem-biskupskom-gradu-dočekalo-oko-milijun-ljudi/a-79948467?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/79947703_303.jpg
Image caption Došlo je milijun ljudi - a u čitavoj pokrajini ih živi 1,2 milijuna
Image source Rodrigo Abd/AP Photo/dpa/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/79947703_303.jpg&title=Papa%20Lav%20XIV.%20vratio%20se%20u%20Peru%2C%20gdje%20ga%20je%20u%20njegovu%20nekada%C5%A1njem%20biskupskom%20gradu%20do%C4%8Dekalo%20oko%20milijun%20ljudi

Item 13
Id 79947939
Date 2026-11-15
Title Njemački BND i Ured za zaštitu ustavnog poretka ubuduće će smjeti aktivno djelovati protiv prijetnji. No što je sa temeljnim pravima i slobodama?
Short title Njemačke tajne službe postaju „prave"?
Teaser Njemačke tajne službe su do sad imale oštre granice svog djelovanja. Reformom su im ovlasti bitno veće. Ali još uvijek traje rasprava, jesu li one u skladu s propisima ove zemlje.

Dugo su tražile veće ovlasti i sada su ih dobile: u reformi rada njemačkih tajnih službi koje je ovog petka (13.11.) prihvatio i Bundestag su Savezna obavještajna služba (BND) i Savezni ured za zaštitu ustavnog poretka (BfV) dobile mogućnost i aktivnih operativnih mjera. Što to konkretno znači?

Primjerice BND, koji je zadužen za inozemstvo, ubuduće će smjeti aktivno suzbijati kibernetičke napade stranih sila tako što će digitalno napadati njihove tehničke sustave i onesposobljavati ih. U krajnjem slučaju dopušteno je čak i uništavanje neprijateljskog oružja ako bi ono moglo predstavljati prijetnju Njemačkoj. List Süddeutsche Zeitung ta i druga proširenja ovlasti naziva „dozvolom za sabotažu”.

I domaća tajna služba, odnosno Ured za zaštitu ustavnog poretka, dobiva veće ovlasti. Između ostalog, u posebnim okolnostima koje predstavljaju ozbiljnu prijetnju, smjet će ulaziti u stanove osumnjičenih osoba bez sudskog naloga za pretragu te manipulirati njihovim računalima i mobitelima.

Njemački ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt (CSU) te promjene naziva „reformom stoljeća”. Opravdava ih sve većom prijetnjom koju predstavljaju Rusija i druge države te politički i vjerski ekstremizam. Njemačka je meta hibridnih prijetnji. „Njihov je cilj destabilizirati naše stanovništvo, našu demokraciju i našu zemlju u cjelini.”

Dok su Zeleni, kao jedina oporbena parlamentarna skupina, bili suzdržani, protiv zakona glasovali su Alternativa za Njemačku (AfD) i Ljevica. Obje stranke optužuju vladajuću koaliciju konzervativaca (CDU/CSU) i socijaldemokrata (SPD) da je otišla predaleko. Smatraju da reforma prije svega krši takozvano načelo razdvajanja tajnih službi i policije.

Pouke iz nacističke prošlosti

Dosad je to u praksi značilo da BND i Ured za zaštitu ustavnog poretka prvenstveno prikupljaju informacije radi sprječavanja prijetnji, dok se Savezni kriminalistički ured (BKA) i policijske uprave u 16 saveznih zemalja bave operativnim kaznenim progonom. Takva je podjela poslova povijesno uvjetovana i proizlazi iz iskustava iz razdoblja nacionalsocijalizma.

Tada je gotovo svemoćna Tajna državna policija (Gestapo) bila jedno od glavnih sredstava terora kojim su se ljudi progonili i ubijali iz političkih, vjerskih i rasističkih razloga. Zato su pobjedničke sile u Drugom svjetskom ratu odlučile natjerati Njemačku strogo organizacijski razdvojiti policiju i tajne službe i dobiti različite zadaće.

Je li tom strogom razdvajanju sada zapravo došao kraj, mišljenja su podijeljena.

Dobrindt optužuje AfD i Ljevicu da žele oslabiti BND i Ured za zaštitu ustavnog poretka ili ih čak ukinuti. „Želite nam vezati ruke. Pa zar je pouka iz povijesti da kapituliramo pred neprijateljima demokracije? Moramo zaštititi demokraciju od tih ljudi.”

Kritike reforme ne dolaze samo iz parlamenta: stručnjak za ustavno pravo Matthias Bäcker sa Sveučilišta u Mainzu na saslušanju pred Bundestagom u listopadu, izričito je upozorio na opasnost davanja operativnih ovlasti tajnim službama.

Kao konkretan primjer naveo je novu mogućnost da Ured za zaštitu ustavnog poretka po potrebi provaljuje u stanove. Time dobiva ovlasti koje se nikada ne bi dale policiji. „Policija ne ulazi nekamo i ne uništava stvari”, oštro je kritizirao Bäcker.

Ugroženo načelo povjerljivosti?

Zabrinutost izražava i međunarodna organizacija za ljudska prava Reporteri bez granica koja se diljem svijeta zalaže za slobodu medija. Njezin direktor Christian Mihr posebno upozorava na nedostatnu zaštitu osoba koje su zbog svojeg zanimanja obvezne čuvati profesionalnu tajnu, među kojima su i novinari.

Mediji ovise o povjerljivim informacijama kako bi mogli otkrivati nepravilnosti. Samo tako mogu ispunjavati svoju nadzornu ulogu, zajamčenu njemačkim Ustavom.

Prema Mihrovu mišljenju, ta bi uloga mogla biti ugrožena ako tajne službe sada dobiju dopuštenje za automatiziranu analizu podataka. Pritom smiju koristiti i umjetnu inteligenciju.

Međutim, BND smije tajno nadzirati komunikaciju između medija i njihovih sugovornika samo uz odobrenje Neovisnog nadzornog vijeća. Ta je odredba unesena na prijedlog Reportera bez granica.

Za Ured za zaštitu ustavnog poretka takvo ograničenje ne vrijedi. „Bundestag mora ukloniti tu pravnu prazninu”, zahtijeva Mihr i najavljuje da će, ako bude potrebno, podnijeti tužbu Saveznom ustavnom sudu.

U Neovisnom nadzornom vijeću ubuduće će sjediti savezni suci, državni odvjetnici, dužnosnici ministarstava i zastupnici Bundestaga. Time bi se trebalo osigurati da se unaprijed procijene iz različitih perspektiva mjere nadzora koje duboko zadiru u privatnost. Zakon takve postupke naziva „postupcima nalik sudskima”.

Sad kao CIA ili Mossad?

Osim toga, rad tajnih službi nadzirat će i Parlamentarno nadzorno tijelo (PKGr). Njegov predsjednik Marc Henrichmann (CDU) pozdravlja zakonsku reformu i nove ovlasti BND-a i Ureda za zaštitu ustavnog poretka. Smatra da su obje službe sada ravnopravne partnerskim službama poput američke Središnje obavještajne agencije (CIA) i izraelskog Mossada.

Kršćanski demokrat uvjeren je da će Njemačka sada moći pružiti veću potporu prijateljskim državama u borbi protiv terorizma i kibernetičkog kriminala nego dosad. „Ako nemam što ponuditi, partneri će u jednom trenutku reći: 'Bez tebe možemo mnogo brže'”, kaže Henrichmann u razgovoru za DW. „Zato smo mi Nijemci zaključili da moramo ići ukorak s vremenom i biti korak ispred, kao što su drugi već neko vrijeme.”

Short teaser Njemačke tajne službe dobivaju bitno šire ovlasti. Jesu li one u skladu s Temeljnim zakonom?
Item URL https://www.dw.com/hr/njemački-bnd-i-ured-za-zaštitu-ustavnog-poretka-ubuduće-će-smjeti-aktivno-djelovati-protiv-prijetnji-no-što-je-sa-temeljnim-pravima-i-slobodama/a-79947939?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&title=Njema%C4%8Dki%20BND%20i%20Ured%20za%20za%C5%A1titu%20ustavnog%20poretka%20ubudu%C4%87e%20%C4%87e%20smjeti%20aktivno%20djelovati%20protiv%20prijetnji.%20No%20%C5%A1to%20je%20sa%20temeljnim%20pravima%20i%20slobodama%3F

Item 14
Id 79938823
Date 2026-11-14
Title Bundesbank upozorava na kibernetičke napade, loše kredite i nove rizike za njemačke banke
Short title Gomilaju se opasnosti i za njemačke banke
Teaser Njemačke banke suočavaju se sa sve većim rizicima zbog kibernetičkih napada, rasta broja stečajeva i mogućih potresa na financijskim tržištima, upozorava Bundesbank.

To je svojevrsni toplomjer bankarskog sektora: Njemačka središnja banka svake godine u Frankfurtu objavljuje izvješće o stanju njemačkog financijskog sustava. Riječ je o Izvješću o financijskoj stabilnosti. A temperatura je, moglo bi se reći, u posljednje vrijeme nešto porasla.

Prema procjeni Njemačke središnje banke, povećali su se rizici za njemački financijski sustav. Opasnosti su čak veće nego prethodnih godina, izjavio je član uprave Bundesbanka Michael Theurer predstavljajući najnovije izvješće. „Vide se jasni znakovi za uzbunu.”

Theurer, koji je u Saveznoj banci zadužen za financijsku stabilnost, kao primjer navodi sve agresivnije kibernetičke napade. Umjetna inteligencija povećava njihovu razornu snagu i brzinu. „Naravno da je opasno ako zbog toga dođe do zastoja u platnom prometu ili krađe osjetljivih podataka klijenata.”

Theurer kaže da su i same kreditne institucije već prepoznale taj problem. Poziva ih da što prije uklone nedostatke u sigurnosti. Posljednjih su godina dovoljno zaradile i taj novac mogu uložiti u svoje informatičke sustave. „Njemačke kreditne institucije u cjelini dobro su kapitalizirane i raspolažu dovoljnim vlastitim kapitalom.” Njemački financijski sustav je sve u svemu, prilično otporan.

Opasni „truli" krediti

Theurer smatra da bi banke trebale poduzeti i mjere opreza zbog sve većeg broja nenaplativih kredita. „Broj stečajeva poduzeća najveći je u posljednjih nekoliko godina”, rekao je član uprave Bundesbanka. Banke su pogođene i zato što su upravo tim poduzećima odobrile kredite. Osim toga, poduzeća koja zapadnu u financijske poteškoće često otpuštaju radnike pa oni sve češće ne mogu otplaćivati svoje kredite. Udio „loših" kredita uporno raste od sredine 2025. godine.

Theurer je zabrinut i zbog aktualnih zbivanja na burzama: „Vlada zlatna groznica oko umjetne inteligencije, odnosno oko tvrtki povezanih s umjetnom inteligencijom”, rekao je predstavnik središnje banke. „Njihove dionice na burzama ruše rekorde jedan za drugim i postoji opasnost od korekcije cijena.”

U najgorem slučaju Theurer strahuje od udarnih valova koji bi mogli zahvatiti svjetski financijski sustav u korekcijama tih „balona" u što su se neke dionice pretvorile. Prvi nagovještaj takvog razvoja događaja pojavio se prije otprilike tjedan dana, kada su se pojavile sumnje u isplativost poslovanja tih tvrtki iz sektora umjetne inteligencije nakon pobjede demokrata na nedavnim izborima u SAD-u. Bundesbank u tome vidi i opasnost od prelijevanja problema na njemačke banke.

Sve opasnije i državne obveznice

Još jedan problem su državne obveznice zemalja EU-a koje posjeduju mnoge kreditne institucije kao dio svog kapitala. U Izvješću o financijskoj stabilnosti se upozorava na sve veću zaduženost tih zemalja. Zbog toga bi državne obveznice mogle sve više gubiti na vrijednosti, upozorava stručnjak za financijska tržišta Emanuel Mönch s Frankfurtske škole za financije i menadžment.

On zasad ne vidi opasnost od nove dužničke krize u zoni eura, ali upozorava: „Situacija je vrlo krhka, prije svega u Francuskoj koja je jako zadužena.” Sada je ključno hoće li ta zemlja uspjeti dovesti svoje financije u red i politički se stabilizirati. Predsjednički izbori u Francuskoj održat će se u travnju sljedeće godine.

Osim klasičnih banaka postoje i druge novčarske institucije, takozvane banke u sjeni. „Tu ubrajamo investicijske fondove, mirovinske fondove, privatne zajmodavce, leasing-tvrtke i trgovce vrijednosnim papirima”, objašnjava Mönch. Te se tvrtke često bave poslovima sličnima bankarskima, ali nemaju bankovne dozvole pa ne podliježu istim pravilima. Unatoč tome, usko su povezane s njemačkim financijskim sustavom.

Bundesbank ističe da je riječ o sektoru koji snažno raste, ali je slabo reguliran. Kako bi se mogli pravilno procijeniti rizici u tom području, nužno je prikupiti više podataka. Potrebna je i bolja međunarodna suradnja, primjerice sa Sjedinjenim Američkim Državama. Za sad, Bundesbank nema gotovo nikakvog uvida u prevelik dio tog sektora.

Short teaser Bundesbank upozorava na sve veće rizike za njemačke banke.
Item URL https://www.dw.com/hr/bundesbank-upozorava-na-kibernetičke-napade-loše-kredite-i-nove-rizike-za-njemačke-banke/a-79938823?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&title=Bundesbank%20upozorava%20na%20kiberneti%C4%8Dke%20napade%2C%20lo%C5%A1e%20kredite%20i%20nove%20rizike%20za%20njema%C4%8Dke%20banke

Item 15
Id 79938155
Date 2026-11-13
Title Microsoftovi serveri pod opterećenjem, milijuni korisnika pogođeni prekidom rada
Short title Globalni kolaps Microsoftovih servisa
Teaser Globalni prekid rada Microsoftovih servisa, poput Outlooka i Teamsa, od četvrtka ometa rad tvrtki i državnih institucija širom svijeta. Microsoft je priopćio da mjere za uklanjanje problema "ne daju očekivane rezultate".

Microsoft usluge u Cloudu, među kojima je i e-mail servis Outlook, već satima su suočene s velikim tehničkim problemima. Pogođene su tvrtke i državne institucije širom svijeta, ali i privatni korisnici.

Kako je objavila platforma za praćenje tehničkih problema Downdetector, kvar se za vrlo kratko vrijeme proširio širom svijeta i izazvao prekid rada Microsoftovih servisa u 74 zemlje i regija.

Nema naznaka „zlonamjernih aktivnosti"

Prema navodima Microsofta, ni mjere za otklanjanje problema tijekom noći između četvrtka i petka „nisu dale očekivane rezultate“. Tvrtka traži alternativne načine za povećanje kapaciteta servera. Poremećaj je prvenstveno pogodio funkcije paketa Microsoft 365 koje se zasnivaju na e-mail platformi Exchange Online, koja radi u Cloudu.

Microsoft za sada ne vidi naznake da je globalni poremećaj posljedica „zlonamjernih aktivnosti".

Na početku je koncern istraživao samo prijave o problemima iz Amerike. Kasnije je američki softverski gigant priopćio da bi problemi s povezivanjem mogli pogoditi korisnike usluga Microsoft 365 u svim dijelovima svijeta. Tisuće prijava o smetnjama zabilježene su i za komunikacijski servis Microsoft Teams i UI asistenta Copilot. Obje aplikacije dio su Microsoftove ponude u Cloudu, Microsoft 365.

Prekidi rada i u australskim obavještajnim službama

Poremećaj je pogodio i osjetljive državne sustave. U Australiji su prekide u radu prijavili obavještajna služba i savezna policija. Vlada u Canberri aktivirala je sporazum s Microsoftom kako bi osigurala prioritetno ponovno uspostavljanje sustava. Australski ministar unutarnjih poslova Tony Burke je rekao da Microsoft ne smatra da je riječ o kibernetičkom napadu. Po svemu sudeći, uzrok je neispravno ažuriranje, slično onome koje je izazvalo globalni IT kolaps zbog sigurnosne tvrtke CrowdStrike 2024. godine. Ograničenja u radu svojih sustava prijavio je i Zastupnički dom američkog Kongresa.

Posljedice su se osjetile i u gospodarstvu. Tvrtke koje razvijaju umjetnu inteligenciju, OpenAI i Anthropic, istraživale su probleme s interfejsima za povezivanje s Microsoftovim servisima, koji nisu funkcionirali kako je očekivano. Američki proizvođač električnih kamiona Workhorse Group odložio je objavljivanje kvartalnih poslovnih rezultata zbog IT problema.

„Ograničeno poboljšanje“ – ali problemi i dalje traju

Prema navodima Microsofta, „dio infrastrukture u nekoliko regija bio je izložen povećanom opterećenju“. To je „vjerojatno doprinijelo greškama u povezivanju", objavila je kompanija na društvenoj mreži X. „Ulažemo maksimalne napore kako bismo pronašli sve mogućnosti za smanjenje posljedica."

Tvrtka je kasnije priopćila da je zabilježeno samo „ograničeno poboljšanje“. Pokušava se preusmjeravanje korisničkog prometa s pogođenih servera. „Kada se kapaciteti ponovo uspostave, situacija za korisnike trebala bi se postepeno poboljšati", navedeno je u priopćenju.

Ali ni nekoliko sati kasnije problem nije bio otklonjen. „Pratili smo rezultate provedenih izmjena, čiji je cilj poboljšanje dostupnosti usluga, i utvrdili da one nisu dale očekivane rezultate“, objavio je Microsoft tijekom noći između četvrtka i petka na X-u. Za sada nije poznato kada će serveri ponovo normalno funkcionirati.

Prekidi rada uglavnom kratkotrajni

Prekidi u radu online servisa nisu neuobičajena pojava u digitalnom svijetu – ali uglavnom traju kratko. Ponekad su, međutim, problemi toliko ozbiljni ili ih je toliko teško otkriti da poremećaji traju satima.

Microsoftovi e-mail servisi imali su sličan višesatni i široko rasprostranjeni prekid rada i krajem kolovoza. Korisnici se satima nisu mogli prijaviti na svoje naloge, kao ni slati ili primati poruke. Microsoft je tada kao uzrok naveo problem u infrastrukturi svojih usluga u Cloudu.

ARD

Short teaser Globalni prekid rada Microsoftovih servisa, poput Outlooka i Teamsa, ometa rad tvrtki i državnih institucija.
Item URL https://www.dw.com/hr/microsoftovi-serveri-pod-opterećenjem-milijuni-korisnika-pogođeni-prekidom-rada/a-79938155?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&title=Microsoftovi%20serveri%20pod%20optere%C4%87enjem%2C%20milijuni%20korisnika%20pogo%C4%91eni%20prekidom%20rada

Item 16
Id 79926437
Date 2026-11-13
Title Njemačko gospodarstvo polagano raste no visoki nameti su i dalje problem
Short title Njemačko gospodarstvo raste ali zašto to ne umiruje poduzetnike?
Teaser Njemačko gospodarstvo ponovno blago raste. No ekonomisti upozoravaju: bez reformi, veće produktivnosti i zdravih javnih financija prijete gubitak blagostanja, rast duga i opterećenja za buduće generacije.

Ide li njemačko gospodarstvo ponovno uzlaznom putanjom? Odgovor na to pitanje ovisi o tome koga se pita. Na summitu predstavnika njemačke strojogradnje u Berlinu ovog tjedna raspoloženje je u svakom slučaju sumorno. „Prije godinu dana na ovom sam mjestu rekao: ljuti smo. Danas moram reći: ostali smo bez riječi“, izjavio je predsjednik udruženja Bertram Kawlath na otvaranju skupa.

Strojogradnja i proizvodnja industrijskih postrojenja desetljećima su bili okosnica njemačke industrije. Taj je sektor osiguravao posao za više od milijun ljudi, no danas se svakog mjeseca ukida oko 15.000 radnih mjesta. Proizvodnja je od 2018. godine pala za oko 20 posto.

Kawlath je kritizirao sukobe unutar savezne vlade, izostanak reformi te, iz perspektive poduzeća, i dalje visoko administrativno i porezno opterećenje. „Ostali smo bez riječi pred sve očitijim nazadovanjem našeg gospodarskog položaja. Također nas ostavlja bez riječi uljepšavanje stvarnosti koje vidim u nekim izjavama vlade.“

Gospodarstvo ponovno raste, ali tek neznatno

Friedrich Merz doista je pri stupanju na dužnost u svibnju 2025. obećao brze reforme i oporavak koji će se brzo osjetiti. Osamnaest mjeseci kasnije kancelar i predsjednik Kršćansko-demokratske unije (CDU) i dalje tapka na mjestu. U koaliciji CDU-a/CSU-a i socijaldemokrata redovito dolazi do međusobnih blokada, a situaciju dodatno otežavaju krize i ratovi. Njemačko gospodarstvo suočava se s iznimno snažnim nepovoljnim okolnostima, rekao je Merz u listopadu na Danu poslodavaca.

U takvoj situaciji i mali uspjesi dobivaju na važnosti. „Srdačno zahvaljujem na dobrim vijestima koje donosite“, rekao je kancelar preuzimajući jesensko izvješće Vijeća ekonomskih stručnjaka u Berlinu. U njemu se za 2026. predviđa gospodarski rast od 1,3 posto, a za 2027. rast od jedan posto. Takozvani „gospodarski mudraci“ po nalogu savezne vlade redovito analiziraju konjunkturna kretanja i daju preporuke za ekonomsku politiku. Još na proljeće su bili znatno pesimističniji.

Kancelar slavi rođendan

„Njemačko gospodarstvo oporavilo se od šoka izazvanog rastom cijena energenata tijekom rata s Iranom brže nego što se očekivalo“, obrazložila je predsjednica Vijeća ekonomskih stručnjaka Monika Schnitzer prognozu. „Vidimo jasno gospodarsko oživljavanje koje nose iznenađujuće snažan izvoz i visoka državna potrošnja.“

Kancelar, koji je 11. studenoga proslavio 71. rođendan, govori o „ohrabrujućim signalima“. „Njemačko gospodarstvo polako ponovno ide nabolje. S obzirom na brojne krize koje pogađaju Njemačku, nije bilo nimalo sigurno da ćemo to uspjeti ostvariti.“

Zašto jedan posto rasta nije dovoljno

Bolji izgledi ipak ne mijenjaju dugoročne probleme. Starenje stanovništva znači da izdaci za mirovine, zdravstvo i sustav skrbi neprestano rastu. Istodobno se smanjuje broj ljudi radne dobi koji te sustave financiraju. To stvara sve veći pritisak na javne financije. Prema financijskom planu savezne vlade, do 2030. godine socijalni izdaci, obrana i kamate na dug već će činiti 80 posto proračuna.

„Morali smo utvrditi da očekivani prihodi proračuna dugoročno neće biti dovoljni za pokrivanje planiranih rashoda“, upozorila je Schnitzer. Stope rasta ni približno nisu dovoljne da trajno očuvaju blagostanje stvoreno tijekom proteklih desetljeća. „Da bismo izrasli iz ovih proračunskih problema, matematički gledano trebali bismo stope rasta kakve Njemačka nije zabilježila u posljednjih 50 godina.“

Javni dug raste: prijeti li Njemačkoj gubitak najvišeg kreditnog rejtinga?

Bundestag trenutačno završno raspravlja o proračunu za 2027. godinu. Predviđeni su rashodi od 555 milijardi eura. S obzirom na to da prihodi nisu dostatni, planira se novo zaduženje veće od 118 milijardi eura. Uključe li se i posebni fondovi financirani dugom za infrastrukturu i Bundeswehr, ukupno novo zaduženje doseže gotovo 204 milijarde eura.

Vijeće ekonomskih stručnjaka upozorava da bi, nastavi li Njemačka tim putem, omjer javnog duga prema BDP-u do 2040. mogao porasti na 100 posto. Taj pokazatelj pokazuje koliki je državni dug u odnosu na godišnju gospodarsku proizvodnju zemlje. Krajem 2025. iznosio je 63,5 posto.

Njemačka je jedina među skupinom sedam vodećih industrijskih demokracija (G7) koja još uvijek ima kreditni rejting AAA. To je najviša moguća ocjena kreditne sposobnosti na financijskim tržištima i investitorima signalizira iznimno nizak rizik neplaćanja njemačkih državnih obveznica. „Želim da tako i ostane“, naglasio je Merz.

Štednja i reforme: povijesni izazov

No smanjivanje duga neće biti jednostavno. „Smanjenje financiranja putem zaduživanja pred fiskalnu politiku postavlja zadatak konsolidacije povijesnih razmjera i zahtijevat će teške odluke“, upozorila je Schnitzer. Istodobno, politika štednje morala bi biti oblikovana tako da što manje šteti gospodarskom rastu. Među preporukama je i ukidanje poreznih olakšica štetnih za okoliš, primjerice povlaštene stope poreza na dizelsko gorivo.

Takozvana „majčinska mirovina“ također bi se trebala ukinuti. Srednjoročno bi mogla biti potrebna i povećanja poreza, uključujući PDV. „Tereti bi trebali biti pravedno raspoređeni među generacijama i društvenim skupinama“, rekla je Schnitzer.

Kancelar želi provoditi politiku štednje, i to u cijeloj Europi

Merz je izjavio da je poruka shvaćena. Zdrave javne financije važne su ne samo za Njemačku nego i za Europsku uniju. Potreban je put fiskalne konsolidacije. To je, kako je rekao, obveza prema mlađim generacijama. Posebno je naglasio potrebu reforme sustava socijalne sigurnosti.

Ekonomski istraživači velike nade polažu u povećanje produktivnosti poduzeća. Produktivnost, pojednostavljeno rečeno, opisuje koliko poduzeće u određenom vremenu proizvede ili zaradi koristeći svoje zaposlenike, strojeve i resurse. Prema podacima Vijeća ekonomskih stručnjaka, čak i unutar iste grane postoje golemi jazovi. U Njemačkoj su najuspješnije tvrtke i do pet puta produktivnije od najslabijih.

Kada bi manje produktivna poduzeća uspjela sustići vodeće, to bi moglo znatno povećati gospodarski rast, navodi se u izvješću. „Nove tehnologije i poslovni modeli mogu dodatno pomaknuti granicu produktivnosti i potaknuti nastanak novih, visokoproduktivnih poduzeća.“

Njemačka zaostaje u području startupa i rizičnog kapitala

No inovacije zahtijevaju kapital. Upravo tu ekonomski institut ifo vidi značajne nedostatke. Nova istraživanja pokazuju da njemačka sveučilišta stvaraju znatno manje uspješnih poduzetničkih projekata od vodećih sveučilišta u Velikoj Britaniji ili SAD-u. Primjerice, u okruženju Sveučilišta Stanford godišnje nastane oko 14 novih poduzeća financiranih rizičnim kapitalom na 1.000 studenata. U Cambridgeu, europskom predvodniku, taj broj iznosi 3,5, dok je u Münchenu samo 0,5.

Posebno u njemačkoj strojogradnji i dalje ne nedostaje izumitelja i tehničkih inovatora. No da bi sektor ponovno bio uspješan, prije svega bi trebalo smanjiti troškove rada, poručeno je na berlinskom summitu. Traže se dulje radno vrijeme i veća fleksibilnost propisa o zaštiti od otkaza.

Predstavnici industrije ističu da ne žele smanjivati plaće zaposlenih. Međutim, studija Instituta njemačkog gospodarstva (IW), izrađena za Udrugu njemačke strojogradnje, pokazuje da bi samo produljenje tjednog radnog vremena za jedan sat moglo povećati gospodarski rast za 1,5 posto tijekom sljedećih pet godina.

Short teaser Ekonomisti i dalje upozoravaju na nedostatak reformi i veliki javni dug.
Item URL https://www.dw.com/hr/njemačko-gospodarstvo-polagano-raste-no-visoki-nameti-su-i-dalje-problem/a-79926437?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/72031172_303.jpg
Image caption Njemačka strojogradnja nezadovoljna reformama
Image source Stefan Puchner/dpa/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/72031172_303.jpg&title=Njema%C4%8Dko%20gospodarstvo%20polagano%20raste%20no%20visoki%20nameti%20su%20i%20dalje%20problem

Item 17
Id 79927149
Date 2026-11-12
Title Njemačka vlada odustaje od nekih poreza i socijalnih rezova
Short title Njemačka vlada odustaje od nekih poreza i socijalnih rezova
Teaser Njemačka vlada želi provesti brojne reforme, ali koalicijski partneri nisu složni oko detalja. Sada je postignut kompromis oko poreza i socijalnih naknada, no s njim nisu svi zadovoljni.

U srijedu navečer (11.11.) održani su maratonski pregovori čelnika zastupničkih klubova u saveznom parlamentu (Bundestag). Na kraju je vladajuća koalicija CDU/CSU-a i SPD-a odlučila odustati od provedbe nekih planiranih povećanja poreza i smanjenja socijalnih naknada.

Donosimo pregled dogovorenih mjera:

Porez na električnu energiju

Konzervativna unija CDU/CSU zasad nije uspjela u koaliciji progurati svoj zahtjev za smanjenjem poreza na električnu energiju za kućanstva. Predstavnici CDU/CSU-a i SPD-a zaduženi za proračun tijekom pregovora o saveznom proračunu za 2027. godinu, kako je izjavio predsjednik zastupničkog kluba Unije Thorsten Frei (CDU), „nažalost nisu uspjeli pronaći način financiranja te mjere iz drugih izvora”.

CDU/CSU i SPD u koalicijskom su ugovoru dogovorili smanjenje poreza na električnu energiju za sve potrošače na najnižu razinu dopuštenu u Europskoj uniji. No dosad je ta mjera provedena samo za prerađivačku industriju te poljoprivredu i šumarstvo.

Mogućnost da se u posljednji trenutak ipak pronađe rješenje za smanjenje poreza na električnu energiju smatra se malo vjerojatnom. Teoretski bi se potrebnih 5,4 milijarde eura još moglo osigurati na završnoj sjednici Odbora za proračun.

Porez na šećer

Uvođenje poreza na jako zaslađena pića odgađa se za 1. siječnja 2028., umjesto prvotno planiranog 1. srpnja 2027. CDU/CSU zalagao se za kasniji početak naplate poreza, među ostalim kako bi proizvođači imali dovoljno vremena za prilagodbu receptura svojih proizvoda.

Prema informacijama koje je prvotno objavio časopis Lebensmittel Zeitung, porez će se ubuduće obračunavati prema trima, umjesto dvjema kategorijama, ovisno o udjelu šećera u piću.

Porez će se, među ostalim, odnositi na napitke poput Coca-Cole i drugih gaziranih bezalkoholnih pića, limunada, ledenih čajeva, energetskih pića te voćnih sokova s dodanim šećerom.

Socijalne naknade

U području socijalne politike prvotno planirana smanjenja naknada bit će ublažena. Stambena naknada i dodatak za djecu koji se isplaćuje odmah, kako je priopćio predsjednik zastupničkog kluba SPD-a Matthias Miersch, uglavnom će ostati u dosadašnjem obliku.

Hitni dodatak za djecu (Kindersofortzuschlag) u iznosu od 25 eura mjesečno nastavit će se isplaćivati, ali ne i obiteljima koje primaju naknade prema Zakonu o naknadama za tražitelje azila.

Stambenu naknadu (Wohngeld) prima 1,3 milijuna kućanstava. Ona sada mogu i dalje računati na tu financijsku potporu, ali se njezin iznos neće povećavati najmanje godinu dana.

Savezna vlada prvotno je pokrenula postupak za drastično smanjenje stambenih naknada, koje je trebalo stupiti na snagu već sljedeće godine. Savezna država i savezne pokrajine time su trebale uštedjeti više od milijardu eura.

Osnovna socijalna naknada (Grundsicherung) također se neće povećavati. Riječ je o zakonom propisanom osnovnom iznosu za pokrivanje životnih troškova.

Predujam uzdržavanja za samohrane roditelje (Unterhaltsvorschuss) je iznos koji država isplaćuje za uzdržavanje samohranim roditeljima ako drugi roditelj ne plaća alimentaciju. Aktualni prijedlog zakona sada predviđa uvođenje dohodovnog cenzusa. Samohrani roditelji koji godišnje zarađuju više od 40.000 eura ubuduće više neće moći računati na to da će država uskočiti s predujmom.

Porez na dohodak

CDU/CSU ne odustaje od svojeg cilja da se u potpunosti ukloni takozvana hladna progresija kod poreza na dohodak, koja nastaje zbog inflacije. Ako takvo rasterećenje trenutačno nije moguće financirati, porezno rasterećenje moglo bi se provesti „po potrebi i retroaktivno”, izjavio je Frei.

Prema ranijim procjenama, ta bi mjera saveznu državu, savezne pokrajine i lokalne jedinice vlasti stajala 4,2 milijarde eura.

Pojam „hladna progresija” označava situaciju u kojoj povećanje plaće, koje služi samo za kompenzaciju inflacije, dovodi do većeg poreznog opterećenja. Zbog toga stvarna kupovna moć građana ostaje nepromijenjena ili se čak smanjuje.

Zahtjev CDU/CSU-a odnosi se na planiranu reformu poreza na dohodak, koja bi trebala stupiti na snagu početkom 2027. godine.

Prijedlog zakona ministra financija Larsa Klingbeila (SPD) zasad predviđa porezna rasterećenja koja bi od 2028. godine iznosila ukupno deset milijardi eura godišnje. Najveću korist od njih trebala bi imati kućanstva s niskim i srednjim prihodima te obitelji s djecom.

Dio sredstava za financiranje tih mjera trebao bi se osigurati, među ostalim, nešto ranijim stupanjem na snagu takozvanog poreza za bogate, koji se primjenjuje na vrlo visoke prihode.

Porez na plastiku i pjenušava vina

Novi porez na plastičnu ambalažu, koji je već bio dogovoren, neće se uvoditi sljedeće godine. Prema planovima Ministarstva okoliša, taj je namet trebao stupiti na snagu sredinom 2027. godine, a iznosio bi 550 eura po toni plastike.

Prema prijedlogu zakona, za 2027. godinu očekivali su se prihodi od 670 milijuna eura. Od 2028. godine ti su prihodi trebali iznositi približno 1,5 milijardi eura godišnje.

Odustalo se i od povećanja poreza na pjenušava vina.

Raspoloženje unutar vladajuće koalicije

Zastupnički klubovi vladajućih stranaka sastali su se u srijedu navečer na izvanrednim sjednicama kako bi procijenili postignute dogovore. Dok je sjednica SPD-a završila nakon 45 minuta, zastupnički klub stranaka Unije zasjedao je približno tri sata.

Neuspjelo smanjenje poreza na električnu energiju, kao i izostanak dogovora o potpunom uklanjanju hladne progresije, izazvali su „veliko nezadovoljstvo unutar zastupničkog kluba stranaka Unije”, izvijestila je dopisnica ARD-a Nicole Kohnert u informativnoj emisiji Tagesthemen. Mnogi članovi zastupničkog kluba zbog toga su nezadovoljni.

Kancelar Friedrich Merz također se našao pod pritiskom. Kako podsjeća Kohnert, obećao je da će se porez na električnu energiju smanjiti za sve potrošače. „To obećanje sada, međutim, nije uspio ispuniti.”

U SPD-u su, nasuprot tome, rezultati pregovora izazvali znatno bolje raspoloženje. Članovi njihova zastupničkog kluba, kako je rekla Kohnert, „otišli su kući vrlo dobro raspoloženi i zadovoljni”.

ARD

Short teaser Njemačka vlada želi provesti reforme, ali koalicijski partneri nisu složni oko detalja. Sada je postignut kompromis.
Item URL https://www.dw.com/hr/njemačka-vlada-odustaje-od-nekih-poreza-i-socijalnih-rezova/a-79927149?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/79591953_303.jpg
Image caption Kancelar Friedrich Merz (CDU) i potpredsjednik vlade i ministar financija Lars Klingbeil (SPD) u Bundestagu
Image source Kay Nietfeld/dpa/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/79591953_303.jpg&title=Njema%C4%8Dka%20vlada%20odustaje%20od%20nekih%20poreza%20i%20socijalnih%20rezova

Item 18
Id 79918515
Date 2026-11-11
Title Rat za UI čipove: uloga Megaspeeda u sukobu Washingtona i Pekinga
Short title Koja je uloga Megaspeeda u špijunskoj aferi oko Nvidije?
Teaser Afera Jensena Huanga s navodnom kineskom špijunkom skrenula je pažnju na tvrtku Megaspeed, u kojoj je ona radila. Ta je firma pod istragom u SAD-u zbog sumnji da je krijumčarila Nvidijine čipove u Kinu.

Kako se jedna od najvrjednijih tvrtki na svijetu suočava s posljedicama romantične veze svog izvršnog direktora Jensena Huanga s navodnom kineskom špijunkom, pažnja se sve više usmjerava na mnogo manju firmu za koju je ona radila.

Alice H., navodna špijunka, bila je kao izvršna direktorica u firmi Megaspeed sa sjedištem u Singapuru koja se bavi podatkovnim centrima i UI računarstvom. Tvrtka upravlja pristupom podatkovnim centrima, uključujući i one koje koriste velike kineske tehnološke firme poput Alibabe.

Prema podacima s web-stranice Megaspeeda iz studenoga 2026. godine, tvrtka se predstavlja kao „Nvidia cloud partner" i navodi da pruža „usluge računarske snage koje pokrivaju kompletnu Nvidia GPU liniju proizvoda“. GPU (Graphic Processing Unit) je specijalizirani elektronski sklop, koji je veoma tražen za primjenu u umjetnoj inteligenciji jer je dizajniran za izvođenje velikog broja paralelnih matematičkih operacija. Megaspeed tvrdi da svojim klijentima omogućava pristup računarskom sustavu Nvidia GB200 NVL72.

Ovakve firme često se nazivaju „neocloud" kompanijama. One kupuju Nvidia čipove i računarsku snagu, a zatim ih iznajmljuju drugim tvrtkama. U ovom slučaju, Megaspeed posluje na više lokacija širom jugoistočne Azije.

Sjedinjene Američke Države uvele su stroge izvozne kontrole, kako bi spriječile da Nvidijini najnapredniji čipovi završe u Kini, koju smatraju konkurencijom u globalnoj utrci za dominaciju u umjetnoj inteligenciji. Također ne žele da podatkovni centri s Nvidia čipovima budu u vlasništvu kineskih tvrtki. Međutim, američke vlasti uglavnom dopuštaju kineskim kompanijama, poput Alibabe, da iznajmljuju računarsku snagu zasnovanu na Nvidia čipovima, te povremeno odobravaju izvoz određenih čipova u specifične svrhe.

Meteorski uspon Megaspeeda

Megaspeed je posljednjih godina kupio Nvidia proizvode vrijedne više milijardi dolara i suočio se s optužbama da krši američke izvozne kontrole preusmjeravanjem Nvidia čipova u Kinu.

U prosincu 2025. godine Bloomberg je izvijestio da je nekada gotovo nepoznati Megaspeed postao najveći kupac Nvidia čipova u cijeloj jugoistočnoj Aziji, te da američka vlada istražuje njegovu vlasničku strukturu i moguće krijumčarenje čipova u Kinu.

Istovremeno, singapurska policija pokrenula je istragu o tome je li Megaspeed prekršio domaće zakone, iako nije precizirala koje. Vjeruje se da su obje istrage još uvijek u tijeku.

Dana 23. prosinca 2025. Megaspeed je odlučno odbacio sve optužbe u priopćenju koje je i istaknuto kao prvi naslov njihove web-prezentacije.

„Ne postoji nikakav dokaz o kršenju propisa u vezi s nezakonitim transferom čipova niti o bilo kakvim nezakonitim aktivnostima, što potvrđuje da smo usklađena i legitimna tvrtka", navodi se u priopćenju. „Poslujemo u potpunosti u skladu sa svim važećim propisima o kontroli izvoza i održavamo najviše standarde zakonitog i etičkog poslovanja.“

Američka istraga započela je još 2024. godine. Prvobitno ju je vodilo Ministarstvo trgovine, ali ju je kasnije preuzelo Ministarstvo pravosuđa. Prema pisanju New York Timesa, do promjene je došlo nakon što je jedan šef iz Nvidie direktno kontaktirao Ministarstvo trgovine povodom istrage.

Kratka povijest tvrtke

Megaspeed je osnovan 2015. godine pod nazivom 7Road International. U ožujku 2023. promijenio je ime u Megaspeed. U vlasništvu je singapurske tvrtke Swiftdata, osnovane u listopadu 2023. godine. Njegov uspon poklopio se s ogromnim povećanjem aktive tvrtke, čija je vrijednost porasla s 33 milijuna dolara u 2023. na čak 3 milijarde dolara u 2024. godini.

Alice H., osumnjičena kao kineska špijunka, koja je bila u vezi s izvršnim direktorom Nvidije Jensenom Huangom, smatra se jednom od najutjecajnijih osoba u Megaspeedu. Ona je tijekom 2023. godine osam mjeseci obavljala dužnost generalne direktorice tvrtke.

Odnos s Nvidijom

Financial Times je objavio da je Alice H. koristila svoj bliski odnos s Jensenom Huangom i pristup Nvidiji kako bi kineskim investitorima nudila poslove povezane sa čipovima za umjetnu inteligenciju. Prema navodima lista, početkom 2025. godine tražila je investicije u Kini za projekt podatkovnog centra u jugoistočnoj Aziji, ističući lak pristup Nvidia čipovima i bliske veze s Alibabom.

Alibaba je preko svojih podružnica u lipnju 2024. posudila novac Megaspeedu. Prema Financial Timesu, Alibaba je i dalje najveći klijent te kompanije.

U prosincu 2025. Nvidia je priopćila da njena interna istraga nije pronašla nikakve dokaze o preusmjeravanju čipova te da je Megaspeed u potpunosti u vlasništvu subjekata izvan Kine i da nema kineskih dioničara. Predstavnici tvrtke su tada izjavili za Bloomberg da su više puta obilazili objekte Megaspeeda i da nisu primijetili ništa sumnjivo.

Kina i borba za čipove

Megaspeed je samo jedna od nekoliko tvrtki koje su optužene za krijumčarenje Nvidia čipova u Kinu ili za pronalaženje načina da kineskim firmama omoguće pristup tim čipovima. Nvidijini najnapredniji čipovi smatraju se ključnim za tvrtke koje žele razvijati najsofisticiranije sustave umjetne inteligencije i aplikacije.

Još 2022. godine administracija predsjednika Joea Bidena uvela je stroga ograničenja za prodaju najnaprednijih američkih čipova Kini, što je postalo dio šireg rivalstva dvije sile u utrci za dominaciju u području umjetne inteligencije.

Međutim, ubrzo se razvila mreža ilegalnog krijumčarenja i crnog tržišta, preko koje su brojni posrednici nabavljali čipove i prodavali ih kineskim tvrtkama.

U prosincu 2025. američke vlasti ugasile su operacije kompanije Hao Global, američke firme povezane s Kinom, koja je priznala krivicu za krijumčarenje Nvidia čipova u Kinu. U lipnju 2026. tajvanske vlasti izvršile su pretres ureda kompanije Super Micro Computer u okviru istrage o krijumčarenju Nvidia čipova u Kinu.

Iako su ograničenja izvoza znatno ublažena tijekom administracije Donalda Trumpa, i dalje postoje značajne zabrane i ograničenja za najnaprednije Nvidia čipove. U prosincu 2025. Trumpova administracija odobrila je nekim kineskim tvrtkama kupovinu ili rukovanje naprednim Nvidia H200 čipovima, što je izazvalo zabrinutost u američkim sigurnosnim krugovima.

Ipak, taj potez nije doveo do značajnog legalnog priljeva Nvidia čipova u Kinu, zbog strogih američkih procedura oko dobivanja licenci i nespremnosti Pekinga da javno promovira Nvidia tehnologiju na štetu domaćih alternativa.

Short teaser Afera Jensena Huanga sa navodnom kineskom špijunkom baca novo svjetlo na kompaniju Megaspeed u kojoj je ona radila.
Item URL https://www.dw.com/hr/rat-za-ui-čipove-uloga-megaspeeda-u-sukobu-washingtona-i-pekinga/a-79918515?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&title=Rat%20za%20UI%20%C4%8Dipove%3A%20uloga%20Megaspeeda%20u%20sukobu%20Washingtona%20i%20Pekinga

Item 19
Id 79914866
Date 2026-11-11
Title Novo klimatsko izvješće pokazuje napredak nekih država, dok Njemačka i Hrvatska nastavljaju gubiti pozicije
Short title Klimatski napredak postoji, ali ne i u Njemačkoj - Danska na vrhu
Teaser Nijedna država još ne slijedi put koji bi ograničio globalno zagrijavanje na 1,5 stupanj, mada nekog napretka ima. No Njemačka je nazadovala, kao i Hrvatska, koja je druga najlošije rangirana zemlja u EU-u.

Prva tri mjesta na ovogodišnjoj ljestvici klimatske zaštite ponovno su ostala prazna, kao i prethodnih godina. Razlog je taj što nijedna država zasad ne ispunjava ciljeve Pariškog sporazuma i nije na putu koji bi omogućio ograničavanje globalnog zagrijavanja na 1,5 stupanj Celzija u odnosu na predindustrijsko razdoblje.

Ipak, prema ocjeni autora Climate Change Performance Indexa (CCPI), posljednjih se godina u brojnim zemljama mogu vidjeti pozitivni pomaci. „Već godinama promatramo dobar razvoj u čitavom nizu država. Prije svega u Danskoj, ali i u Portugalu, Velikoj Britaniji, Španjolskoj i Maroku, kao i u Europskoj uniji u cjelini“, kaže glavni autor indeksa Jan Burck.

CCPI svake godine analizira klimatske napore 64 države i Europske unije. U obzir se pritom uzimaju smanjenje emisija ugljičnog dioksida, razvoj obnovljivih izvora energije, energetska učinkovitost i klimatska politika.

Burck upozorava na očit paradoks koji obilježava globalni razvoj. „Promatramo izrazitu suprotnost: politički klimatska zaštita često napreduje vrlo sporo, a u nekim državama poput SAD-a čak ide unatrag. Ali tehnološki i gospodarski postoji nevjerojatna dinamika. Neke države to koriste već godinama, dok druge imaju najbolje preduvjete, ali ih još ne iskorištavaju“, kaže Burck.

Indeks izrađuju organizacija Germanwatch i istraživački institut NewClimate. U njemu se ocjenjuju najveći svjetski zagađivači koji zajedno stvaraju više od 90 posto globalnih emisija stakleničkih plinova.

Njemačka treću godinu zaredom gubi pozicije

Njemačka je ove godine pala na 25. mjesto, čime je treću godinu zaredom nazadovala na ljestvici klimatske zaštite. To joj donosi tek ukupnu ocjenu „zadovoljava“.

Najbolju ocjenu Njemačka dobiva za energetsku učinkovitost, koja je ocijenjena kao „dobra“. U kategorijama emisija stakleničkih plinova i obnovljivih izvora energije zemlja dobiva tek ocjenu „zadovoljava“.

Posebno loše ocijenjena je klimatska politika njemačke vlade. „Nacionalna klimatska politika ove je godine ocijenjena kao loša, i to lošije nego ikada prije“, kaže Burck. Kao glavni razlog on navodi politiku njemačke ministrice gospodarstva Katherine Reiche .

„Mjere koje su prije svega usmjerene na povećano korištenje prirodnog plina ugrožavaju napredak energetske tranzicije i prijete da tijekom mnogih godina ozbiljno pogoršaju uvjete za razvoj obnovljivih izvora energije i elektrifikaciju“, upozorava Burck.

Hrvatska: ocjena "loše"

Loše rezultate ne bilježi samo Njemačka. Većina zemalja skupine G20, koja je odgovorna za više od 80 posto svjetskih emisija ugljikova dioksida, također ostvaruje slabe rezultate.

Jedina iznimka među članicama G20 ponovo je Velika Britanija. Ona se nalazi na sedmom mjestu i dobiva ukupnu ocjenu „dobar“. Posebno su dobro ocijenjeni rezultati u smanjenju emisija, potrošnji energije i klimatskoj politici. Jedina loša ocjena odnosi se na razvoj obnovljivih izvora energije.

Pri samom dnu ljestvice nalaze se države koje velik dio gospodarstva temelje na proizvodnji nafte i plina. Ukupnu ocjenu „vrlo slabo“ dobili su Sjedinjene Američke Države na 67. mjestu, Rusija na 66., Saudijska Arabija na 65., Ujedinjeni Arapski Emirati na 64. te Kanada na 62. mjestu.

Hrvatska zauzima 49. mjesto na CCPI-ju, što predstavlja pad za četiri mjesta u odnosu na prethodnu godinu. Ona je i dalje među državama sa slabim rezultatima: dobila je lošu ocjenu u kategorijama emisija stakleničkih plinova, potrošnje energije i klimatske politike, dok je u području obnovljivih izvora energije ostvarila srednju ocjenu. Unutar Europske unije Hrvatska je prema CCPI-ju druga najlošije rangirana zemlja.

Kada je reč o zemljama iz regije, Slovenija (39) je, kao i Hrvatska, dobila ocjenu „loše", a Bosna i Hercegovina (55) ocjenu „vrlo loše“. Srbija i Crna Gora nisu ocjenjivane.

Ni domaćin ovogodišnje klimatske konferencije COP31 , Turska, nije prošao osobito dobro - zemlja se nalazi na 53. mjestu. Ukupnu ocjenu „dobar“ ove je godine dobilo 15 država, dvije više nego prethodne godine. Među njima su Čile, Nigerija i Filipini.

Kina ostaje najveći svjetski emiter

Kina je i dalje najveći svjetski emiter stakleničkih plinova te se na ukupnoj ljestvici nalazi tek na 56. mjestu s ocjenom „vrlo loše“. Prema autorima izvještaja, najveći problemi više nisu samo ukupne emisije, nego i vrlo visoke emisije po stanovniku te velika potrošnja energije.

Istodobno Kina prednjači u jednoj važnoj kategoriji. Kada je riječ o razvoju obnovljivih izvora energije, nalazi se među vodećim zemljama svijeta. Vrlo dobre rezultate u toj kategoriji ostvaruju i Vijetnam, Malezija, Kazahstan, Saudijska Arabija, Uzbekistan te Ujedinjeni Arapski Emirati.

Autori izvještaja posebno ističu napredak u planovima razvoja obnovljivih izvora energije u pojedinim državama Bliskog istoka.„Posebno u arapskim državama vrlo visoke emisije po stanovniku i iznadprosječan stupanj elektrifikacije susreću se s dosad relativno niskim udjelom obnovljivih izvora energije i golemim solarnim potencijalom“, kaže koautorica izvještaja Natalie Pelekh. „To su zapravo idealni preduvjeti za ambiciozniju klimatsku politiku“, dodaje Pelekh.

Tehnologija napreduje brže od politike

Glavna poruka ovogodišnjeg izvještaja je da tehnološki razvoj često napreduje brže od političkih odluka. U brojnim dijelovima svijeta obnovljivi izvori energije rastu, a ulaganja u zelene tehnologije ubrzano se povećavaju. Međutim, autori upozoravaju da političke mjere u velikom broju država i dalje nisu dovoljne da bi omogućile ostvarenje ciljeva Pariškog sporazuma.

Zbog toga, unatoč pojedinačnim uspjesima i pozitivnim primjerima, niti jedna država još nije na putu koji bi osigurao ograničavanje globalnog zagrijavanja na 1,5 stupanj Celzija.

Short teaser Nijedna država još ne slijedi put koji bi ograničio globalno zagrijavanje na 1,5 stupanj. Njemačka ponovno nazaduje.
Item URL https://www.dw.com/hr/novo-klimatsko-izvješće-pokazuje-napredak-nekih-država-dok-njemačka-i-hrvatska-nastavljaju-gubiti-pozicije/a-79914866?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/70822465_303.jpg
Image caption Vjetroturbine u blizini Kopenhagena: Danska je godinama globalni pionir u zaštiti klime
Image source Steffen Trumpf/dpa/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/70822465_303.jpg&title=Novo%20klimatsko%20izvje%C5%A1%C4%87e%20pokazuje%20napredak%20nekih%20dr%C5%BEava%2C%20dok%20Njema%C4%8Dka%20i%20Hrvatska%20nastavljaju%20gubiti%20pozicije

Item 20
Id 79901029
Date 2026-11-10
Title Hrvatska praktički više nema svoju brodogradnju
Short title Hrvatska praktički više nema svoju brodogradnju
Teaser Za razliku od dobrog dijela članica EU-a, u novije doba Hrvatska je potvrdila svoje apsolutno distanciranje od brodograđevne djelatnosti. U njezinoj revitalizaciji neće pomoći ni aktualno ubrzano naoružavanje.

U hrvatskim škverovima jedva da se i dalje grade brodovi, ali oko same brodogradnje u posljednje vrijeme je itekako živo. Protekli tjedni i mjeseci obilježeni su reprivatizacijom dvaju od tri najveća brodogradilišta, riječkog 3. Maja i pulskog Uljanika. Treći, onaj u Splitu, Ministarstvo obrane RH je prošli mjesec tužilo zbog višegodišnjeg sporenja oko (ne)isporuke triju vojnih ophodnih brodova. Prva dva od ukupno pet naručenih, Brodosplit je pak isporučio, ali također uz razne dubioze u vezi s rokovima, cijenom, opremom itd.

Država, međutim, uopće nije razmatrala zadržavanje u svom vlasništvu nekog od navedenih škverova, nakon lošeg iskustva s privatizacijom. Čak niti nakon izrazitog zaokreta po tom pitanju u brodogradnji širom Europske unije, gdje se većina najvećih država kroz prošlih 10 godina vratila u taj sektor. Nedavno je na razini EU-a osnovan i Savez za brodogradnju (Industrial Maritime Value Chains Alliance) radi boljeg plansko-ekonomskog upravljanja sektorom i suradnje među zemljama-članicama. Može se stoga reći da se Hrvatska i EU u odnosu na brodograđevnu djelatnost očito kreću u suprotnim smjerovima.

Neki drugi prioriteti

Takav dojam upotpunjen je viješću po kojoj je namjera Vlade RH da za svoju ratnu mornaricu naruči dvije korvete, stavljena „na led“. S tim je pala i teza da bi aktualnim višestruko povećanim izdvajanjem za naoružanje Hrvatska mogla revitalizirati vlastitu, nekoć blistavu brodogradnju. Povrh svega, u državnoj industrijskoj strategiji koja je objavljena prošli rujan, taj sektor definitivno nije našao mjesto na popisu prioritetnih. „Čini se da je vladi u interesu da se što više udalji od brodogradnje", mišljenja je Marko Grdešić s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

Ovaj profesor političke ekonomije i političke sociologije smatra da državi to omogućuje upravo privatno vlasništvo nad velikim brodogradilištima. „Jer, ovako bilo kakvi neuspjesi tog sektora više nisu krivnja vlade", dodao je, „nego privatnog vlasnika. Brodogradnja je mogla biti dio neke ambicioznije industrijske politike. Još prije 10 godina, čini mi se, takav zaokret je bio moguć. Ali ova vlada nije za to imala interesa niti sposobnosti."

Grdešić ističe da je brodogradnja inače primjer tzv. sunset industrije. Strojevi su u RH već zastarjeli, prema njegovim riječima, kao i profil radnika te njihove vještine. Zemlje koje su kasnije ušle u taj sektor od Hrvatske, poput Kine i Južne Koreje, mogle su postaviti proizvodnju na temelju novije tehnologije, bržih radnih procesa i drugačije upotrebe radne snage. On drži da to ne znači da je bilo nemoguće reformirati brodogradnju u Hrvatskoj, ali za takav korak nikada nije bilo volje ni energije. A hrvatski brodovi su čak i u takvim nepovoljnim uvjetima bili kvalitetni, iako se često kasnilo s isporukom.

Duga povijest netransparentnosti

„U smislu visokotehnoloških izvoznih proizvoda, brodovi su bili najveća stavka u izvoznoj bilanci. Velika je šteta što se pustilo da to ovako propadne. Nije lako sagraditi uspješan izvozni sektor. Osula se ekspertiza, inženjeri radije odlaze raditi drugdje. Danas, mogu slobodno maknuti riječ 'brodogradnja' iz fakulteta koji se još tako zovu“, rekao je Grdešić za DW. No što se tiče revitalizacije industrije u kontekstu novog vala naoružavanja u Europi, on kaže da bi radije vidio primjere nove industrije koja se koristi u civilne svrhe.

„Ipak, ako naoružavanje nećemo moći izbjeći, onda je zaista šteta što nije bilo više smisla da se to poveže s brodogradnjom. Vjerujem da je Ministarstvu obrane lakše raditi s manjim firmama koje su manje, agilnije i nisu opterećene dugom poviješću teških i složenih odnosa s državom. Vjerojatno postoje i neki netransparentni odnosi o kojima se malo zna, ne bi me ni to iznenadilo“, rekao nam je on, podsjećajući da su u RH i privođene neke osobe, ranije ove godine, u slučaju nabave vojnih - čizama.

Ovaj naš sugovornik napominje da se hrvatska proizvodnja pištolja, robota ili dronova puno bolje od brodogradnje uklapa u takvo državno poslovanje. „Zanimljivo je kako u vojnom sektoru nema problema što postoji veoma bliska veza države i industrije", primijetio je on, „a u drugim sektorima se na tako nešto gleda kao na nešto nedopustivo. Čak i domaći liberalni komentatori izbjegavaju kritizirati takve prakse u kontekstu vojne industrije. Zapravo, bilo bi korisno kada bi se više govorilo o odnosima koji se grade između MORH-a i njemu bliskih firmi."

Renesansa od rasprodaje

Po njegovu mišljenju, tako bi se moglo učiti o oblicima industrijske politike koji - funkcioniraju. „Ali s obzirom da je riječ o obrani, sve je pokriveno velom tajne“, zaključio je Marko Grdešić. No u tajnosti se odvijaju i spomenute prodaje hrvatskih škverova, još otkako je čitav sektor privatiziran 2013. godine po nalogu Bruxellesa koji RH ničim nije dovodila u pitanje. „Tako da brodogradnja ovdje već dugo nije strateška grana, nego problem kojeg se naše vlade žele riješiti“, rekao nam je pak Boris Cerovac iz Uljanika, voditelj pulskog ureda Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske.

„Mi praktično više ne možemo reći“, nastavio je on, „da imamo hrvatsku brodogradnju. Nije tako samo s tri najveća škvera. Brodosplit ne radi valjda ništa, za Brodotrogir ne znamo ni postoji li, šibensko brodogradilište i veći dio riječkog je preuzeo slovenski vlasnik, remontni Lenac je talijanski, a mi prelazimo u turske ruke. I onda ministar gospodarstva RH Ante Šušnjar izjavljuje da je to – renesansa. To, dakle, što su uspjeli naći kupce za njih“, ogorčen je Cerovac.

Takva reakcija je i shvatljiva, ako se uzme u obzir da je Uljanik prodan za svega oko 12 milijuna eura. Sindikalist iz Pule pritom ne polazi od nacionalističkih motiva, govoreći o stranim vlasnicima. Pojasnio nam je da je domaće vlasništvo važno u kontekstu goleme tradicije i nakupljenog znanja, ali i zato što Hrvatska ima i more i potrebu za brodovima. S druge strane, kritičan je prema činjenici da se RH ekonomski orijentirala pretežno na turizam i trgovinu.

Uzroci budućeg ispaštanja

„Ne daj bože da se nešto dogodi, da nam propadne turizam, da se ogolimo u svojoj stvarnosti banana-države. Istodobno je Europa prepoznala da se treba vratiti u vlasništvo nad svojim škverovima, jer žele imati taj sektor i razvijati ga, a ne ovisiti o privatnicima. A mi nemamo snage i volje za to ni dok smo usred militarizacije zemlje i kontinenta. Ispaštat ćemo zbog toga“, uvjeren je on. Konačno, objasnio nam je da u Puli još uvijek ne znaju što je točno država ispregovarala s budućim vlasnicima tamošnjeg škvera.

„Htjeli bismo znati", naglasio je, „a ne zna se sve ni za 3. Maj i Slovence. Najžalosnije je kad se tako tretiraju radnici koji su nositelji svega u industriji. Tražili smo da se inzistira na nekakvim jamstvima na barem pet godina roka, ali ignoriraju nas. Borit ćemo se i dalje, nećemo odustati. No oni bi morali shvatiti da se za to moraju boriti skupa s nama, ako im je imalo stalo do ove zemlje.“

U krajnjoj liniji, kao što je za DW konstatirao Boris Cerovac, radnike se u Hrvatskoj ne bi više smjelo promatrati samo kao izvor za skupljanje poreza.

Short teaser Za razliku od dobrog dijela EU-a, u novije doba RH je potvrdila svoje distanciranje od brodograđevne djelatnosti.
Item URL https://www.dw.com/hr/hrvatska-praktički-više-nema-svoju-brodogradnju/a-79901029?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/70092151_303.jpg
Image caption Brodogradilište Uljanik dobilo je novog vlasnika iz Turske
Image source Srecko Niketic/PIXSELL/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/70092151_303.jpg&title=Hrvatska%20prakti%C4%8Dki%20vi%C5%A1e%20nema%20svoju%20brodogradnju

Item 21
Id 66871723
Date 2023-09-20
Title Julian Nagelsmann: novi trener „Elfa“?
Short title Julian Nagelsmann: novi trener „Elfa“?
Teaser Julian Nagelsmann bi trebao naslijediti Hansija Flicka na klupi „Elfa“, tvrde njemački mediji. 36-godišnji trener bi trebao voditi reprezentaciju na prvenstvu Europe koje se idućeg ljeta igra u Njemačkoj.

Desetak dana nakon uručivanja otkaza Hansiju Flicku čini se da je Njemački nogometni savez (DFB) pronašao njegovog nasljednika na klupi „Elfa". Sudeći po pisanju više njemačkih medija, dužnost izbornika A-reprezentacije bi trebao preuzeti Julian Nagelsmann. O tome je najprije pisao tabloid Bild-Zeitung. A o tom kadrovskom rješenju piše i sportski magazin Kicker.

Kako napominju njemački mediji, DFB je s bivšim trenerom minhenskog Bayerna postigao dogovor o suradnji do ljeta 2024. – odnosno održavanja Europskog prvenstva u nogometu koje se igra upravo u Njemačkoj. Navodno se treba riješiti još samo nekoliko „detalja" oko Nagelsmannovog angažmana. Po pisanju tabloida Bilda, on bi u DFB-u trebao zarađivati oko 400.000 eura mjesečno, što je osjetno manje nego što trenutno prima u FC Bayernu (navodno se radi o oko sedam milijuna eura godišnje).

DFB za sada još nije službeno potvrdio imenovanje novog izbornika. No, od strane Njemačkog nogometnog saveza je potvrđeno da je održan prvi sastanak predsjednika DFB-a Bernda Neuendorfa i direktora A-reprezentacije Rudija Völlera s Nagelsmannom. "Vodimo dobre razgovore", kazao je Neuendorf.

Samo jedna pobjeda u 2023.

DFB je 10. rujna prekinuo suradnju s bivšim izbornikom Flickom, nakon što je „Elf" dan ranije protiv Japana (1:4) zabilježio treći poraz zaredom. Njemačka reprezentacija je u ovoj godini odigrala šest mečeva, u kojima je uspjela upisati samo jednu jedinu pobjedu – 2:0 protiv Perua u prijateljskoj utakmici koncem ožujka. Na Svjetskom prvenstvu u Kataru koncem prošle godine „Elf" je ispao iz turnira već nakon prve faze natjecanja po skupinama.

Nagelsmann je u ožujku ove godine razriješen dužnosti trenera FC Bayerna. On još uvijek ima važeći ugovor s rekordnim prvakom Njemačke u nogometu. A taj ugovor bi, kako pišu Bild i Kicker, trebao biti sporazumno raskinut, što bi značilo da DFB minhenskom klubu neće morati platiti nikakvu odštetu.

Ako se potvrdi vijest o njegovom transferu u Njemački nogometni savez, Nagelsmann bi „Elf" trebao voditi na predstojećoj mini-turneji po Americi – u listopadu će Nijemci u prijateljskim mečevima odmjeriti snage sa SAD-om (14.10. u Hartfordu) i Meksikom (17.10. u Philadelphiji). A ovu rezultatski mršavu godinu „Elf" će zaključiti u Beču, utakmicom protiv Austrije, koja je na rasporedu 21. studenoga.

Nagelsmann kao „vatrogasac"

Na klupi „Elfa" Nagelsmann ima jasnu misiju – on bi se, kao 12. izbornik u povijesti DFB-a, trebao pobrinuti da Njemačku na turniru iduće ljeto vrati u sam vrh europskog nogometa. Nakon blamaže u Kataru mnogi ljubitelji nogometa u Saveznoj Republici strahuju od nove, još teže blamaže na domaćim travnjacima. A nakon njegovog mandata DFB planira novi početak s mogućim dugoročnim rješenjem - već neko vrijeme se u tom kontekstu spominje ime Jürgena Kloppa, aktualnog trenera Liverpoola.

Julian Nagelsmann je dugo vremena bio na glasu kao „Wunderkind" njemačkog nogometa. Najprije je i u Augsburgu bio pomoćni trener Thomasa Tuchela, kao 25-godišnjak je asistirao tadašnjem treneru Hoffenheima Franku Krameru. A sa samo 28 godina preuzeo je klupu u tom klubu – i to kao najmlađi trener u povijesti Bundeslige. Nakon toga su uslijedile dvije godine na klupi RB Leipziga, odakle je on prešao u Bayern.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Tagesschau.de/Bild/Kicker/dpa/ms

Short teaser Julian Nagelsmann bi trebao naslijediti Hansija Flicka na klupi „Elfa“, tvrde njemački mediji.
Item URL https://www.dw.com/hr/julian-nagelsmann-novi-trener-elfa/a-66871723?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/66863317_303.jpg
Image caption Julian Nagelsmann
Image source Frank Hoermann/SVEN SIMON/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/66863317_303.jpg&title=Julian%20Nagelsmann%3A%20novi%20trener%20%E2%80%9EElfa%E2%80%9C%3F

Item 22
Id 66757413
Date 2023-09-13
Title Saudijska Arabija: Isplati li se režimu nogomet?
Short title Saudijska Arabija: Isplati li se režimu nogomet?
Teaser Može li nogomet popraviti imidž Saudijske Arabije? A mogu li stadioni postati mjesta pobune protiv kraljevske kuće?

Toni Kroos (33) još uvijek igra u Realu iz Madrida gdje je osvojio sve što se osvojiti može. Nema sumnje da je i on mogao kraj karijere još bogatije naplatiti u Saudijskoj Arabiji, ali mu tako nešto nije padalo na pamet.

„Na kraju krajeva, to je odluka u korist novca, a protiv nogometa", rekao je Kroos prošli tjedan za njemačko izdanje magazina Sports Illustrated.

To je bila strelica upućena prema galeriji nogometnih zvijezda koje igraju za saudijski novac. Među masno plaćenim legionarima su Ronaldo, Neymar, Benzema, Brozović, Mitrović, Milinković-Savić. Računa se da će plaća dvadesetak vodećih igrača u saudijskoj ligi ove sezone zajedno iznositi oko milijardu eura.

„Zato se stvari počinju komplicirati za nogomet koji svi znamo i volimo", dodao je Kroos. On se tako pridružio kritičarima koji su mišljenja da saudijske milijarde „uništavaju" nogomet". Dodao je da on sam ne bi igrao tamo, i to zbog situacije s ljudskim pravima.

No, mogu li silni novci popraviti imidž ove arapske despotske zemlje, za što je na engleskom jeziku skovan termin „Sportswashing"?

Strah od momčadskih sportova

Pohod na svjetski nogomet dio je ambicija saudijskog prijestolonasljednika Mohameda bin Salmana opisanih u „Viziji 2030“. Ideja je da se zemlja pripremi za vrijeme kad više neće moći živjeti samo od nafte, te da se izgrade industrije turizma i zabave.

Saudijci već duže vrijeme ulažu ogromni novac na individualne sportove kao što su golf, biciklizam, Formula 1, tenis, američko hrvanje ili MMA. Nogomet u toj strategiji na početku nije bio na agendi – s dobrim razlogom.

„Izbjegavanje momčadskih sportova bilo je ciljano, kako bi se suzbio potencijal nogometa kao poligona za proteste protiv vlasti“, piše James Dorsey, stručnjak za nogomet na Bliskom istoku.

Nogometni navijači igrali su naime bitne uloge u svrgavanju režima Moamera Gadafija u Libiji i Hosnija Mubaraka u Egiptu.

No, prijestolonasljednik bin Salman se ipak odlučio i za svjetsku najpopularniju igru kada je učvrstio moć na dvoru prije pet godina. Službeno, cilj Rijada je ekonomska diverzifikacija, izgradnja sportske infrastrukture, ali i narodno zdravlje – preko 60 posto Saudijaca je naime pretilo.

Aktivisti kažu nešto drugo – navode da je cilj nogometom „oprati“ despotsku politiku kraljevske kuće.

„Mislim da je princ shvatio da ne može stvarno unaprijediti sportski sektor bez nogometa“, piše Dorsey. Dvije trećine populacije mlađe je od 35 godina, a nogomet je u Saudijskoj Arabiji daleko najpopularniji sport.

Stadion kao mjesto pobune?

Nogomet je istovremeno dio formule „kruha i igara" ili, drugačije rečeno, „opijum za narod". „Takvi režimi koriste nogomet da se legitimiraju i da kooptiraju kritičare“, kaže Adam Scharpf, politolog sa Sveučilišta u Kopenhagenu koji je istraživao odnos autoritarnih režima i sporta.

U prijevodu, ideja je da se narod impresionira i time – ušutka. Vlasti demonstriraju da je njihova zemlja u nogometu na svjetskoj razini. „Oni praktički poručuju – ako hoćete Messija i Ronalda, dobit ćete i njih“, kaže Scharpf.

No, njegovo istraživanje pokazuje da su režimi itekako svjesni eksplozivne moći nogometa i da se zato ne odriču represije. Recimo, tijekom Svjetskog prvenstva u Argentini 1978. godine, vlasti su pojačale represiju i prismotru prije i nakon turnira.

„Tako da sportski događaji na mnogo načina čak i ne čine život u zemlji boljim, čine ga gorim“, uvjeren je Scharpf.

Stručnjaci ipak ne vjeruju da bi se na navijačkoj sceni Saudijske Arabije mogla pojaviti klica pobune. Recimo, prije prevrata u Egiptu 2011. postojao je niz drugačijih okolnosti, podsjeća Dorsey.

„Imali ste rašireno nezadovoljstvo, a stadion je onda bio jedno od rijetkih mjesta gdje se nezadovoljstvo moglo iskazati i gdje su ljudi imali dojam da su brojni i snažni", piše on. „Jesu li takve okolnosti teoretski moguće u Saudijskoj Arabiji? Svakako. No, je li to realan scenarij za blisku budućnost? Apsolutno ne.“

Smrtna kazna je mala vijest…

Ako nogomet teško donosi promjene u zemlji, što je s imidžem zemlje u svijetu? Čini se da tu Saudijci imaju određene adute. Kad se njihova zemlja spomene, sve više ljudi će je povezati s nogometom.

Pretraga vijesti putem Googlea za određene datume pokazala je da je svega deset naslova na engleskom jeziku bilo posvećeno nedavnoj osudi na smrtnu kaznu protiv Mohameda al Ghamdija. Taj umirovljeni saudijski nastavnik je na mreži X (bivši Twitter) iznosio svoja politička mišljenja.

U istom razdoblju, zabilježeno je preko 1000 naslova posvećenih prelasku engleskog nogometaša Jordana Hendersona u saudijsku ligu.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Short teaser Može li nogomet popraviti imidž Saudijske Arabije? A mogu li stadioni postati mjesta pobune protiv kraljevske kuće?
Item URL https://www.dw.com/hr/saudijska-arabija-isplati-li-se-režimu-nogomet/a-66757413?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/66729264_303.jpg
Image caption Prezentacija Neymara, novog igrača Al-Hilala
Image source AHMED YOSRI/REUTERS
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/66729264_303.jpg&title=Saudijska%20Arabija%3A%20Isplati%20li%20se%20re%C5%BEimu%20nogomet%3F

Item 23
Id 66789635
Date 2023-09-12
Title Nogomet: Tko bi mogao preuzeti „Elf“?
Short title Nogomet: Tko bi mogao preuzeti „Elf“?
Teaser Nakon poraza od Japana (1:4) i uručivanja otkaza Hansiju Flicku, Njemački nogometni savez (DFB) traži novog izbornika A-reprezentacije. Tko su najizgledniji kandidati za preuzimanje klupe „Elfa“?

Nije ostalo puno vremena: do početka Europskog prvenstva u Njemačkoj ima još samo oko devet mjeseci, a izabrana vrsta je ostala bez trenera. DFB je nakon debakla protiv Japana povukao ručnu kočnicu i uručio otkaz Hansiju Flicku čiji je mandat na klupi „Elfa" tako naprasno okončan nakon serije loših rezultata. Usprkos ranom ispadanju sa Svjetskog prvenstva u Kataru 2022., već nakon faze natjecanja po skupinama, DFB se nije htio odreći Flickovih usluga. A sad je Njemački nogometni savez pod pritiskom u potrazi za njegovim nasljednikom. Postoji doduše poduža lista s imenima potencijalnih kandidata, ali u praksi zapravo i nema puno izbora. Donosimo kratki pregled situacije i procjenjujemo kakve su šanse ljudi čije se ime spominje u njemačkoj javnosti.

Julian Nagelsmann

Nagelsmann je u ožujku ove godine dobio otkaz u minhenskom Bayernu, još se nalazi na platnoj listi bavarskog kluba i u brojnim njemačkim medijima njega se spominje kao najizglednijeg kandidata za Flickovog nasljednika. Njemu u prilog ide činjenica da je veliko trenersko ime, da raspolaže potrebnim stručnim znanjem te činjenica da je trenutno slobodan.

No, problem je da je Nagelsmann još uvijek ugovorom vezan zu FC Bayern, što znači da bi ga DFB morao „otkupiti". Bayern, kako se očekuje, ne bi pravio nikakve probleme Nagelsmannu u slučaju tog transfera, jer bi klub na koncu konca tako i uštedio – ne bi morao Nagelsmannu isplaćivati plaću. Još jedna prednost za Bayern: eventualnim prelaskom Nagelsmanna u „Elf", Bavarci ne bi pojačali nekog konkurenta iz Bundeslige. Za DFB bi to bila najskuplja opcija, za očekivati je da bi Nagelsmann mogao tražiti i odgovarajuću plaću – a to znači visoku.

No, želi li Nagelsmann uopće preuzeti njemačku reprezentaciju? On ima samo 36 godina, na početku je svoje (možda) velike karijere – a s obzirom na to kako trenutno igra "Elf”, mnogi će reći katastrofalno, taj potez bi se mogao pokazati riskantnim, odnosno postoji i mogućnost da Nagelsmann, u slučaju da se kriza „Elfa" nastavi, s reprezentacijom uništi jedan dio reputacije.

U lipnju ove godine je, kako se može čuti iz Nagelsmannovog okruženja, on bio spreman za transfer u DFB, ali u međuvremenu je, navodno, izgubio zanimanje za tim potezom. Jer na njega, kako se spekulira po njemačkim medijima, čeka jedno atraktivnije radno mjesto – u Borussiji iz Dortmunda. Klub iz Ruhrske oblasti je neuvjerljivo „otvorio" sezonu, zbog čega je porastao pritisak na trenera Edina Terzića.

A i DFB sigurno zna da je Nagelsmannov autoritet "narušen” zbog načina na koji je dobio otkaz u Bayernu.

Vjerojatnost: 40%

Matthias Sammer

Sammera bije glas da je nezgodan tip, čovjek koji voli stavljati sol na ranu. On je često kritizirao sportski razvoj u DFB-u. Europski prvak iz 1996. vrlo dobro poznaje DFB. U Savezu je obnašao dužnost sportskog direktora (2006.-2012.), kasnije je bio sportski šef Bayerna. U posljednjih pet godina djeluje kao savjetnik Borussije iz Dortmunda, ali nije aktivan u operativnom poslu.

Sammer sigurno ne bi bio loše rješenje, ali sudeći po njegovim izjavama, on više nema ambicija da se vrati na trenersku klupu. A kad to kaže, Sammer zvuči prilično vjerodostojno.

Vjerojatnost: 1%

Stefan Kuntz

DFB već odavno preferira interna rješenja. I Stefan Kuntz je stari poznanik u DFB-u, i on je 1996. s „Elfom" osvojio titulu prvaka Europe. Za razliku od Sammera, bivši golgeter je na glasu kao osoba spremna na postizanje kompromisa, odnosno kao čovjek koji forsira harmoniju. Pitanje je ipak jesu li te karakteristike uopće potrebne u sadašnjoj situaciji? Unutar DFB-a Kuntz uživa visoku dozu ugleda, upravo on je s mladom reprezentacijom (U21) trijumfirao na Europskom prvenstvu 2021.

Nakon toga je prešao u Tursku, gdje od 2021. obnaša dužnost izbornika A-reprezentacije. No, s obzirom na to da u Turskoj nije imao puno uspjeha, postoje i određene sumnje oko toga je li on dobro rješenje. Osim toga teško je za očekivati postizanje brzog rješenja u pregovorima s Kuntzom, odnosno Turskim nogometnim savezom.

Vjerojatnost: 15%

Oliver Glasner

Glasner je trener koji je uspio ostvariti (gotovo) nemoguću stvar s Eintrachtom iz Frankfurta, ekipom koja nije bila među favoritima, on je 2022. osvojio Europsku ligu. Nakon tog uspjeha je postao tražen trener, danas svi u Bundesligi jako dobro poznaju ovog 49-godišnjaka. Prije Eintrachta je on trenirao VfL Wolfsburg.

Ali pitanje je hoće li se DFB doista odvažiti na angažiranje jednog Austrijanca na najvažniju trenersku dužnost u zemlji? To bi se moglo shvatiti kao fatalan signal mlađoj generaciji trenera, odnosno kao objava bankrota izbobrazbi njemačkih trenera – angažman jednog stranca, pogotovo iz zemlje koju u Njemačkoj neki smatraju malom nogometnom nacijom, stranca koji bi trebao spasiti njemački reprezentativni nogomet.

U prilog Glasneru ide činjenica da je trenutno slobodan, i odmah bi mogao stupiti na dužnost.

Vjerojatnost: 5%

Lothar Matthäus

Svjetski prvak iz 1990., te bivši najbolji nogometaš svijeta, već je rekao da ne stoji na raspolaganju. Pritom "Loddar" (kako glasi njegov nadimak) sigurno ne bi bio najgore rješenje. On posjeduje autoritet, iza sebe ima uspjehe, a kao TV-stručnjak i kolumnist redovito isporučuje briljantne analize. Stručno znanje je neupitno.

No, nes(p)retan odnos s medijima prije mnogo godina njega je koštao možda i jedne velike trenerske karijere. A sada, sa 62 godine, ništa neće biti od novog početka za "Loddara” na trenerskoj klupi. Jer bi i DFB, zbog nekih ranijih trzavica, u slučaju njegovog angažmana morao progutati pokoju knedlu – „pa pitaj Loddara", to je u Njemačkoj postao running gag, uvijek kad bi negdje postao slobodan neki trenerski posao, moglo se čuti i takve riječi…

Vjerojatnost: 1%

Rudi Völler

Matthäusov kolega iz reprezentacije koja je 1990. pobijedila na Mundijalu, već je jednom zgodom za DFB vadio kestenje iz vatre. Nakon razočaravajućeg nastupa na Europskom prvenstvu 2000., Rudi Völler je „uskočio" kao privremeno rješenje, ali je na klupi „Elfa" ostao četiri godine, te na Svjetskom prvenstvu 2002. postao čak i viceprvak svijeta.

Völler je početkom veljače postao sportski direktor DFB-a, nakon otkaza Flicku, on će sjediti na klupi Njemačke na utakmici protiv Francuza – asistenti će mu biti trener momčadi U20, Hannes Wolf, te njegov pomoćnik Sandro Wagner.

U slučaju da Völler, usprkos svim (negativnim) očekivanjima, odjednom uspije vratiti „Elf" na staze uspjeha, ovo provizorno rješenje bi moglo dobiti trajni(ji) karakter. Jer sva trojica spomenutih stručnjaka potječu iz redova DFB-a, to bi bilo interno rješenje - a nemaju nikakve druge ugovorne obveze.

Vjerojatnost: 45%

Jürgen Klopp

To bi bilo ostvarenje sna mnogih nogometnih navijača u Njemačkoj: "Kloppo" kao savezni izbornik! Gdje god da je Klopp radio, zabilježio je uspjeh – u Mainzu, u Dortmundu, u Liverpoolu. Pogotovo njegove sposobnosti u ulozi motivatora su nešto što bi u sadašnjoj situaciji itekako dobro došlo njemačkoj nacionalnoj reprezentaciji.

No, Klopp je pod ugovorom u FC Liverpoolu, i tamo želi dokazati da može klub izvući i iz teške situacije – prošla sezona je bila jako slaba. Pitanje je i je li Klopp uopće u ovom trenutku spreman preuzeti i rizik mogućeg neuspjeha s „Elfom"? Teško…

On će vjerojatno kad-tad postati njemački izbornik, ali ovo za njega nije idealan trenutak za preuzimanje reprezentacije. Još ne.

Vjerojatnost: 0%

Louis van Gaal

Nizozemac je stari znanac u Njemačkoj. Od 2009. do 2011. je bio trener Bayerna, s tim je klubom 2020. uspio izboriti nastup u finalu Champions League. A inače je radio u brojnim velikim klubovima: Ajax Amsterdam, FC Barcelona, Manchester United. U tri navrata je bio izbornik Nizozemske, posljednji mandat je okončan 2022.

Zapravo je van Gaal, u međuvremenu 72-godišnjak, okončao svoju trenersku karijeru. Ali bi možda razmislio o reaktivaciji pod uvjetom da mu se ponudi jednu veliku, zanimljivu dužnost.

Ni van Gaal doduše nije Nijemac, ali ima ogroman nogometni renome. Na njegov autoritet nisu imuni ni najbolji igrači. Nadimak mu je „general", i to nije slučajnost. Van Gaal dobro govori njemački, odmah bi bio na raspolaganju, i sigurno ne bi bio pretjerano tužan zbog činjenice da bi taj angažman bio okončan odmah nakon Europskog prvenstva 2024. Za to vrijeme bi DFB na miru mogao planirati novi početak, s novim izbornikom.

Louis van Gaal bi zapravo bio idealno rješenje.

Vjerojatnost: 20%

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Short teaser Njemački nogometni savez (DFB) traži novog izbornika. Tko su najizgledniji kandidati za preuzimanje klupe „Elfa“?
Item URL https://www.dw.com/hr/nogomet-tko-bi-mogao-preuzeti-elf/a-66789635?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/55183425_303.jpg
Image caption Centrala DFB-a u Frankfurtu na Majni
Image source Boris Roessler/dpa/picture-alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/55183425_303.jpg&title=Nogomet%3A%20Tko%20bi%20mogao%20preuzeti%20%E2%80%9EElf%E2%80%9C%3F

Item 24
Id 66776707
Date 2023-09-11
Title Košarka: U čemu je tajna njemačkog trijumfa?
Short title Košarka: U čemu je tajna njemačkog trijumfa?
Teaser Njemačka je prvi put u povijesti osvojila titulu prvaka svijeta u košarci. Taj uspjeh je iznenađenje, ali nije slučajnost. Zlato iz Manile je plod desetogodišnjeg sustavnog rada – i promjene jednog pravila.

Dok je hodao katakombama dvorane u Manili sa zlatnom medaljom oko vrata, Johannes Thiemann zapravo nije ni znao što reći, kako prokomentirati ono što se dogodilo samo nekoliko minuta ranije. Par minuta ranije je završilo finale prvenstva svijeta u košarci, a krilni igrač Albe iz Berlina sa svojim je momčadskim kolegama iz njemačke reprezentacije skakao od sreće po parketu, presretan zbog trijumfa nad Srbijom, te kao nagradu u zrak podigao zlatni pokal. Johannes Thiemann je u nedjelju navečer (po lokalnom vremenu) postao prvak svijeta. I nakon toga stao pred kamere, s osmijehom od uha do uha, te rekao: „Nevjerojatno, jednostavno nevjerojatno. Ne mogu vjerovati, uopće ne shvaćam što se upravo dogodilo. To je jednostavno za ne povjerovati. Fucking World Champions."

Put od deset godina

Zapravo nikoga ne treba čuditi da je i Thiemann imao problema pronaći prave riječi u tom trenutku. Jer kako uopće opisati neočekivani, za mnoge senzacionalni, ali definitivno povijesni uspjeh? Za njemačku ekipu to nije bila treća ili četvrta titulu najboljih na svijetu, to je njihov prvi put uopće. To je i najveći uspjeh u povijesti košarke u Njemačkoj. Uspjeh koji su Johannes Thiemann i njegovi momčadski kolege ostvarili nakon finalne pobjede nad Srbijom (83:77). Taj trijumf je plod desetogodišnjeg rada i razvoja – i u izabranoj vrsti SR Njemačke, a prije svega u njemačkoj klupskoj košarci.

Naime prije točno deset godina je Niels Giffey, dugogodišnji suigrač Johannesa Thiemanna i dijete berlinske Albe, po prvi put obukao dres njemačke reprezentacije. Giffey je tada imao 22 godine, i debitirao je u jednoj test-utakmici uoči prvenstva Europe koje se igralo u ljeto 2013. Njemačka je tada, nakon poraza protiv Ukrajine, Belgije i Velike Britanije, ispala s turnira već nakon prve faze natjecanja. Drugim riječima: Nijemci su ispali iz turnira nakon što su u grupnoj fazi imali posla s nacijama koje s vrhunskom košarkom imaju otprilike isto onoliko veze kao što Njemačka posljednjih godina ima s pobjedom na Euroviziji (Eurovision Song Contest).

"Jednoga dana postati prvak svijeta, to je bila jedna od onih stvari koje uopće nisu bile na listi onoga što sam si uopće mogao i zamisliti", rekao je Giffey u nedjelju u Manili nakon utakmice u kojoj mu je upravo to uspjelo. Kako se to samo moglo dogoditi? Kako je moguće da jedna izabrana vrsta, kojoj su godinama otkazivali njezini ponajbolji igrači, jedna reprezentacija čiji polufinalni meč protiv SAD-a nije bio ni prenošen uživo na TV-u u Njemačkoj, kako je moguće dakle da jedna takva momčad postane prvak svijeta? Čarobne riječi glase: kontinuitet, zatim "Commitment", ono što je kapetan Dennis Schröder tako često spominjao, a prije svega poticanje mladih talenata, odnosno pravilo 6+6.

Enormno važno pravilo

Što je uopće to pravilo 6+6, što ono definira? To je pravilo u njemačku košarku uvedeno 2012. Dakle neposredno uoči već spomenutog prvenstva Europe godinu dana kasnije. To je pravilo još uvijek na snazi i ono, najjednostavnije rečeno, kaže da barem 50% igrača momčadi koje se natječu u košarkaškoj Bundesligi (BBL) moraju biti – Nijemci.

Do usvajanja tog pravila klubovi su se uglavnom oslanjali na usluge dobrih igrača iz inozemstva koje su angažirali po relativno povoljnoj cijeni. A nakon njegovog usvajanja, njemačku su klubovi odjednom morali obrazovati njemačke aktere. "To je pravilo enormno važno", kazao je Johannes Thiemann u nedjelju. Te dodao: „I to ne samo zbog toga što mladi igrači mogu igrati, već i zato što oni tako mogu preuzeti odgovornost, mogu igrati one uloge, koje su nam ovdje i potrebne."

Nova generacija

Johannes Thiemann, baš kao Andi Obst, junak polufinalnog trijumfa nad SAD-om, je izdanak omladinske škole Bamberga. Dennis Schröder i Daniel Theis u Braunschweigu su prošli program izobrazbe za košarkaške profesionalce, prije nego što su izravno, odnosno zaobilaznim putem, završili u sjevernoameričkoj NBA. Niels Giffey je apsolvirao omladinske programe u berlinskoj Albi, a nekoliko godina nakon njega to su učinili i braća Moritz i Franz Wagner. Njih su skauti otkrili u okviru jednog Albinog programa za osnovne škole, odrasli su u berlinskom kvartu, a nakon toga otišli u SAD – najprije na koledž, a onda su zaigrali u NBA.

Oni su simbolični predstavnici nove košarkaške generacije u Njemačkoj, o kojoj je prije deset godina rijetko tko mogao i sanjati. "Mi se u međuvremenu u njemačkoj košarkaškoj ligi fokusiramo na poticanje dobrih njemačkih igrača. Igrača koji ne bi trebali samo stajati negdje u uglu, već i doista igrati. To vrijedi za mlade igrače poput braće Wagner, ali i nešto starije aktere poput Giffeya, Thiemanna i Maodoa Loa, igrača koji su u redovima Albe posljednjih godina stasali u oslonce momčadi.

Definitivno nije slučajnost

Svi oni su se, kako to voli reći kapetan Dennis Schröder, "committed", oni su se posljednjih godina posvetili njemačkoj reprezentaciji. Samo tako je i mogla nastati ta momčadska kemija, koja je na ovom prvenstvu svijeta bila možda i najveća snaga Njemačke. Ključnu je ulogu pritom imao i savezni izbornik Gordon Herbert. Ovaj Kanađanin, koji je svojedobno i sam jednu sezonu proveo u berlinskoj Albi, uspio je pronaći savršen recept za odnos sa svojim igračima, prije svega s Dennisom Schröderom.

"Ono što je ranije bio Dirk Nowitzki, to je sada ovdje Dennis. On je pronašao svoj identitet, preuzeo je odgovornost, postao MVP", rekao je Herbert u nedjelju navečer. Samo par minuta prije te izjave kamere su ga „uhvatile" kako sjedi na podu parketa u Manili, dok teško diše, izgledao je kao emocionalno potpuno "prazan”, dok su istovremeno njegovi igrači euforično slavili par metara dalje. Slavili prvu titulu prvaka svijeta za njemačke košarkaše. Titulu koja je stigla iznenađujuće, ali titulu koja definitivno nije slučajnost.

Jakob Lobach, Manila

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Short teaser Njemačka je prvi put u povijesti osvojila titulu prvaka svijeta u košarci. To je iznenađenje, ali nije slučajnost.
Item URL https://www.dw.com/hr/košarka-u-čemu-je-tajna-njemačkog-trijumfa/a-66776707?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/66772322_303.jpg
Image caption Njemački prvaci svijeta
Image source Michael Conroy/AP/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/66772322_303.jpg&title=Ko%C5%A1arka%3A%20U%20%C4%8Demu%20je%20tajna%20njema%C4%8Dkog%20trijumfa%3F

Item 25
Id 66743697
Date 2023-09-09
Title Invictus Games: Premijera u Njemačkoj
Short title Invictus Games: Premijera u Njemačkoj
Teaser Njemačka će po prvi put ugostiti Invictus Games. U Düsseldorf stiže i princ Harry, koji je inicijator natjecanja na kojem sudjeluju vojnikinje i vojnici ozlijeđeni u ratu.

Düsseldorf je grad domaćin Invictus Games. Od 9. do 16. rujna glavni grad savezne zemlje Sjeverna Rajna-Vestfalija će ugostiti u ratu ozlijeđene vojnikinje i vojnike – u Njemačkoj se tako po prvi put održavaju Invictus Games.

Delegacija pod vodstvom Thomasa Geisela, tadašnjeg gradonačelnika Düsseldorfa, u rujnu 2019. je otputovala u London, kako bi kod princa Harryja, inicijatora Igara, lobirali za pravo domaćinstva u Njemačkoj. A u siječnju je Harry objavio da će se Invictus Games 2022 održati upravo u Düsseldorfu. No, zbog pandemije koronavirusa, i Invictus Games su, kao i brojni drugi sportski događaji, bili su odgođeni ili otkazani, zato se igre nisu mogle održati 2020. i 2021. Prošle 2022. Invictus Games su se održale u nizozemskom Den Haagu, u gradu koji je Igre zapravo trebao ugostiti 2020.

Što su Invictus Games?

Invictus Games je natjecanje koje je inicirao princ Harry, radi se o paraolimpijskoj sportskoj priredbi na kojoj se natječu vojnikinje i vojnici koji su ozlijeđeni u ratu, odnosno osobe koje još uvijek pate od posljedica oboljenja, bez obzira radi li se o fizičkim ili psihičkim posljedicama. Invictus Games su prvi put održane 2014. Sudeći po navodima princa Harryja, igre bi trebale „demonstrirati značaj sporta za process ozdravljenja, podržati process rehabilitacije i pokazati kako izgleda život s invaliditetom.”

Harry, koji je i osobno, kao pripadnik Britanskog vojnog zrakoplovstva, služio kao vojnik u Afganistanu, ideju za organizacijom Invictus Games je dobio nakon što je 2013. s izabranom vrstom britanske vojske sudjelovao na US Warrior Games, jednom sličnom natjecanju u SAD-u. Po uzoru na tu priredbu, on je 2014. inicirao europsku varijantu, a natjecanje nazvao Invictus Games. Invictus znači nepobjediv ili nesavladan, a to ime bi trebalo simbolizirati cilj Igara – a to je podrška pogođenim osobama u procesu rehabilitacije.

Tko sudjeluje?

Na prvom izdanju Igara, 2014. u Queen Elisabeth Olympic Parku u London – mjestu na kojem su se održale Olimpijske igre 2012., sudjelovalo je više od 300 sportašica i sportaša iz 13 zemalja, među njima i iz Njemačke. U britansku prijestolnicu je bilo pozvano ukupno 14 nacija, ali je Irak odustao od dolaska. Drugo izdanje Igara se održalo 2016., u američkom Orlandu, kada je sudjelovalo 15 zemalja. Kanadski Toronto je bio poprište Igara 2017., tada je na Invictus Games bilo zastupljeno 17 nacija.

Njemačka je do sada sudjelovala na svim Igrama, a Düsseldorf je nakon Londona, Orlanda, Toronta, Sydneya (2019.) i Den Haaga šesti domaćin. Igre organiziraju Grad Düsseldorf i Bundeswehr. Pokrovitelj Igara, princ Harry, je najavio da će tijekom kompletnog trajanja Igara biti na licu mjesta, a za subotu (uoči otvaranja) on bi se trebao upisati i u „Zlatnu knjigu" Grada Düsseldorfa. U subotu navečer pripadnik britanske kraljevske obitelji je najavljen kao gost sportske TV-emisije ZDF-a „Das aktuelle Sportstudio" (od 23:00), gdje će govoriti o Invictus Games. Voditelji emisije s nesvakidašnjim gostom će biti Kathrin Müller-Hohenstein i Sven Voss.

Koje sportske discipline su previđene?

A dok Harry bude odgovarao na pitanja u TV-studiju, Igre će, kako je predviđeno, biti otvorene. Prva sportska natjecanja se održavaju u nedjelju (10. rujna). Na sportskim terenima, a to je stadion drugoligaša Fortune, odnosno okolnim borilištima, očekuje se oko 500 sportašica i sportaša iz 21 zemlje. Među njima i iz Ukrajine. Po prvi put na Igrama sudjeluju predstavnici Izraela i Kolumbije. Moto Igara u Düsseldorfu je "A Home for Respect", što bi, kako kažu organizatori, trebalo simbolizirati "duh i ideju održavanja Igara”. A u njihovom održavanju veliku pomoć će pružiti i oko 2.500 volontera.

Od ove godine se na Igrama održava I jedno novo natjecanje – u stolnom tenisu. Osim toga će se sudionice i sudionici natjecati u streličarstvu, atletici, biciklizmu, plivanju, košarci i odbojci u kolicima i drugim sportovima. Ulaznice se prodaju samo za ceremoniju otvaranja i zatvaranja Igara, a ulaz na natjecanja tijekom takozvanog "Sports Weeka" je besplatan.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Short teaser Njemačka će po prvi put ugostiti Invictus Games. U Düsseldorf stiže i princ Harry, koji je inicijator natjecanja.
Item URL https://www.dw.com/hr/invictus-games-premijera-u-njemačkoj/a-66743697?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&title=Invictus%20Games%3A%20Premijera%20u%20Njema%C4%8Dkoj

Item 26
Id 66713242
Date 2023-09-05
Title Bundesliga: Zašto FC Bayern reklamira Ruandu?
Short title Bundesliga: Zašto FC Bayern reklamira Ruandu?
Teaser Minhenski Bayern ponovno je na meti kritika zbog jednog sponzorskog ugovora. Ovaj put se radi o Ruandi. Zbog čega je rekordni prvak Bundeslige odlučio reklamirati afričku diktaturu?

Otprilike 6000 kilometara. To je distanca koja dijeli bavarsku metropolu München i Kigali, glavni grad Ruande. Dva različita svijeta s različitim pogledima. I dva svijeta koje sad povezuje novi sponzorski ugovor. Promoviranjem državne turističke kampanje „Visit Rwanda“ u minhenskoj Areni ta zemlja želi privući više turista na istok Afrike. Ne zna se koliko milijuna eura Ruanda plaća za ugovor koji je na snazi do 2028. Za takozvano „platinsko partnerstvo" kao što je ovo u pravilu se mora platiti najmanje pet milijuna eura. I to godišnje.

"Jako, jako loš izbor", tako ovaj deal u kontekstu situacije oko (ne)poštivanja ljudskih prava komentira Wenzel Michalski iz međunarodne organizacije Human Rights Watch. Kritičare vlasti, a među njima i novinare, u Ruandi se ušutkava na razne načine, njima se prijeti. Postoje izvještaji o otmicama, mučenjima, o nerazjašnjenim smrtnim slučajevima.

Otprilike ista doza čuđenja, pa i šoka novim dealom rekordnog prvaka Njemačke u nogometu, prisutna je i među kritičnom navijačkom bazom u Münchenu. Christian Nandelstädt je aktivan u navijačkim krugovima, a osim toga je blogger. U razgovoru za DW on odlučno napominje: „Mi to odbacujemo."

„Sportswashing" jedne diktature?

I u Kigaliju se razilaze mišljenja po pitanju višemilijunskog sponzorskog ugovora kojim bi se trebao „uglancati“ imidž Ruande. Prigovor koji se može čuti: režim diktatora Paula Kagamea tako forsira „Sportswashing", odnosno tvrdi se da on tom kampanjom želi odvratiti pažnju od problema vezanih uz slobodu medija, demokraciju i borbu protiv siromaštva. Publicist Gonza Mugangwa, bivši glavni tajnik Ruandskog saveza novinara, kaže da je taj aspekt u ovoj diskusiji svakako razumljiv, ali i napominje da on nije ključan. „Ono što većinu stanovnika Ruande doista uznemirava je pitanje isplati li se doista investirati toliko novca“, kaže on za DW.

Naravno da su ljudi ponosni kada je njihova zemlja tako prominentno predstavljena, kaže on. Ali dodaje kako je skeptičan oko toga hoće li prihodi od tog posla doista pomoći i običnim građanima da poboljšaju svoju osobnu financijsku situaciju: „To bi bio slučaj kada bi prihodi stigli od turizma i kada bi ih izravno mogli povezati s ovim sponzorskim ugovorom." A to je u praksi teško, tvrdi naš sugovornik. On zato, kako kaže, "u direktnim sponzorskim odnosima s klubovima" ne vidi „nikakvu dividendu".

Bayernov navijač Charles Ndushabandi pak cijelu stvar vidi pozitivno: „Siguran sam da će Ruanda kao marka postati poznatija nakon potpisivanja tih ugovora. Ne samo u Africi, već i u Europi i Latinskoj Americi, zato što se radi o velikim nogometnim klubovima koje prate milijuni ljudi.“

Najprije Katar, a sad Ruanda

Šef uprave FC Bayerna Jan-Christian Dreesen u svakom slučaju ne da se impresionirati tim prvim valom kritika: „Mi Afriku vidimo kao kontinent šansi. Nismo mi prvi, a nećemo biti ni zadnji koji se počinju angažirati u Africi. Intenzivnije aktivnosti na tom kontinentu su dio naše strategije internacionalizacije.“ Dreesen dodaje kako Bayern podržava dječji i omladinski nogomet, i to u nadi da će tako pronaći nove talente koji bi jednoga dana mogli obući dres bavarskog kluba.

Navijačka scena FC Bayerna je ipak kritična oko ovog posla. Mnogi u nevjerici odmahuju glavom. Nakon što je okončan partnerski deal s kompanijom Qatar Airways, koji je također bio predmet brojnih kritika, „bilo je par blaženih tjedana“, priča Christian Nandelstädt za DW: "I sad ovo!" Opet se, kaže on, sklapa poslove s jednom diktaturom, opet se sklapa ugovor na pet godina: “Teške je uopće shvatiti zašto? Klub pliva u novcu." Nandelstädt kaže da se treba računati s novim protestima minhenske „Südkurve“, južne tribine na kojoj se nalaze i najžešći navijači.

Veza Ruande i Katara?

Zašto su se u Münchenu odlučili baš za Ruandu? Izgleda da to nije bila slučajnost. Predsjednik Kagame njeguje vrlo tijesan odnos s Katarcima, te veze sežu do najviših krugova – u palači katarskog emira. Osim toga je Qatar Airways, bivši sponzor Bayerna, jedan od najvećih igrača u afričkoj zemlji. Katarska avio-kompanija naime posjeduje oko 50% vlasničkog udjela u državnoj firmi RwandAir, a drži i 60% vlasničkog udjela u aerodromu Bugesera International koji se upravo gradi.

U razgovorima s inozemnim promatračima u Kigaliju postaje jasnije tko zapravo najviše zarađuje na međunarodnim tokovima novca i turizmu, u kojem su cijene usluga generalno govoreći visoke. Privredu većim dijelom kontrolira vladajuća stranka RPF. Gospodarski procvat o kojem se puno priča i piše, kojeg se puno hvali – koncentrira se zapravo samo na glavni grad. Čiste ulice, blještave staklene fasade, tereni za golf, poput onog kojeg je dizajnirala legenda tog sporta Gary Player, to su stvari koje očekuju posjetitelje u Kigaliju. A u provinciji i dalje vlada siromaštvo. Mnogo problema su ljudima u svibnju ove godine prouzročile poplave. Milijuni eura koji će “poteći” iz Bundeslige, tamo bi mogli biti pametno investirani…

Šansa za mlade talente?

Put do najboljih europskih nogometnih liga je dug, čak i za one mlade ljude koji prolaze kroz ekstremno kompetitivne sustave za podmladak u Njemačkoj ili Francuskoj. Novi deal po tom pitanju neće biti nikakav zaokret. On bi u najboljem slučaju mogao samo malo otvoriti vrata ruandskim nogometnim talentima. Sportski novinar Jah d’Eau Dukuze, koji u Ruandi uređuje jednu od vodećih sportskih emisija, u razgovoru za DW naglašava: “Sponzorstva sigurno imaju određeni efekt. Suradnja s PSG-om je primjerice bila važna za razvoj mladih igrača koji bi jednoga dana htjeli postati profesionalci.” Mladi igrači u starosnoj skupini između 12 i 15 godina dva puta su otišli u Francusku kako bi odmjerili snage sa svojim vršnjacima: “To je rijetka prilika.” A stvaranje takvih prilika, neovisno o milijunskom poslu s Ruandom, sada je zadaća koje se prihvatio FC Bayern.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Short teaser Minhenski Bayern ponovno je na meti kritika zbog jednog sponzorskog ugovora. Ovaj put se radi o Ruandi.
Item URL https://www.dw.com/hr/bundesliga-zašto-fc-bayern-reklamira-ruandu/a-66713242?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/66514939_303.jpg
Image caption Najprije Katar, a sad i Ruanda, navijači nisu sretni zbog novog partnera...
Image source augenklick/firo/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/66514939_303.jpg&title=Bundesliga%3A%20Za%C5%A1to%20FC%20Bayern%20reklamira%20Ruandu%3F

Item 27
Id 66672243
Date 2023-08-31
Title Dramatično nogometno ljeto u Španjolskoj
Short title Dramatično nogometno ljeto u Španjolskoj
Teaser Već nekoliko tjedana „slučaj Rubiales“ zaokuplja pažnju svjetske javnosti. Nakon brojnih preokreta, postavlja se pitanje kakve bi posljedice on mogao imati za španjolski nogomet?

Tko želi napisati scenarij za neku seriju koja bi po mogućnosti trebala biti uspješna i dugotrajna, potreban mu je „cliffhanger". Tako se stručnim žargonom naziva kraj jedne epizode koji emocionalno do te mjere dirne gledatelje da kod njih bude neutaživu glad da pogledaju i sljedeći nastavak. To su u pravilu neočekivani, dramatični preokreti. A njih trenutno ne manjka u španjolskom nogometu.

U glavnoj ulozi je predsjednik Luis Rubiales, bivši drugoligaški nogometaš koji se uspio popeti na sami vrh Španjolskog nogometnog saveza (RFEF). On je španjolskom nogometu priskrbio puno novca, na primjer "selidbom” utakmice Španjolskog superkupa u Saudijsku Arabiju. Rubiales se osim toga pobrinuo da se Španjolska pozicionira i kao jedan od favorita za organizaciju Svjetskog prvenstva u nogometu za muškarce 2030. – zajedno s Portugalom i Marokom.

S vremenom je on postajao sve moćniji. Kada je ženska nacionalna reprezentacija prošle godine upozorila RFEF na zlouporabu moći od strane trenera Jorgea Vilde, Rubiales se solidarizirao s trenerom. I to usprkos činjenici da je 15 nogometašica objavilo da više ne želi nastupati u izabranoj vrsti dok je Vilda trener.

Neprimjerene geste na tribini

A trener kojeg je Rubiales podržao na koncu je, s novoformiranom ekipom, osvojio titulu svjetskih prvakinja. Predsjednik je to očito shvatio kao i svoju osobnu pobjedu. Jednu je nogometašicu, bila je to Jenni Hermoso, tijekom ceremonije dodjele odličja, poljubio u usta, i to bez njezine dozvole. A kasnije rekao da će se s Jenni Hermoso vjenčati, a vjenčanje proslaviti s cijelom ekipom na Ibizi. I od tada se Španjolskom širi nelagoda zbog njegovog postupka, njegovog poljupca.

U radio-programu je Rubiales nakon toga svoje kritičare nazvao „glupanima”. Atmosfera je postajala sve napetija. Onda se u javnosti pojavio i jedan video-snimak na kojem se vidi kako se Rubiales, nakon pobjede španjolskih igračica u finalu, na tribini u trijumfalnoj pozi uhvatio za vlastito spolovilo. A samo nekoliko metara od njega se nalazila kraljica Letizia. Cliffhanger – cijela priča je postala politička tema.

Iz redova španjolske vlade lijevog centra se moglo čuti da se Rubiales mora povući, da osoba koja je pretpostavljena nogometašicama ne smije tek tako ljubiti igračice u usta. A s obzirom na to da je Hermoso rekla da joj to nije bilo pravo, cijel stvar je postala tema za pravosuđe. U Španjolskoj naime postoji zakon koji se zove "Solo sí es sí". Fizički dodiri i poljupci među ljudima su dozvoljeni samo onda ako obje osobe kažu "sí", dakle "da".

„Lažni feminizam"

Španjolski savez je htio deeskalirati situaciju, objavio je jedno priopćenje u kojem se citira Jenni Hermoso, gdje je stajalo kako ona ima dobar odnos s njezinim „predsjednikom", u kojem ona govori o prijateljskom poljupcu. No, baš u isto vrijeme dok svjetske prvakinje na ulicama u Madridu slave titulu s navijačima, postaje jasno da to nisu bile riječi Jenni Hermoso. Ona to naime nikada nije rekla. Cliffhanger. Pritisak raste.

RFEF poziva članove na izvanrednu skupštinu. Ljudi iz Rubialesovog okruženja šire glasine o tome da će on podnijeti ostavku. Alu umjesto ostavke, nogometni boss na skupštini govori o borbi kultura u Španjolskoj, o „lažnom feminizmu", te nekoliko puta ponavlja: "Neću se povući!"

Treneri španjolske ženske i muške nacionalne reprezentacije mu aplaudiraju. Vlada u Madridu najavljuje da će Sportski upravni sud provjeriti postoji li pravna mogućnost da se Rubialesu zabrani daljnje obnašanje dužnosti. A španjolske reprezentativke, novopečene prvakinje svijeta, objavljuju kako stupaju u štrajk, odnosno da ne žele nastupati za svoju zemlju dok je Rubiales na čelu RFEF-a. Cliffhanger.

Štrajk glađu u crkvi

I pomoćni treneri ženske izabrane vrste najavljuju da više ne žele raditi za Nogometni savez dok je na njegovom čelu Rubiales, odnosno aktualno vodstvo. Tvrde da ih se prisililo da se pojave na izvanrednoj skupštini kako bi tamo demonstrirali solidarnost s predsjednikom. Najkasnije u tom trenutku postaje jasno da neželjeni poljubac nije jedini, a pogotovo ne najveći problem u RFEF-u. I prije nego što se sportski sud prihvatio „slučaja Rubiales", Svjetska nogometna federacija (FIFA) suspendirala je Rubialesa koji u idućih 90 dana ne smije obnašati svoju dužnost.

Španjolcima polako postaje jasno da je u opasnosti i domaćinstvo Svjetskog prvenstva 2030. za muškarce. Zemlja je bila uvjerena da će upravo Španjolskoj (i suorganizatorima Maroku i Portugalu) pripasti ta čast. Za riječ se javlja i majka Luisa Rubialesa, gospođa Angeles Béjar. Ona tvrdi da je njezin sin žrtva nepravde, i da bi nogometašice konačno trebale reći istinu – o tome da se radilo o sporazumnom poljupcu. Majka odlazi u jednu crkvu u mjestu Motril na jugu zemlje, crkvu ne napušta i počinje sa štrajkom glađu. Novi cliffhanger.

I sad svi očekuju brzi signal, odnosno brzu odluku Sportskog suda o Rubialesovom ponašanju i poljupcu. Ali Sud kaže da mu treba malo više vremena. Možda mu je to vrijeme potrebno nakon što se pojavio novi video-snimak. Iz kabine. Neposredno nakon pobjede u finalu Mundijala. A taj snimak se može, ali ne mora, interpretirati i tako da je Rubiales pitao Jenni Hermoso da li je smije poljubiti. Nastavak slijedi.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Sebastian Kisters, ARD Madrid

Short teaser Kakve bi posljedice „slučaj Rubiales“ mogao imati za španjolski nogomet?
Item URL https://www.dw.com/hr/dramatično-nogometno-ljeto-u-španjolskoj/a-66672243?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/66608091_303.jpg
Image caption Sporni poljubac
Image source Noe Llamas/Sport Press Photo/ZUMA Press/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/66608091_303.jpg&title=Dramati%C4%8Dno%20nogometno%20ljeto%20u%20%C5%A0panjolskoj

Item 28
Id 66651491
Date 2023-08-29
Title Nogomet: Česti udarci glavom oštećuju mozak?
Short title Nogomet: Česti udarci glavom oštećuju mozak?
Teaser Jedna britanska studija upućuje na zaključak da postoji veza između čestog udaranja lopte glavom i zdravstvenih problema, pa čak i demencije. U nekim zemljama djeci se zabranjuje igra glavom.

Što netko češće udari loptu glavom, time povećava rizik kognitivnih smetnji. To je ukratko zaključak jedne upravo objavljene studije u Velikoj Britaniji. Pod kognitivnim smetnjama se podrazumijeva, između ostaloga, sve veću dozu zaboravljivosti, pad stupnja pažnje, probleme s koncentracijom, govorne smetnje, probleme s orijentacijom ili gubitak sjećanja.

Istraživači su u okviru studije provedene po narudžbi Engleskog nogometnog saveza (FA) analizirali rezultate ankete provedene među 468 bivših profesionalnih nogometaša starijih od 45 godina. U prosjeku su ispitanici bili stari oko 63 godine.

Oni su morali procijeniti jesu li tijekom jednog nogometnog meča ili treninga igrači glavom između 1-5 puta, 6-15 ili više od 15 puta. Nakon toga su tijekom telefonskih intervjua testirane njihove kognitivne sposobnosti. Rezultat: kod onih igrača koji su najčešće igrali glavom uočen je (u odnosu na one igrače koji su relativno rijetko igrali glavom) više od trostruko veći rizik pojave kognitivnih smetnji.

Braniči posebno ugroženi

"Slični rezultati su uočeni i kod drugih kognitivnih testova povezanih s demencijom i Alzheimerom", stoji u studiji. Istraživači su ipak „ograničili“ tu izjavu, odnosno precizirali: "Budući da je dokumentirano samo 13 slučajeva liječnički dijagnosticirane demencije koje su spomenuli ispitanici, s oprezom treba interpretirati rezultate i zaključke u kontekstu tih slučajeva.“

2019. je dosta pažnje u medijima izazvala jedna studija Sveučilišta Glasgow. Znanstvenici su tada analizirali uzroke smrti više od 7500 škotskih profesionalnih nogometaša. Sudeći po rezultatima te studije, rizik kod tih igrača da umru od posljedica Alzheimera, Parkinsona ili drugih oblika demencije, bio je tri i pol puta veći nego kod prosjeka za cjelokupno stanovništvo.

Jedna studija u Švedskoj, u kojoj se analiziralo oko 6.000 nogometaša koji su između 1924. i 2019. odigrali najmanje jednu utakmicu u elitnoj švedskoj ligi, u proljeće 2023. je došla do rezultata da nogometnih profesionalci, u odnosu prema općoj populaciji, imaju oko 1,5 puta veći rizik da obole od Alzheimera ili drugih oblika demencija.

Nogometaši u polju, a posebice obrambeni igrači, više su ugroženi od vratara, stoji i u švedskoj i u škotskoj studiji. Igrači u polju prilikom dvoboja češće „zarade“ i ozljede glave, a češće i udaraju loptu glavom.

Zabrana igre glavom za djecu

Do istog rezultata došli su i istraživači koji su radili na novoj britanskoj studiji. Zato oni predlažu da se smanji broj trešnji glavom kako bi se preventivno djelovalo po pitanju kasnijih kognitivnih smetnji. Potrebne su nove studije, tvrdi se, kako bi se ustanovila svojevrsna gornja granica za broj udaraca glavom koji su prihvatljivi, a da ne prijeti rizik od mogućih kasnijih zdravstvenih problema.

U SAD-u je već od 2015 na snazi zabrana igre glavom za nogometašice i nogometaše mlađe od deset godina. U Engleskoj i Škotskoj je trening igranja glavom zabranjen sve do navršene 12 godine. U Škotskoj već postoje i restrikcije za profesionalce: na dan uoči i dan nakon nekog meča na treningu ne smiju igrati glavom.

A za Premier League vrijedi: “Preporučuje se da se tijekom trening tjedna maksimalno deset puta izvede udarac glavom pojačanom snagom.” Pritom se misli na udarac lopte glavom nakon dužih dodavanja, nabacivanja, kornera ili slobodnih udaraca.

Njemački put

Njemački nogometni savez (DFB) krenuo je drugim putem: od sezone 2024./2025. će se reformirati dječji i nogomet mlađih uzrasta u starosnoj skupini do 11 godina. „Bambiniji“, dakle nogometašice i nogometaši iz najmlađih uzrasta, smiju igrati na vrlo malim igralištima, s malim golovima, i to dva na dva, ili tri protiv tri. U tijeku je dvogodišnja pilot-faza. „Novi oblici natjecanja znače da se praktički isključuje mogućnost igre glavom“, tvrdi se iz DFB-a.

No, važno je vježbati dobru tehniku igre glavom: „Trening igre glavom u mlađim uzrastima bi, između ostaloga, trebao imati manji obujam, trebale bi se koristiti lakše lopte, trebalo bi biti dovoljno vremena za regeneraciju glave, odnosno dio treninga u samom početku bi bilo dobacivanje lopte rukom."

Do konca rujna traje istraživačka faza jedne studije koja se bavi zdravstvenim pitanjima bivših njemačkih nogometnih profesionalaca. U studiji je do sada sudjelovalo više od 300 nekadašnjih igračica i igrača. Rezultati bi trebali biti objavljeni 2024.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Short teaser Jedna studija upućuje na zaključak da postoji veza između čestog udaranja lopte glavom i zdravstvenih problema.
Item URL https://www.dw.com/hr/nogomet-česti-udarci-glavom-oštećuju-mozak/a-66651491?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/65020384_303.jpg
Image caption Igra glavom kao zdravstveni rizik
Image source Dmitri Lovetsky/AP Photo/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/65020384_303.jpg&title=Nogomet%3A%20%C4%8Cesti%20udarci%20glavom%20o%C5%A1te%C4%87uju%20mozak%3F

Item 29
Id 66574507
Date 2023-08-24
Title Kako je prije 60 godina utemeljena Bundesliga?
Short title Kako je prije 60 godina utemeljena Bundesliga?
Teaser Bundesliga od 1963. oduševljava ljubitelja nogometa, i to ne samo u Njemačkoj. No njezino utemeljenje nije baš teklo glatko. Zanimljivost je i da među klubovima-utemeljiteljima nije bio FC Bayern.

Od kad postoji Bundesliga?

24. kolovoza 1963. se po prvi put zakotrljala lopta na jednoj utakmici Bundeslige. 13 mjeseci prije toga su delegati pokrajinskih nogometnih saveza u Bundestagu Njemačkog nogometnog saveza (DFB), nakon dugotrajnih savjetovanja, odlučili utemeljiti jednu zajedničku ligu, takoreći elitni nogometni razred za 16 klubova u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj.

"Radujem se toj odluci. Konačno je imamo”, tako je DFB-ov žurnal tada citirao njemačkog izbornika Seppa Herbergera, koji je u Bundestagu nastupio i glasao kao delegat Jugozapadnog nogometnog saveza. DFB je bila jedna od zadnjih velikih nogometnih federacija koje su se odlučile na etabliranje jedinstvene prve lige za cijelu zemlju. Englezi su već od 1892. igrali Football League First Division, koja je 1992. preimenovana i transformirana u Premier League. Talijanska Serie A je u svoje prvo prvenstvo krenula već 1898. A španjolska Primera Division 1929., nakon čega je slijedila i francuska Ligue 1 od 1932. Brži su bili čak I istočni Nijemci, u DDR-u je prva liga (DDR-Oberliga) s natjecanjem počela 1949. – i to čak I prije službenog utemeljenja te komunističke države.

Zašto je utemeljena Bundesliga?

Mnogim nogometnim funkcionerima i fanovima stari se sustav nije sviđao, po njemu je odluka o prvaku Njemačke još od 1903. „padala" u okviru natjecanja koji je organizirao DFB. Na kraju sezone tada je na početku (uz nekolicinu iznimki) osam, a kasnije konstantno 16 klubova po knockout-sustavu odlučivalo o prvaku. Sudionici tih završnih rundi bili su prvaci regionalnih nogometnih saveza. Zbog te „rascjepkanosti" po regijama, redovito se događalo da najbolje momčadi u Njemačkoj, a u 30-im godinama prošlog stoljeća to su bili 1. FC Nürnberg i FC Schalke 04, nisu redovito igrali derbije, nego bi se maksimalno sastali samo jednom, na koncu sezone, u finalnoj rundi. Tu „anomaliju“ se htjelo korigirati utemeljenjem Bundeslige. Osim toga mnogima se činilo da bi bilo pravednije da odluka o prvaku padne u okviru ligaškog natjecanja koje traje cijelu sezonu, nego da o prvaku odlučuje „lutrija“ knockout-sustava, u kojem se nisu igrale po dvije utakmice, nego samo jedna.

Kako je pala odluka o 16 utemeljitelja?

Kod DFB-a su se prije šest desetljeća od ukupno 74 oberligaša „prijavilo“ njih 46 – koji su sudjelovali u utrci za jedno od 16 startnih mjesta u prvoj sezoni Bundeslige. DFB je već prije toga definirao kriterije za dodjelu startnih pozicija: tri kluba sa sjevera, po pet sa zapada i juga, dva za jugozapad, i jedan za grad Berlin. Za odabir je bila zadužena peteročlana bundesligaška komisija, oni su uvažili sportske, ekonomske i tehničke kriterije. Kao temelj za razmatranje molbi oberligaša oni su analizirali njihove rezultate u proteklih 12 sezona u Oberligi. Dakle, bio je to jasan postupak s jasnim kriterijima. Ali svejedno je bilo svađe, zato što ga DFB isprva nije javno komunicirao, a onda se kasnije nije baš držao svih ranije dogovorenih pravila.

Bilo je nekoliko specifičnih slučajeva, kod kojih odluka nije bila transparentna za sve, a nije se moglo ni shvatiti zašto je bila takva kakva je bila? Te posebne odluke su dovele do toga da između klubova koji su dobili pozivnicu i onih koji nisu, nastane duboko rivalstvo koje jednim dijelom traje do današnjih dana. Nije „prošla“ ni inicijativa da se u prvu sezonu krene s 18 ili 20 umjesto 16 klubova. Ukupno je 13 klubova koji nisu „upali“ u Bundesligu uložilo protest kod DFB-a, među njima su bili FC Bayern München i Borussia Mönchengladbach – no, nijedna žalba nije bila uspješna.

Tko su bili sudionici prve sezone Bundeslige?

Sudionici sa sjeveru su bili Hamburger SV, Werder Bremen i Eintracht Braunschweig. S juga Eintracht Frankfurt, Karlsruher SC, 1. FC Nürnberg, TSV 1860 München i VfB Stuttgart. Na zapadu se odlučilo za Borussiju Dortmund, 1. FC Köln, MSV Duisburg, Preußen Münster i FC Schalke 04. A osim njih u odabranom društvu su se našli 1. FC Kaiserslautern i 1. FC Saarbrücken s jugozapada, te Hertha BSC iz Berlina. Prvi prvak Bundeslige je postao 1. FC Köln.

Bundesliga je u sezoni 1965./1966. narasla na 18 klubova. A baš tada se u elitnom društvu konačno našao (danas) rekordni prvak Bundeslige, minhenski Bayern, koji je do tada nastupao u Regionalnoj ligi jug. Nakon ujedinjenja Njemačke, od 1991. integrirani su klubovi iz bivšeg DDR-a. Zadnji prvak DDR-Oberlige Hansa Rostock i viceprvak Dynamo Dresden su odmah postali prvoligaši, tako da se Bundesliga te sezone igrala s 20 klubova. No, onda su četiri kluba ispala, a samo dva iz druge lige “upala” u Bundesligu, I broj sudionika je reduciran na standardnih 18. Najdužu bundesligaški staž od svih klubova-utemeljitelja iz prve sezone prije 60 godina imao je Hamburger SV. Dugih 55 sezona HSV je kontinuirano nastupao u prvoj ligi, a onda su „dinosauri" ispali 2018. Najviše prvoligaških sezona na svom kontu imaju FC Bayern i Werder Bremen. Bundesliga je ovih dana krenula u svoju 61. sezonu. A Bayern i Werder u svoju 59. bundesligašku sezonu.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Short teaser Bundesliga od 1963. oduševljava ljubitelja nogometa, i to ne samo u Njemačkoj.
Item URL https://www.dw.com/hr/kako-je-prije-60-godina-utemeljena-bundesliga/a-66574507?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
Image URL (700 x 394) https://static.dw.com/image/66557670_303.jpeg
Image caption Utakmica Preußen Münster - Hamburger SV (1:1) u prvoj sezoni Bundeslige
Image source dpa/picture alliance
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&image=https://static.dw.com/image/66557670_303.jpeg&title=Kako%20je%20prije%2060%20godina%20utemeljena%20Bundesliga%3F

Item 30
Id 66505307
Date 2023-08-11
Title Grčka nakon invazije nogometnih huligana
Short title Grčka nakon invazije nogometnih huligana
Teaser Početkom tjedna je u sukobima nogometnih huligana ubijen jedan 29-godišnji Grk. Političari i javnost u Grčkoj diskutiraju o tome kako se ta tragedija uopće mogla dogoditi.

U Grčkoj je u punom jeku potraga za odgovornima za nasilne i krvave sukobe nogometnih huligana u Ateni početkom ovog tjedna. U neredima je poginuo jedan 29-godišnji simpatizer AEK-a. Do masovne tučnjave i upotrebe noževa je došlo uoči dvoboja zagrebačkog Dinama i grčkog prvaka iz Atene. Više od stotinu pripadnika desno-radikalnih hrvatskih ultrasa iz skupine Bad Blue Boys, kako ih nazivaju u grčkom medijima, sastali su se s istomišljenicima koji podržavaju grčki klub Panathinaikos, kako bi se zajedno obračunali s AEK-ovim simpatizerima, koji su u Grčkoj na glasu kao ljevičari. Pritom su bili očigledno napadnuti i slučajni prolaznici koji su jednostavno htjeli uživati u ljetnoj večeri u blizini AEK-ovog stadiona. Najmanje deset osoba je ozlijeđeno, neki su u bolnici proveli i nekoliko dana.

Dužnosnici UEFA-e su zapravo računali s time da bi se takvo nešto moglo dogoditi, nogometni čelnici su svjesni problema s nasiljem u režiji organiziranih nogometnih huligana. Zato je UEFA pravodobno zabranila dolazak gostujućih navijača, i Dinamovih u Atenu, a i AEK-ovih u Zagreb.

Kolosalne greške

Usprkos tome su huligani iz Hrvatske nesmetano doputovali u Atenu. Stotinama kilometara su se kretali u koloni vozila, prešli pola Balkana, bez problema apsolvirali crnogorsku, a onda albansku i grčku granicu, te prešli 550 kilometara u toj zemlji i stigli na krajnje odredište.

Nitko ih nije zaustavio iako je grčka policija najmanje tri dana prije toga od strane Hrvatske policije bila informirana o “invaziji”. Policajci nadležni za borbu protiv nasilja u sportu pravovremeno su upozoravali na huligane. Crnogorska policija je grčkim kolegama čak poslala i registracije vozila u kojima su se nalazili huligani. A u samoj Ateni, hrvatski su huligani za posljednjih nekoliko kilometara do stadiona koristili i podzemnu željeznicu, maskirani, naoružani palicama. Policija ih je, kako sama tvrdi, "diskretno pratila”. Ali nije intervenirala.

I tako su nogometni nasilnici uopće i mogli krenuti u “akciju”. A rezultat nasilja je tragičan: 29-godišnji Michalis Katsouris je mrtav, preminuo je nakon napada nožem. U trenutku pisanja ovog članka još uvijek je nejasno tko ga je ubio. No grčka javnost je ponovno šokirana propustima vlasti.

Žrtveni jarci…

Vlada u Ateni je po ekspresnom postupku krenula u potragu za žrtvenim jarcem – i pronašla je sedam osoba koje su morale odmah dati ostavku. Radilo se o povjereniku za borbu protiv nasilja u sportu i šest visokorangiranih prometnih policajaca, koji su bili odgovorni za nadgledanje puta od albanske granice do Atene.

Većina grčkih medija, uključujući i one koji su skloni vladi, tu je reakciju nazvala neprimjerenom, čak i smiješnom. U međuvremenu su objavljene i interne policijske zabilješke koje potvrđuju da su sve nadležne policijske institucije, a među njima i Grčka policijska uprava, pravodobno bile informirane o dolasku, smještaju i kontaktima hrvatskih huligana s kolegama iz AEK-ovog rivala Panathinaikosa. Dakle, posve je nezamislivo da kompletnu odgovornost za kolosalne propuste grčkih vlasti snosi samo nekoliko prometnih policajaca.

Oporbene stranke zahtijevaju ostavku ministra zaduženog za sigurnost i zaštitu građana Jiannisa Oikonomoua, koji je tu dužnost preuzeo tek prije nekoliko dana, nakon što je njegov prethodnik Notis Mitarakis morao podnijeti ostavku 28. srpnja 2023. Mitarakis je naime tijekom katastrofalnih požara na otoku Rodosu i na Krfu bio na – odmoru. Oikonomou je naredio provođenje interne istrage kako bi se otkrilo kako su uopće hrvatski huligani uspjeli ući u Grčku i stići do Atene, i to unatoč zabrani UEFA-e. No, grčka javnost od takvih istraga u pravilu ne očekuje puno i uglavnom smatra da je cilj takvih poteza zataškavanje.

Bez diplomatskih trzavica

Nakon ubojstva 29-godišnjaka grčka je policija uhapsila više od 100 osumnjičenih osoba, među njima su greškom očito priveli i nekolicinu hrvatskih turista, koji su odmah bili pušteni na slobodu. U grčkim medijima su objavljene analize i izvještaji o Bad Blue Boysima i njihovoj sklonosti prema nacistima i ustašama. Pa ipak, u grčkoj javnosti nema nikakvih predrasuda prema Hrvatskoj, a nema ni diplomatskih trzavica.

Hrvatski premijer Plenković je brzo telefonirao s grčkim kolegom Mitsotakisem kako bi izrazio sućut zbog smrti AEK-ovog navijača, te osudio nasilje hrvatskih huligana. No, ni Mitsotakis niti Plenković nisu predložili odgodu utakmica AEK-a i Dinama, a nisu od UEFA-e zahtijevali ni rigoroznije sankcije.

Pitanje vremena

Očigledno se obojica ne žele sukobiti s moćnim nogometnim savezima. Jedino je Jiannis Panousis, bivši ministar zaštite građana, javno podržao ideju oštrijih kazni. Kod prijašnjih ovakvih slučajeva u rješavanju problema nisu pomogle ni novčane kazne, a ni odigravanje utakmica pred praznim tribinama, rekao je on za Prvi program grčke radio-televizije. Rješenje je, dodaje Panousis, momentalno izbacivanje ekipa iz natjecanja, a po potrebi i obustavljanje ligaškog natjecanja. Panousis, koji je inače renomirani profesor kriminologije, kaže da u svijetu nogometa ne uočava tendenciju koja bi vodila prema samočišćenju. „Ako nastavimo odgađati proces čišćenja u nogometu, onda je samo pitanje vremena kada će se dogoditi novi smrtni slučaj“, upozorio je.

Neodigrana utakmica između AEK-a i Dinama trebala bi se održati 19. kolovoza u Ateni. Prije toga se (15.8.) u Zagrebu igra susret koji je bio planiran kao uzvratni. Na obje utakmice nije dozvoljen ulazak gostujućih navijača.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Short teaser Kako je uopće bilo moguće da poznati nogometni huligani iz Zagreba nesmetano dođu u Atenu?
Item URL https://www.dw.com/hr/grčka-nakon-invazije-nogometnih-huligana/a-66505307?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&title=Gr%C4%8Dka%20nakon%20invazije%20nogometnih%20huligana

Item 31
Id 38359100
Date 2017-04-09
Title Balkanski podcast za Njemačku
Short title Balkanski podcast za Njemačku
Teaser Nijemci nemaju pojma o Balkanu, a mediji su prepuni stereotipova - tvrde Danijel Majić i Krsto Lazarević, njemački novinari koji potječu iz Bosne i Hercegovine. Zato su počeli producirati podcast - na njemačkom jeziku.

DW: Podcast o zbivanjima na Balkanu? Za njemačku publiku? Zar Nijemce stvarno zanima što se događa na Balkanu?

Krsto Lazarević: Ne. U Njemačkoj baš i ne vlada veliko zanimanje za balkanskim temama. Danijel i ja smo stalno pričali o njima, to je živciralo naše prijatelje, i onda smo odlučili da pokrenemo podcast – i da idemo na živce samo onim ljudima koji doista žele čuti naše balkanske ćakule.

Danijel Majić: …ako sad ne prekinem Krstu, onda će on opet održati dvosatno predavanje o tome što je to Balkan, odakle potječe taj pojam, i zašto je Zapadnoj Europi potrebna ta vrsta granice. Ali u načelu je on u pravu. Prosječni njemački medijski konzument na taj Balkan i sav taj kaos gleda, ako uopće gleda, kao na neki pseudo-dokumentarac na RTL II o siromašnoj obitelji iz socijalnog stana u susjedstvu. I tu sliku njemački mediji snažno potiču: oni (na Balkanu, nap. red.) su jednostavno takvi, tako kaotični, tako zavađeni. To je njihov mentalitet. Balkan, što da se radi…

Ima li tu razlika između njemačkih i austrijskih medija?

Krsto: Austrija je tu zahvalnija od Njemačke. Austrijanci se još brinu oko svojih starih kolonija i zanima ih što se tamo događa. Pa i glavni šef u Bosni i Hercegovini je Austrijanac.

Danijel: Austrija je dio Balkana.

Kad ljudi pročitaju kako pričate, mogli bi pomisliti da je vaš podcast satiričnog karaktera. Ali nije. On je i ozbiljan.

Danijel: Da, tako je. Mi smo ga koncipirali u načelu kao nešto ozbiljno. Ne znam kako je kod Krste, ali u mom okruženju oduvijek je postojalo određeno zanimanje, pogotovo za zbivanjima u bivšoj Jugoslaviji. Ali istovremeno je poznavanje povijesti i aktualne političke situacije, hajde recimo to tako, jako slabo. I tu se ima puno toga za objasniti. Ali mi smo nekad i smiješni, ali to zapravo nije naša namjera…

Krsto: Mi ne pokušavamo biti satiričari, politika na Balkanu je sama po sebi realna satira. Humor pomaže kako bi se sve to podnijelo. Jasno, pričamo i puno viceva, ali u temelju je to ozbiljna stvar.

Danijel: Krsto je ozbiljan. Ja sam prije svega polemičan.

Krsto: Pokušavamo producirati po jedno izdanje podcasta mjesečno. Teme se uglavnom nude same od sebe. U aktualnom izdanju pričamo o Srbiji i predsjedničkim izborima. Ponekad se bavimo i temama koje se tiču cijele regije. Važno nam je da fokus stavimo na stanje u kojem su gayevi, lezbijke i transseksualci na Balkanu. Ali pričamo i o „balkanskoj ruti" i situacije u kojoj su izbjeglice koje su se tamo nasukale, toj temi smo posvetili jedno izdanje podcasta.

Što Nijemci uopće znaju o Balkanu? Imaju li uopće pojma što se tamo događa? Meni se nekad čini da više znaju o Kubi ili Dominikanskoj Reublici jer tamo provode odmor…

Krsto: Nemaju baš puno pojma, otprilike znaju koliko i Herr Majić… (smije se)

Danijel: Da, zato što ja ne gledam sve kroz veliko-srpske naočale jednog gay komunističkog masona kao ti! A za razliku od tebe, ja barem pričam jezik…pardon, čak i nekoliko vrlo različitih jezika, hrvatski, bosanski, srpski i što ja znam što sve ne…

Krsto: Ček, ček, ček…zar ti nisi srpski tajni agent jugoslavenske Udbe? Čini mi se da sam to negdje pročitao o tebi? A sad ozbiljno: ljudi koji potječu iz bivše Jugoslavije su jedna od najbrojnijih migrantskih skupina u Njemačkoj, svejedno se o njima ne čuje gotovo ništa. S jedne strane je to sigurno znak dobre i uspješne integracije, ali s druge strane bi bilo lijepo kad bi bilo više zanimanja. U prostorijama hrvatskih zajednica u Njemačkoj prikazan je jedan film koji je relativizirao holokaust. I to nikoga nije zanimalo. Zamislite samo da se to napravi u turskim džamijama. Onda bi sve odjekivalo!

Danijel: Ima još puno primjera. Na primjer aktivnosti hrvatskih fundamentalističkih katoličkih skupina u Njemačkoj. A to su samo Hrvati, a ne drugi! I samo u Njemačkoj. Ali kao što rekoh, ni kod publike a ni u redakcijama njemačkih medija nije baš izražena želja za znanjem o onome što se događa na Balkanu. Tko uopće zna da EU u FYROM-u, pardon, Makedoniji, surađuje s autoritarnim režimom, koji maltretira novinare i upravo pokušava rasplamsati etnički konflikt kako bi se po svaku cijenu održao na vlasti.

Ne samo da surađuje…

Krsto: Da, političari poput austrijskog ministra vanjskih poslova Sebastiana Kurza čak su nastupili u predizbornoj kampanji autokrate Nikole Gruevskog. Istovremeno gospodin Kurz ne želi da turski političari nastupaju na predizbornim skupovima u Austriji. To i nije baš jako vjerodostojno.

U Njemačkoj ima puno stereotipa o Balkanu i Balkancima na koje naletite u njemačkom tisku, općenito u medijima. Koji su vam najdraži, a zbog kojih se najviše ljutite?

Krsto: Ljuti me da se zapadni Balkan uvijek poistovjećuje s ratom. Stalno me urednici pitaju je li u ovoj ili onoj zemlji opet izbio rat. Jer kad u naslovu stoji da na Balkanu prijeti novi rat, onda se više čita te članke. A takvi tekstovi često uopće ne odgovaraju stvarnom stanju i realnosti na terenu, ili su loše istraženi. Tako se samo potvrđuju slike koje urednici i čitatelji ionako imaju o regiji.

Danijel: Još više me ljuti nedostatak stvarnog zanimanja. Radi se o regiji koja je od Frankfurta udaljena sat leta, dvije zemlje, bivše republike iz sastava Jugoslavije su danas članice Europske unije. I svejedno se Balkan tretira kao da se radi o nekoj egzotičnoj regiji, čiji problemi nemaju nikakve veze s problemima zapadne Europe.

Krsto: U brojnim redakcijama jednostavno nema ljudi koji bi tu mogli unijeti određenu orijentaciju kad se radi o regiji Balkana. Velike novinske agencije su nakon izbora u Srbiji javile da je pobijedio „proeuropski kandidat". I to onda bez ikakve kritike preuzmu ostali mediji. Pritom je Aleksandar Vučić sve autoritarniji, on kontrolira medije, pravosuđe i instalira svoje stranačke pristalice na svim relevantnim javnim položajima. Kad se to sve označi kao „proeuropsko", onda je ta riječ izgubila svoj smisao. Onda se može reći i da su Erdogan i Putin veliki Europejci. Ima puno takvih primjera. Baš neki dan je novinar Theo Sommer u svojoj kolumni za Die Zeit pisao o tome kako se bosanska federacija sastoji od dva dijela: muslimanske Bosne i hrvatske Herceg-Bosne. To naravno nije istina. Ja sam pisao online redakciji tog lista, upozorio na grešku. Ali nisam dobio odgovor i očito nema ni volje da se korigira tu grešku. To je Balkan, koga to zanima. E sad zamislite da ja napišem da je Njemačka podijeljena u dva dijela. Istok i Zapad. A Zapad je podijeljen na južni Katolistan i sjeverni Protestantistan. To bi bilo otprilike podjednako kompetentno kao članak Die Zeita.

Danijel: Ono što je stvarno šteta je da bi ostatak Europe mogao nešto naučiti od bivše Jugoslavije. Mi vidimo da se sad u velikom stilu vraća nacionalizam, pod uvjetom da ga uopće jedno vrijeme nije bilo. Kad vidim mnoge njemačke novinare koji su odjednom iznenađeni intenzitetom šovinizma, koji vide da se rasističkim predrasudama i s fake news može raditi politiku i da su mnogi, mnogi ljudi spremni slijediti autoritarne vođe, onda ja mogu samo reći: nema potrebe da budete iznenađeni, to ste prije skoro 30 godina mogli promatrati i pred vlastitim kućnim pragom. Ali zaboravih opet da je to samo Balkan, to je nešto drugo…

Kad već spominješ bivšu Jugoslaviju, kakva je vaša veza sa zemljama nasljednicama, odakle potječete, jeste li ikada živjeli na Balkanu?

Danijel: Neka Krsto najprije kaže, njemu i nije baš bilo lako u životu…

Krsto: Ja sam rođen u SFRJ, u međuvremenu sam, prije tri godine odlučio postati Nijemac. S ocem i mojom bakom sam pobjegao od rata u Njemačku. Veći dio moje obitelji se raspršio u ratu po tlu cijele Bosne i Hercegovine, oni su također bili prognanici. Ja imam veliku obitelj, njezini članovi žive i u Njemačkoj, Srbiji, u Crnoj Gori, BiH. Redovito smo u kontaktu. A kao novinar koji prati jugoistok Europe i ja sam često u regiji. Ljetne praznike sam uvijek provodio u cijelosti u Bosni. Rado sam htio otići i negdje ali hajde ti to objasni mom ocu. I sad sam i ja sam stalno dolje. Možda sam postao nešto poput mog tate…

Danijel: Tja, ja sam rođen u Frankfurt na Majni. Moja obitelj potječe, barem što se tiče mog oca, iz Duvna, odnosno Tomislavgrada. Koji se nalazi u Bosni i Hercegovini, iako moj otac stalno tvrdi da putuje u Hrvatsku. Ostatak obitelji živi u Središnjoj Bosni, u Hercegovini, Dalmaciji i okolici Zagreba. Ja sam od rođenja bio jugoslavenski državljanin, onda hrvatski, a već 14 godina imam njemačko državljanstvo. Eto, u mom kratkom životu sam imao priliku posjedovati već tri domovine!

Danijele, Ti pišeš za dnevni list Frankfurter Rundschau, Krsto je slobodnjak i radi za različite medije, pa i za DW. Sad producirate podcast. Sigurno se želite obogatiti na reklamama?

Krsto: Sljedeća velika obiteljska fešta se održava u Münchenu. Kad odem dolje, malo ću razgledati sve te vile na Starnberškom jezeru. Da, tako je, s podcastom se planiramo obogatiti! I onda si Danijel konačno može kupiti bijelog Mercedesa i više se ne mora sramiti kad svoju obitelj posjeti u bezveznom VW Polu.

Danijel: Ispravak krivog navoda! Moj auto nije čak ni solidni njemački Volkswagen, već Peugeot! I da, to nije uzgred ni moj auto, već moje žene…ne mogu s njim naravno u Hercegovinu. A čim si budem mogao priuštiti nešto bolje, sjest ću u auto, pokupit Krstu, odvesti ga u Tomislavgrad i krstiti ga kao katolika – dok u pozadini svira Thompsonova glazba…

Krsto: Ave Maria! Ora et Labora!

S Danijelom Majićem i Krstom Lazarevićem razgovarao je Srećko Matić.

Short teaser Nijemci nemaju pojma o Balkanu, a mediji su prepun stereotipova - tvrde Danijel Majić i Krsto Lazarević.
Item URL https://www.dw.com/hr/balkanski-podcast-za-njemačku/a-38359100?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&title=Balkanski%20podcast%20za%20Njema%C4%8Dku

Item 32
Id 3281062
Date 2008-04-22
Title Čitav grad pozornica i galerija
Teaser Mreža kulturnih instituta Europske unije EUNIC organizirala je protekle subote (19.04.) noć kulture koja je zagrebačke ulice pretvorila u poprišta zanimljivih kulturnih događanja. Bilo je tu ponešto za svakoga...

Tekuću europsku godinu međukulturalnog dijaloga, kulturni instituti zemalja Europske unije u Hrvatskoj odlučili su iskoristiti za predstavljanje svoje novoosnovane mreže. EUNIC okuplja šest institucija – Austrijski kulturni Forum, Goethe institut, Britanski savjet, te Francuski i Talijanski institut, a pridružili su se i predstavnici Slovenije kao zemlje koja predsjedava Unijom. Zasigurno najbolji način za promociju mreže organiziranje je događaja koji će udružiti umjetnike iz zemalja mreže s kolegama iz Hrvatske.

Kulturni turizam na biciklu

Noć kulturnih instituta Europske unije, kako je nazvan prvi projekt mreže EUNIC, po čitavom je širem središtu Zagreba slučajnim i namjernim posjetiteljima ponudio niz zanimljivih programa. Pohvatati sve bilo je moguće jedino vozeći se na biciklu, što je u atmosferi ugodne proljetne večeri bilo i pravo zadovoljstvo. Bilo je tako uličnih kazališnih izvedbi, začudnih zvučnih instalacija, interaktivnih izložbi i provokativnih video radova kojima su umjetnici prigodničarski, ali i angažirano pokušali izraziti kreativnost, toleranciju, ostvariti međusobno razumijevanje, otvoriti dijalog – sve u svemu apostrofirati zadatke koje već godinama obavljaju kulturni instituti europskih zemalja, koji su zagrebačkoj publici poznati po mnogobrojnim i kvalitetnim programima. "Važan je umjetnički dijalog između stranih umjetnika i umjetnika iz Hrvatske. Svi smo pozvali goste iz svojih zemalja, ali su oni zajedno s umjetnicima iz Hrvatske izradili projekte", naglašava koordinator mreže Christian Ebner iz Austrijskog kulturnog foruma, koji je u Noći instituta sudjelovao s neobičnom verzijom lutkarske predstave "Gašpar i napitak zločestoće". Nju su su zajedničkim snagama ostvarili austrijski umjetnik Marius Scheiner i Dječje kazalište Dubrava.

Zvukovi podzemlja

Zvučna instalacija «Podzemni duhovi» povezala je, pak, berlinskog umjetnika Stefana Rummela i Zagrepčanina Ivana Marušića Klifa, koji će suradnju nastaviti i tijekom nadolazećega Urbanog festivala. "Nadovezao sam se na zagrebačkog gradonačelnika koji je najavio uvođenje podzemne željeznice. To je uobičajeni tijek razvoja velikih gradova, a kako sam već imao snimke buke svjetskih metropola poput Berlina, New Yorka ili Tokija, odlučio sam postaviti instalacije ne još nekoliko lokacija", objašnjava Rummel svoj projekt. Nakon postavljanja prve stanice podzemne željeznice, postavit će ih još četiri u svim dijelovima grada, i svaka će biti različita priča. Prvom je, kaže, na simboličan način želio otkriti kako podzemlje diše. Njegov se rad sastoji od rupe u koju je stavio posebni zvučnik koji emitira snimke, ali i stvara vibracije, te staklenog izloga Goethe instituta u koji je prenio dio iskopane zemlje, te u nju uronio zvučnik na koji je postavio silikonske vrpce što reagiraju na vibraciju zvuka.

Grižnja savjesti francuskog umjetnika

Korzikanski umjetnik Elie Cristiani bio je, pak gost Francuskog instituta u čijem je izlogu postavio svoj video rad. No, to nije uobičajeni video – presječen je s lijeve na desnu stranu i sastoji se od različitih komadića koji istovremeno pokazuju prolazak vremena. Na jednom je dijelu stara građevina, na drugom ljudi hodaju. "To je kao kad zamislite čovjeka koji hoda po prerezanom kamenu. Ne može se reći da on ide iz sreće prema nesreći ili obrnuto. Ne može se reći da ide iz prošlosti u budućnost, zapravo možemo samo reći da živimo jedan mali trenutak koji se sam po sebi ne može obuhvatiti", objašnjava umjetnik svoj rad i dodaje kako želi pokazati da vrijeme ne postoji i da nema početka ni kraja. Drugi video koji je izložio predstavlja ranjenog čovjeka, kao prijelaz prema smrti. Time je, priča, htio pokazati i svoj osjećaj u odnosu na rat u Hrvatskoj i osjećaj grižnje savjesti koji je osjećao na početku rata jer Europa nije ništa učinila da bi ga zaustavila.

Sirene privukle najviše publike

Sloveniju je u Noći instituta predstavila Lučka Koščak koja je jedan galerijski prostor otvorila publici provocirajući i potičući njihovu kreativnost, a Italiju Claudio Rotta Loria čiji rad – specijalni sklopivi drveni metar – istraživao odnos grada i njegova konteksta.

No priču o noći kulturnih institutai završavamo gostom Britanskog savjeta Rayem Leejem, čija je zvučna instalacija – predstava – kompozicija privukla najviše pažnje publike. Rad «Sirene» je velika zvučna instalacija, a istovremeno i kompozicija za zvuk koji se kreće prostorom. Na tridesetak metalnih tronožaca, neki su visoki i po tri metra, nalazi se elektro-motor koji rotira polugu na čijim su krajevima zvučnici. Oni odašilju elektroničke tonove, a umjetnik i njegov kolega tijekom izvedbe ugađaju te oscilatore na određene frekvencije. Zatim postupno ubrzavaju i rad motora koji rotiraju zvučnike. Vrtnja postaje sve brža, a ubrzanje stvara zanimljivu modulaciju zvuka. Čitav prostor je pažljivo osvijetljen, čime se naglašava komponenta teatralnosti. U jednom trenutku potpuno se gase svjetla, i tada do izražaja dolaze male crvene žaruljice na zvučnicima, objekti postaju nevažni, zvuk dobiva posve drugu kvalitetu i odvodi ljude u potpuno drugačiji prostor...

Item URL https://www.dw.com/hr/čitav-grad-pozornica-i-galerija/a-3281062?maca=kro-VEU_vecernjilist-13711-html-copypaste
RSS Player single video URL https://rssplayer.dw.com/index.php?lg=kro&pname=&type=abs&title=%C4%8Citav%20grad%20pozornica%20i%20galerija